Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-565/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Kristine Vukelić Aničić predsjednice vijeća, Filke Pejković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Svjetlane Pražić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja maloljetnog ĐF OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po ocu i zakonskom zastupniku VF OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupani po punomoćniku Domagoju Mladičeku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. OIB : 26187994862, iz Zagreba, V. Jagića 33, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 3294/2022 od 2. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3294/2022 od 2. veljače 2026. u točkama I i II izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je od tuženika tražio isplatu iznosa od 4.045,30 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 14. listopada 2020. pa do isplate te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

3. Smatra da je sud prvog stupnja na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i da nije prihvatio prijedlog tužitelja da se provede novo vještačenje po vještaku stomatologu i da se saslušaju roditelji maloljetnog tužitelja, a sve radi utvrđenja posljedica koje su nastale kada je malodobni tužitelj kao polaznik vrtića zbog pada slomio jedan mliječni zub.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je naknada neimovinske štete koja je nastala malodobnom tužitelju 12. ožujka 2020. kada je tijekom boravka u dječjem vrtiću ... u [adresa] kao polaznik tog vrtića pao i slomio mliječni zub koji mu je izvađen.

7. Nije sporno tijekom postupka da je dječji vrtić imao kod tuženika ugovorenu policu osiguranja od odgovornosti te da nije sporan niti nastanak štetnog događaja, a niti odgovornost tuženika temeljem ugovora zaključenog sa ... u [adresa].

8. Nesporno je da je prije pokretanja ovog spora tuženik tužitelju u mirnom postupku isplatio 238,90 eura, a tijekom ovog postupka 600,00 eura, odnosno ukupno 838,90 eura, te da je platio i zakonsku zateznu kamatu na iznos od 600,00 eura od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku do dana plaćanja.

9. Sporno je između stranaka da li je tuženik ukupnim plaćanjem iznosa od 838,90 eura nadoknadio malodobnom tužitelju štetu u cijelosti jer malodobni tužitelj tvrdi da mu šteta nije namirena u cijelosti te traži daljnji iznos od 4.045,30 eura sa kamatom od 14. listopada 2020. Tijekom postupka sud utvrđuje da je malodobni tužitelj prilikom boravka u vrtiću pao i da mu je tada slomljen 61. lijevi gornji mliječni središnji zub sjekutić, da je pregledom utvrđeno da se radi o kompliciranoj frakturi korijena zuba 61 jer da je došlo do frakture cakline i dentina krune zuba sa otvorenom pulpom, te da se ostatak zuba morao izvaditi. Iz nalaza vještaka utvrđuje da nije došlo do oštećenja „nasljednika“ trajnog zuba na poziciji zuba koji izvađen, da je tužitelj upućen na pregled kod logopeda, jer da postoji važnost zuba pri razvoju govora, da je na pregledu 4. srpnja 2020. utvrđena distorzija kod izgovora glasova C, Z, S i da je zbog toga uključen u ljetnu intenzivnu terapiju tijekom koje je utvrđena otežana pokretljivost jezika prema gore zbog skraćene podjezične vezice te da je tužitelj upućen na pregled kod specijaliste ORL.

10. Terapiju je tužitelj nastavio i tijekom 2022. kroz šesnaest dolazaka, a tijekom 2023. jedan do dva puta tjedno, te je nalazom logopeda od 1. rujna 2022. utvrđeno da nisu prisutne nesustavne greške u govoru, a 17. ožujka 2023. utvrđeno je da su kod malodobnog tužitelja uredne jezične sposobnosti, dok su artikulacijske teškoće i dalje prisutne te da je indicirana i daljnja logopedska terapija.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka stomatologa utvrđeno je da je malodobni tužitelj zbog loma zuba 61 trpio primarnu, jaku bol u trenutku ozljeđivanja, sekundarno jaku jedan dan, srednje jaku tri dana i manjeg intenziteta povremeno još zbog cijeljenja rane i otežanog hranjenja kroz sedam dana. Zatim da je trpio strah srednje jakog intenziteta jedan dan, a dalje je trpio strah lakšeg intenziteta povremeno još osam dana, dok je životna aktivnost bila smanjena 1% privremeno kroz četiri godine do nicanja trajnog zuba na poziciji padom izbubnjenog mliječnog zuba 61.

12. Nadalje je utvrđeno da malodobni tužitelju nije bila potrebna pomoć i njega druge osobe jer da sve što je radio prije štetnog događaja mogao je i nakon toga, da je malodobni tužitelj trebao jesti kašastu hranu ali s obzirom na dob da nije ni prije štetnog događaja sam pripremao hranu tako da zbog štetnog događaja to nije mogao raditi netko drugi umjesto njega.

13. U odnosu na logopedsku dokumentaciju utvrđeno je iz nalaza vještaka da su izvođene logopedske vježbe kojima je utvrđeno da tužitelju ne manjkaju nikakave jezične sposobnosti do prije kretanja u osnovu školu te da su nakon nicanja zuba na mjestu izvađenog zuba logopedske terapije nisu u direktno posljedičnoj vezi sa traumom uništenog zuba.

14. Također sud prvog stupnja navodi da je nakon usmenog saslušanja vještaka tužitelj nije imao prigovora niti primjedbi te je odustao od dokaznog prijedloga da se provede logopedsko vještačenje. Sud prvog stupnja u cijelosti prihvatio navedeni nalaz vještaka stomatologa smatrajući da je sačinjen u skladu s pravilima struke, da je posebno usmeno objašnjen nalaz, slijedom čega da je odbijen prijedlog da se provede vještačenje po novom vještaku stomatologu. Slijedom utvrđenog sud prvog stupnja navodi da je povreda prava osobnosti na život i zdravlje određena čl. 19. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO), a da činjenice koje utječu na pravičnu novčanu naknadu su propisane čl. 1100. st. 2. ZOO-a u kojem članku se navodi da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud treba voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i strahu, cilju kojemu služi ta naknada ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinim naravi i društvenom svrhom. Zaključuje sud prvog stupnja da je tuženik isplatom iznosa od 838,90 eura tužitelju u cijelosti nadoknadio štetu jer da uzimajući u obzir sadržaj odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO-a tužitelju bi pripadalo s naslova pretrpljenih fizičkih bolova 300,00 eura, za pretrpljeni strah 250,00 eura, za umanjenje životne aktivnosti 200,00 eura, odnosno ukupno 750,00 eura. Stoga da je prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade koja bi pripadala tužitelju vodio računa o cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

15. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, odnosno povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

16. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da je sud prvog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer da nije proveo sve predložene dokaze od strane tužitelja. Ovo iz razloga što je sud prvog stupnja na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno utvrdio da tužiteljev tužbeni zahtjev treba odbiti jer da isplatom iznosa u mirnom postupku i u ovom postupku u ukupnom iznosu od 838,90 eura u cijelosti nadoknađena šteta koju je tužitelj pretrpio.

17. Tužitelj navodi da je sud prvog stupnja neosnovano odbio njegov prijedlog da se provede novo vještačenje po vještaku stomatologu jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da sukladno čl. 261. st. 3., ZPP-a u mišljenju navedenog vještaka stomatologa nema proturječnosti niti nedostataka niti se je pojavila osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja da bi se onda ti nedostaci otklonili provođenjem novog vještačenja.

18. U odnosu na žalbene navode tužitelja da je vještak iskazivao o okolnostima za koje nije specijaliziran davati svoju ocjenu, a radi se o području logopedije, navodi se da tužitelj tijekom postupka nije predložio vještačenje po vještaku logopedu da bi se eventualno utvrdio da li postoje teškoće iz tog područja i da su vezane za štetni događaj.

19. Također nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da kojim osporava utvrđenja suda prvog stupnja u odnosu na visinu neimovinske štete koja bi pripadala tužitelju , jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio, uzimajući u obzir orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske te dužinu i vrstu trajanja fizičkih bolova, stupanj pretrpljenog straha kao i dužinu privremenog invaliditeta , da bi tužitelju s naslova pretrpljenih fizičkih bolova sukladno čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripadao iznos od 300,00 eura, za pretrpljeni strah 250,00 eura, za smanjenje životne aktivnosti koja je bila privremenog karaktera u trajanju od četiri godine u visini od 1% iznos od 200,00 eura odnosno ukupno od 750,00 eura, pa da je stoga tužitelj namiren isplatom iznosa u mirnom postupku kao i tijekom ovog postupka u ukupnoj visini od 838,90 eura.

20. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tužitelja da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da tužitelju nije bila potrebna tuđa pomoć i da je trebao saslušati roditelje tužitelja jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio iz nalaza navedenog vještaka da tužitelju nije bila potrebna pomoć i njega druge osobe jer da sve što je radio prije štetnog događaja mogao je raditi nakon toga, da je točno da je tužitelj trebao jesti kašastu hranu ali je s obzirom na njegovu dob, da nije prije štetnog događaja tužitelj nije sam sebi pripremao hranu tako da i nakon štetnog događaja to je morao raditi netko umjesto njega.

21. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da je i odluka o troškovima parničnog postupka donesena pogrešnom primjenom materijalnog prava jer je sud prvog stupnja pravilno odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka jer tužitelj nije uspio u ovom postupku pa je odluka utemeljena na pravilnoj provedbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a.

22. Slijedom obrazloženog žalbu tužitelja je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi pa je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude

U Rijeci 15. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Kristine Vukelić Aničić