REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-588/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Neri Radas članice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠM, vl. obrta za usluge [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Miji Jeličiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Jeličić & Partneri d.o.o. u Splitu, pro tiv tuženika LM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Udiljaku, odvjetniku u Splitu, zbog smetanja posjeda, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-400/2025- 2 od 20. svibnja 2025., kojim je djelomično potvrđeno i djelomično preinačeno rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-27/2023-11 od 28. studenoga 2024., u sjednici održanoj 15. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužiteljice, ukida se rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-400/2025-2 od 20. svibnja 2025. u dijelu pod toč. I. i II. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da je tuženik dana 11. veljače 2023. samovlasnim odnošenjem uređaja i dokumentacije iz poslovne prostorije anagrafske oznake [adresa] u [adresa], i to uređaja za magnetoterapiju, ekstenzomata, SWT i hidrauličkog stola, počinio smetanje zadnjeg mirnog i faktičnog suposjeda navedenih uređaja tužiteljice, te je tuženiku naloženo uspostaviti ranije posjedovno stanje na način da tužiteljici iste uređaje vrati u suposjed, i to na način da ih vrati u poslovnu prostoriju anagrafske oznake [adresa] u [adresa] ili da tužiteljici preda uređaje u suposjed, te mu je zabranjeno ovakvo ili slično samovlasno smetanje tužiteljičinog suposjeda ubuduće, dok je djelomično odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zatražila predaju uređaja u isključivi posjed, kao i u dijelu kojim je tužiteljica zatražila predaju cjelokupne dokumentacije koja sadrži podatke pacijenata u posjed/suposjed (toč. I. izreke), te je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 901,54 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 28. studenoga 2024. do isplate (toč . II. izreke).
2. Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice i potvrđeno rješenje suda prvog stupnja pod toč. I. izreke u dijelu kojim je djelomično odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice (toč. I. izreke), preinačeno je rješenje suda prvog stupnja pod toč. I. izreke u dijelu kojim je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice i u dijelu pod toč. II. izreke, te je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja da je tuženik 11. veljače 2023. samovlasnim odnošenjem uređaja i dokumentacije iz poslovne prostorije anagrafske oznake [adresa] u [adresa], i to uređaja za magnetoterapiju, ekstenzomata, SWT i hidrauličkog stola, počinio smetanje zadnjeg mirnog i faktičnog suposjeda navedenih uređaja tužiteljice, nalaganja tuženiku da uspostavi ranije posjedovno stanje na način da tužiteljici vrati u suposjed navedene uređaje, te zabrane ovakvog ili sličnog samovlasnog smetanja tužiteljičinog suposjeda ubuduće (toč. II.a izreke), a tužiteljici je naloženo naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 1.225,00 EUR (toč. II .b izreke), te je odbijen zahtjev tuženika radi naknade troška odgovora na žalbu (toč. III. izreke).
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-4134/2025-2 od 23. prosinca 2025. tužiteljici je dopuštena revizija protiv rješenja suda drugog stupnja zbog pravnog pitanja:
„Je li sud u parnicama zbog smetanja posjeda odluku o pružanju posjedovne zaštite dužan donijeti isključivo prema posljednjem faktičnom stanju mirnog posjeda i nastalom smetanju ne uzimajući u obzir pravo na posjed i pravo vlasništva, osobito u situaciji kada je pitanje prava vlasništva sporno i kada je o tom pitanju u tijeku drugi parnični spor?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužiteljica je na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) podnijela reviziju protiv rješenja suda drugog stupnja zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena, uz prijedlog preinačiti pobijano rješenje suda drugog stupnja, podredno ukinuti istu odluku i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizijskog postupka.
5. Tuženik je u odgovoru na reviziju predložio odbiti reviziju tužiteljice.
6. Revizija je osnovana.
7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, ovaj sud ispitao je pobijano rješenje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. S obzirom na sadržaj pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena revizija u ovom predmetu, u ovom je stupnju postupka sporno je li sud u parnicama zbog smetanja posjeda odluku o pružanju posjedovne zaštite dužan donijeti isključivo prema posljednjem faktičnom stanju mirnog posjeda i nastalom smetanju ne uzimajući u obzir pravo na posjed i pravo vlasništva, osobito u situaciji kada je pitanje prava vlasništva sporno i kada je o tom pitanju u tijeku drugi parnični spor.
9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za sudsku zaštitu njezinog posjeda uređaja (uređaja za magnetoterapiju, ekstenzomata, SWT i hidrauličkog stola) i dokumentacije od smetanja izvršenog od strane tuženika 11. veljače 2023., kada je tuženik navedene uređaje i dokumentaciju odnio iz poslovnog prostora na adresi [adresa] u [adresa].
10. Sud prvog stupnja usvojio je tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na smetanje suposjeda predmetnih uređaja, ocjenjujući kako je tužiteljica bila u posljednjem mirnom suposjedu istih uređaja, koji joj je suposjed tuženik samovlasno oduzeo odnošenjem navedenih uređaja iz poslovnih prostorija obrta [obrt], dok je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim u dijelu kojim je zatražena predaja u isključivi posjed tužiteljici.
11. Drugostupanjski sud je ocijenio kako je tuženik postupio sukladno usmeno postignutom dogovoru s tužiteljicom o podjeli pokretnina za obavljanje registrirane djelatnosti, budući da su stranke pregovarale o podjeli imovine i usuglasile se o načinu posjedovanja istih stvari, te da nije životno ni logično da bi tuženik sve pokretne stvari stečene u braku i prije braka ostavio tužiteljici, a time i sebi onemogućio otvaranje obrta i obavljanje svoje poslovne djelatnosti. Stoga je pobijanom odlukom rješenje suda prvog stupnja potvrdio u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice i preinačio u dijelu kojim je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice, navodeći kako je sud prvog stupnja izveo pogrešan zaključak da je tuženik smetao tužiteljicu u suposjedu spornih pokretnina.
12. Tužiteljica u reviziji ističe kako su se nižestupanjski sudovi upuštali u raspravljanje o tome predstavljaju li sporni uređaji bračnu stečevinu stranaka i postoji li sporazum stranaka o podjeli imovine, odnosno o pravu vlasništva i pravu na posjed, čime su postupali suprotno odredbi čl. 441. ZPP. Također osporava da je između stranaka postignut dogovor o podjeli bračne stečevine, te navodi kako je između stranaka u tijeku postupak radi utvrđenja bračne stečevine.
13. Sukladno odredbi čl. čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP), sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu, pri čemu se, sukladno odredbi čl. 22. st. 3. ZVDSP, pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno.
14. Nadalje, odredbom čl. 441. ZPP propisano je kako će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, dok je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.
15. U odluci ovog suda broj Rev-249/2014-2 od 5. svibnja 2015. izraženo je pravno shvaćanje koje glasi:
„Dakle, kad je riječ o posjedovnoj parnici, predmet raspravljanja je ograničen samo na dvije pravno relevantne činjenice i to činjenicu posljednjeg stanja posjeda i činjenicu nastalog smetanja, a sve u smislu čl. 22. st. 2. ZVDSP -a, odnosno čl. 441. ZPP-a.
Ako su ispunjene pretpostavke iz čl. 22. st. 2. ZVDSP-a, a to su posljednji miran posjed i nastalo smetanje (koje su u konkretnom slučaju nesporno ostvarene), posjednik ima pravo na posjedovnu zaštitu zatraženu sukladno odredbi čl. 22. st. 1. ZVDSP-a.“.
16. Slijedom navedenog, reafirmirajući navedeno pravno shvaćanje, te uzimajući u obzir citirane odredbe čl. 22. st. 2. ZVDSP i čl. 441. ZPP, na postavljeno revizijsko pitanje tužiteljice valja odgovoriti da je sud u parnicama zbog smetanja posjeda odluku o pružanju posjedovne zaštite dužan donijeti isključivo prema posljednjem faktičnom stanju mirnog posjeda i nastalom smetanju, ne uzimajući u obzir pravo na posjed i pravo vlasništva, osobito u situaciji kada je pitanje prava vlasništva sporno i kada se o tom pitanju vodi drugi parnični spor.
17. Pritom je potrebno istaknuti kako se o pravu tuženika na poduzimanje posjedovnih čina u odnosu na sporne pokretnine, sukladno odredbi čl. 22. st. 3. ZVDSP, smjelo raspravljati samo u svezi prigovora da smetanje posjeda nije bilo samovlasno. Međutim, u odnosu na navedenu okolnost u obrazloženju pobijane odluke nisu dani dostatni razlozi utemeljeni na rezultatima izvedenih dokaza, uslijed čega nije jasno na temelju čega je sud drugog stupnja ocijenio da je tuženik u konkretnom slučaju postupao sukladno usmenom dogovoru s tužiteljicom, odnosno da se nije radilo o samovlasnom smetanju u smislu odredbe čl. 20. st. 2. ZVDSP, pa je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
18. Iz navedenih razloga, primjenom odredbe čl. 391. st. 7. ZPP valjalo je ukinuti rješenje suda drugog stupnja u pobijanom dijelu pod toč. I. i II. izreke, te u tom dijelu predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, u kojem će postupku sud drugog stupnja donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku uvažavajući pravno shvaćanje na koje je ukazano u ovoj odluci (st. I. izreke).
19. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (st. II. izreke).
Zagreb, 15. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Goranka Barać-Ručević
