Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-5612/2023-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Dijani Filipčić, uz sudjelovanje zapisničarke Branke Crnogorac, u upravnom sporu tužitelja ŽZ, [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi starosne mirovine,15. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-02/23-01/03314488787, URBROJ: 341-99-05/3- 23-3519 od 11. listopada 2023. i predmet se vraća tuženiku radi donošenja odluke o žalbi tužitelja.
II Tuženik je obvezan u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženim u obrazloženju ove presude.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-140-02/23-01/03314488787, URBROJ: 341-99-05/3-23-3519 od 11. listopada 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I-140-02/22-01/03314488787, URBROJ: 341-25-05/3-22- 25751 od 19. studenoga 2022. kojim je tužitelju određena starosna mirovina od 1. siječnja 2022. u svoti od 671,69 EUR mjesečno, a od 1. srpnja 2022. u iznosu od 713,20 EUR mjesečno.
2. Tužitelj osporava rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela u cijelosti te u tužbi i tijekom upravnog spora u bitnom navodi da u pregledu mirovinskog staža stoji da je ostvario staž kao hrvatski branitelj i beneficirani staž od 21. ožujka 1991. do 30. lipnja 1996. u sustavu 12/24, ukupno 5 godina 3 mjeseca i 10 dana, ratni staž u borbenom sektoru, a od 1. srpnja 1996. do 31. prosinca 2021. u sustavu 12/16 ukupno 25 godina 6 mjeseci i 1 dan. Prema tome smatra kako u postupku nije utvrđena činjenica da je tužitelj branitelj, dragovoljac koji je u borbenom sektoru proveo 1926 dana. Stoga smatra da mu u smislu odredbe članka 98. ZOMO pripada pravo na najpovoljniju mirovinu budući da je pravo na mirovinu ostvario po ZOHBDR, ZOMO i ZDVO. Predlaže sudu usvojiti tužbu, poništiti rješenja javnopravnih tijela o mirovini i vratiti predmet na ponovni izračun najpovoljnije odnosno najveće mirovine.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je osporavano rješenje doneseno temeljem činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, a osporavano rješenje je obrazloženo i sadrži sve obvezne sastavne dijelove rješenja propisane člankom 98. Zakona o općem upravnom postupku. Navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Nadalje tuženik navodi kako se tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja očitovao o svim žalbenim navodima tužitelja izjavljenim u okviru žalbe protiv prvostupanjskog rješenja u kojem je prvostupanjsko tijelo upućeno odlučilo o tome ispunjava li tužitelj uvjete za priznavanje prava na starosnu mirovinu vodeći pri tome računa i o odredbama članka 98. ZOMO-a. Na raspravi održanoj 8. srpnja 2026. u spis predaje rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu od 26. siječnja 2025. kojim je tužitelju priznato pravo na starosnu mirovinu od 1. siječnja 2022. u iznosu i s povećanjima koja su navedeno u predmetnom rješenju. Predlaže odbiti tužbu tužitelja.
4. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja sud je izvršio uvid u sve isprave koje se nalaze u sudskom spisu i spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu. Sud je odgovor na tužbu tuženika dostavio tužitelju te je održao raspravu 8. srpnja 2026., u odsutnosti tužitelja koji svoj nedolazak nije opravdao. Navedenim sudskim radnjama strankama je, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine, broj: 36/24. i 39/26., dalje: ZUS, dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. ZUS-a), Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj u zahtjevu za priznavanje prava na starosnu mirovinu od 31. prosinca 2021. naveo da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata.
7. Nadalje, u zamolbi tužitelja od 20. srpnja 2022. navedeno je da traži odobrenje obračuna mirovine po propisima o hrvatskim braniteljima, ako bi to za njega bilo povoljnije od obračuna po posebnim propisima o policijskim službenicima.
8. Unatoč navedenom, javnopravna tijela nisu postupila po zahtjevu tužitelja te se prilikom donošenja osporavanih rješenja nije vodilo računa o činjenici da je tužitelj bio hrvatski branitelj-dragovoljac, o čemu u spisu tuženika postoji i potvrda od 13. travnja 2021. te što u konačnici među strankama nije niti sporno.
9. Tužitelj navedenu činjenicu ponovno ističe, ovaj puta u žalbi koju je izjavio protiv prvostupanjskog rješenja od 19. studenoga 2022. Međutim, tuženik predmetno prvostupanjsko rješenje ocjenjuje zakonitim uz uputu prvostupanjskom tijelu (u obrazloženju rješenja tuženika) da žalbene navode tužitelja uzme kao novi zahtjev za priznavanje prava na starosnu mirovinu prema odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, Narodne novine, 121/17., 98/19. i 84/21.
10. Prvostupanjsko tijelo je potom, postupajući po uputi tuženika, donijelo novo rješenje od 26. siječnja 2025. kojim je tužitelju, u skladu s njegovim zahtjevom, priznalo pravo na starosnu mirovinu počevši od 1. siječnja 2022. u iznosu od 940,06 EUR mjesečno uz povećanja koja su navedena u predmetnom rješenju pri čemu isplata mirovine tužitelju pripada od 1. kolovoza 2022.
11. Imajući na umu navedeno činjenično stanje, Sud nalazi kako se osporavano rješenje tuženika ne može ocijeniti zakonitim budući da je tuženik povrijedio odredbe članka 116. Zakona o općem upravnom postupku, Narodne novine, broj: 47/09. i 110/21. kojim je propisano da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi: 1. da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano,
2. da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari,
3. da je prvostupanjsko rješenje na zakonu osnovano, ali zbog drugih razloga, a ne zbog onih koji su u rješenju navedeni.
12. Naime, iz spisa predmeta proizlazi kako su u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja u spisu predmeta postojali podaci o statusu tužitelja kao branitelja iz Domovinskog rata, međutim, o toj pravnorelevantnoj činjenici prvostupanjsko tijelo nije vodilo računa prilikom donošenja odluke o priznavanju prava na starosnu mirovinu, a tuženik je navedene žalbene prigovore propustio zakonito ocijeniti prilikom odluke o žalbi izjavljenoj protiv predmetnog prvostupanjskog rješenja, radi čega je povrijeđena citirana zakonska odredba ZUP-a.
13. Pritom se napominje da okolnost što je tuženik uputio obrazloženjem osporavanog rješenja prvostupanjsko tijelo da žalbene prigovore shvati kao novi zahtjev, za posljedicu ima novo rješenje kojim je ista upravna stvar riješena u korist tužitelja na povoljniji način, što bi značilo da istodobno postoje dva rješenja kojim je ista upravna stvar drukčije riješena.
14. Prema tome, nakon razmatranja svih pravno relevantnih pitanja u ovom upravnom sporu, a imajući na umu naprijed navedena utvrđenja, Sud nalazi kako se osporavano rješenje tuženika ne može ocijeniti zakonitim, radi čega je na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u izreci ove presude te je predmet vratio tuženiku na ponovni postupak s obzirom da je potrebno odlučiti o žalbi tuženika imajući na umu sve naprijed navedene okolnosti (članak 119. stavak 4. ZUS-a).
U Zagrebu 15. srpnja 2026.
Sutkinja
Dijana Filipčić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nije dopuštena žalba (članak 127. stavak 1. ZUS-a).
Dna:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
3. U spis
