REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Psp-85/2023-81

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠB OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnicima Nadi Milić, odvjetniku u Zagrebu, i Matiji Kolaku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grubeša i partneri u Zagrebu, protiv tuženika VB OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Nevenki Mrčela, odvjetniku u Zagrebu, radi smetanja posjeda, 15. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tuženik VB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], smetao posljednji mirni posjed tužiteljice ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na način da je dana 20. srpnja 2023. zatvaranjem ventila za vodu koji se nalazi u tuženikovom stanu u stambenoj zgradi na kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, [adresa], 11. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-11), u naravi stan na III. (trećem) katu desno koji se sastoji od četiri i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 154,17 m2, [adresa], koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelovima cijele nekretnine, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, onemogućio napajanje vodom tužiteljičinog stana koji se nalazi u stambenoj zgradi na kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, [adresa], u naravi stan na 4. katu, koji se sastoji od hodnika, tri sobe, dnevnog boravka, kupaonice te kuhinje s blagovaonicom, pa je tuženik dužan kloniti se takvog ili sličnog smetanja te uspostaviti prijašnje posjedovno stanje kakvo je bilo prije izvršenog smetanja na način da otvaranjem ventila za vodu uključi napajanje vodom tužiteljičinog stana koji se nalazi u stambenoj zgradi na kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, [adresa], u naravi stan na 4. katu, koji se sastoji od hodnika, tri sobe, dnevnog boravka, kupaonice te kuhinje s blagovaonicom, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku, naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.750,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. srpnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su ona i tuženik suvlasnici nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, [adresa], odnosno da je tuženik vlasnik posebnog dijela nekretnine označenog kao E-11, dok je tužiteljica izvanknjižni vlasnik i posljednji mirni posjednik stambene jedinice na 4. katu, a koji stan se sastoji od hodnika, tri sobe, dnevnog boravka, kupaonice te kuhinje s blagovaonicom, nastao prije 35 godina prenamjenom dijela tavana u stambeni prostor uz suglasnost svih suvlasnika predmetne nekretnine, da se pred Gradskim uredom za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjel za graditeljstvo, Središnji odsjek za graditeljstvo, vodi postupak za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za predmetni tužiteljičin stan. Nadalje navodi da je tuženik dana 20. srpnja 2023. zatvorio vodu u stanu tužiteljice koristeći ventil za vodu koji se nalazi u njegovom stanu, da se tuženikov stan nalazi kat ispod tužiteljičinog stana, da se ventil nalazi u malom wc-u pored kotlića za vodu, da su sve sanitarne prostorije u svim stanovima na predmetnoj nekretnini na adresi [adresa] na istoj lokaciji zbog glavne odvodne cijevi, da po sredini zgrade prolazi nosivi zid orijentacije istok-zapad i da se odvodna cijev nalazi na sjevernoj strani tog zida uz sam zid, kao i mali wc, kotlić i pored njega ventil za tužiteljičin stan i cijev za vodu koja vodi prema tužiteljičinom stanu, da se stoga glavna odvodna cijev, cijev za dovod vode koja vodi prema tužiteljičinom stanu i ventil na istoj nalaze u tuženikovom stanu, da iz navedenog nesporno proizlazi da je tuženik, koji je već dulje vrijeme u svađi i u odnosu netrpeljivosti s tužiteljicom, zatvaranjem ventila u svom prostoru onemogućio dotok vode u tužiteljičin stan. Tužiteljica nadalje navodi da tuženik može zatvoriti i otvoriti vodu u stanu tužiteljice bez ikakve najave i njezinog znanja, te bez ikakve mogućnosti da tužiteljica sama može pristupiti ventilu i otvoriti sebi vodu, da je tužiteljica o svemu navedenom obavijestila I. policijsku postaju Zagreb, PP Centar, te da su policijski službenici intervenirali na predmetnoj nekretnini dana 23. srpnja 2023. U prilog tvrdnji da je tuženik zatvorio vodu tužiteljici, ističe da navedeno proizlazi i iz dopisa od 13.07.2023. koji je tuženik uputio tužiteljici i njezinoj kćeri FB, a u kojem dopisu prijeti da će provesti ukidanje priključaka na tužiteljičinom stanu. Također ističe da je tuženik, kad mu je tužiteljičina kćer poslala WhatsApp poruku i rekla mu da nemaju vodu u stanu, kao i kad ga je upitala obavljaju li se na zgradi možda nekakvi radovi, istoj odgovorio na način da joj je poslao rješenje građevinskog inspektorata u kojem se navodi da tužiteljica živi u stanu koj i nije legaliziran (premda se vodi postupak za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za predmetni tužiteljičin stan). Nadalje navodi da je, osim priložene pismene korespondencije, tuženik u više navrata usmeno prijetio tužiteljici da će joj isključiti vodu i struju, kao i da će ju izbaciti iz stana, jer da se radi o zajedničkom prostoru koji pripada svim suvlasnicima, da je dakle tuženikovim činom tužiteljica objektivno ograničena u vršenju dotadašnje faktične vlasti na svojoj nekretnini. Slijedom svega navedenog, predlaže donijeti rješenje sadržaja izreke kako je to pobliže navedeno u izreci ovog rješenja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da nije izvršio nikakav čin smetanja posjeda, da nije zatvorio ventil vode te da u njegovu stanu niti ne postoji ventil vode kako to opisuje tužiteljica, a što je, prema njegovu navodu, višestruko naveo i u WhatsApp porukama. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, navodeći da je tužiteljici na temelju pravomoćnog Rješenja Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, PU Zagreb, Klasa: UP/I-362-02/20-02/616 od 29.06.2020. naređeno uklanjanje nezakonite gradnje na tavanskom prostoru i izričito naloženo uklanjanje instalacija vodovoda i kanalizacije u kupaonici i kuh inji, kao i elektrotehničkih instalacija stana, ujedno je toč. 8. i toč. 9. utvrđeno da ukoliko tužiteljica nakon proteka roka od 120 dana od zaprimanja Rješenja ne postupi po naredbi, da je ista napustila posjed, te da se odrekla vlasništva nad svim što se nakon tog trenutka nađe u predmetnom nezakonitom objektu bez prava na odštetu, da je navedeno rješenje Građevinske inspekcije postalo izvršno danom zaprimanja, budući da nije propisano pravo žalbe, već samo pokretanje upravnog spora, da je tužiteljica protiv navedenog Rješenja građevinske inspekcije dana 29.6.2020. pokrenula upravni spor, te je postupak pravomoćno završen na način da je njen tužbeni zahtjev za poništavanje navedenog Rješenja Građevinske inspekcije odbijen. Kao drugi razlog zbog kojeg tužiteljici nedostaje aktivna legitimacija navodi da tužiteljica više uopće ne živi u tom tavanskom prostoru, budući da se je ista odselila nedugo nakon potresa, da je u tu svrhu podnesena i prijava Ministarstvu unutarnjih poslova da se utvrdi točno prebivalište tužiteljice, budući da ista još uvijek službeno navodi Hebrangovu 38, Zagreb kao svoje prebivalište, da u tavanskom prostoru zgrade na Hebrangovoj 38, Zagreb obitavaju samo kćer tužiteljice FB, zajedno s njezinim navodnim dečkom, čiji je identitet tuženiku nepoznat. Nadalje tuženik ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije, navodeći da on nije smetao niti smeta posjed kroz navodno zatvaranje ventila vode, da takav ventil kojim bi mogao manipulirati ne postoji, da je sporno da li je stvarno spriječen dotok vode tom tavanskom prostoru, a ako i jest, pitanje je koji je stvarni razlog, da je već 28.10.2005. zbog loših električnih instalacija tužiteljice izgorio cijeli krov zgrade [adresa], pa nije za isključiti da, prilikom izvođenja nezakonite gradnje bez bilo kakve građevinske i uporabne dozvole, nezakonito izvedeni priključci koji su morali biti spojeni na mrežu nisu izvršeni stručno i vjerojatno (ako je uopće istina da tužiteljica nema vode i da to nije sama izazvala) je to razlog zbog čega tužiteljica nema vode. Tuženik nadalje osporava da je tužiteljica vanknjižni vlasnik predmetne nekretnine, da je sve navode o ukidanju instalacija tužiteljici vršio upućivanjem na pravomoćno i izvršno Rješenje Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, PU Zagreb, Klasa: UP/I-362-02/20-02/616 od 29.06.2020. u kojem je jasno utvrđeno da se iste moraju ukloniti, te je isti obavijestio upravitelja zgrade GSKG d.o.o. o postojanju takvog Rješenja, sa zahtjevom da nadležne službe poduzmu mjere uklanjanja vodnih, odvodnih i strujnih instalacija, pa je tako obavijestio i HEP o postojanju takvog Rješenja i zatražio uklanjanje strujnog brojila i dovod struje, budući su instalacije izvedene nezakonito i bez uporabne dozvole, a sve je spojeno na mjerač struje koji je inicijalno bio postavljen za stubišnu rasvjetu. Slijedom navedenog, predlaže predmetnu tužbu odbaciti, odnosno podredno tužbene zahtjeve odbiti, te da obveže tužiteljicu na naknadu parničnog troška tuženiku zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u kopiju izvatka iz zemljišne knjige zk ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] od 30.07.2023. (list 8 -12 spisa), potvrdu Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode od 07.07.2020. (list 13-14 spisa), službenu bilješku Grada Zagreba, Odjela za prostorno uređenje od 10.07.2020. (list 15 spisa), nacrt tužiteljičinog stana (list 16 spisa), potvrde o plaćenim računima (list 17-23 spisa), dopis tuženika od 13.07.2023. upućen tužiteljici (list 24 spisa), WhatsApp korespondenciju (list 25-29, 68-79 spisa), Rješenje Državnog inspektorata od 29.06.2020. sa dostavnicom (list 49-55 spisa), Presudu Upravnog suda u Zagrebu od 03.09.2021. (list 56-62 spisa), Presudu Visokog upravnog suda RH od 01.04.2022. (list 63-67 spisa), mail korespondenciju (list 72, 130-131, 146-148 spisa), prijavu prema MUP-u da se u okviru Zakona o prebivalištu utvrdi stvarno prebivalište tužiteljice od 07.11.2023. (list 74-76 spisa), preslike ispisa obavijesti udruge profesionalnih vatrogasaca Zagreb o poduzimanju radnji gašenja požara na krovištu i potkrovnom stanu od 25 m2 Hebrangovoj 38, Zagreb, dana 28.10.2005. (list 77-80 spisa), Rješenje Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za prostorno uređenje od 24.11.2021. (list 81-83 spisa), proveden je očevid na licu mjesta 28.10.2024. (list 132- 135 spisa), izvršen je uvid u potvrdu Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. od 07.10.2024. o evidentiranom priključku (list 189 spisa), uplatnicu (list 190 spisa), izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu (list 379-382 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 29.07.2008. (list 389-393 spisa), Rješenje ovoga suda posl. br. Z- 48234/08 od 25.08.2008. (list 395 spisa), ovjereni prijevod dokumentacije sa slovenskog jezika (list 421-423, 427-433 spisa), proveden je očevid na licu mjesta 16. travnja 2026. (list 455-456 spisa), saslušani su: stalni sudski vještak dipl. ing. PB (list 410 spisa), tuženik (list 410-412 spisa), svjedoci: OB (list 412 spisa), FB (list 113 spisa), TB, sin tužiteljice (list 114 spisa), TB, bivši suprug tužiteljice (list 521 spisa), GB (list 521-522 spisa).

4. Na temelju ovako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno te sve dokaze zajedno u njihovoj ukupnosti, u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,

2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14, 70/19 , 80/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim.

5. Među strankama je sporna aktivna i pasivna legitimacija, je li tužiteljica posljednji mirni posjednik predmetnog stana, nalazi li se ventil kojim se regulira dovod vode u njezin stan u stanu tuženika, te je li upravo tuženik zatvaranjem tog ventila onemogućio dovod vode u stan tužiteljice.

6. Sud je, sukladno odredbi čl. 441. ZPP-a ograničio raspravljanje i dokazivanje samo na činjenicu posljednjeg stanja posjeda i eventualnog smetanja. Istom je odredbom isključeno raspravljanje o pravu na posjed, pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti ili o zahtjevima za naknadu štete i to u onom dijelu koji se ne odnosi niti na činjenicu posljednjeg stanja posjeda niti nastalog smetanja.

7. Sud je radi razjašnjenja među strankama sporne okolnosti – što je uzrok prekida dotoka vode u stanu tužiteljice prvi put zakazao očevid na licu mjesta za dan 23. svibnja 2024., a koji očevid je odgođen rješenjem od 23. svibnja 2024. obzirom je punomoćnik tuženika podneskom od 22. svibnja 2024. predložio isti odgoditi budući je tuženik radi službenog putovanja spriječen pristupiti istom i omogućiti ulaz u stan na navedenoj adresi. Naprijed navedenim rješenjem od 23. svibnja 2024. zakazan je novi očevid na licu mjesta za dan 28. listopada 2024. Na navedeni očevid je pristupila sudska komisija zajedno sa stalnim sudskim vještakom dipl. ing. PB, tužiteljica sa punomoćnikom i punomoćnica tuženika. Sud je pregledao nekretninu u kojoj živi tužiteljica te je na licu mjesta otvaranjem slavine u kuhinji i kupaonici utvrđeno da u stanu tužiteljice nema vode. Zatim se sudska komisija spustila do stana tuženika na kojemu je zatekla zaključana ulazna vrata. Nakon telefonskog kontakta punomoćnika tuženika sa tuženikom osobno, utvrđeno je da osoba koja je trebala omogućiti pristup stanu tuženika donošenjem ključa od ulaznih vrata istog, nije pristupila na predmetni očevid u zakazanom terminu. Očevid je nakon toga dovršen. Na ročištu održanom 05. ožujka 2026. kada se stalni sudski vještak građevinske struke dipl. ing. PB očitovao o potrebi provođenja novog očevida i ulaska u stan tuženika radi potpunog i stručnog utvrđenja uzroka prekida dotoka vode u stan tužiteljice uz sudjelovanje ovlaštenog vodoinstalatera koji bi izveo eventualno potrebne radove, sud je odredio očevid na licu mjesta za dan 30. ožujka 2026. Kako je stalni sudski vještak bio spriječen na navedeni dan nazočiti očevidu zbog ranije zakazanih obveza, a o čemu je sud dobio saznanje u telefonskom razgovoru sa istim, neposredno nakon održanog ročišta, sud je rješenjem od 05. ožujka 2026. obavijestio stranke da će se očevid na licu mjesta održati 01. travnja 2026. Podneskom od 31. ožujka 2026. punomoćnik tuženika obavještava sud kako tuženik radi bolesti COVID-19 nije u mogućnosti pristupiti na očevid zakazan za dan 01. travnja 2026. Rješenjem od 01. travnja 2026. sud odgađa očevid na licu mjesta zakazan za dan 01. travnja 2026. zbog bolesti tuženika. Rješenjem od 01. travnja 2026. sud određuje novi očevid za dan 16. travnja 2026. Na očevid od 16. travnja pristupila je sudska komisija sa stalnim sudskim vještakom dipl. ing. PB, punomoćnici tužiteljice, svjedok TB, te KB – vodoinstalater iz Instalacija Katavić, FB i TB, sin i kćer tužiteljice, ŽB kao javnost, dok za tuženika nije pristupio nitko iako je dostava poziva bila uredno iskazana. Na očevidu je utvrđeno kako je sud onemogućen u ulasku u nekretninu tuženika zbog čega se ne može izvršiti očevid u nekretnini tuženika. Očevid je stoga dovršen.

8. Vještak dipl. ing. PB u svom iskazu danom na ročištu od 05. ožujka 2026. navodi da na temelju već provedenog očevida ne može utvrditi uzrok prekida dotoka vode u stan tužiteljice, a sve kako je već iskazao prilikom očevida od 28.10.2024., da je prema njegovom mišljenju nužno provesti novi očevid i omogućiti ulazak u stan tuženika radi potpunog i stručnog utvrđenja uzroka prekida vode, pri čemu napominje da je potrebno da nazoči očevidu i ovlašteni vodoinstalater da izvede eventualno potrebne radove.

9. Tuženik u svom iskazu navodi da on nije zatvorio nikakav ventil, niti u svom stanu ima ikakve ventile kojima je mogao manipulirati za dotok vode u potkrovni stan, da je predmetna tužba primarno motivirana jer je on predstavnik suvlasnika [adresa], pa nakon što je pravomoćnim rješenjem Građevinske inspekcije utvrđeno da tužiteljica u potkrovnom stanu mora ukloniti vodne, strujne i kanalizacijske instalacije, koje rješenje je potvrđeno 2023. od strane Visokog upravnog suda, a što je sve bilo prije nego je njega FB obavijestila da nema vode, da ista nije tražila niti zvala hitne intervencije, niti vodoinstalatera nego se porukom njemu obratila da on mora otvoriti ventil i da joj mora omogućiti vodu. Nadalje navodi da su nakon 3 dana u 9 navečer došla 3 interventna policajca na njegovu adresu i njega nisu zatekli, a nakon toga nazvao ga je jedan policajac i rekao mu da mora s njim porazgovarati o njegovom ponašanju u 4 oka i da se mora vratiti u svoj stan, da je zbog navedenog podnio prijavu Unutarnjoj kontroli MUP-a nakon čega je dobio ispriku da je navedeno ponašanje policije bilo nepravilno. Ističe kako je predmetna tužba primarno motivirana da im se omogući da duže koriste stan, a i radi druge parnice gdje suvlasnici tuže ovdje tužiteljicu i FB da potkrovni stan predaju u posjed i da plate najamninu , da tužiteljica od potresa 2020. i to od ožujka ne živi na Hebrangovoj 38 u tom stanu, u tom stanu je živjela njezina kćerka FB sa svojim dečkom, a sada živi samo FB. Nadalje navodi da su navodi iz prijedloga za privremenu mjeru netočni jer da on ima veće probleme s njima nego oni s njim, da on kao predstavnik suvlasnika ima podršku svih suvlasnika za sve radnje koje poduzima, pa se tako na njega vrši pritisak, da je kriminalistička policija došla u njegov stan na Božić zbog prijave da tužiteljica u svom stanu nema vode, a na njegov upit zbog čega dolaze na intervenciju obzirom se ne radi o kaznenom djelu, policajka mu je odgovorila da se na nju radi pritisak i da je morala izići na teren. Tuženik ponavlja da on nije manipulirao sa nikakvim ventilima i da nema nikakve veze što one nemaju vode, [adresa] i Gundulićeva 31 su jedna zgrada u kojoj imaju nekoliko vertikala i ne znaju na koju vertikalu se ŠB bespravno priključila. Nadalje navodi da tužiteljica nikada nije bila u njegovom stanu, da su ga tužiteljica i njezina kćer kontaktirale nekoliko puta da u stanu nemaju vode i da se svaki put ispostavilo da je problem bio u njihovom stanu da tužiteljica do današnjeg dana nije postupila po rješenju Građevinske inspekcije, prošli tjedan je bio na Građevinskoj inspekciji i pitao ih u kojoj se fazi nalazi provedba njihovog rješenja na što je dobio odgovor da su trenutno u fazi postupanja protiv ŠB i da je trenutno rješenje u fazi izvršenja, da nije, kao predstavnik suvlasnika zvao hitne intervencije kad mu se FB obratila jer ga ista to nije niti tražila, a posebno iz razloga što se u prijašnjim sličnim situacijama kada u stanu tužiteljice ne bi bilo vode, ispostavilo da je uzrok nestanka vode u njihovom stanu. U odnosu na razlog zbog kojeg nije na očevidu dopustio sudu ulazak u njegov stan da se utvrdi uzrok dotoka vode u stanu tužiteljice, tuženik navodi da je taj dan bio na službenom putu, da je angažirao asistenta da donese ključeve, no njemu se dogodila nezgoda , a na upit zašto nije svojoj punomoćnici dao ključeve od stana, tuženik navodi da je na drugi način organizirao dostavu ključeva, pritom njegova punomoćnica nikada nije bila u njegovom stanu pa bi se teško snašla. Nadalje navodi da on kao predstavnik suvlasnika nije ništa učinio da utvrdi uzrok prekida dotoka vode u stan tužiteljice iz dva razloga, prvi je da ga to nikada nisu tražili, odnosno nisu ga tražili da zove hitne intervencije, vodoinstalatera, instalacije u podrumu, na koju su vertikalu spojene, u zgradi ima praznih stanova pa da se provjere njihove instalacije, a drugi razlog je taj da on živi neposredno ispod njih, pa kako stropovi nisu izolirani čuje kako puštaju vodu, koriste vodu i zbog navedenog on smatra da je ovo čista neistina da nemaju vodu u predmetnom stanu. Na upit je li prije utuženoga čina tužiteljici najavio da će onemogućiti dotok energenata u njezin stan, tuženik navodi da su suvlasnici poslali dopis neposredno prije poruka FB da u stanu nema vode, u kojem su je pozvali da preda stan i da ukloni sve instalacije, tom prilikom su joj dali rok od mjesec dana i u istom su je obavijestili ukoliko dobrovoljno preda prostor da neće podizati tužbe za naknadu štete za najamnine za pet godina i jasno su naveli da se radi o pravomoćnom rješenju Građevinske inspekcije, a ukoliko ne postupi da će se to izvršiti sukladno tom rješenju, da on nikada nije rekao da će on to učiniti nego su se pozivali na državu i na državna tijela.

10. Svjedok OB u svom iskazu navodi da ona tužiteljicu na viđa u kući već nekoliko godina, da ona stanuje u prizemlju, a tužiteljica na tavanu, da je tužiteljicu u periodu prije nekoliko godina viđala povremeno, kako se već susjedi viđaju, na stepenicama, da je viđala kćer tužiteljice, vjerojatno sa njezinim dečkom, pretpostavlja, a njega u zadnje vrijeme ne viđa, a ni nju, da tužiteljicu ne viđa sigurno nekoliko godina, možda 4, da joj nije poznato gdje radi tužiteljica.

11. Svjedok FB, kćer od tužiteljice, u svom iskazu navodi da njezina majka živi tamo zajedno s njom u predmetnom stanu, a u pogledu ventila može pouzdano reći da se ventil nalazi u stanu od tuženika i to od kad oni tamo žive, a ona tamo živi 37 godina, da je u stanu u kojem sada živi tuženik živjela gđa Š koja je kad su uređivali stan zatvarala i otvarala ventil u svom stanu, nakon toga stan je dan u najam njezinom šefu gospodinu GB i on je zbog radova zatvarao i otvarao predmetni ventil, a za taj ventil zna i njezin otac, on ga je ugradio. Nadalje navodi da se ulaskom u stan od tuženika ide ravno kroz hodnik, tamo se nalazi mali WC, odnosno mala kupaona, i iznad WC-a se nalazi ventil, ima na sebi crvenu ručicu kakva je i njezinom stanu, da su zvali vodoinstalatera i hitne intervencije, a oni su rekli da nema kvara u stanu i da moraju ući u stan ispod, da njezina majka radi u Ministarstvu vanjskih poslova u Ljubljani, da tuženik zna za naprijed navedeni ventil, da su jednom prilikom ona i mama u njihovom stanu zatvorile ventil njihovom greškom, nakon čega je ona kontaktirala tuženika i on je znao da postoji ventil, one su shvatile svoju pogrešku i poslije mu se ispričala, ali tuženik je sigurno znao za taj ventil i na isti se pozvao i u drugom predmetu, da i dalje plaćaju vodu za predmetni stan, a potrošnja vode u zgradi se obračunava po članu. Nadalje navodi da se nakon prekida dotoka vode obraćala tuženiku, da ga je pitala je li isključio ventil i tražila ga da uključi vodu, a on nije ništa poduzeo, da nije bila u tuženikovom stanu od kad se tuženik doselio. Na upit tuženika je li se ikada njemu obratila od 2008. do podnošenja predmetne tužbe da manipulira sa ventilom za vodu na način kako su to činili sa gđom V i g. GB, svjedok odgovara da jest jedanput, kao što je već spomenula u situaciji kada su ona i njezina mama greškom zatvorile ventil putem poruka sa What'sApp-a od 20.04.2020., a koje su dostavljene uz odgovor na tužbu, da njezin otac živi na drugoj adresi već 33 godine.

12. Svjedok TB, sin tužiteljice, u svom iskazu navodi da je njegova majka u posjedu predmetne nekretnine, a za ventil zna da se nalazi u prostoru tuženika jer je i osobno zatvarao taj ventil, kad su imali radove, a ventil se nalazi u malom ormariću iznad kotlića od kuda vuče vertikala prema njihovom stanu gore, da je navedeni ventil postavio njegov otac, a bio je s njim u doticaju 3 puta, da vjeruje da je tuženik upoznat sa postojanjem tog ventila i da je on zatvorio taj ventil, da je njegova majka zvala vodoinstalatera da se provjeri dotok vode u stanu koji je utvrdio da je voda isključena na ventilu, da je bio sudski vještak kojeg su oni angažirali i sudski vještak od strane suda koji je utvrdio da vode u stanu nema, da je vertikala u njihovom stanu spojena na stan ispod, vertikala ide uz sam glavni zid ravno prema dolje do prizemlja, da zna da je to tako jer je vidio te cijevi kad se radila rekonstrukcija, da je zadnji put bio u stanu tuženika kada su on i njegova majka otišli tamo radi dogovora što će napraviti u vezi njihove pravne situacije, da su tom prilikom bili u odvjetničkom uredu tuženika kojem je tada bilo sjedište na adresi [adresa] , a to je bilo neke dvije godine nakon što se tuženik doselio, dakle oko 2010. , da se on odselio sa adrese [adresa] prije 6 godina, da njegova majka radi u Ministarstvu vanjskih poslova u Ljubljani, ona živi u [adresa], a tamo je povremeno.

13. Svjedok TB, bivši suprug tužiteljice, u svom iskazu navodi da se 1984. ili 1985. spojio sa prijašnjim vlasnikom stana na njegov vodokotlić, na način da je spojio cijev i proveo gore vodu, da je ventil bio na visini od 2 metra od poda kod vodokotlića, da postoji ventil za vodokotlić, koji je on skinuo, stavio T- komad cijevi uz pomoć koje dio vode ide u vodokotlić, a na treći odvod je stavio bakrenu cijev koja vodi do stana gore, da na navedenom ventilu nije zatvarao vodu jer za to nije bilo potrebe jer nije bilo kvara, a navedeni ventil se nalazi u stanu ispod, da nije morao razbiti strop da bi proveo bakrenu cijev do svoga stana gore, da je provukao cijev od vodokotlića, probušio je rupu od 16 mm da bi provukao cijev bez ikakvog razbijanja, da je on radio centralna grijanja i vodu tako da se u to razumije, a navedene radove je izvodio po dopuštenju susjeda, da on nije stavljao novi ventil, da je stavio T-cijev i postojeći ventil je samo vratio na mjesto, da se navedeni ventil nije nalazio u ormariću. Na upit zašto su se morali spajati na susjedov ventil, zašto nisu tražili od vodovoda spajanje, svjedok izjavljuje da se u predmetnoj zgradi nalaze dvije vertikale, jedna koja prolazi kroz sve kuhinje i druga koja prolazi kroz WC, a najviša točka navedenih vertikala nalazila se kod vodokotlića u stanu ispod, da je poslije bio u stanu ispod, da je dolazio dobrosusjedski, ali nije dolazio zbog problema s vodom, da je u stanu živio do 1991. kada je otišao na ratište, a tamo se nije vraćao jer se u međuvremenu razveo i bivšoj supruzi i djeci je propustio taj stan.

14. Svjedok GB u svom iskazu navodi da je on bio u najmu stana u kojem se sada nalazi tuženik u razdoblju od 1998. – 2001., ventil za vodu se nalazi u zahodu, s jedne strane ulaz je iz hodnika, a s druge iz kupatila, da ga je gospođa V kad su ulazili u taj stan u najam, a koja je u tom trenutku bila vlasnik stana, upozorila da ne dira tu cijev jer ista provodi vodu u stan iznad, da on osobno nije nikada zatvarao taj ventil, ali su ga sin od tužiteljice i tužiteljica znali tražiti da zatvore taj ventil kad su imali radove u stanu da voda ne ide gore, da je on vidio taj ventil, a isti se nalazio s desne strane, a bio je kraj vodokotlića, zna da se to nije smjelo dirati, pa je tako i on sve koji su dolazili u taj stan i tamo živjeli na to upozoravao. Nadalje navodi da su F iznajmili taj prostor, pa kad bi dolazili u Zagreb, ne bi odlazili u hotel već bi tamo prespavali, a kad je on otišao iz tog stana, F su i dalje dolazili, da je nakon 2001. u navedeni stan svratio kad su bili F da ih pozdravi, ali tamo više nije živio, da nije bio u poslovnom odnosu sa gđom ŠB, ovdje tužiteljicom, da je tužiteljicu zastupao na početku u postupku koji je ista vodila protiv Grada Zagreba u vlasničkoj parnici, da FB radi kod njega kao administrator, da on ne dolazi u stan gđe FB, da je bio tamo par puta, zadnji put prije par godina.

15. Sud je poklonio vjeru iskazima svjedoka FB, TB (sina tužiteljice), TB (bivšeg supruga tužiteljice) i GB obzirom su iskazivali životno i logično i u međusobnom suglasju o ključnoj činjenici koja je predmet dokazivanja – o postojanju i smještaju ventila za vodu u stanu tuženika , kao i o tome da je taj ventil oduvijek služio za reguliranje dovoda vode u stan tužiteljice. Navedeni iskazi međusobno se nadopunjavaju, pa je tako bivši suprug tužiteljice potvrdio je da je osobno instalirao vodovodni priključak od vodokotlića u stanu ispod do stana gore koristeći T-komad cijevi uz pomoć koje je dio vode išao u vodokotlić, a na treći odvod je stavio bakrenu cijev koja vodi do tužiteljičina stana, svjedok TB, sin tužiteljice, zna da se ventil nalazi u prostoru tuženika jer je i osobno zatvarao taj ventil, kad su imali radove, a ventil se nalazi u malom ormariću iznad kotlića od kuda vuče vertikala prema njihovom stanu gore, svjedok GB, koji je u tom stanu živio u najmu od 1998. do 2001., potvrdio je da je vidio predmetni ventil, da ga je tadašnja vlasnica stana V upozorila da ga ne dira, te da je i sam upozoravao buduće stanare na isti, a kćer i sin tužiteljice potvrdili su da su osobno bili u doticaju s tim ventilom , dok je FB navela da se ulaskom u stan od tuženika ide ravno kroz hodnik, tamo se nalazi mali WC, odnosno mala kupaona i iznad WC-a se nalazi ventil.

15.1. Iskaz tuženika ovaj sud u cijelosti ocjenjuje prilagođenim izbjegavanju odgovornosti za čin smetanja. Tuženik, iako tvrdi da u njegovu stanu ventil ne postoji, ne nudi nikakvo objašnjenje za sadržajno podudaranje detaljnih iskaza četiriju svjedoka koji opisuju isti fizički predmet na istoj lokaciji unutar njegova stana. Naročito navode tuženika dane na ročištu i tijekom postupka da je na oba sudska očevida od 28.10.2024. i 16.04.2026. pristup sudu bio onemogućen slučajnim okolnostima, a ne namjerno, sud u cijelosti ocjenjuje kao nevjerodostojne, imajući u vidu da se ista situacija ponovila dva puta uzastopno u predmetu u kojemu je upravo sadržaj stana tuženika jedina sporna dokazna činjenica. Sud uzima u obzir da se tuženik koji sustavno sprječava provođenje upravo one dokazne radnje koja bi razriješila sporno pitanje, ne može koristiti činjenicom koja nije utvrđena upravo zbog njegova ponašanja.

16. Nadalje, sud je pri ocjeni izvedenih dokaza posebnu pažnju posvetio procesnom ponašanju tuženika tijekom postupka, budući da to ponašanje, sagledano u svojoj ukupnosti, nije ostalo bez utjecaja na ocjenu vjerodostojnosti tuženikovih tvrdnji, niti na zaključak o utvrđenim odlučnim činjenicama. Naime, jedina dokazna radnja koja bi mogla objektivno i neposredno potvrditi ili opovrgnuti tuženikovu tvrdnju da u njegovu stanu ne postoji ventil kojim je mogao utjecati na dotok vode u stan tužiteljice bila je provedba sudskog očevida unutar stana samoga tuženika. Ta je dokazna radnja određena i zakazana rješenjima suda za 23. svibnja 2024., 28. listopada 2024., 01. travnja 2026. i 16. travnja 2026., s tim da je očevid od 23. svibnja 2024. odgođen jer je tuženik dan prije održavanja očevida obavijestio sud da je da je na taj dan na službenom putu, a očevid od 01. travnja 2026. je odgođen zbog tuženikove bolesti COVID-19. Očevid od 28. listopada 2024. nije proveden zbog toga što tuženik nije osigurao ključeve za ulazak u svoju nekretninu, dok na očevid od 16. travnja 2026. nitko za tuženika nije pristupio, niti on niti njegova punomoćnica. Izostanak sa očevida od 16. travnja 2026. tuženik je naknadno pokušao opravdati tijekom bolesti COVID-19, koju činjenicu ovaj sud nije uvažio i o tome je odlučio rješenjem ovoga suda od 08. srpnja 2026. (list 603-609 spisa). Na obadva očevida na koja je izašla sudska komisija tuženik nije omogućio pristup sudu u svoju nekretninu, a pritom objašnjenje za očevid od 28. listopada 2024. da je bio na službenom putu, te da je angažirao asistenta koji je doživio nezgodu, kao i za prvi i drugi očevid da svojoj punomoćnici nije predao ključeve jer ona nikada nije bila u njegovu stanu pa bi se teško snašla, ovaj sud u cijelosti ocjenjuje nevjerodostojnima. Tuženik je odvjetnik koji svakodnevno profesionalno upravlja pravnim rizicima, a kada pritom zna da će u njegovom stanu biti provedena sudska dokazna radnja o kojoj izravno ovisi ishod parnice, organiziranje zamjene s ishodom koji onemogućuje ulazak sudu , kao i nedolazak na očevid, ako ne njega, a onda barem punomoćnika s ključevima od nekretnine, ovaj sud ne može prihvatiti kao slijed slučajnih okolnosti, nego ocjenjuje kao namjerno sprječavanje provedbe dokaza.

17. Sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je ovlašten i dužan slobodnom ocjenom ocijeniti svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno uzimajući u obzir i rezultate cjelokupnog postupka. Procesno ponašanje stranke, uključujući njezino sustavno uskraćivanje suradnje s dokaznim postupkom, svakako je dio "rezultata cjelokupnog postupka" koji se mora uzeti u obzir pri ocjeni dokaznog stanja. Tuženik koji sprječava provođenje upravo one dokazne radnje koja bi razriješila spornu odlučnu činjenicu, ne može se u svoju korist koristiti time što ta činjenica nije utvrđena neposrednom percepcijom suda upravo zbog njegova ponašanja. Navedeni zaključak nema značaj primjene formalnog dokaznog pravila obrnutog tereta dokazivanja, takvo pravilo ZPP ne poznaje za ovakvu situaciju, nego je to rezultat primjene načela slobodne ocjene dokaza i logičke ocjene ukupnih okolnosti spora. Naime, prema mišljenju ovoga suda, logičan je zaključak da tuženik koji je u stanu sve ovo vrijeme i koji je jedini koji ima pristup stanu nema nikakav razlog dva puta onemogućavati sud u ulasku, osim ako bi ulazak suda nedvosmisleno potvrdio ono što su naprijed navedeni svjedoci iskazivali, a to je da se predmetni ventil nalazi u stanu tuženika i da tuženiku to ne bi odgovaralo.

18. Prema odredbi čl. 20. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14; u daljnjem tekstu: ZVDSP) samovlast je zabranjena; bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed. Tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed. Pravo na zaštitu posjeda, sukladno čl. 21. st. 1. ZVDSP, ima onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo.

19. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije, valja navesti da za posjedovnu zaštitu u smislu čl. 21. st. 1. ZVDSP-a nije uvjet dokazivanje prava vlasništva niti pravnog temelja posjeda. Sud je ograničen na utvrđivanje posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, dok je raspravljanje o pravu na posjed, pravnoj osnovi i savjesnosti posjeda sukladno čl. 441. ZPP-a isključeno. Iz navedenih iskaza svjedoka, a naročito iskaza FB koja u predmetnom stanu boravi 37 godina i tvrdnju o posjedu tužiteljice potvrđuje iz neposrednog iskustva, iskaza TB, sina tužiteljice, koji potvrđuje da mu je majka u posjedu predmetne nekretnine, te iskaza TB, bivšeg supruga tužiteljice, koji potvrđuje da su on i tužiteljica stanovali u predmetnom stanu te da je osobno izvodio vodoinstalaterske radove nedvojbeno je utvrđeno da je tužiteljica bila i da još uvijek jest u posjedu predmetne nekretnine. Prigovor tuženika da je tužiteljici temeljem Rješenja Građevinske inspekcije prestao posjed u cijelosti je neosnovan jer, sukladno odredbi čl. 22. st. 2. ZVDSP-a, sud pruža zaštitu posjeda bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda i poštenje posjednika. Faktični posjed prestaje isključivo faktičnim gubitkom vlasti na stvari, a ne upravnim aktom. Prigovor tuženika da tužiteljica više ne boravi u stanu nije takve naravi da bi u ovom postupku isključio posjedovnu zaštitu kad se uzmu u obzir iskazi kćeri i sina tužiteljice iz kojih je utvrđeno da tužiteljica radi u Ministarstvu vanjskih poslova u Ljubljani i povremeno je odsutna s predmetne adrese, dok je njezin posjed faktično nastavila ostvarivati njezina kćer FB koja u stanu kontinuirano boravi. Iskaz svjedoka OB, koja navodi da tužiteljicu ne viđa u kući već nekoliko godina, nije dovoljan za zaključak o gubitku posjeda, budući da ta svjedokinja stanuje u prizemlju, a tužiteljica na tavanu, a pritom je utvrđeno da je tužiteljičina odsutnost uzrokovana mjestom zaposlenja, a ne napuštanjem posjeda. Slijedom navedenoga, prigovor nedostatka aktivne legitimacije ocijenjen je neosnovanim u cijelosti.

20. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije, utvrđeno je da se predmetni ventil fizički nalazi unutar stana tuženika i da tuženik, kao jedina osoba koja u tom stanu boravi, jedino on može manipulirati njime, a time i jedino on može uspostaviti prijašnje posjedovno stanje. Tuženik je pasivno legitimiran jer je upravo on, zatvaranjem ventila u svom stanu, počinio čin smetanja te je isti jedina osoba koja može ispuniti nalog za uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja otvaranjem predmetnog ventila. Slijedom navedenoga, prigovor promašene pasivne legitimacije ocijenjen je neosnovanim u cijelosti.

21. Slijedom svega navedenoga, kako iz svih provedenih dokaza jasno proizlazi da je tužiteljica bila u posljednjem mirnom posjedu stambene jedinice na 4. katu zgrade na adresi [adresa], pobliže opisanog pod točkom I. izreke ovog rješenja, da je ista bila od strane tuženika smetana u posjedu na način da je tuženik dana 20. srpnja 2023. zatvaranjem ventila za vodu koji se nalazi u njegovu stanu onemogućio napajanje vodom tužiteljičinog stana, slijedom čega ovaj sud ocjenjuje da tužiteljica ima pravo na posjedovnu zaštitu u smislu gore citirane odredbe čl. 21. st. 1. ZVDSP-a, zbog čega je njezin zahtjev osnovan i stoga prihvaćen, te je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

22. Zaključno, valja navesti da je tuženik nakon zaključenja glavne rasprave u spis dostavio podnesak od 19. srpnja 2026. kojim predlaže preotvaranje glavne rasprave, pozivajući se na nove dokaze, između ostalih i na vještačenje koje je sam organizirao i privatno proveo, a koje prema navodima istog podneska pokazuje da u njegovu stanu ne postoji ventil za vodu koji je predmet spora. Navedeni prijedlog ovaj sud nije prihvatio. Naime, sukladno odredbi čl. 304. ZPP-a, zaključenjem glavne rasprave dokazni postupak je dovršen. Sukladno odredbi čl. 299. st. 2. ZPP-a, stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti ni predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, dok stavak 3. istog članka propisuje da sud neće uzeti u obzir nove činjenice i dokaze iznesene suprotno tom pravilu. Nove činjenice i novi dokazi, između ostalih i privatno organizirano vještačenje provedeno od strane same stranke nisu samo izvan prekluzivnih rokova, oni su po samoj svojoj naravi nedopušteni i neprikladna zamjena za zakonit dokaz koji je sud trebao izvesti i koji je upravo tuženik dvaput spriječio.

22.1. Uvjet za preotvaranje rasprave koji parnično pravo poznaje jest da postoji potreba za dopunom postupka ili razjašnjenjem pojedinih važnih pitanja do koje sud dolazi pri donošenju odluke (čl. 304. ZPP-a u svezi s prirodom i svrhom instituta preotvaranja). Navedeni uvjet u konkretnom slučaju nije ispunjen jer je sporna činjenica o ventilu detaljno razjašnjena iskazima četiriju svjedoka koji su dali sukladne, međusobno suglasne iskaze, a eventualnu nedostatnost dokaza, koja po mišljenju ovoga suda ionako ne postoji, izravno je prouzročio sam tuženik dvaput sprječavajući jedinu dokaznu radnju koja bi tu činjenicu utvrdila izravnom percepcijom suda očevidom na licu mjesta.

22.2. Nadalje, privatno vještačenje organizirano od strane stranke u tijeku parnice, bez sudskog naloga, bez prisutnosti protivne stranke i bez mogućnosti ispitivanja vještaka, ne može imati dokaznu vrijednost suprotnu rezultatima zakonitih dokaznih radnji provedenih u ovom postupku. Prihvaćanje takvog dokaza kao osnove za preotvaranje rasprave značilo bi da stranka koja je dvaput onemogućila sudski očevid naknadno može sama organizirati "vlastiti očevid" i njime paralizirati zaključnu odluku suda, a što ne samo da nema osnove u ZPP-u, nego je i u izravnoj suprotnosti s načelima zakonitosti, jednakosti oružja i zabrane procesnih zlouporaba.

22.3. Institut ponovnog otvaranja glavne rasprave nije namijenjen otklanjanju posljedica procesnog ponašanja stranke koja je tijekom redovnog dokaznog postupka propustila omogućiti izvođenje dokaza ili je svojim postupanjem onemogućila njegovo provođenje. Prihvaćanje takvog prijedloga bilo bi protivno načelu savjesnog korištenja procesnih prava i načelu ekonomičnosti postupka te bi omogućilo da stranka nakon zaključenja glavne rasprave stvara novu dokaznu građu radi otklanjanja posljedica vlastitog procesnog izbora tijekom postupka. Sud je pritom imao u vidu i prirodu ovog postupka. Naime, riječ je o postupku radi zaštite posjeda, čija je svrha pružanje brze i učinkovite sudske zaštite posljednjeg mirnog posjeda, pri čemu se raspravljanje, sukladno članku 441. Zakona o parničnom postupku, ograničava na utvrđenje posljednjeg stanja posjeda i čina smetanja. U konkretnom slučaju tužiteljica je skoro pune tri godine onemogućena u redovitom korištenju stana zbog prekida dovoda vode, pa bi ponovno otvaranje glavne rasprave radi izvođenja dokaza koji je mogao biti proveden tijekom redovnog dokaznog postupka bilo protivno svrsi posjedovne zaštite i načelu učinkovitosti sudske zaštite.

23. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP. Prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23; dalje u tekstu Tarifa) u Tbr.7/2 Tarife određeno je da odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova, koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak, dok za svaku daljnju radnju u navedenom postupku odvjetniku pripada nagrada u visini od 50 bodova, kao i da se postupak povodom ukidne odluke smatra novim prvostupanjskim postupkom i odvjetniku u tom postupku pripada nagrada iz ovog tarifnog broja. Shodno tome, tužiteljici je za prve četiri radnje poduzete u ovom postupku (sastav tužbe, zastupanje na pripremnom ročištu od 13.02.2024., sastav podneska od 23.10.2024. te zastupanje na očevidu od 28.10.2024.) priznat trošak u visini od 250 bodova (Tbr. 7/2 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 17.11.2025., 05.03.2026., 13.05.2026. i 15.06.2026. u iznosu od po 50 bodova svako (Tbr. 7/2 Tarife), trošak sastava podnesaka 27.05.2025., 23.02.2026., 20.03.2026. i 06.05.2026. u iznosu od po 50 bodova svaki (Tbr. 7/2 Tarife), trošak zastupanja na očevidu 16.04.2026. u iznosu od 50 bodova (Tbr. 7/2 Tarife), odnosno ukupno 700 bodova, što uz vrijednost 1 boda od 2,00 eura (Tbr. 54 Tarife) daje iznos od 1.400,00 eur, te sve uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) daje iznos od 1.750,00 eura, te je stoga odlučeno je kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

23.1. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 25.10.2024. obzirom da navedeni podnesak ne prileži spisu, a pritom mail poslan sudu navedenoga dana od strane same tužiteljice istoj nije prouzrokovao nikakav poseban trošak. Nadalje sud nije priznao trošak tužiteljici za sastav podnesaka od 15.04.2026. i 30.04.2026. obzirom da nisu bili potrebni za vođenje postupka.

24. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata od presuđenja do isplate u skladu s odredbom 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i čl. 8 ZOO-a.

U Zagrebu, dana 15. srpnja 2026.

Sudac:

Nevenka Božinović Čupin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se rješenje objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa rješenja, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je rješenje objavljeno.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

- pun. tužiteljice uz rješenje za platež sudske pristojbe na rješenje o smetanju posjeda u iznosu od 79,64 EUR

- pun. tuženika