REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Požega, Sv. Florijana 2
Poslovni broj: Gž Ovr 167/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Renati Marić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. predlagatelja osiguranja ČA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]. predlagatelja osiguranja IA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupani po punomoćnici Vlatki Ostrognaj, odvjetnici u Varaždinu protiv 1. protivnika osiguranja TA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. protivnika osiguranja ŠA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Krešimiru Golubiću, odvjetniku u OD Golubić & Šikić j.t.d., radi osiguranja privremenom mjerom, povodom žalbe predlagateljica osiguranja podnesenih protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu broj Ovr-662/2018-27 od 12. svibnja 2026., dana 15. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba predlagateljica osiguranja ČA i IA kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Čakovcu broj Ovr-662/2018-27 od 12. svibnja 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Čakovcu broj Ovr-662/2018-27 od 12. svibnja 2026. odlučeno je: "Nalaže se 1. predlagatelju osiguranja ČA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]. predlagatelju osiguranja IA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] da 1. protivniku osiguranja TA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. protivniku osiguranja ŠA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi nastali trošak ovog postupka u iznosu od 547,48 EUR (petstočetrdesetsedam eura i četrdesetosam centi) / 4.125,00 kn (četiritisućestodvadesetpet kuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate, sve u roku 8 dana."
2. Protiv navedenog rješenja žalbu ulažu predlagateljice osiguranja zbog svih žalbenih razloga, te ukazuju na bitnu povredu iz čl.354.st.2.točka 11. ZPP -a. Navode da protivnici osiguranja nisu podnijeli zahtjev za troškove u roku, da je o istom nije odlučeno više od 5 godina, a tim da je od pojedine poduzete radnje prošlo više od 13 godina, te da je sud trebao uzeti u obzir sam tijek postupka. Smatraju da je sud trebao odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Predlaže ukinuti rješenje i vratiti na ponovno odlučivanje.
3. Žalba predlagateljica osiguranja nije osnovana.
4. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijanog rješenja počinio neku od bitnih povreda postupka. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, a nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354.st.2.točka 11. ZPP-a jer rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
5. Analizirajući cjelokupni postupak ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito primijenio materijalno i procesno pravo kada je naložio predlagateljicama osiguranja da naknade troškove postupka protivniku osiguranja. Žalbeni navodi u cijelosti su neosnovani i pravno neutemeljeni.
6. Predlagateljice u žalbi neosnovano smatraju da je sud trebao odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove, pozivajući se na tijek postupka i promjene ranijih prvostupanjskih odluka. Međutim, sukladno odredbi članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – u daljnjem tekstu OZ) u postupku osiguranja shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku (ZPP). Prema odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove.
6.1. U konkretnom slučaju, prijedlog za osiguranje predlagateljica je u konačnici u cijelosti odbijen. Protivnik osiguranja je stoga u cijelosti uspio u ovom postupku. Činjenica da su ranija (ukinuta) rješenja imala drugačiji ishod potpuno je pravno irelevantna. Za odluku o troškovima mjerodavan je isključivo konačni ishod postupka, a ne privremeni uspjeh pojedine stranke tijekom trajanja spora.
7. Predlagateljice osiguranja u žalbi neosnovano smatraju da je protivnik osiguranja zakasnio s podnošenjem zahtjeva za naknadu troškova, vodeći se pogrešnom pretpostavkom da prekluzivni rok za podnošenje zahtjeva počinje teći od dana donošenja rješenja Županijskog suda u Varaždinu (05. veljače 2021.). Troškovi postupka osiguranja primarno su uređeni odredbama Ovršnog zakona. Odredbom članka 14. stavka 6. OZ-a izričito je propisano da se zahtjev za naknadu troškova postupka podnosi najkasnije u roku od 30 dana od dana završetka postupka.
7.1. Iz spisa predmeta je vidljivo da je Protivnik osiguranja primio odluku Županijskog suda dana 22. veljače 2021. Sukladno članku 14. stavku 7. OZ-a u vezi s člankom 164. stavkom 3. ZPP-a, rok od 30 dana počeo je teći idućeg dana, odnosno 23. veljače 2021., a Protivnik osiguranja podnio je zahtjev za naknadu troškova dana 22. ožujka 2021. Prvostupanjski sud je, slijedom navedenoga, pravilno zaključio da je zahtjev protivnika osiguranja podnesen unutar zakonskog prekluzivnog roka od 30 dana, pa su žalbeni navodi predlagateljica u tom dijelu neosnovani.
8. U sudskim postupcima, pa tako i u postupku osiguranja, pravo na naknadu troškova postupka ne predstavlja samostalno, odvojeno potraživanje koje bi zastarijevalo sukcesivno, odnosno po pojedinačnim poduzetim radnjama (podnescima, ročištima, očevidima) tijekom njegova trajanja. Tek pravomoćnim završetkom postupka i donošenjem sudske odluke kojom se troškovi točno odmjeravaju, potraživanje troškova postaje dospjelo i samostalno (likvidno) potraživanje. Od tog trenutka počinje teći opći zastarni rok od 10 godina za prisilnu naplatu tražbina utvrđenih pred sudom, sukladno članku 233. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje ZOO), zbog čega nisu osnovani žalbeni navodi predlagateljica da je nastupila zastara ostvarivanja prava na dio troškova.
9. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno i procesno pravo kada je utvrdio osnovanost i visinu troškova protivnika osiguranja, radi čega je na temelju odredbe članka 380. stavak 1. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, žalbu predlagateljica osiguranja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.
U Požegi, 15. srpnja 2026.
Sutkinja
Renata Marić
