Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-684/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić, kao predsjednice vijeća, Josite Begović kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Zorana Nikolića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Krešo Štefek, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom društvu Krešo Štefek, HT i ČT, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-275/2023-30 od 9. rujna 2025., u sjednici održanoj 15. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o

Žalba tuženika se djelomično uvažava i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br.Pn-275/2023-30 od 9. rujna 2025., u pobijanom dijelu (dijelu točke I. za 42.185,08 eura, dijelu točke II. za 195,00 eura i točki III.) se:

a) potvrđuje u pobijanom dijelu točke I.,

b) ukida u pobijanom dijelu točke II. i točki III. i u tom se dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33 isplatiti tužiteljici AT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], A [adresa], iznos od 120.337,54 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 06.10.2022. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33 plaćati tužiteljici AT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], A [adresa], mjesečnu rentu na ime nemedicinske tuđe pomoći i stručne medicinske pomoći počevši od 01.02.2023. pa ubuduće iznos od 555,00 € mjesečno do svakog 10-tog u mjesecu na način da dospjele obroke plati odjednom, a neisplaćene mjesečne obroke s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33 naknaditi tužiteljici AT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], A [adresa], parnični trošak u iznosu od 27.782,92 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 09.09.2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tuženik, kako iz sadržaja žalbe proizlazi, samo u dijelu u kojem je točkom I. izreke dosuđeno tužiteljici na ime neimovinske štete 42.185,08 eura više nego tuženik smatra da bi imala pravo, te u dijelu točke II. u kojem je tužiteljici dosuđena renta u iznosu višem od neožalbenih 360,00 eura mjesečno, dakle za dosuđenih 195,00 eura mjesečno, kao i u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka i to kao posljedice pogrešne odluke o glavnoj stvari, sve zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11

- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP).

2.1. Da se žalbom prvostupanjska presuda ne pobija u cijelosti već samo djelomično i to u dijelu navedenom u prethodnoj točki proizlazi iz:

- prijedloga tuženika da nadležni drugostupanjski sud (cit.) „…prvostupanjsku presudu preinači na način da prvostupanjsku presudu ukine i odbije tužbu sa tužbenim zahtjevom u pobijanom dijelu…“,

- da je u žalbi ispod oznake suda i poslovnog broja predmeta na koji se žalba odnosi: „Na presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Pn -275/2023-30 od 9. rujna 2025.“ naznačeno „42.185,08 €“,

- da se žalbenim navodima u točki II. problematizira dosuđena neimovinska šteta i to jer je sud za fizičke boli dosudio 3.247,50 €, a naknada je trebala iznositi 2.030,80 €, za strah 5.975,40 €, a naknada je trebala iznositi 4.449,80 €, za smanjenje životne aktivnosti 159.777,00 €, a naknada je trebala iznositi 122.436,82 €, za naruženost 9.162,60 €, a naknada je trebala iznositi 7.400,00 €, čime da je prvostupanjski sud dosudio 42.185,08 € više od onoga na što bi tužiteljica imala pravo,

- da se u točki III. žalbe problematizira renta u iznosu većem od 360,00 € mjesečno (tuđa njega i pomoć članova obitelji), u iznosu od 195,00 € mjesečno, što se odnosi na stručnu njegu i pomoć,

- da se u točki IV. žalbe navodi kako je odluka o troškovima donijeta na osnovu odluke o glavnoj stvari te je istu također potrebno revidirati,

- da slijedeća točka žalbe (također označena brojem IV.) sadrži prijedlog naveden u prvoj alineji ove točke obrazloženja drugostupanjske drugostupanjske odluke.

3. Na žalbu je odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je za isplatom naknade imovinske i neimovinske štete (točka I. izreke), te plaćanjem rente (točka II. izreke), sve kao posljedica prometne nezgode koju je prouzročio osiguranik tuženika.

6. U žalbenoj fazi postupka sporna je, dakle samo dosuđena visina neimovinske štete i to za iznos od ukupno 42.185,08 € i visina rente dosuđena u iznosu od 195,00 € mjesečno, pa je ovaj drugostupanjski sud ispitivao zakonitost prvostupanjske presude samo u tom, ožalbenom dijelu.

7. Ispitujući, dakle, prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti. Na neku bitnu povredu žalitelj ne ukazuje niti određeno niti opisno, pa ovaj žalbeni razlog nije ostvaren.

8. U odnosu na spornu dosuđenu neimovinsku štetu žalitelj problematizira to što visina naknade nije dosuđena prema Orijentacijskim kriterijima već je prvostupanjski sud tužiteljici dosudio više od toga opravdavajući to time što je od donošenja Orjentacijskih kriterija 2020. godine do presuđenja 2025. došlo do inflacije od 29,9%.

8.1. Žalitelj problematizira takvu odluku navodeći kako iz zaključka VSRH donesenog pri izmjeni Orijentacijskih kriterija nigdje nije dan naputak niti pravo prvostupanjskim sudovima da samostalno usklađuju Orijentacijske kriterije, što da je prvostupanjski sud u ovom predmetu pogrešno učinio.

8.2. Pogrešno je takvo shvaćanje žalitelja. U prvom redu Orijentacijski kriteriji su ono što im i sam naziv kaže: orijentacijski. Orijentacijski kriteriji nemaju obvezujuću snagu, oni služe kako bi, koliko je moguće, naknada neimovinske štete bila dosuđivana u, uvjetno rečeno, jednakim iznosima, neovisno o tome koji sud o naknadi odlučuje. Uvjetno rečeno jer nijedna naknada neimovinske štete ne ovisi samo o kriterijima navedenim u Orijentacijskim kriterijima, već i okolnostima svakog pojedinog slučaja, pa tako može ovisiti i okolnostima liječenja (npr. potrebi višestrukih operativnih zahvata), dobi, spolu, zanimanju i drugim aktivnostima oštećene osobe, vrsti ograničenja koje za oštećenu osobu nastaju u odnosu na dotadašnji način života i slično. Osim toga naknada neimovinske štete nastale zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje (jedna naknada), ne dosuđuje se na način da se matematički zbroje naknade po pojedinim kriterijima (fizičke boli, strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, naruženost) već su to kriteriji koji služe donošenju odluke o naknadi jedne neimovinske štete, pa se svakako takva šteta ne bi trebala dosuđivati izražena i u eurocentima, ranije lipama.

8.3. Prema Zakonu o obveznim odnosima (Narodne novine (35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO), za neimovinsku štetu oštećena osoba ima pravo na pravičnu naknadu (članak 1100. stavak 1.), a pri odlučivanju o visini pravične naknade sud treba voditi računa, osim o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (stavak 2.).

8.4. Jasno je da pravična novčana naknada ne može biti uvijek ista, u konačnici i Orijentacijski kriteriji su izmijenjeni upravo uzimajući u obzir i stopu inflacije, pa uvažavajući nesporno značajnu stopu inflacije, rast cijena, rast plaća, rast standarda, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi naknada neimovinske štete što ju je utvrdio prvostupanjski sud u ukupnom iznosu od 178.612,50 € bila viša od one na koju bi tužiteljica imala pravo na temelju članka 1100. ZOO-a, a s obzirom na sve utvrđene i u žalbi neosporavane kvalifikatorne okolnosti predmetne štete – smanjenje životne aktivnosti tužiteljice od 82%, naruženje teškog stupnja, pretrpljeni primarni intenzivni kratkotrajni strah, te sekundarni strah jačeg intenziteta 10 dana, srednjeg intenziteta 30 dana i manjeg intenziteta 6 mjeseci, te fizičke boli jačeg intenziteta 10 dana, srednjeg 20 dana i manjeg mjesec dana.

8.5. Stoga dosuđenjem 115.197,54 €, koji iznos preostaje nakon odbijanja 63.414,96 € koliko je tuženik već isplatio tužiteljici, nije prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kako to tvrdi tuženik, radi čega je u ovom dijelu žalba neosnovana.

9. U odnosu na dosuđenu rentu od 195,00 € mjesečno tuženik osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o tome da svu potrebnu stručnu pomoć od 20 sati mjesečno tužiteljica ne može ostvariti putem HZZO-a već to može samo za 15 sati mjesečno, a za preostalih 5 sati mora angažirati privatnu stručnu pomoć, za koje potrebe joj i dosuđuje 195,00 € rente mjesečno. Osporava se i pravilnost utvrđene cijene sata takve pomoći – 39 € po satu.

9.1. Prvostupanjski je sud odbio zatražiti podatak o tome može li se putem HZZO ostvariti pravo na svu potrebnu tuđu njegu i pomoć (20 sati mjesečno), jer da takva mogućnost ne postoji budući prema Pravilniku o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za bolničko liječenje medicinskom rehabilitacijom i fizikalnom terapijom u kući ("NN" broj 26/96, 79/97, 31/99, 51/99, 73/99, 40/07, 46/07 – službeni pročišćeni tekst 64/08, 91/09, 118/09, 80/13 i 9/21, u dalje: Pravilnik), tužiteljica AT na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje tj. besplatno može ostvariti najviše 15 dolazaka fizioterapeutskog tehničara mjesečno.

9.2. Žalitelj tvrdi kako prvostupanjski sud pogrešno razmatra pitanje problema trajne stručne pomoći i ističe kako je (cit.) „…prigodno zaobišao dijelove Pravilnika koji mu ne odgovaraju.“

9.3. Prvostupanjski sud ne navodi odredbu Pravilnika na kojoj temelji zaključak o najviše 15 dolazaka fizioterapeutskog tehničara mjesečno, pa je pretpostaviti da takav zaključak temelji na odredbi članka 16. stavak 3. Pravilnika kojom je propisano kako fizikalna terapija u kući osigurane osobe može trajati najdulje 15 dana (15 dolazaka).

Međutim čitav članak 16. Pravilnika glasi:

„Radi provođenja održavajuće bolničke medicinske rehabilitacije kod kroničnih bolesti i stanja osiguranoj osobi odobrava se boravak u ugovornoj specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju u trajanju do najduže 21 dan, a ugovorna specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju obvezna je bolničku medicinsku rehabilitaciju osiguranoj osobi provoditi svakodnevno tijekom cijelog radnog tjedna.

Osigurana osoba može samo jedanput u istoj kalendarskoj godini ostvariti pravo na održavajuću bolničku medicinsku rehabilitaciju zbog iste bolesti.

Fizikalna terapija u kući osigurane osobe može trajati najdulje 15 dana (15 dolazaka), a može se produljiti za daljnjih 15 dana, na prijedlog doktora specijalista odgovarajuće specijalnosti nakon izvršenog pregleda osigurane osobe.

U iznimnim slučajevima, prema prijedlogu doktora specijalista odgovarajuće specijalnosti, koji je ponovno pregledao osiguranu osobu, može se na osnovi odobrenja liječničkog povjerenstva Zavoda dodatno produljiti fizikalnu terapiju u kući. Ugovorni privatni zdravstveni radnik, odnosno ugovorna zdravstvena ustanova obvezna je fizikalnu terapiju u kući bolesnika provoditi kontinuirano u skladu s odobrenjem liječničkog povjerenstva.

U slučajevima teškog, odnosno vrlo složenog zdravstvenog stanja osiguranoj osobi se može odobriti provođenje fizikalne terapije u kući kroz najviše 45 dana (45 dolazaka) u jednom odobrenju, prema dijagnozama utvrđenim u popisu bolesti i stanja za odobrenje fizikalne terapije u kući kroz 45 dana, koji je sastavni dio ovog Pravilnika. Iznimno od stavka 3., 4. i 6. ovog članka u slučaju potrebe dugotrajnog provođenja fizikalne terapije u kući osigurane osobe prema dijagnozama iz stavka 5. ovog članka kao i kod osiguranih osoba s prirođenim malformacijama i deformacijama živčanog sustava (Q00-Q07) i mišićno koštanog sustava (Q65-Q79) fizikalna terapija u kući može se odobriti u trajanju od godine dana u jednom odobrenju, uz obvezu liječničkog povjerenstva Zavoda da najmanje jednom u tri mjeseca provjeri opravdanost nastavka provođenja fizikalne terapije u kući.“

Prema prijedlogu doktora specijalista odgovarajuće specijalnosti, koji je ponovno pregledao osiguranu osobu, može se na osnovi odobrenja liječničkog povjerenstva Zavoda dodatno produljiti fizikalnu terapiju u kući iz stavka 6. i 7. ovog članka.“

pa je u pravu žalitelj kada napada pravni pristup prvostupanjskog suda, jer iz navedenog članka (stavak 7. na koji ukazuje žalitelj) ne proizlazi da ne bi postojale iznimke od pravila po kojoj fizikalna terapija u kući osigurane osobe, u okviru usluga obveznog zdravstvenog osiguranja, može trajati najviše 15 dana, pa nije bilo osnove iz tog razloga odbiti dokazni prijedlog žalitelja usmjeren na to da se od nadležnog tijela zatraži o tome relevantna obavijest.

9.4. Stoga je u ovom dijelu pobijana presuda utemeljena na pogrešnom pravnom pristupu, radi čega ni činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, radi čega je u ovom dijelu odlučeno kao pod b) izreke ove drugostupanjske odluke na temelju članka 370. ZPP-a.

9.5. Treba dodati da nije osnovana žalba u dijelu u kojem se odnosi na mogućnost fizikalne terapije tužiteljice izvan kuće, jer je prvostupanjski sud valjano, na temelju nalaza vještaka, otklonio takvu mogućnost (jer bi to bilo čak i štetno za zdravstveno stanje tužiteljice).

9.6. I na kraju već sada se smatra potrebnim reći kako je cijena sata stručne pomoći pravilno utvrđena.

10. Slijedom navedenog valjalo je ukinuti i odluku o troškovima jer ona ovisi o konačnim uspjehu stranaka u parnici.

11. Odlučeno je stoga kao u izreci.

Dubrovnik, 15. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Verica Perić Aračić