Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-733/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja Bib d.o.o., Rijeka, Korzo 32/II, OIB: 58712356829, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka, odvjetnicima iz Rijeke, protiv tuženika BN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Papcu, odvjetniku iz Koprivnice, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-371/2013-44 od 5. ožujka 2025., 15. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-371/2013-44 od 5. ožujka 2025..
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog tuženika za ponavljanje postupka kao neosnovan.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio tuženik, pozivom na sve žalbene razloge propisane čl. 353.st.1. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 153/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i prihvati prijedlog tuženik za ponavljanje postupka.
3. Žalba nije osnovana.
4. Tuženik žalbom ne konkretizira počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, već se samo poziva na taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane odluke nije počinjena ni jedna od tih procesnih povreda.
5. Prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik podnio prijedlog za ponavljanje postupka pozivom na čl. 421. st. 1. toč. 8. i 9. ZPP-a, navodeći da se pravomoćna presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-371/2013- 24 od 17. kolovoza 2016. kojom je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 10.500,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama temelji na utvrđenjima iz kaznene presude Općinskog suda u Rijeci broj K-321/2015 od 4. ožujka 2016., koji postupak je vođen protiv optuženika ovdje tuženika radi kaznenog djela protiv imovine-prijevarom opisano i kažnjivo po čl. 224. st. 1. KZ/97 , a koja presuda je preinačena presudom Županijskog suda u Varaždinu broj Kž- 416/2016-7 od 2. studenog 2016., ispravljenom rješenjem istog suda broj Kž- 416/2016-6 od 22. prosinca 2016., na način da je optuženik,ovdje tuženik oslobođen od optužbe za kazneno djelo stavljeno mu na teret. Kako je tuženik oslobođen optužbe za njega da bi bila donesena povoljnija odluka da je ta činjenica bila upotrijebljena u ovom parničnom postupku.
6. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da pravomoćna presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-371/2013-24 od 17. kolovoza 2016. nije donesena na temelju prvostupanjske kaznene presude Općinskog suda u Rijeci broj K-321/2015 od 4. ožujka 2016., već na temelju brojnih drugih dokaza (materijalnih i personalnih) na temelju kojih je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik dužan platiti tužitelju na temelju čl. 28. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina te čl. 4. i čl. 845. Zakona o obveznim odnosima utuženu naknadu za posredovanje.
7. Nadalje, utvrđuje da je Županijski sud u Osijeku presudom Gž-2784/2016-2 od 22. prosinca 2016. potvrdio je prvostupanjsku presudu navodeći da suprotno tvrdnji tuženika, prvostupanjski sud nije zasnovao svoju presudu samo na izvedenom dokazu uvidom u kazneni predmet, već je do utvrđenja odlučnih činjenica o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva došao saslušanjem svjedoka, zakonskog zastupnika,direktora tužitelja i tuženika, kao i uvidom u Zapisnik–izjavu od 12. svibnja 2012. te provedenim grafološkim vještačenjem, koje dokaze je pažljivo analizirao u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, te zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.
8. Prvostupanjski sud imajući u vidu prethodna utvrđenja zaključuje da pravomoćna kaznena presuda kojom je ovdje tuženik oslobođen od optužbe da je počinio kazneno djelo protiv imovine prijevarom opisano i kažnjivo po čl. 224. st. 1. KZ/97 ne utječe na zaključak suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom parničnom postupku, budući da dokazi izvedeni u kaznenom postupku nisu u bilo kakvoj vezi sa dokazima izvedenim u ovom postupku, a drugačiji pravni stav drugostupanjskog kaznenog suda o tumačenju ugovora o posredovanju nije obvezujući za parnični sud, niti je parnični sud temeljio svoju odluku na prvostupanjskoj kaznenoj presudi.
9. Stoga, prvostupanjski sud zaključuje da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 421.st.1.t.8. i 9. ZPP-a za ponavljanje postupka pa donosi pobijano rješenje.
10. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice, što tuženik žalbenim navodima niti ne dovodi u pitanje.
11. Prvostupanjski sud je suprotno žalbenim navodima pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog tuženika za ponavljanje postupka kao neosnovan.
12. Odredbom čl. 421.st.1. ZPP-a propisano je da se postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može na prijedlog stranke ponoviti, između ostalog ako se odluka suda temelji na drugoj odluci suda ili na odluci kakva drugog tijela, a ta odluka bude pravomoćno preinačena, ukinuta odnosno poništena (toč.8) ili ako je nadležno tijelo naknadno pravomoćno riješilo prethodno pitanje (članak 12. stavci 1. i 2.) na kojemu se temelji odluka suda (toč.9.).
13. U konkretnom slučaju, predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 10.500,00 kn sa zateznim kamatama na ime neplaćene provizije s osnove sklopljenog ugovora o posredovanju u prometu nekretnina. Pravomoćnom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev u cijelosti, s obzirom da je sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio da su tužitelj i tuženik usmenim putem sklopili ugovor o posredovanju iz čl. 835. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11.,dalje: ZOO) te da je tužitelj ispunio svoju ugovornu obvezu posredovanja, dok tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu plaćanja provizije pa je pozivom na čl. 28. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina ("Narodne novine" br. 107/07., dalje: ZP) i čl. 4. i čl. 845. ZOO-a tuženik dužan isplatiti utuženi iznos tužitelju.
14. Suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da time što je tuženik pravomoćnom presudom Županijskog suda u Varaždinu broj Kž-416/2016-7 od 2. studenog 2016., ispravljenom rješenjem istog suda broj Kž-416/2016-6 od 22. prosinca 2016., oslobođen optužbe da je počinio kazneno djelo prijevare iz čl. 224. st. 1. KZ/97 nisu ispunjene zakonske pretpostavke za ponavljanje postupka. Naime, sukladno mjerodavnim odredbama čl. 835.-848. ZOO-a i odredbama ZP-a, pitanje da li je tuženik počinio kazneno djelo prijevare u vezi sa spornim ugovorom o posredovanju ne predstavlja odlučnu činjenicu u ovom parničnom postupku, već je odlučna činjenica da li je između stranaka sklopljen ugovor o posredovanju u prometu nekretnina osnovom kojeg bi tuženik bio u obvezi plaćanje utužene provizije tužitelju i da li je tuženik istu platio. Stoga, pravomoćna presuda donesena u ovom parničnom postupku nije utemeljena na kaznenoj presudi Općinskog suda u Rijeci broj K-321/2015 od 4. ožujka 2016. kojom je tuženik bio oglašen krivim za počinjenje kaznenog djela prijevare, već na činjenici da su stranke sklopile ugovor o posredovanju i da tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu plaćanja provizije. U tom smislu niti pitanje kaznene odgovornosti tuženika ne predstavlja prethodno pitanje u ovom postupku u smislu čl. 12. st.2.ZPP-a.
15. Kako se dakle pravomoćna presuda donesena u ovom postupku ne temelji na kaznenoj presudi koja je naknadno preinačena i ovdje tuženik oslobođen optužbe za počinjenje kaznenog djela prijevare, a niti se ne temelji na kaznenoj odgovornosti tuženika kao prethodnom pitanju, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je zauzeo pravno shvaćanje da nisu ispunjene pretpostavke za ponavljanje postupka iz razloga propisanih čl. 421.st.1 .toč. 8. i 9. ZPP-a.
16. Žalbeni navodi kojima se tuženik poziva na pravno shvaćanje drugostupanjskog kaznenog suda na kojem je utemeljena oslobađajuća presuda (prema kojem između stranaka nije sklopljen ugovor o posredovanju), nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, budući da drugačije pravno shvaćanje kaznenog suda o toj činjenici ne predstavlja jedan od zakonom propisanih razloga za ponavljanje postupka u smislu čl. 421.st.1. ZPP-a.
17. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, kao u izreci.
U Rijeci 15. srpnja 2026.
Sutkinja
Ingrid Bučković
