Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž-1558/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Mirjane Rubić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice JE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Siniši Štimcu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Jadransko osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB:94472454976, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu broj IP-687/08 od 23. studenoga 2015., na sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e :

I.Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj IP-687/08 od 23. studenoga 2015. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke za iznos od 192.000, 00 kuna sa zateznim kamatama, u dijelu pod točkom II. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo plaćanje naknade štete za tuđu njegu i pomoć u iznosu od 20.966,32 kuna, u dijelu pod točkom III. izreke kojom je tuženiku naloženo plaćanje rente te u dijelu pod točkom IV. izreke kojom je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak.

II. Prihvaća se žalba tužiteljice kao osnovana u pogledu zateznih kamata, preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu broj IP-687/08 od 23. studenoga 2015. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke i tuženiku se nalaže isplatiti tužiteljici zatezne kamate na iznos od 330.000,00 kuna od 29. svibnja 2007. do 18. svibnja 2009. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, u roku 15 dana.

III. Tuženiku se nalaže naknaditi tužiteljici daljnji parnični trošak u iznosu od 125,78 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici s naslova neimovinske štete i to na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 330.000,00 kn (tristotinatridesettisućakuna) sve sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 19. svibnja 2009.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. do konačne isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Za više zatraženi iznos od 13.000,00 kn (trinaesttisućakuna) te za više zatraženu zateznu kamatu od 29. svibnja 2007.g. do 18. svibnja 2009.g. zahtjev tužiteljice se odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime imovinske štete i to tuđe njege i pomoći za razdoblje od 5.04.2007.g. – 27.01.2015.g. isplatiti

tužiteljici

iznos

od 20.966,32 kn

(dvadesettisućadevetstotinašezdesetšestkunaitridesetdvijelipe), sve sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku isplaćivati tužiteljici počevši od 28.01.2015.g. pa ubuduće na ime rente i to tuđe njege i pomoći iznos od 70,00 kn (sedamdesetkuna) mjesečno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15-og u mjesecu za prethodni mjesec pa sve do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena s tim da dospjele iznose do pravomoćnosti ove presude je dužan platiti u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici trošak postupka u iznosu od 110.621,88 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

2.Protiv odbijajućeg dijela prvostupanjske presude u pogledu zateznih kamata žalbu je podnijela tužiteljica, a protiv dosuđujućeg dijela tuženik pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13,70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.Povodom žalbi tužiteljice i tuženika presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-413/2016 od 8. prosinca 2016. odbijene su žalbe tužiteljice i tuženika kao neosnovane i potvrđena je presuda Općinskog suda u Splitu broj IP-687/08 od 23. studenoga 2015.

4. Povodom revizija tužiteljice i tuženika rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1056/2017-3 od 27. travnja 2021. odlučeno je:

"I. U dijelu kojim je tuženiku naložena isplata 192.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama i u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu kamata za razdoblje od 29. svibnja 2007. do 18. svibnja 2009. (dio toč. I. izreke prvostupanjske presude); u dijelu kojim je tuženiku naloženo plaćanje naknade štete na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 20.966,32 kn (toč. II. izreke prvostupanjske presude); u dijelu kojim je tuženiku naloženo plaćanje rente (toč. III. izreke prvostupanjske presude) te u odluci o troškovima postupka (toč. IV. izreke prvostupanjske presude) ukida se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-413/2016. od 8. prosinca 2016. te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku."

5. Na žalbu tuženika je odgovoreno.

6. Žalba tužiteljice je osnovana, a žalba tuženika nije osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske štete i imovinske štete za tuđu njegu i pomoć koja je nastala zbog prometne nezgode koja se dogodila 27. siječnja 2007. na autocesti A1, dionica Pirovac-Vrpolje, u kojoj je tužiteljica, kao suvozač u osobnom automobilu Dacia Logan, registracijskih oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljala TE, a koje vozilo je bilo osigurano kod tuženika, zadobila teške tjelesne povrede.

8. Prema odredbi članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO-a), tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Nadalje, prema odredbi članka 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

9. Odredbom članka 1063. ZOO-a propisano je da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, dok je odredbom članka 1064. ZOO-a propisano da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

10. Prema presudi Općinskog suda u Šibeniku broj VK-202/07 od 25. travnja 2007. utvrđeno je da je prema okrivljenici TE izdan kazneni nalog što je dana 27. siječnja 2007. oko 17,18 sati na autocesti A1, dionica Pirovac-Vrpolje, upravljajući osobnim vozilom marke "Dacia logan" reg. oznake [registarska oznaka], iz smjera Splita prema Šibeniku, dolaskom na 327 km plus 800 m, protivno članku 51. stavku 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, brzinu kretanja nije prilagodila činjenici da joj predstoji savladavanje desnog zavoja, lakomisleno držeći da time neće izazvati kakvu prometnu nezgodu, do koje je došlo, kada je zbog neprilagođene brzine došlo do zanošenja vozila, koje je sletjelo van kolnika s lijeve strane, gdje je lijevom bočnom stranom vozila udarila u središnju dvostruku metalnu zaštitnu ogradu od koje se odbila, te u zanošenju nastavila kretati preko obje prometne trake prema suprotnoj strani ceste, gdje je vozilo sletjelo na kameno-zemljani usjev gdje se jednom prevrnulo i potom zaustavilo na kolniku zaustavne trake uslijed čega suputnica u vozilu VE je zadobila teške tjelesne ozljede u vidu potresa mozga, nagnječenja prsnog koša i pluća i krvarenja u lijevo prsište, što je dakle, kršenjem propisa o sigurnosti prometa, iz nehaja, tako ugrozila promet da je izazvala nesreću u kojoj je druga osoba teško tjelesno ozlijeđena. Time je počinila kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa, izazivanje prometne nesreće, označeno u članku 272. stavku 2. u svezi sa stavkom 1. KZ-a, a kažnjivo po članku 272. stavku 2. KZ-a te se osuđuje na kaznu zavora u trajanju 3 mjeseca koja kazna se neće izvršiti ukoliko okrivljena u roku od godine dana ne počini novo kazneno djelo.

11. Na temelju kombiniranog nalaza i mišljenja sudskih vještaka liječnika dr. Marije Definis Gojanović i vještaka za promet i cestovna vozila Vinka Ugrine od 8. srpnja 2014., dopune kombiniranog nalaza i mišljenja od 4. srpnja 2014. i saslušanja vještaka na ročištu za glavnu raspravu održanom 10. travnja 2015. uzimajući u obzir dinamiku odvijanja prometne nezgode i brzinu kretanja vozila za očekivati je nastanak teških tjelesnih povreda, moguće i po život opasnih čak i u slučaju korištenja sigurnosnog pojasa. Pojas suvozača nije vidljiv na fotografijama te se vještak ne može izjasniti da li je uvučen ili izvučen iz svog ležišta nakon prometne nezgode pa se zbog tog nedostatka ne može zaključiti da li je tužiteljica u trenutku prometne nezgode bila vezana pojasom ili ne. S obzirom na složenost prometne nezgode u smislu dinamike gibanja kako vozila tako i tijela unutar istog vještaci nisu u mogućnosti razlučiti koja bi ozljeda nastala u kojoj fazi dinamike odvijanja prometne nezgode. Na temelju toga prvostupanjski sud pravilno zaključuje da tuženik nije sa sigurnošću dokazao da tužiteljica u trenutku prometne nezgode nije bila vezana sigurnosnim pojasom.

12. Prema nalazu i mišljenju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 21. prosinca 2012., dopuni nalaza i mišljenja od 12. srpnja 2013. i iskaza vještaka za ročištu za glavnu raspravu 28. ožujka 2014. tužiteljica je u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobila slijedeće povrede: politraumu, šok uslijed krvarenja, zastoj rada srca i disanja, natučenje obaju pluća, izljev krvi u oba prsišta, prijelom lijevih rebara, prijelom u predjelu lijevih kostovertebralnih zglobova, natučenje mozga, udarnognječna rana sljepoočno zatiljno lijevo, traumatsko krvarenje u čeonosljepoočni dio mozga lijevo, traumatsko krvarenje ispod paučinaste moždane ovojnice, prijelom prsnih kralježaka od Th3 do Th8, oštećenje leđne moždine, oduzetost donjih ekstremiteta, otok cijelog mozga te dijabetes insipidus. Tužiteljica je liječena na JIL-u Klinike za traumatologiju Zagreb od 28. siječnja 2007.g. do 13. veljače 2007.g. gdje se osim ustanovljenih dijagnoza u OB Šibenik utvrđuju i dijagnoze iščašenja donje vilice s lijeve strane te prijelom lijeve lične kosti. Tužiteljica je liječena od 13. veljače 2007. do 14. ožujka 2007.g. a kako proizlazi iz Klinike za traumatologiju Zagreb. Tužiteljica je boravila na SB za medicinsku rehabilitaciju Biokovka gdje je liječena od 8. travnja 2008.g. do 29. travnja 2008.g. Također je liječena pri SB za medicinsku rehabilitaciju Varaždinske toplice od 14. ožujka 2007.g. do 4. travnja 2007.g., a u spomenutom nalazu i mišljenju navedeni su i brojni drugi specijalistički nalazi. U mišljenju spomenuta ustanova navodi kako je tužiteljica 27. siječnja 2007.g. nakon ozljede u prometnoj nesreći hitno reanimirana radi ozljeda navedenih u spomenutim dijagnozama. Tužiteljica je liječena po pravilima struke, no usprkos tome zaostale su trajne posljedice u vidu ograničenja otvaranja usta do 38 mm iznose 5%, ograničenje kretnji u vratnoj kralježnici srednjeg stupnja 10% koji postotak se umanjuje za 50% radi degenerativnih promjena iste koje datiraju od ranije pa smanjenje životnih aktivnosti po ovoj osnovi iznosi 5%. Radi prijeloma torakalnih kralježaka sa posljedičnim smanjenjem funkcije prsnog dijela kralježnice srednjeg stupnja 10%. U prsnom segmentu kralježnice nisu prije predmetne nezgode registrirane degenerativne promjene. Uslijed prijeloma triju lijevih rebara i prijeloma u zoni vertebrokostalnih zglobova lijevo uz dispneju pri bržem hodanju, penjanju po stepenicama i sl. te uredan nalaz kontrolne spirometrije, trajne posljedice iznose 8%. Bolovi u koljenima posljedica su ranije verificiranih degenerativnih promjena. Koljena u predmetnoj nezgodi nisu bila oštećena. Prijelom lijeve temporalne kosti i baze lubanje se ne ocjenjuje postocima jer su postoci radi ozljede mozga veći pa se oni uzimaju u ocjenu. S naslova ozljede glave nakon udarnognječne rane sljepoočno zatiljno lijevo s natučenjem mozga, uz traumatsko krvarenje u čeono sljepoočni dio mozga lijevo traumatsko krvarenje ispod paučinaste moždane ovojnice, oštećenja leđne moždine i slabosti donjih udova te razvoja psihoorganskih promjena depresivne naravi došlo je do smanjenja životne aktivnosti s naslova ozljede glave za oko 50%, s naslova ozljede leđne moždine sa slabošću donjih ekstremiteta za oko 20%. Liječenje je završeno 19. svibnja 2009.g. Tužiteljica je pretrpjela posljedice u predmetnom štetnom događaju u slijedećim vidovima: tužiteljica je trpjela bolove jakog intenziteta, 12 dana, bolove srednjeg intenziteta koji su trajali kumulativno 30 dana, bolove slabog intenziteta trajnog karaktera koji su trajali kumulativno oko 4 mjeseca. Povremeni bolovi slabog intenziteta ulaze u pojačane napore. Pri tome tužiteljica je imala i nelagodu koju je trpjela za vrijeme liječenja: injekcije, infuzije, opetovane rtg pretrage, CT, EMNG, EEG, kroz duže vrijeme zatvaranje desnog oka uz vježbe za smanjenje dvoslika, nošenje trouporišnog korzeta i philadelphia ortoze za vrat, dugotrajno medikamentozno reguliranje stolice radi kroničnog zatvora te dugotrajnu fizikalnu terapiju. Tužiteljica zbog pretrpljenih ozljeda u trenutku životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja nije trpjela strah radi stanja sužene svijesti. Zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja koje ima karakteristike sekundarnog straha trajao je u jakom stupnju 5 dana, srednjem oko 20 dana te slabom stupnju još 6 mjeseci.

13. Kod tužiteljice su zaostale trajne posljedice koje ukupno realno iznose 68% u kojem omjeru će trpjeti duševne boli, a pri ocjeni postoci se nisu zbrajali jednostavnom računskom operacijom. Tužiteljici je zaostala naruženost manjeg stupnja. Tužiteljica ima ožiljak u vlasištu koji nije vidljiv trećim osobama, dok su ožiljci na prsnom košu vidljivi povremeno trećim osobama i ožiljak na kažiprstu i "kvržica" nakon zaostalog stakla na trećem prstu lijeve šake koji su stalno vidljivi trećim osobama. Što se tiče tuđe pomoći i njege tužiteljici je ona bila potrebna nakon otpusta iz varaždinskih toplica kroz tri mjeseca po tri sata dnevno radi njege tijela i zatvaranja lijevog oka u svrhu vježbi abducensa, obavljanja svih kućanskih poslova, pripremanju i nabavljanju hrane. Sama pomoć druge nemedicinske osobe bila je potrebna kroz naredna tri mjeseca po dva sata dnevno radi nabavke hrane, održavanju i pospremanju stana, pripremi hrane i sl. Sama pomoć druge nemedicinske je trajno potrebna u kumulativnom vremenu od tri sata tjedno radi nabavke i nošenja živežnih namirnica, pospremanja i održavanja stana, podizanja težih predmeta, pomoći kod kuhanja i sl.

14. Polazeći od naprijed navedenog nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 21. prosinca 2012., dopune nalaza i mišljenja od 12. srpnja 2013. i iskaza vještaka za ročištu za glavnu raspravu 28. ožujka 2014. o intenzitetu i trajanju fizičkih bolova, duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti od 68%, naruženosti i straha, prvostupanjski sud je pravilno tužiteljici utvrdio pravičnu novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 430.000,00 kuna. S obzirom da je tuženik isplatio tužiteljici iznos od 100.000,00 kuna, prvostupanjski sud je, u smislu odredbe članka 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08, u daljnjem tekstu: ZOO), pravilno dosudio tužiteljici pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 330.000,00 kuna.

15. Prema liječničkom nalazu i mišljenju tužiteljica je zbog pretrpljenih ozljeda kod kuće trebala nemedicinsku tuđu njegu i pomoć u trajanju nakon otpusta iz Varaždinskih toplica (4. travnja 2007.g.) kroz tri mjeseca po tri sata dnevno radi njege tijela i zatvaranja lijevog oka u svrhu vježbi abducensa, obavljanja svih kućanskih poslova, pripremanju i nabavljanju hrane. Pomoć druge nemedicinske osobe bila je potrebna kroz naredna tri mjeseca po dva sata dnevno radi nabavke hrane, održavanja i pospremanja stana, pripremi hrane i sl. Nadalje tužiteljici je trajno potrebna nemedicinska tuđa njega i pomoć i to tri sata tjedno. Iz provedenih dokaza proizlazi kako je tužiteljica kao korisnica prava na doplatak za pomoć i njegu od Centra za socijalnu skrb Split primala i prima određene naknade koje je prvostupanjski sud uzeo u obzir prilikom dosuđenja razlike te naknade.

16. Na temelju navedenog pravilno je tužiteljici za razdoblje od 5. travnja 2007. do 27. siječnja 2015. dosuđena naknada imovinske štete za tuđu njegu i pomoć u ukupnom iznosu od 20.966,32 kune, a od 28. siječnja 2015. ubuduće na ime rente za tuđu pomoć i njegu mjesečni iznos od 70,00 kuna temeljem odredbe članka 1095. ZOO-a.

17. Prvostupanjski sud je pravilno, temeljem odredbe članka 154. stavka 3. ZPP-a, dosudio tužiteljici parnični trošak u ukupnom iznosu od 110.621,88 kuna sa kamatama od presuđenja do isplate.

18. Što se tiče tužbenog zahtjeva za zateznim kamatama na dosuđenu iznos naknade štete tužiteljica ima pravo i na zatezne kamate od dana podnošenja zahtjev za isplatu odnosno od 29. svibnja 2007. do 18. svibnja 2009. temeljem odredbe članka 12. stavka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09 i 75/09), a od 19. svibnja 2009. do isplate tužiteljici su dosuđene zatezne kamate.

19. Žalbeni razlozi i navodi tuženika su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno cijeni sve izvedene dokaze, posebno nalaze i mišljenja sudskih vještaka medicinske struke te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a, a posebno ne bitnu povredu odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. S obzirom na povrede koje je tužiteljica pretrpjela u predmetnom štetnom događaju i posljedice koje su zbog toga nastale i nastati će kod tužiteljice, prvostupanjski sud je pravilno dosudio tužiteljici naknadu neimovinske i imovinske štete do dana zaključenje glavne rasprave, ali i u buduće. U odnosu na žalbeni razlog tužiteljice vezano za zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete za razdoblje od podnošenja zahtjeva odnosno od 29. svibnja 2007. do 18. svibnja 2009. on je osnovan.

20. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

21. Temeljem odredbe članka 373. ZPP-a, preinačena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu zateznih kamata i tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici zatezne kamate na iznos od 330.000,00 kuna od 29. svibnja 2007. do 18. svibnja 2009. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena.

22. S obzirom na naprijed navedeno tužiteljica ima pravo na daljnji parnični trošak revizijskog postupka u iznosu od 125,78 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate koliko joj je i dosuđeno ovom odlukom.

Split, 15. srpnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić