Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-2434/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I-okrivljenog trgovačkog društva Berliner d.o.o. i II-okrivljenog NP kao odgovorne osobe koje brani odvjetnik Bojan Bacinger iz Čakovca, zbog prekršaja iz članka 70. stavka 1. podstavka 6. u vezi s člankom 13. stavkom 5. Zakona o trgovini ("Narodne novine", broj: 87/08, 96/08, 116/08, 76/09, 114/11, 68/13, 30/14, 32/19, 98/19, 32/20, 33/23), odlučujući o žalbama okrivljenika i ovlaštenog tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Pločama, podnesenima protiv presude Općinskog suda u Metkoviću od 26. siječnja 2024. godine, poslovni broj: Pp-1806/2023-7, na sjednici vijeća održanoj dana 15. srpnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se žalba ovlaštenog tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske i žalba I-okrivljenog trgovačkog društva Berliner, d.o.o. i II-okrivljenog NP podnesena putem branitelja, kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), okrivljenici su obvezani naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka, i to I-okrivljena pravna osoba Berliner d.o.o. u iznosu od 70,00 (sedamdeset) eura, a II-okrivljeni NP u iznosu od 30,00 (trideset) eura, sve u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj: Pp-1806/2023-7 od 26. siječnja 2024. godine, okrivljenici I-okrivljeno trgovačko društvo Berliner d.o.o. i II-okrivljeni NP kao odgovorna osoba proglašeni su krivima za prekršaj iz članka 70. stavka 1. podstavka 6. u vezi s člankom 13. stavkom 5. Zakona o trgovini jer su u razdoblju od 3. prosinca 2022. do 3. svibnja 2023. godine obavljali djelatnost trgovine u proširenom prodajnom prostoru prodavaonice P13 -Ploče, a koju su započeli obavljati prije nego što je nadležno upravno tijelo županije izdalo rješenje da prodajni objekt (nakon obavljenog proširenja i renovacije poslovnog prostora s prvotnih 45 m2 na novih 93,15 m2), oprema i sredstva pomoću kojih se obavlja trgovina ispunjavaju propisane minimalne tehničke i druge uvjete.
2. Prvostupanjski je sud okrivljenicima, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne iz članka 37. stavka 2. i stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, izrekao novčane kazne, i to I-okrivljenoj pravnoj osobi u iznosu od 330,00 eura, a II-okrivljenom NP u iznosu od 265,00 eura. Istom su presudom okrivljenici obvezani na naknadu paušalnog troška prvostupanjskog postupka u iznosu od po 15,00 eura svaki.
3. Protiv ove presude žalbe su uložile obje stranke u postupku.
4. Okrivljenici su podnijeli zajedničku žalbu putem branitelja zbog bitne povrede odredbi prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prekršajnog prava te visine sankcija. Žalitelji u bitnome ponavljaju navode iznesene u svojoj pisanoj obrani, ističući da opisano postupanje uopće ne predstavlja prekršaj jer su posjedovali važeće rješenje o minimalnim tehničkim uvjetima za isti prostor iz 2014. godine (koje se odnosilo na 45 m2) te da proširenje prostora na 93,15 m2 ne predstavlja bitnu promjenu objekta, opreme ili sredstava za rad, smatraju da u njihovom djelovanju nema prekršajne odgovornosti, te da prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke nije odgovorio na navode iz obrane pa se prvostupanjska odluka ne može ispitati zbog bitne povrede odredbi prekršajnog postupka.
5. Ovlašteni tužitelj Državni inspektorat, Područni ured Split, Ispostava u Pločama uložio je žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji jer su izrečene novčane kazne ispod propisanih zakonskih minimuma. Nadalje tužitelj se žali što prvostupanjski sud nije od okrivljenika oduzeo protupravnu imovinsku korist ostvarenu počinjenjem prekršaja u inkriminiranom razdoblju od 3. prosinca 2022. do 3. svibnja 2023. godine, ističe da sud nije odlučio o oduzimanju imovinske koristi koje je predloženo u optužnom prijedlogu.
6. Žalbe okrivljenika i ovlaštenog tužitelja nisu osnovane.
U odnosu na žalbu okrivljenika:
7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u odnosu na navode žalbe okrivljenika, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te na njega pravilno primijenio materijalno prekršajno pravo. U obrazloženju svoje odluke je dao jasne razloge o odlučnim činjenicama te je odgovorio na navode iz obrane okrivljenika tako da su žalbeni razlozi usmjereni na bitnu povredu odredbi prekršajnog postupka iz članka 195 stavak 1. toč. 11 Prekršajnog zakona neosnovani.
8. Članak 13. stavak 5. Zakona o trgovini jasno i bez iznimke propisuje obvezu trgovca da ne smije započeti obavljati djelatnost trgovine prije nego što nadležno upravno tijelo izda rješenje o ispunjavanju minimalnih tehničkih uvjeta.
9. Činjenica da su okrivljenici u prosincu 2022. godine proširili poslovni prostor s 45 m2 na 93,15 m2 (odnosno na 101 m2) i u takvom proširenom prostoru počeli obavljati trgovinu te izdavati račune (prvi račun izdan 3. prosinca 2022.), a da su zahtjev za utvrđivanje uvjeta podnijeli tek nakon nadzora (5. svibnja 2023.), nedvojbeno ukazuje na to da su obavljali trgovinu u objektu za koji nije bilo izdano valjano rješenje o minimalnim tehničkim uvjetima. Povećanje kvadrature prodajnog prostora za više od dvostruko predstavlja bitnu i strukturnu promjenu prodajnog objekta, opreme i sredstava za rad, za koju je ishođenje novog rješenja zakonska obveza prije početka rada.
10. Stoga su prigovori okrivljenika da opisana radnja nije inkriminirano djelo prekršaja potpuno neosnovani. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio krivnju, a prilikom odmjeravanja kazne cijenio je sve olakotne okolnosti (nekažnjavanost, naknadno otklanjanje propusta) te im je izrekao zakonski ispravno ublažene novčane kazne, zbog čega je žalba okrivljenika odbijena kao neosnovana.
U odnosu na žalbu ovlaštenog tužitelja:
11. Ispitujući presudu u odnosu na žalbene navode tužitelja u pogledu ne oduzimanja protupravne imovinske koristi, ovaj je Sud utvrdio da žalba tužitelja nije osnovana.
12. Sukladno općim prekršajnim i kaznenopravnim načelima, nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu prekršajem te se ona obvezno oduzima presudom kojom je utvrđeno počinjenje prekršaja. Međutim, da bi se imovinska korist mogla oduzeti, iz činjeničnog opisa radnje počinjenja djela prekršaja mora biti vidljivo da je ostvarena protupravna imovinska korist.
13. U konkretnom slučaju, iz činjeničnog opisa optužnog prijedloga proizlazi isključivo to da su okrivljenici u inkriminiranom razdoblju obavljali trgovinu u proširenom prostoru bez minimalnih tehničkih uvjeta. Činjenični opis ne sadrži nikakvu tvrdnju, a niti se iz njega na bilo koji način vidi da bi okrivljenici obavljanjem prekršaja ostvarili konkretnu protupravnu imovinsku korist. Činjenica da je u tom razdoblju u trgovini ostvaren određeni promet ne znači da je cjelokupni promet (ili njegov dio) protupravna imovinska korist u smislu Prekršajnog zakona, budući da je roba nabavljena i prodavana legalno, a propust se sastojao isključivo u neregistriranom proširenju prostora . Kako iz činjeničnog opisa ne proizlazi postojanje protupravne imovinske koristi, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada istu nije oduzeo, pa je žalba tužitelja u ovom dijelu odbijena kao neosnovana.
14. Nadalje žalba tužitelja u odnosu na visinu izrečene novčane kazne je također neosnovana jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio i obrazložio ublažavanje novčane kazne ispod propisanih zakonskih minimuma zbog postojanja naročito olakotnih okolnosti.
15. Slijedom svega izloženog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
16. Odluka o paušalnom trošku drugostupanjskog postupka temelji se na odredbama članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) u vezi s člankom 139. stavcima 3. i 5. Prekršajnog zakona. Paušalni iznosi troškova odmjereni su s obzirom na složenost i trajanje prekršajnog postupka te ekonomske prilike okrivljenika.
U Zagrebu 15. srpnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v.r.
Mario Soljačić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Metkoviću u pet (5) otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
