REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-76/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Neri Radas predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Đura Sesse člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri u Zagrebu, protiv tuženika LEDO d.d., Zagreb, M. Čavića 1A, OIB: 87955947581, kojeg zastupa punomoćnik Marko Skukan, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-816/21-2 od 5. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-4442/18-81 od 25. veljače 2021., u sjednici održanoj 15. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika i ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-816/21-2 od 5. listopada 2021 i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-4442/18-81 od 25. veljače 2021. u dijelu pod toč. I., II. i IV. izreke te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I Utvrđuje se da je ugovor o radu tužitelja od 28. rujna 2009. godine sklopljen protivno odredbama zakona o mogućem najdužem trajanju radnog odnosa na određeno vrijeme te se smatra da je dana 29. rujna 2009. godine tuženik s tužiteljem sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto vozač - prodavač/dostavljač.

II Nalaže se tuženiku LEDO d.d. OIB: 87955947581 Zagreb, M. Čavića 1A da tužitelju BŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] na ime razlike plaće isplati iznos od 182.160,34 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom iznosu do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, tekućom na iznos od:

- 6.318,47 kn od 16.02.2010. do isplate

- 6.591,78 kn od 16.03.2010. do isplate

- 6.709,15 kn od 16.04.2010. do isplate

- 6.886,51 kn od 16.05.2010. do isplate

- 4.830,91 kn od 16.06.2010. do isplate

- 6.399,13 kn od 16.07.2010. do isplate

- 3.981,76 kn od 16.08.2010. do isplate

- 3.527,93 kn od 16.09.2010. do isplate

- 3.277,55 kn od 16.10.2010. do isplate

- 3.032,38 kn od 16.11.2010. do isplate

- 3.160,18 kn od 16.12.2010. do isplate

- 5.483,42 kn od 16.01.2011. do isplate

- 3.160,18 kn od 16.02.2011. do isplate

- 3.306,86 kn od 16.03.2011. do isplate

- 3.576,96 kn od 16.04.2011. do isplate

- 3.832,28 kn od 16.05.2011.do isplate

- 4.348,60 kn od 16.06.2011.do isplate

- 4.737,36 kn od 16.07.2011.do isplate

- 4.380,30 kn od 16.08.2011. do isplate

- 4.443,08 kn od 16.09.2011. do isplate

- 3.045,14 kn od 16.10.2011. do isplate

- 2.466,91 kn od 16.11.2011. do isplate

- 4.340,72 kn od 16.12.2011. do isplate

- 2.440,03 kn od 16.01.2012. do isplate

- 4.201,10 kn od 16.06.2012. do isplate

- 3.736,69 kn od 16.07.2012. do isplate

- 3.312,67 kn od 16.08.2012. do isplate

- 3.225,76 kn od 16.09.2012. do isplate

- 2.263,29 kn od 16.10.2012. do isplate

- 2.411,27 kn od 16.11.2012. do isplate

- 2.269,21 kn od 16.12.2012. do isplate

- 2.515,28 kn od 16.01.2013. do isplate

- 2.255,77 kn od 16.02.2013. do isplate

- 2.487,47 kn od 16.03.2013. do isplate

- 2.360,61 kn od 16.04.2013. do isplate

- 2.948,62 kn od 16.05.2013. do isplate

- 3.632,57 kn od 16.06.2013. do isplate

- 3.747,52 kn od 16.07.2013. do isplate

- 3.282,47 kn od 16.08.2013. do isplate

- 3.423,50 kn od 16.09.2013. do isplate

- 2.474,32 kn od 16.10.2013. do isplate

- 2.380,66 kn od 16.11.2013. do isplate

- 2.317,32 kn od 16.12.2013. do isplate

- 2.431,56 kn od 16.01.2014. do isplate

- 2.528,85 kn od 16.02.2014. do isplate

- 2.575,86 kn od 16.03.2014. do isplate

- 2.097,44 kn od 16.04.2014. do isplate

- 2.166,66 kn od 16.05.2014. do isplate

- 1.613,82 kn od 16.06.2014.do isplate

- 1.274,15 kn od 16.07.2014. do isplate

- 1.706,38 kn od 16.08.2014. do isplate

- 1.074,95 kn od 16.09.2014. do isplate

- 2.774,21 kn od 16.10.2014. do isplate

- 1.565,28 kn od 16.11.2014. do isplate

- 827,49 kn od 16.12. 2014. do isplate

u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanom u dosuđenom bruto iznosu od 182.160,34 kn.

IV Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 35.281,25 kn u roku od 15 dana. “

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4442/2018-81 od 25. veljače 2021. u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.“

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju, podredno prijedlog za dopuštenje revizije, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, podredno da se revizija dopusti.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama zakona, čime se smatra da je tužitelj s tuženikom 29. rujna 2009. sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto vozač - prodavač/dostavljač (koji zahtjev tužitelj temelji na odredbi čl. 15. st. 5. Zakona o radu "Narodne novine", broj: 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05 – dalje: ZR), uz zahtjev za isplatu razlike plaće za razdoblje od 1. siječnja 2010. do 31. prosinca 2014.

7. Odredbom čl. 382.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) propisano je da iznimno stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude suda drugog stupnja bez dopuštenja Vrhovnog suda u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa. Kako se u konkretnom slučaju radi upravo o takvom sporu i isplati tražbine u vezi s takvim sporom, to je dopuštena izravna revizija Vrhovnom sudu Republike Hrvatske (u tom smislu i pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Su-IV-33/22-8 od 4. travnja 2022.).

8. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. a ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP-a).

9. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja (osim u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) cijeneći u bitnom:

- da je tužitelj u razdoblju od 4. svibnja 2006. do 31. prosinca 2009., dakle duže od tri godine, neprekidno radio kod tuženika na istim poslovima temeljem više uzastopnih ugovora o radu,

- da je ugovor o radu od 28. rujna 2009. sklopljen protivno odredbama zakona o mogućem najdužem trajanju radnog odnosa na određeno vrijeme te da je tužitelj 29. rujna 2009. godine sklopio s tuženikom ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto vozač-prodavač/dostavljač,

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika u razdoblju od 1. siječnja 2010. na dalje te imajući u vidu činjenicu da je u utuženom razdoblju radio kod drugog poslodavca kod kojeg je ostvario plaću manju od plaće koju bi ostvario da je radio kod tuženika, tuženik je dužan tužitelju isplatiti razliku između plaće koju bi tužitelj ostvario kod tuženika na radnom mjestu vozač-prodavač/dostavljač i plaće koju je ostvario kod drugog poslodavca,

- da tužitelj prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka ima pravo na razliku plaće u iznosu od 182.160,34 kuna sa zateznim kamatama od svakog šesnaestog u mjesecu (čl. 92. st. 3. ZR-a).

10. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu prihvativši navedena utvrđenja i razloge prvostupanjskog suda, uz obrazloženje:

- da obavijest tuženika da je tužitelju prestao radni odnos jer je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen 29. rujna 2009. istekao ne predstavlja odluku poslodavca kojom je povrijeđeno pravo radnika te protiv takve obavijesti nije potrebno zahtijevati ostvarenje prava u smislu odredbe čl. 133. st. 1. ZR-a, dok je tužitelj u ovom postupku zahtijevao da se utvrdi da je ugovor o radu od 29. rujna 2009. sklopljen na neodređeno vrijeme, a radi zaštite svojih prava sukladno odredbi čl. 15. ZR-a,

- da s obzirom na utvrđenje da je ugovor o radu sklopljen 29. rujna 2009. sklopljen protivno odredbama zakona o mogućem najdužem trajanju radnog odnosa te da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, tužitelj ima pravo na razliku plaće između plaće koju bi ostvarivao na radnom mjestu vozač- prodavač/dostavljač i plaće koju je ostvarivao kod drugog poslodavca.

11. Tuženik revizijskim navodima, između ostalog, problematizira osnovu za isplatu razlike plaće navodeći da tužitelj nije zahtijevao da se utvrdi da mu radni odnos nije prestao uz vraćanje na rad ili sudski raskid ugovora o radu te da su u obrazloženju pobijane odluke izostali razlozi u odnosu na utvrđenje da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika u razdoblju od 1. siječnja 2010.

12. Pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano je za nižestupanjske sudove koji prema svojem uvjerenju i na osnovu savjesne i brižljive ocjene odlučuju koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP-a). Međutim, kod ocjene dokaza sud je ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se ta ocjena mogla provjeriti. Sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i onda kad sud nije obrazložio na čemu zasniva svoju ocjenu da određene činjenice važne za odluku smatra istinitima, odnosno kad ne postoje razlozi o tome kojim je dokazima sud poklonio vjeru, a kojima nije te iz kojih razloga je tako postupio.

13. U postupku pred nižestupanjskim sudovima u bitnom je utvrđeno da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika u razdoblju od 1. siječnja 2010. te imajući u vidu činjenicu da je u utuženom razdoblju radio kod drugog poslodavca kod kojeg je ostvario plaću manju od plaće koju bi ostvario da je radio kod tuženika, sudovi zaključuju da je tuženik dužan tužitelju isplatiti razliku između plaće koju bi tužitelj ostvario kod i plaće koju je ostvario kod drugog poslodavca. Kako tužitelj potražuje isplatu razlike plaće za razdoblje od 1. siječnja 2010. do 31. prosinca 2014., to osnovano tuženik ukazuje da u obrazloženju nižestupanjskih odluka nisu dani jasni i dostatni razlozi o relevantnim činjenicama o postojanju odnosno prestanku radnog odnosa tužitelja, a sve imajući u vidu da radni odnos u punom radnom vremenu nije moguć istovremeno kod dva poslodavca (čl. 30. ZR-a).

14. Stoga je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZPP-a na koju tuženik upućuje sadržajem iznesenih navoda u reviziji pa je temeljem odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a valjalo ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

15. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno iznijetim shvaćanjem i razmotriti ono na što je u ovoj odluci ukazano, te ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja, i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka - odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a.

16. Kako odluka o trošku postupka ovisi o konačnom rješenju spora, valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku iz nižestupanjskih odluka, te predmet i u tome dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Za konačnu odluku ostavljaju se i troškovi podnesene revizije (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 15. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

mr. sc. Neri Radas