Poslovni broj: Usž-2723/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Marin Đudarić, odvjetnik iz Rijeke, Slavka Krautzeka 84b, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB: 18683136487, Zagreb, Katančićeva 5, radi posebnog poreza na motorna vozila, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1624/2024-11 od 19. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1624/2024-11 od 19. svibnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-471-01/24-01/75, urbroj: 513-04-24-3 od 27. kolovoza 2024. i rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, klasa: UP/I-415-03/23-23/542, urbroj: 513-02- 6005/4-24-11 od 26. ožujka 2024., kao i zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio zbog svih propisanih žalbenih razloga. Dalje u žalbi tužitelj navodi kronologiju događaja i opisuje slijed radnji poduzetih u postupku, navodeći da su pogrešno utvrđene okolnosti na temelju kojih mu je utvrđena obveza plaćanja posebnog poreza na motorna vozila, a i da su izostali valjani i relevantni razlozi za takvu odluku. Smatra da su i okolnosti vezane uz njegov boravak u Republici Hrvatskoj i učestalost prijelaza državne granice Republike Hrvatske utvrđene paušalno, tj. samo na pretpostavkama, odnosno bez valjanih i argumentiranih razloga. Dalje u žalbi tužitelj iznosi na koji način valja tumačiti mjerodavne odredbe propisa, a posebno daje osvrt i na način utvrđenja njegovog boravka u Republici Hrvatskoj i statusa poreznog rezidenta Republike Hrvatske. Napominje da je predmetno vozilo registrirano na vlasnika koji je strani državljanin i ima zelene privremene tablice, što dodatno potvrđuje status tužitelja u Republici Hrvatskoj i ukazuje na slabiji intenzitet njegove veze s Republikom Hrvatskom. Konačno, tužitelj u žalbi dodaje i da je rješenjem Carinske uprave 413 -01/23- 26/1757 od 5. prosinca 2024. obustavljen postupak pokrenut protiv njega kao okrivljenika zbog prekršaja iz članka 64. stavka 1. točke 34. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, u kojem se razmatralo jesu li ispunjeni uvjeti za privremeni uvoz predmetnog vozila. Smatra da temeljno pitanje je li osoba s prebivalištem u [adresa], od kojeg ovisi nastanak obveze plaćanja posebnog poreza na motorna vozila, u predmetnom slučaju nije pravilno razmotreno, tim više jer je ocjena tog pitanja i zaključak da u vrijeme počinjenja prekršaja nije imao prebivalište u [adresa], tj. poslovni nastan/uobičajeno boravište na carinskom području Unije, upravo bio razlog za obustavu prekršajnog postupka. Zaključuje da carinska tijela, a niti sud nisu uvažili razloge obustave prekršajnog postupka, iako se radi o pravomoćnoj odluci, što je dokazao potvrdom pravomoćnosti koju je priložio uz podnesak dostavljen sudu dana 19. veljače 2025.
Zaključno, tužitelj smatra da su mu postupanjem suda povrijeđena ustavna i konvencijska prava, propisana u članku 19., 26. i 29. Ustava Republike Hrvatske te u članku 6.1. i članku 13.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Tužitelj predlaže da ovaj Sud prvostupanjsku presudu preinači na način da tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti te poništi osporena rješenja, a podredno da ukine presudu i predmet vrati sudu na ponovni postupak. Također traži da se tuženika obveže na naknadu troškova postupka, uključujući i trošak žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući zakonitost pobijane prvostupanjske presude, kao i postupka koji joj je prethodio u granicama žalbenih razloga, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda; dalje: ZUS), ovaj Sud je ocijenio da žalbeni navodi kojima se presuda pobija nisu osnovani niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da tužitelj ima odobren privremeni boravak u [adresa], na adresi [adresa], neprekidno do 14. travnja 2025., a privremeni boravak mu je odobren na temelju braka s OR koja je hrvatska državljanka, ujedno vlasnica nekretnine na navedenoj adresi, dok je operativnom provjerom utvrđeno da predmetni stan koriste oba bračna druga . Također, prema evidencijama Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka tužitelj ima status rezidenta Republike Hrvatske na temelju ispunjenog "upitnika TU" za utvrđivanje rezidentnosti kod ulaska u Republiku Hrvatsku od 15. listopada 2013., evidentiran je kao stjecatelj nekretnine 15. listopada 2013., kupnjom novoizgrađenog stana na adresi [adresa] od trgovačkog društva Mimic d.o.o. Također proizlazi da je tužitelj korisnik zdravstvenog osiguranja na način da sam plaća doprinos za zdravstveno osiguranje, što proizlazi iz dopisa Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka klasa: 410-01/24-01/36, urbroj: 513-07-08-01-24-2 od 29. siječnja 2024. Nadalje, proizlazi da i supruga tužitelja ima status poreznog rezidenta Republike Hrvatske na temelju evidencija Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, evidentirana je kao stjecatelj nekretnine 6. ožujka 2014. kupnjom stana na adresi [adresa] od trgovačkog društva Mimic d.o.o., a stekla je nekretninu – parkirno garažno mjesto 4. travnja 2018. na istoj adresi od fizičke osobe kao prodavatelja, a koje je otuđila na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 28. srpnja 2022. u korist sina ČR, što proizlazi iz dopisa Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, klasa: 410-01/24-01/36, urbroj: 513-07-08-0124-2 od 29. siječnja 2024. Također iz podataka spisa proizlazi da OR u [adresa] ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa], u razdoblju od 24. veljače 2014., nadalje, a i tužitelj i njegova supruga imaju otvorene račune u bankama u Republici Hrvatskoj, dok tužitelj ima u vlasništvu osobni automobil marke Nissan 3,0 DI/Patrol registarske oznake [registarska oznaka]. Nadalje proizlazi da tužitelj u Republici Hrvatskoj ostvaruje pravo na zdravstveno osiguranje za pobliže navedena razdoblja, prema dopisu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, klasa: 502-01/24-01/48, urbroj: 338-01-06-03-24- 02 od 5. veljače 2024.
7. Iz podataka spisa i obrazloženja pobijane presude proizlazi da su u odlučnom razdoblju evidentirani prijelazi tužitelja na graničnim prijelazima s vozilom registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao tužitelj na način pobliže opisan u prvostupanjskom rješenju (str. 3-4).
8. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđeno je da tužitelj ima neprekidni boravak od 11. ožujka 2014. nadalje u Republici Hrvatskoj, da mu je privremeni boravak za razdoblje od 12. travnja 2020. do 12. travnja 2021. odobren u svrhu spajanja obitelji s državljankom Republike Hrvatske OR, a sam je potvrdio da je izvanknjižni vlasnik stana u [adresa], da sa suprugom živi u [adresa], a često putuje u posjet obitelji koja živi u [adresa] i sinu njegove supruge koji radi u [adresa], a i da mu je namjera trajno se nastaniti u Republici Hrvatskoj.
9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, carinska tijela su pravilno zaključila da je tužitelj nezakonito koristio osobno vozilo u Republici Hrvatskoj, stranih registarskih oznaka, zbog čega su ispunjeni zakonom propisani uvjeti za nastanak obveze plaćanja posebnog poreza na motorna vozila primjenom mjerodavnih odredaba Zakona o posebnom porezu na motorna vozila ("Narodne novine", 15/13., 108/13., 115/16., 127/17. i 121/19. – dalje: Zakon). Naime, iz utvrđenih okolnosti konkretnog slučaja nesporno je utvrđeno da je tužitelj uslijed osobnih veza povezan s Republikom Hrvatskom, odnosno da su ispunjene propisane pretpostavke zbog kojih se smatra da ima prebivalište u [adresa].
10. U osvrtu na žalbene navode, valja reći da je prekršajni postupak koji se vodio protiv tužitelja zbog istog djela obustavljen primjenom načela in dubio pro reo . Bitne činjenice za utvrđenje njegove prekršajne odgovornosti u tom postupku nisu nedvojbeno utvrđene, pa je u tom postupku primjenom navedenog načela, u nedostatku dokaza o njegovoj prekršajnoj odgovornosti, postupak obustavljen. S tim u vezi valja reći da su svrha vođenja prekršajnog i upravnog postupka različite. Razlikuju se i dokazna sredstva na temelju kojih se utvrđuju odlučne činjenice u svakom od tih postupaka, a ishod jednog od tih postupaka nužno ne utječe i na ishod drugog postupka. Stoga, okolnost da je prekršajni postupak iz navedenih razloga obustavljen, nije od utjecaja na ishod upravnog postupka u kojem je pravilno utvrđeno da su ispunjeni uvjeti za nastanak obveze plaćanja posebnog poreza na motorna vozila, jer nije sporno da je tužitelj na području Republike Hrvatske koristio vozilo stranih registarskih oznaka, na koje u Republici Hrvatskoj n ije na propisani način obračunat i plaćen posebni porez na motorna vozila.
11. Prvostupanjski sud je za iznesene zaključke i stajališta dao valjane, dostatne i relevantne razloge, tj. razložno obrazloženje zbog čega je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, potvrdivši time zakonitost tuženikovog rješenja. Ovaj Sud ocjenjuje da je prvostupanjska presuda zakonita, kako s osnove utvrđenog činjeničnog stanja, tako i s osnove primjene mjerodavnog prava, tj. mjerodavnih odredaba propisa pobliže navedenih u pobijanoj presudi. Sljedno tome, ovaj Sud nalazi da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede tužiteljevih prava sa bilo koje zakonske osnove, a niti do povrede ustavnih prava na koje ukazuje u žalbi.
12. Stoga je, utvrdivši da tužitelj nije žalbenim navodima s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, ovaj Sud na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.
13. Odluka o trošku je utemeljena na odredbi članka 147. ZUS-a.
U Zagrebu 16. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Ljiljana Karlovčan-Đurović
