- 1 -              Rev 948/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 948/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. J. K. OIB …, 2. M. K. OIB…, oboje iz V.,..., 3. mlljt. S. K. OIB … i 4. mlljt. V. K. OIB…, oboje zastupani po majci i z.z. D. K., te 5. D. K. OIB…, svi iz V., …, i svi zastupani po punomoćnici I. M., odvjetnici iz V., protiv tuženika 1. H. d.o.o…., V., OIB…, zastupanog po punomoćniku V. I., odvjetniku iz Z., te 2. N. P. d.o.o., N., …, OIB … zastupanog po punomoćnici J. B., odvjetnici iz O., S. Radića 14, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-2261/2015-2 od 24. svibnja 2016., kojom je potvrđena međupresuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne Službe u Ivancu, poslovni broj P-293/2013-86 od 10. rujna 2015., u sjednici održanoj 13. veljače 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              I Revizija 1. i 2. tuženika odbijaju se kao neosnovane.

 

              II Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova sastava odgovora na revizije tuženika, kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom međupresudom određeno je da su tuženici H. d.o.o…., V., OIB…, i N. P. d.o.o., N., …, OIB…., solidarno odgovorni za štetu prouzročenu u štetnom događaju od 29. srpnja 2010., na privremenom gradilištu Trgovačkog centra N., u D. R., …, a u kojoj je smrtno stradao prednik tužitelja D. K. iz V.,….

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska međupresuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženici su podnijeli zasebne revizije pozivom na odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitnih povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, a 2. tuženik i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predložili su reviziju prihvatiti i preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu u pravu iznesenih razloga podredno ukinuti nižestupanjske presude te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Tužitelj je odgovorio na reviziju i osporio osnovanost istih, te predlaže odbiti revizije i dosuditi mu troškove sastava odgovora na reviziju.

 

5. Revizije su neosnovane.

 

6. Predmet spora je zahtjev svakog tužitelja za solidarnom naknadom imovinske i neimovinske štete nastale smrću njihova prednika D. K. u štetnom događaju od 29. srpnja 2010., na privremenom gradilištu Trgovačkog centra N. u D. R..

 

7. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe jednako kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, zbog čega nema apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženici u revizijama kroz više razloga ukazuju, a time što utvrđene činjenice i provedene dokaze, drugostupanjski sud nije tumačio u skladu sa stavom tuženika, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

 

9. Neosnovani su i navodi u reviziji o počinjenju relativno bitne povrede iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 8. ZPP-a, jer prema odredbi čl. 8. ZPP, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Prema ocjeni ovog suda, ocjena dokaza i način na koji su utvrđene odlučne činjenice rezultat je pravilne primjene odredbe čl. 8. ZPP-a, stoga revizijskim navodima ocjena dokaza nije dovedena u sumnju i nema proturječnosti između obrazloženja presude i izvedenih dokaza.

 

9.1. Neosnovano je pozivanje tuženika i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 375. st. 5. ZPP-a. To što se drugostupanjski sud nije izričito očitovao na žalbene navode tuženika vezano za pitanje eventualnog doprinosa nastanku štete prednika tužitelja nije od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, jer se prvostupanjski sud o tome detaljno očitovao (navodeći da je u ovom slučaju zakazala linija zapovijedanja i to, kako po 1. tuženiku, tako i po 2. tuženiku, jer kad je zabranjen rad s pristupačnog terena, po zaposleniku glavnog izvođača radova B. R., nakon postavljanja trećeg stupa, s obzirom na netom prije izbetonirane kanalice s rešetkama, ali da tada odgovorne osobe tuženika nisu davale određene upute o alternativnom načinu izvedbe radova kojima bi se mogao taj rad izvesti na siguran način i za stroj i za radnike, a nisu ni zabranili ovakav način rada, koji je u konačnici doveo do oštećenja stroja i smrti radnika, niti je po tuženicima ni po glavnom izvođaču razrađena tehnologija rada), a drugostupanjski sud je prihvatio obrazloženje prvostupanjskog suda i oko odgovornosti tuženika i nepostojanju doprinosa prednika tužitelja, potvrdivši prvostupanjsku odluku pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a, time je drugostupanjski sud postupio u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. i st. 5. ZPP, te je u obrazloženju presude ocijenio samo žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označio razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

 

9.2. Osim toga drugostupanjski sud je u obrazloženju potvrdio zaključak prvostupanjskog suda prema kojem poginuli nije radio na svoju ruku i da šteta nije nastala zbog njegova nezakonitog postupanja nego zbog propusta nadzora i organizacije na gradilištu, za što su isključivo odgovorni tuženici.

 

10. U odnosu na revizijske navode 2. tuženika o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju ističe se da se prema odredbi čl. 385. ZPP-a takav prigovor ne može osnovano isticati u reviziji.

 

11. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je u bitnom utvrđeno:

 

- da je prednik tužitelja bio zaposlenik 1. tuženika, koji je doživio ozljedu na radu 29. srpnja 2010., obavljajući poslove svog radnog mjesta elektroinstalatera, na način da se prilikom prevrtanja stroja na bočnu stranu, zajedno s rukom stroja i košarom teleskopskog manipulatora u kojoj se nalazio, odvojila od ruke stroja i pala u dvorište privremenog gradilišta sa visine od 5-6 metara, pri čemu je smrtno stradao D. K., prednik tužitelja,

- da je navedeni stroj (teleskopski manipulator) vlasništvo 2. tuženika i da je navedenim strojem upravljao radnik 2. tuženika A. B.,

- da su oba tuženika bili podizvođači-kooperanti na navedenom gradilištu N..a, a da je glavni izvođač bio M. d.o.o. iz V.,

- da je voditelj gradilišta glavnog izvođača B. R., nakon postavljanja trećeg stupa zabranio rad s pristupačnog terena s obzirom na netom prije izbetonirane kanalice s rešetkama, ali da nije dao određene upute kako nastaviti radove, niti je po tuženicima ni po glavnom izvođaču razrađena tehnologija rada, niti su zabranili daljnji rad na način na koji je nastavljen rad na postavljanju predmetnih stupova.

 

11.1. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski su sudovi ocijenili da se osnovanost tužbenog zahtjeva u odnosu na 1. tuženika temelji na odredbi čl. 103. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 - dalje: ZR), odredbi čl. 15. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 59/96, 94/96, 114/03, 100/04 i 75/09, 143/12 - dalje: ZZR), a odgovornost 2. tuženika i na odredbi čl. 1061., čl. 1064. i čl.1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO).

 

11.2. Sukladno navedenom, nižestupanjski su sudovi polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, zaključili da prednik tužitelja nije doprinio nastanku štete, te da 2. tuženik nije dokazao ekskulpacione razloge koji bi otklonili njegovu odgovornost od naknade štete.

 

12. Tuženici u revizijama neosnovano navode da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada nisu utvrdili doprinos prednika tužitelja nastanku predmetne štete navodeći da je on postupao samoinicijativno i neodgovorno, s obzirom na navedenu zabranu od voditelja gradilišta glavnog izvođača B. R.. To stoga što iz provedenih dokaza proizlazi da prednik tužitelja nije postupao samoinicijativno i neodgovorno nego je samo pokušao uredno obavljati svoje poslove bez postojanja ikakve zabrane od strane odgovorne osobe o opisanom načinu obavljanja posla i radnih obveza bez ikakve upute odgovorne osobe tuženika. Stoga je u ovom slučaju propustom poslodavca, za što on objektivno i odgovara, došlo do nezgode u kojoj je smrtno stradao prednik tužitelja, te ni po ovome sudu ne postoje pretpostavke iz čl. 1067. ZOO-a za oslobođenje od njegove odgovornosti.

 

12.1. Naime, odredbom čl. 103. stavak 1. ZR-u je propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi po općim propisima obveznog prava.

 

12.2. Odredbom čl. 9. st. 1. ZID ZZR (koji je stupio na snagu 8. srpnja 2009.) odnosno čl. 15. st. 1. ZZR propisano je da poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, na koju ne utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu. Stavak 2. propisuje da se iznimno od stavka 1., poslodavac može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti prema općim propisima obveznog prava, ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati.

 

13. Prema tome, navedenim zakonskim odredbama, koje su u odnosu na opći obveznopravni propis specijalne prirode, ni u kojem slučaju nije isključena primjena općih propisa obveznog prava. Naprotiv, kada naznačeni propisi nisu potpuno riješili pitanje objektivne odgovornosti poslodavca i kada ne sadrže cjelovita pravila o oslobođenju poslodavca od objektivne odgovornosti, već u tom dijelu izrijekom upućuju na primjenu općih propisa obveznoga prava, tada se u slučaju naknade štete koju pretrpi radnik na radu i u svezi radom, moraju primijeniti opće odredbe o oslobođenju od odgovornosti iz čl. 1067. ZOO-a.

 

14. Međutim, koje odredbe ZOO-a dolaze u primjenu ovisi od činjenice je li šteta nastala kao posljedica skrivljenog ponašanja ili djelovanja opasne stvari odnosno opasne djelatnosti, što znači da se odgovornost može temeljiti na presumiranoj krivnji ili na objektivnom kriteriju uzročnosti.

 

15. U konkretnom slučaju radi se o opasnoj djelatnosti (rad na visini na specijalnom stroju) stoga valja primijeniti objektivni kriterij uzročnosti odnosno načelo objektivne odgovornosti.

 

16. Odredba čl. 1063. ZOO-a propisuje da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

 

17. Odredba čl. 1064. ZOO-a propisuje da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

 

18. Prema odredbi čl. 1067. st. 2. ZOO-a vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti.

 

19. Stoga, u konkretnom slučaju za štetu od opasne djelatnosti i opasne stvari odgovaraju tuženici sukladno odredbama čl. 1063. i čl. 1064. ZOO-a budući je utvrđeno da prednik tužitelja ničim nije postupao mimo dopuštenja, uputa, zabrana ili naredbi tuženika, u kojem slučaju bi se tek moglo govoriti o eventualnom doprinosu prednika tužitelja ili isključenju odgovornosti tuženika, pri čemu 2. tuženik odgovara ne samo iz razloga što je vlasnik opasne stvari nego i iz razloga što je tom opasnom stvari upravljao njegov radnik za čiji pravilan rad opet odgovara njegov poslodavac, dakle 2. tuženik.

 

20. Pozivanje tuženika na nepredvidivi uzrok izvan opasne stvari je neosnovano s obzirom na sadržaj odredbe čl. 1061. ZOO-a, a ne radi se o situaciji koju 2. tuženik nije mogao spriječiti izbjeći ili otkloniti jer je on kao poslodavac morao biti upućen u tehnologiju obavljanja poslova (radnje i postupke) s teleskopskim strojem i svom radniku dati upute kako s njim obavljati poslove na siguran način, što u ovom slučaju on to, kako je to utvrđeno, nije ispoštovao.

 

21. Slijedom svega navedenog, po ocijeni ovog suda, nižestupanjski su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo iz citiranih odredbi ZOO-a, ZR-u i ZZR-u kada su primjenom tih odredbi utvrdili tuženike isključivo odgovornim nastanku štete.

 

22. Kako nisu ostvareni revizijski razlozi, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, odlučiti kao u izreci.

 

23. Tužiteljima nije priznat trošak sastava odgovora na prijedlog jer ta radnja nije bila potrebna u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

 

Zagreb, 13. veljače 2024.

 

Predsjednica vijeća:

Marina Paulić, v.r.