Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž Ovr-12/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan, u ovršnom postupku ovrhovoditelja Hrvatska radiotelevizija, Prisavlje 3, Zagreb, OIB: 68419124305, zastupani po punomoćnici Nataši Owens iz Odvjetničkog društva Owens, Houška i partneri d.o.o. Zagreb, protiv ovršenika IB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (kao nasljednik iza pok. JB, OIB: [osobni identifikacijski broj]), radi odlučivanja o zahtjevu za naknadom troškova postupka izvansudske ovrhe , odlučujući o žalbi ovršenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Ovr-4858/2025-3 od 22. listopada 2025., 15. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Ovr-4858/2025-3 od 22. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja je naloženo ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju trošak u iznosu od 87,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 22. listopada 2025. do isplate i trošak u iznosu od 15,63 eura, sve u roku od osam dana.

2. Protiv rješenja je žalbu podnio ovršenik pozivajući se na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje ZPP), koji propis se na odgovarajući način primjenjuje u ovršnom postupku na temelju čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje OZ).

3. U žalbi osporava pravo ovrhovoditelja na naknadu troškova postupka izvansudske ovrhe. Navodi da nije utvrđeno je li ovrhovoditelj podnio zahtjev za naplatu Financijskoj agenciji(dalje Agencija) te ističe da je zbog osporavanja tražbine upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom , da je parnicu pokrenuo pa predlaže odgodu donošenja odluke o žalbi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka. Navodi da je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Osijeku poslovni broj O-1627/18 od 25. svibnja 2018. proglašen nasljednikom svog oca JB, ovršenika iz rješenja o ovrsi, ali kako nasljednici odgovaraju za dugove ostavitelja samo do visine vrijednosti naslijeđene imovine, da u nazočnom slučaju takve imovine nema, budući da je podmirio očeve dugove i preko visine naslijeđene imovine. Osporava osnovanost i visinu odmjerenih troškova jer da iz obrazloženja nije razvidno koji je iznos duga, a da je nejasno zašto je priznat trošak pribavljanja rješenja o nasljeđivanju kada je u zamolbi za dostavu te isprave ovrhovoditelj naveo da je oslobođen plaćanja troškova.

4. Predlaže preinačiti pobijano rješenje i odbiti zahtjev, podredno rješenje ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio čl. 14. st. 4. OZ -a kada je ovrhovoditelju priznao troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

7. Naime, iz isprava u spisu bi proizlazilo da je ovrhovoditelj putem punomoćnika podnio zahtjev za izravnu naplatu Agenciji, da je zatražio isplatu prema rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba poslovni broj Ovrv-46725/11 od 21. prosinca 2011., da je uz zahtjev priložena ovršna isprava te rješenje o nasljeđivanju koje je doneseno iza pok. JB, iz kojeg bi proizlazilo da je ovršenik BB proglašen njegovim nasljednikom , te da je 13. listopada 2025. podnesen zahtjev za naknadu troškova.

8. Iz narečenog proizlazi da je ovrhovoditelj zatražio izravnu naplatu od Agencije u skladu s čl. 209. OZ-a priloživši sve isprave koje su bile potrebne za provođenje naplate pa ovršenik bez osnove osporava pravo ovrhovoditelja na nadoknadu troškova koji su s tim u svezi nastali.

9. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da ovrhovoditelju pripada pravo na trošak koji se odnosi na sastav prijedloga radi dostave ovršne isprave sudionicima u provođenju ovrhe, u skladu sa Tbr. 11.6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23,107/25 - dalje Tarifa), te nagradu za pribavljanje rješenja o nasljeđivanju primjenom Tbr. 36. st. 3. Tarife. Također je opravdano priznat trošak sastava zahtjeva za naknadu troškova primjenom Tbr. 11.10. Tarife, a sve prema minimalnom iznosu nagrade iz Tbr. 7.1. Tarife koja se odmjerava kada je vrijednost predmeta spora u rasponu od 0,00-332,00 eura, što je u ovom predmetu slučaj.

10. Na žalbene navode ovršenika, treba navesti da je ovrhovoditelj priložio isprave o podnošenju zahtjeva za izravnu naplatu, a glede navoda o tražbini iz ovršne isprave, valja navesti da je i ta isprava priložena u spisu, da bi iz nje proizlazilo da tražbina ovrhovoditelja iznosi 480,00 kn(sada 63,73 eura) sa zakonskom zateznom kamatom od 10. prosinca 2011. do isplate te troškovima postupka od 980,95 kn, pri čemu treba navesti da bi iz priložene dostavnice proizlazilo da su sve te isprave dostavljene i ovršeniku uz pobijano rješenje.

11. Glede ostalih navoda koji se tiču odgovornosti za dugove ostavitelja te prigovora koji se tiču ovršne isprave, treba navesti da su pravna sredstva ovršenika protiv zahtjeva za izravnu naplatu propisana čl. 210. OZ-a pa tako ovršenik može, nakon što primi obavijest da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine, predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim(st.1.). Na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim se na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi(st.2.).

12. Iz žalbenih navoda ovršenika bi se dalo zaključiti da je podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, ali nije razvidno je li podnio i prijedlog za odgodu prijenosa, o kojem prijedlogu bi odlučivao prvostupanjski sud . Budući da ovršenik ni ne tvrdi da je donesena odluka o odgodi prijenosa, takvi žalbeni navodi nisu od utjecaja na zakonitost odluke o trošku.

13. Kako u donošenju rješenja nije počinjena ni neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu ovršenika odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi primjenom čl. 380. t. 2. ZPP-a.

U Rijeci 15. srpnja 2026.

Sutkinja

Milena Vukelić-Margan