Poslovni broj: Usž-1574/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižentin, Marko Komorski, Ana Babić i Soča Fruk Morina iz Rijeke, Jadranski trg 4/II, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi teške povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2041/2023-8 od 18. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2041/2023-8 od 18. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-114-04/23-02/77, urbroj: 511-01- 158-23-4 od 31. kolovoza 2023. i prvostupanjskog rješenja Ministarstva unutarnjih poslova republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Rijeka, klasa: UP/I-114- 04/23-02/111, urbroj: 511-01-158-23-53 od 23. svibnja 2023. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno svih razloga propisanih u članku 126. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda; dalje: ZUS). Prije svega, tužitelj smatra da tijekom provedenog postupka nisu utvrđene sve činjenice odlučne za donošenje zakonite odluke, tj. da nisu u cilju utvrđenja materijalne istine provedeni svi prikladni dokazi, sukladno primjedbi i uputi danoj u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž- 2782/2022-2 od 12. listopada 2022.

Tužitelj napominje da se disciplinska odgovornost ne može temeljiti na pretpostavkama, već da je odluku trebalo donijeti na temelju nedvojbenih činjenica, rukovodeći se temeljnim načelima upravnog postupka. Tužitelj ukazuje i na primjenu odredbe članka 3. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika, u slučaju postojanja dvojbe u pogledu činjenica koje čine obilježje povrede službene dužnosti ili utječu na utvrđivanje odgovornosti policijskog službenika. Dodaje da je u predmetnom slučaju izrečena najteža disciplinska kazna, prestanak državne službe, koja osim na tužitelja ima utjecaj i na članove njegove obitelji. Ukazuje na niz počinjenih propusta tijekom disciplinskog postupka, koji su tužitelja onemogućili u korištenju njegovih procesnih prava, a time doveli do donošenja nezakonite odluke. Dalje u žalbi tužitelj navodi kronologiju događaja i iscrpno opisuje slijed radnji poduzetih u postupku, koje nisu ocjenjene u cjelokupnom kontekstu konkretnog događaja, niti je otklonjen prigovor o proturječju iskaza svjedoka. Tužitelj napominje da nije utvrđeno njegovo postupanje s namjerom ili za krajnje nepažnje vezano uz disciplinska djela koja mu se stavljaju na teret, a ukazuje i na stajališta iznesena u ustavnosudskoj praksi (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U- III-555/2015 od 9. srpnja 2015.) prema kojima se tumačenje i primjena mjerodavnog prava u cilju zaštite ustavnih prava pojedinaca mora temeljiti na pravnoj logici i imati razumno obrazloženje, jer je u protivnom arbitrarno. Upire na povredu ustavnog prava na pravično suđenje. Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu i usvoji tužbeni zahtjev, odnosno poništi osporena rješenja u cijelosti. Također traži naknadu troškova upravnog spora uz troškove žalbenog postupka, uvećane za zakonske zatezne kamate, sukladno iskaznom troškovniku.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom ističe razloge zbog kojih smatra da je pobijana presuda pravilna i zakonita, jer je donesena u pravilno provedenom postupku, na temelju pravilno utvrđenih činjenica i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, a smatra da sadrži valjane, jasne i obrazložene razloge na kojima je utemeljena odluka o disciplinskoj odgovornosti tužitelja, kao i odluka o izrečenoj disciplinskoj kazni. Tuženik u odgovoru na žalbu u cijelosti ostaje kod razloga već iznesenih u osporenom rješenju, kao i tijekom upravnog spora te predlaže da ovaj Sud žalbu odbije u cijelosti kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost pobijane presude, kao i postupka koji joj je prethodio u granicama propisanim člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud je ocijenio da žalbeni razlozi kojima se presuda pobija nisu osnovani, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da prvostupanjski sud tijekom provedenog postupka nije počinio povrede koje bi dovele do donošenja nezakonite odluke, a pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu uzeo je u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kao i činjenice koje je sam utvrdio. Slijedno tome ovaj Sud nije našao bitne povrede pravila sudskog postupka na koje tužitelj ukazuje u žalbi, jer je sud radi razjašnjenja činjenica odlučnih za donošenje odluke u smislu članka 49. stavak 2. ZUS-a, proveo dokazni postupak, ocijenivši da je u ponovnom postupku tuženik postupio sukladno uputi danoj u presudi ovog Suda poslovni broj: Usž-2782/2022-2 od 12. listopada 2022., tj. da su saslušani pobliže navedeni svjedoci i pribavljen zapisnik o sigurnosnom pregledu azilanata, te prijedlogu tužitelja.

7. U osvrtu na žalbene navode, valja reći da iz podataka spisa te obrazloženja prvostupanjskog i tuženikovog rješenja, koja je prihvatio i prvostupanjski sud, proizlazi da je tužitelju omogućeno sudjelovati u disciplinskom postupku i ostvarivati sva propisana procesna prava, a odluka o disciplinskoj odgovornosti tužitelja je donesena nakon postupka provedenog u skladu sa mjerodavnim odredbama Zakona o policiji („Narodne novine“ 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19. – dalje: ZOP), odnosno nakon provedene usmene rasprave te odgovara jućeg dokaznog postupka. Tom prilikom je tužitelj imao mogućnost očitovati se o dokazima, predlagati dokaze i iznijeti očitovanje o predloženim i izvedenim dokazima, dok je u ponovljenom postupku proveden i daljnji dokazni postupak, a iskazi tužitelja i saslušanih svjedoka su ocjenjeni s dostatnom pažnjom i svaki pojedinačno te u njihovoj ukupnosti, nakon čega je zaključeno da su iskazi saslušanih svjedoka suglasni, a sadržani danih iskaza otklanja bilo kakvu sumnju u njihovu vjerodostojnost.

8. Također valja reći da je sam tužitelj prilikom obavljanja obavijesnog razgovora od 13. studenoga 2020. potvrdio da u odnosu na pobliže imenovane tražitelje međunarodne zaštite nije poduzeo propisane radnje, već ih je pustio da nastave put prema državnoj granici. Iz opisa događaja koji je tužitelj dao na usmenoj raspravi, iako donekle iskaz odstupa od ranije izjave, ne proizlazi da su tražitelji međunarodne zaštite pobjegli, već ih je tužitelj pustio da nastave put prema granici propuštanjem poduzimanja dužnih radnji. Iz svih provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj u opisanoj situaciji postupao s namjerom, jer je bio svjestan svih okolnosti konkretnog događaja, a propuštanjem poduzimanja propisanih radnji je tražiteljima međunarodne zaštite omogućio da nastave put prema državnoj granici, premda je znao da je njihova namjera da granicu ilegalno prijeđu.

9. Slijedom iznesenog, tuženik je osporenim rješenjem potvrdio da je prvostupanjsko rješenje pravilno i zakonito u dijelu utvrđene disciplinske odgovornosti tužitelja za dio činjeničnog opisa u vezi teških povreda službene dužnosti iz točke 1.1., 1.3. i 1.4. te u vezi teških povreda službene dužnosti iz točke 1.2. i 1.5. prvostupanjskog rješenja, u odnosu na koje je žalbu tužitelja odbio kao neosnovanu.

10. Kako tuženikovo rješenje sadrži valjano obrazloženje i dostatne razloge na kojima je utemeljena odluka o disciplinskoj odgovornosti tužitelja, prvostupanjski sud se u pobijanoj presudi očitovao samo o ključnim navodima tužitelja , bez potrebe ponavljanja doslovno svih razloga koje je tuženik već naveo. Takvim postupanjem suda, prema ocjeni ovog Suda, nije dovedeno u pitanje ostvarenje ustavnog prava na pošteno suđenje, na koje tužitelj ukazuje u žalbi, a s tog aspekta je razmotreno i je li došlo do povrede bilo kojeg od elemenata koji su sastavni dio tog ustavnog prava. Ovaj Sud je zaključio da je u konkretnom slučaju tužitelj upoznat sa razlozima na kojima je utemeljena odluka u mjeri koja odgovora okolnostima ovog slučaja, odnosno u dostatnoj mjeri da bi se mogla ispitati njezina zakonitost, a opseg obrazloženja pobijane presude i relevantnost iznesenih razloga otklanjaju svaku sumnju u donošenje arbitrarne sudske odluke.

11. Dakle, ovaj Sud nije našao osnovanim žalbeni prigovor tužitelja da je u ovom sporu izostalo obrazloženje odluke koja jamči učinkovito ostvarivanje njegovih procesnih prava. Naime, opseg obrazloženja sudske odluke uvijek ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja (mjerilo dostatnosti). Uvažavajući sve okolnosti konkretnog slučaja, ovaj Sud ocjenjuje da obrazloženje pobijane presude u svakom smislu odgovara obvezama prvostupanjskog suda koje proizlaze iz mjerodavnih odredaba ZUS-a, ali i zahtjevima ustavnog prava na pošteno suđenje. Također ovaj Sud ocjenjuje da je prvostupanjski postupak proveden na način koji nije doveo do povrede prava na "jednakost oružja" kao sastavnog elementa prava na pošteno suđenje. Disciplinska tijela tijekom provedenog postupka, niti prvostupanjski sud nisu učinili bilo kakve propuste koji bi utjecali na donošenje pravilne i zakonite odluke. Dodaje se da je disciplinska odgovornost tužitelja za teške povrede službene dužnosti iz članka 96. ZOP-a opisanih u izreci disciplinskih tijela, donesena na temelju cjelokupno provedenog dokaznog postupka te ocjene svih dokaza pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, koja ne ostavlja prostor za sumnju u vjerodostojnost tih dokaza.

12. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio i da je izbor kazne u konkretnom slučaju izvršen u okviru zakonom dane ovlasti, odnosno da je, uvažavajući prirodu predmetne povrede službene dužnosti i sve druge odlučne okolnosti, olakotne i otegotne, izrečena kazna prestanka državne službe u skladu sa svrhom radi koje je ta ovlast dana.

13. Ovaj Sud je, ocijenivši da žalbeni navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

14. Odluka o trošku žalbe utemeljena je na odredbi članka 147. ZUS-a.

U Zagrebu ………………………

Predsjednica vijeća:

Ljiljana Karlovčan-Đurović