Poslovni broj: Usž-115/2026-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ANCHOR AM d.o.o. u stečaju, Osijek, Kapucinska 31, OIB: 20080494958, kojeg zastupa stečajna upraviteljica Mirjana Zuzija, a ona po opunomoćenicima odvjetnicima iz odvjetničkog društva Mišević i Jarić d.o.o., Osijek, L. Jägera 24/II, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja poreza na dobit i dohodak od kapitala, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us l-1245/2024-14 od 24. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us l-1245/2024-14 od 24. studenoga 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-410-10/24-01/21, URBROJ: 513-04-24-2 od 9. rujna 2024. i privremenog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, Ispostave Osijek, KLASA: UP/I -410-23/24- 20/14, URBROJ: 513-07-14-01-24-1 od 2. srpnja 2024. (točka I. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga odnosno zbog pogrešno i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene zakona i bitne povrede postupka. Ističe nespornima činjenice da tužitelj nije podnio prijavu poreza na dobit za 2023. koju je bio dužan podnijeti najkasnije do 30. travnja 2024., nadalje da je 10. lipnja 2024. nad tužiteljem otvoren stečajni postupak, da je 12. lipnja 2024. stečajnom upravitelju tužitelja upućen poziv za podnošenje prijave poreza na dobit, a koji poziv je stečajni upravitelj zaprimio 20. lipnja 2024., na što da je stečajni upravitelj obavijestio tuženika da nije u mogućnosti udovoljiti zahtjevu jer mu odgovorna osoba tužitelja nije predala dokumentaciju iako je on to zatražio. Kao nesporno tužitelj navodi i da je zbog nedostatka knjigovodstvene dokumentacije porezno tijelo donijelo osporeno prvostupanjsko rješenje na temelju ispisa računa tužitelja u spornom razdoblju te uprihodovalo sve prihode, a niti jedan rashod. Ističe spornim može li tužitelj, kao društvo stečaju, biti obvezan na plaćanje porezne obveze koja se odnosi na razdoblje prije otvaranja stečajnog pos tupka te iznosi tumačenje za svoj stav o tome da tužitelj nije mogao biti obvezan na plaćanje poreza za razdoblje prije otvaranja stečajnog postupka. Dalje navodi da u konkretnom slučaju porezna osnovica nije pravilno utvrđena, odnosno da tuženik nije ispravno utvrdio poreznu obvezu procjenom na temelju raspoloživih podataka. Smatra da prilikom utvrđenja porezne obveze nije napravljena nikakva procjena već da je porezno tijelo samo zbrojilo uplate na računu, a da nije razmatralo isplate s tog računa ili poslovanje u ranijim razdobljima kao procjenu rashoda. Predlaže da Visoki upravni sud Republike Hrvatske poništi pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova spora uvećano za troškove sastava žalbe u pobliže naznačenom iznosu.

3. Iako uredno pozvan, tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude, kao i postupka koji joj je prethodio, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na ništavost po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.

5. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe mjerodavnog materijalnog prava te pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

6. Prvenstveno, treba reći da je prvostupanjski sud detaljno i iscrpno odgovorio na sve prigovore tužitelja koje on sad ponavlja i u žalbi te dao razložno obrazloženje koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća, bez potrebe ponavljanja svih razloga koje su javnopravna tijela i prvostupanjski sud već naveli i obrazložili.

7. Iz podataka spisa proizlazi da je privremenim rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, Ispostave Osijek, KLASA: UP/I-410-23/24-20/14, URBROJ: 513-07-14-01-24-1 od 2. srpnja 2024. tužitelju određena obveza poreza na dobit za 2023. godinu u iznosu od 407.735,41 eura, obračunatog na poreznu osnovicu od 2.265.196,71 euro primjenom porezne stope od 18%, poreza na dohodak od kapitala po osnovi dividendi i udjela u dobiti u 2024. godini u iznosu od 185.746,13 eura obračunatog na poreznu osnovicu od 1.857.461,30 eura primjenom porezne stope od 10%, kao i prireza u iznosu od 24.147,00 eura primjenom porezne stope od 13%, te su donesene ostale prateće odluke.

8. Nadalje, iz podataka spisa proizlazi da je osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja protiv citiranog privremenog rješenja s obrazloženjem da sami navodi o eventualnim činjenicama o postojanju određene dokumentacije, a bez relevantnih dokaza dostavljenih u tom postupku, ne dokazuju žalbene navode. Dalje je navedeno da do trenutka donošenja privremenog rješenja nije niti od strane stečajnog upravitelja predana prijava poreza na dobit za 2023. godinu, iako je stečajni upravitelj na to pozvan, pri čemu su izostali obrazloženi razlozi za ne postupanje, odnosno porezno tijelo nije zaprimilo nikakav odgovor stečajnog upravitelja. Nadalje je obrazloženo da je tek u žalbi navedeno da je stečajni upravitelj zaprimio određenu poslovnu dokumentaciju čiji se sadržaj još provjerava i da je na zahtjev poreznog tijela istu moguće dostaviti, međutim, da ti navodi nemaju nikakvu dokaznu snagu budući da o toj dokumentaciji ne prileže dokazi te da nije jasno zašto bi bio potreban ponovni zahtjev poreznog tijela da bi se dostavila dokumentacija na osnovi koje bi eventualno bilo moguće donijeti drugačiju odluku o visini poreza. U vezi osporavanja metode procjene porezne osnovice, drugostupanjsko tijelo navelo je da žalitelj ne obrazlaže koji se to prihodi nisu trebali uzeti u obzir prilikom procjene porezne osnovice, kao i da je ostao nedorečen u svojim navodima o tome da se moglo koristiti njegovo poslovanje u 2021. i 2022. godini, jer da u nedostatku tih podataka i dokaza nije provjerljivo da li je porezno tijelo odstupilo od odredbe članka 92. stavak 3. OPZ-a i podataka koji su mu bili dostupni i da li bi to u konačnici utjecalo na smanjenje porezne obveze. U tom smislu, tuženik ukazuje na odredbu članka 181. stavak 3. OPZ-a kojom je propisano da uz žalbu treba dostaviti i dokaze kojima se žalba obrazlaže.

9. U konkretnom predmetu nesporno je da tužitelj nije podnio prijavu poreza na dobit za 2023. koju je bio dužan podnijeti najkasnije do 30. travnja 2024. u skladu s odredbom članka 35. stavka 1. i 2. Zakona o porezu na dobit (Narodne novine, broj 177/04., 90/05., 57/06., 146/08., 80/10., 22/12., 148/13., 143/14., 50/2016., 106/18., 121/19., 32/20., 138/20. i 114/22. – dalje: Zakon). Također je nesporno da je od strane poreznog tijela 12. lipnja 2024. stečajnom upravitelju tužitelja poslan poziv KLASA: 423-05/24-01/48, URBROJ: 513-07-14-01/24-03 za podnošenje prijave poreza na dobit za 2023. te da je navedeni poziv stečajni upravitelj primio 20. lipnja 2024., ali da nije postupio po istom.

10. I prema ocjeni ovog Suda, u konkretnom slučaju pravilno je primijenjena odredba članka 92. stavka 2. točka 4. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22. - dalje: OPZ) kojom je propisano da će porezno tijelo procijeniti osnovicu ako porezni obveznik odbije sudjelovati u poreznom postupku ili onemogućava provedbu poreznog postupka, odnosno odredba članka 35. stavkom 9. Zakona kojom je propisano je da će se, ako porezni obveznik ne podnese poreznu prijavu te ako se iz svih objektivnih okolnosti može utvrditi da se porezni obveznik ne ponaša kao poduzetnik, porezna obveza utvrditi procjenom na temelju raspoloživih podataka.

11. Odredbom članka 92. stavak 3. OPZ-a propisano je da će, pri utvrđivanju porezne osnovice procjenom, porezno tijelo polaziti od:

1. raspoložive uredne poslovne dokumentacije, ako ona postoji, a nije proknjižena

2. raspoložive uredne poslovne dokumentacije o poslovanju u određenom razdoblju kraćem od razdoblja oporezivanja (dnevnim, tjednim ili mjesečnim primicima), tako da se na temelju podataka o tom dijelu poslovanja procijeni porezna osnovica određenog razdoblja

3. podataka i činjenica o ostvarenim primicima (dnevnim, tjednim ili mjesečnim) utvrđenih očevidom ili poreznim nadzorom, tako da se na temelju tih podataka procijeni porezna osnovica određenog razdoblja

4. usporedbe iskazanih primitaka s primicima drugih poreznih obveznika koji obavljaju istu djelatnost na istoj ili sličnoj lokaciji ili usporedbe s prosječnim primitkom više poreznih obveznika iste djelatnosti na istoj ili sličnoj lokaciji

5. podataka o mogućnostima isporuka dobara ili obavljanja usluga (instaliranog kapaciteta) utvrđenih očevidom ili poreznim nadzorom.

Odredbom članka 92. stavak 5. OPZ-a propisano je da porezno tijelo po slobodnoj ocjeni odlučuje koje će mjerilo ili više njih iz stavka 3. i 4. toga članka koristiti za procjenu porezne osnovice.

12. Prigovor da nije pravilno proveden postupak procjene porezne osnovice, odnosno da ona nije pravilno utvrđena, a kako su pravilno ocijenili i tuženik i prvostupanjski sud, tužitelj nije potkrijepio nikakvim materijalnim dokazima. Iako je tužitelj tijekom upravnog postupka ukazivao na postojanje određene dokumentacije koja bi smanjila porez, ista nije dostavljena.

13. Prema načelu dokumentarnosti, koje je temeljno načelo poreznog postupka, sve činjenice bitne za oporezivanje utvrđuju se vjerodostojnom dokumentacijom odnosno vjerodostojnim ispravama.

14. S tim u vezi, pravilno je ukazao prvostupanjski sud i na odredbu članka 88. OPZ- a, prema kojoj u poreznom postupku teret dokaza snosi porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, a porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.

15. Budući da tužitelj nije dostavio prijavu poreza na dobit za 2023. godinu na temelju koje je porezno tijelo trebalo utvrditi poreznu obvezu, i prema ocjeni ovog Suda, osnovano je u konkretnom slučaju procijenjena porezna osnovica na temelju podatka o prometu po žiro-računu tužitelja u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023., a s obzirom da tužitelj nije dostavio relevantnu knjigovodstvenu dokumentaciju na temelju koje bi se eventualno smanjio utvrđeni porez, osnovano je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog privremenog rješenja.

16. Također, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim navode tužitelja da je predmetni porezni postupak trebalo prekinuti radi otvaranja stečaja nad tužiteljem, budući da u konkretnom slučaju, otvaranje stečajnog postupka nije od utjecaja na utvrđivanje predmetne porezne obveze tužitelju , a iz istog razloga neosnovano je i njegovo stajalište da tužitelj nije mogao biti obvezan na plaćanje poreza za razdoblje prije otvaranja stečajnog postupka.

17. Budući da tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS -a, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

18. Kako tužitelj nije uspio u upravnom sporu, osnovano je pravilnom primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a, odbijen i sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora. U kontekstu iste zakonske odredbe, nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu 16. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan