Poslovni broj: Usž-2632/2024-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Rivijera Lovran d.o.o., sa sjedištem u Opatiji, Ulica M. Tita 113, kojeg zastupa opunomoćenica Zvjezdana Mađarević, odvjetnica iz Rijeke, M. Gupca 16, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Rijeka, Riva boduli 9, OIB: 18683136487, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, Erazma Barčića 5, radi naknade s obilježjem naknade za koncesiju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2230/2023-12 od 6. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2230/2023-12 od 6. svibnja 2024.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-471-01/23-07/75, urbroj: 513-02- 6002/1-23-2 od 22. rujna 2023. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora. U točki III. izreke te presude se nalaže tužitelju da nadoknadi zainteresiranoj osobi troškove upravnog spora u iznosu od 2.000,00 eura u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima upravnog spora, a u preostalom dijelu se, izdan dosuđenog iznosa, zahtjev odbija.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrde pravila sudskog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, tj. svih zakonom propisanih razloga.
Tužitelj u žalbi prije svega iznosi razloge zbog kojih smatra da zainteresirana osoba nije trebala sudjelovati u konkretnom postupku, tj. zbog čega nije bilo osnove da ju se pozove da u postupku sudjeluje, unatoč izričitom protivljenju tužitelja. Smatra da je sud bio dužan donijeti rješenjem kojim dopušta zainteresiranoj osobi da u tom statusu sudjeluje u postupku, uz navođenje razloga i pravne osnove za takvu odluku. S time u vezi smatra da nije bilo osnove dosuditi zainteresiranoj osobi troškove postupka, jer se Županijsko državno odvjetništvo deklariralo kao zainteresirana osoba u postupku, a ne kao zastupnik Republike Hrvatske. Dodaje da sud nije tijekom postupka proveo odgovarajuće dokaze po prijedlogu tužitelja, a niti je u vezi prijedloga dao odgovarajuće obrazloženje.
Dalje u žalbi tužitelj navodi razloge zbog kojih smatra da je u predmetnom objektu obavljao zakonitu djelatnost, a dodaje i druge razloge zbog kojih smatra da se radi o njegovim stečenim pravima. U prilog tome ukazuje na stajališta iznesena u sudskoj praksi Trgovačkog suda u Rijeci, koja potvrđuje da je ovlaštenik prava na korištenje predmetnog objekta. Tužitelj dalje u žalbi navodi kronologiju događaja i opisuje slijed radnji poduzetih u postupku, tj. radnje koje su provedene tijekom nadzora, a posebno ističe i razloge zbog kojih smatra da mu je nezakonito utvrđena obveza, jer da pomorsko dobro nije koristio protivno koncesijskim odobrenjima. Tužitelj pojašnjava da je obavljao djelatnost na mikro lokaciji, koja je na grafičkom dijelu plana označena žutom bojom, sukladno koncesijskom odobrenju te čija površina je veća od utvrđene, što dalje znači da je nepravilno utvrđena i visina obveze.
Zaključno, tužitelj ističe da je s osnove obavljanja ugostiteljske djelatnosti za koju je registriran uredno podmirio sve zakonom propisane obveze. Dodaje da ima pravo retencije na čvrstom objektu, koji je bio predmet nadzora, sa svim pravima koja iz toga proizlaze, uključujući i naknadu uloženih sredstava. Smatra da do rješavanja imovinsko-pravnih odnosa, kao ugovaratelj i nositelj prava korištenja Rivijera plaže d.o.o. ima pravo koristiti objekte i ostale sadržaje koji su predmet sudskog postupka, P-819/2022, koji se vodi kod Trgovačkog suda u Rijeci. Konačno, tužitelj ustraje kod svih dokaznih prijedloga koje je isticao tijekom spora te ukazuje na stečena prava i legitimna očekivanja koja ima kao stranka.
Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu na ponovni postupak, odnosno da sam riješi o predmetnoj stvari na način da poništi u cijelosti osporeno tuženikovo rješenje od 22. rujna 2023. Tužitelj u žalbi traži naknadu troškova postupka u pobliže naznačenom iznosu.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom ističe razloge zbog kojih smatra da su žalbeni razlozi neosnovani, a pobijana presuda pravilna i zakonita, pri čemu u bitnom ostaje kod razloga već iznesenih u osporenom rješenju, kao i tijekom upravnog spora.
Predlaže da se žalba odbije.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući zakonitost pobijane prvostupanjske presude, kao i postupka koji joj je prethodio u granicama žalbenih razloga, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti sukladno odredbiu članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda; dalje: ZUS), ovaj Sud je ocijenio da žalbeni navodi kojima se presuda pobija nisu osnovani.
6. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tuženik proveo porezni nadzor kod tužitelja, u vezi gospodarskog korištenja pomorskog dobra na kupalištu [adresa] u [adresa], za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2022. Tijekom provedenog nadzora utvrđeno je da je tužitelj kod obavljanja ugostiteljske djelatnosti na pomorskom dobru izašao iz gabarita određenih koncesijskim odobrenjem, tj. da je gospodarski iskorištavao, odnosno djelatnost obavljao bez izdane koncesije, na način pobliže opisan u zapisniku o provedenom inspekcijskom pregledu od 29. kolovoza 2022. na temelju kojeg je izdano rješenje od 5. listopada 2022., kojim se tužitelju zabranjuje daljnja upotreba i gospodarsko korištenje pomorskog dobra radi obavljanja ugostiteljske djelatnosti na pobliže navedenoj nekretnini.
7. Dakle, na temelju utvrđenog tijekom provedenog nadzora bilo je zakonske osnove da se donese osporeno rješenje, kojim je tužitelju utvrđena naknada u pobliže naznačenom iznosu te utvrdi i oduzme imovinska korist ostvarena nezakonitim obavljanjem djelatnosti na pomorskom dobru bez koncesije.
8. Osporeno rješenje tuženika je utemeljeno na pobliže navedenim mjerodavnim odredbama Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", 158/03., 100/04., 141/06., 38/09., 123/11., 56/16., 98/19. - dalje: ZPDML).
9. Dalje u obrazloženju pobijane presude sud navodi i mjerodavne odredbe Zakona o koncesijama ("Narodne novine", 69/17. i 107/20. – dalje: ZK), a posebno daje osvrt na primjenu članka 89. stavka 7. ZK-a u vezi načina obračuna visine imovinske koristi, koja se oduzima. Sud pravilno zaključuje da je imovinska korist osnovano utvrđena u visini ukupnih prihoda ostvarenih obavljanjem gospodarske djelatnosti, tj. da se ne umanjuje za iznos sredstava uloženih u nezakonito obavljanje djelatnosti, jer su svi prihodi koji su ostvareni nezakonitim obavljanjem djelatnosti također nezakoniti, bez obzira je li za njihovo ostvarenje bilo potrebno snositi određene troškove ili nije. Naime, imovinska korist predstavlja prihod koji je ostvaren obavljanjem djelatnosti, a ne dobit, a u tom pravcu sud ukazuje na stajališta već iznesena u upravno-sudskoj praksi.
10. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude dao valjane razloge zbog kojih u konkretnom slučaju Republika Hrvatska ima status zainteresirane osobe u smislu mjerodavnih odredbi ZPDML-a, jer postoji zakonska osnova da kao stranka sudjeluje u sporu. Također valja reći da je u konkretnom slučaju Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci zakonski zastupnik zainteresirane osobe Republike Hrvatske u smislu mjerodavnih odredbi Zakona o državnom odvjetništvu ("Narodne novine", 67/18., i 21/22.).
Prvostupanjski sud je osporeno tuženikovo rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim, a za iznesene zaključke i stajališta je dao valjano, dostatno i relevantno obrazloženje, kao i osvrt na sve tužbene prigovore pojedinačno.
Prvostupanjski sud je pravilno zainteresiranoj osobi dosudio troškove spora za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 eura i pristup ročištu održanom 29. travnja 2024. u iznosu od 1.000,00 eura, odnosno u ukupnom iznosu od 2.000,00 eura, ocijenivši da su u tom iznosu traženi troškovi opravdani. Sukladno tome je priznao tražene troškove u naznačenom iznosu na temelju Tbr. 27. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 138/23.).
11. Slijedom iznesenog, ovaj Sud je ocijenio da je pobijana presuda zakonita, kako s osnove utvrđenog činjeničnog stanja, tako i s osnove primjene mjerodavnog prava.
12. Kako tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, to je ovaj Sud na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS- a žalbu odbio i potvrdio pobijanu presudu.
U Zagrebu 16. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Ljiljana Karlovčan-Đurović
