Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

                                         

Poslovni broj: 9 Kž-767/2023-6

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog L. G. i dr., zbog kaznenog djela zlouporabe stečaja iz članka 282. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51,01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – u daljnjem tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetnika u Rijeci, 1. optuženog L. G. izjavljenoj po branitelju V. V., odvjetniku iz R. i 2. optuženog B. V., izjavljenoj po branitelju M. Đ., odvjetniku iz R., protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj: K-708/2010-109 od 25. listopada 2021, u javnoj sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2024,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se 1. optuženi L. G. za kazneno djelo iz članka 282. stavak 1. i 2. KZ/97, zbog kojeg je proglašen krivim presudom prvostupanjskog suda, na temelju tog zakonskog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

 

II. Žalbe 1. optuženog L. G. i 2. optuženog B. V. odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom proglašeni su krivima 1. optuženi L. G. i 2. optuženi B. V. zbog kaznenog djela zlouporabe stečaja iz članka 282. stavak 1. i 2. KZ/97, i to 1. optuženi L. G. zbog kaznenog djela zlouporabe stečaja iz članka 282. stavak 1. i 2 KZ/97, a 2. optuženi B. V. zbog kaznenog djela pomaganja u zlouporabi stečaja iz članka 282. stavak 1. i 2. u svezi članka 38. stavak 1. KZ/97., činjenično opisano izrekom presude, pa su na temelju odredbe članka 282. stavak 1. KZ/97 1. optuženi L. G. i 2. optuženi B. V. osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od po 10 (deset) mjeseci svaki, i na temelju odredbe članka 67. stavak 1., 2. i 3. KZ/97 izrečene su im uvjetne osude na način da se kazne zatvora na koje su osuđeni neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine ne počine novo kazneno djelo.

 

2. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. 80/22 - dalje u tekstu: ZKP/08.) 2. optuženi B. V. dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna dok se 1. optuženi L. G. na temelju odredbe članka 148. stavak 6. ZKP/08 oslobađa naknade plaćanja troškova kaznenog postupka.

 

3. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, u odnosu na 1. optuženog L. G.. U žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se 1. optuženiku izrekne stroža kazna.

 

4. Žalbu je podnio 1. optuženi L. G. putem branitelja V. V., odvjetnika iz R. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

5. 2.optuženi B. V. žalbu je podnio putem branitelja M. Đ., odvjetnika iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ujedno je branitelj 2. optuženika zatražio obavijest o sjednici vijeća drugostupanjskog suda, o kojoj je uredno obaviješten, međutim istoj nije pristupio.

 

6. U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika 1. optuženi L. G. putem branitelja V. V., odvjetnika iz R. predložio je da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

 

7. U. odgovoru na žalbu državnog odvjetnika 2. optuženi B. V. putem branitelja M. Đ., odvjetnika iz R., predložio je da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

 

8. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP708 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

9. Sjednici drugostupanjskog suda, iako uredno pozvani nisu pristupili zamjenik Županijskog državnog odvjetnika, 2. optuženi B. V. te njegov branitelj M. Đ., pa je sjednica na temelju odredbe članka 474. stavak 4. ZKP/08 održana u odsutnosti navedenih.

 

10. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalbe 1. optuženog L. G. i 2. optuženog B. V. nisu osnovane.

 

11. Nisu u pravu 1. optuženi L. G. i 2. optuženi B. V. kada se žale zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka. U žalbama optuženika ističe se da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, jer da je izreka pobijane presude nejasna te da u obrazloženju pobijane presude nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama, te da o odlučnim činjenicama postoji proturječje između onoga što se navodi u razlozima presude, o sadržaju isprava i iskaza i samih tih isprava i iskaza.

 

11.1. Ističe se da je prvostupanjski sud postupio suprotno odredbi članka 9. ZKP/08 te da nije sa jednakom pažnjom utvrđivao činjenice koje terete optuženike i koje im idu u prilog, već je selektivnim prikupljanjem činjenica i tumačenjem koje terete optuženike pogrešno utvrdio činjenično stanje na štetu oboje optuženika. Na taj način narušena je pravna sigurnost 1. optuženika u kaznenom postupku te je provedeni postupak bio nepravičan te je uvjerenje suda na temelju slobodne ocjene dokaza o postojanju ili nepostojanju relevantnih činjenica proturječno činjenicama i dokazima iznesenim na raspravi.

 

11.2. Međutim, suprotno tvrdnjama optuženika, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer je izreka presude razumljiva, nije proturječna sebi niti razlozima presude, presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji razlozi su potpuno jasni te nisu proturječni te o odlučnim činjenicama ne postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude, o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza.

 

11.3. Naime, u izreci pobijane presude jasno je opisan način na koji su 1. i 2. optuženici počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret, i to 1. optuženik kao vlasnik i direktor TD P. t. d.o.o. znajući da je društvo nesposobno za plaćanje zbog blokade računa dulje od godine dana i da su ispunjeni uvjeti za pokretanje stečajnog postupka, a 2. optuženik kao vlasnik TD R. p. i. d.o.o. pristajući da se imovina TD P. t. d.o.o. prenese na društvo u kojem je on odgovorna osoba, a sve s ciljem da smanje buduću stečajnu masu TD P. t. d.o.o. sklopili ugovor o kupoprodaji nekretnina između P. t. d.o.o. R. kao prodavatelja i T. R. p. i. d.o.o. O. kao kupca, predmet kojeg su nekretnine u R. pobliže opisane u izreci pobijane presude, za prodajnu cijenu od 2.900.000,00 eura, a što je prema srednjem tečaju NBH na dan zaključenja ugovora iznosilo 21.183.908,40 kuna uz obvezu da kupac podmiri tražbine založnih vjerovnika koje su osigurane upisom založnog prava na istim nekretninama koje su iznosile ukupno 49.899,060,00 kuna iako je procijenjena vrijednost nekretnina iznosila 91.399.541,53 kune, a sve bez stvarne namjere njihova podmirenja budući da TD R. p. I. d.o.o. nije doznačilo nikakav novčani iznos temeljem kupoprodajnog ugovora na žiro račun prodavatelja, a niti na račune bilo kojeg založnog vjerovnika, da bi naknadno ponovno sklopili Aneks broj 1 kupoprodajnom ugovoru prema kojem kupac svoju ugovornu obvezu izvršava samo uplatom prema založnim vjerovnicima na koji način je kupoprodajna cijena iz glavnog ugovora u naravi umanjena za cjelokupni iznos ugovorene kupoprodajne cijene, dok je stečajna masa TD P. t. d.o.o. umanjena za 41.500.481,53 kune. pa je na taj način, a suprotno žalbenim tvrdnjama optuženika izreka presude jasna a sud je u obrazloženju pobijane presude iznio i obrazložio sve odlučne činjenice zbog čega je utvrdio da su optuženici počinili kazneno djelo za koje su proglašeni krivima, a kako je to precizno navedeno činjeničnim opisom djela koje im se stavlja na teret.

 

12. Jednako tako, nisu u pravu optuženici kada tvrde da je prvostupanjski sud postupio suprotno odredbi članka 9. ZKP/08.

 

12.1. Odredbom članka 9. ZKP/08 propisano je da je sud dužan s jednakom pažnjom ispitivati i utvrđivati činjenice koje terete optuženika i koje mu idu u korist.

 

12.2. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je sa jednakom pažnjom ispitivao i utvrđivao činjenice koje idu u prilog optuženicima i one koje ih terete, pri čemu je prvostupanjski sud tijekom dokaznog postupka pročitao svu materijalnu dokumentaciju koja je priležeća u spisu a koja je pobliže navedena pod točkom 3.1. obrazloženja presude, ispitao je svjedoke i vještake te je sve dokaze međusobno analizirao i to svaki dokaz zasebno te u njihovoj ukupnosti, a sve kako je to propisano odredbom članka 450. stavak 2. ZKP/08.

 

12.3. Zbog navedenog nisu osnovani žalbeni prigovori optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka

 

13. Jednako tako nisu u pravu optuženici kada se žale zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

13.1. To iz razloga što je prvostupanjski sud činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice kada je utvrdio da su optuženici počinili kaznena djela zlouporabe stečaja iz članka 282. stavak 1. i 2. KZ/97 i članka 282. stavak 1. i 2. u svezi članka 38. stavak 1. KZ/97 na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude. Takovo činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio sa potpunom sigurnošću na temelju savjesne ocjene i analize svih izvedenih dokaza.

 

13.2. Optuženici su se očitovali da se ne smatraju krivima za kazneno djelo koje im se stavlja na teret, a svoju obranu nisu iznosili. Tijekom dokaznog postupka sud je ispitao u svojstvu svjedoka V. P., stečajnu upraviteljicu T. P. t. d.o.o. te je provedeno građevinsko i financijsko vještačenje. Iz iskaza svjedokinje V. P., stečajne upraviteljice T. P. t. d.o.o. proizlazi da je i nadalje stečajna upraviteljica T. P. t. d.o.o. i da joj je poznato da je nekretnina u R. pod nazivom D. ž. činila 98% imovine tog trgovačkog društva u vrijeme otvaranja stečaja. Nekretnina je prodana 12 dana prije otvaranja stečaja, odnosno prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečaja i to bliskoj osobi, čime je bilo onemogućeno namirenje stečajnih vjerovnika, a njihova potraživanja da se mogu procijeniti na cca 48 miliona kuna. Dodala je da su još uvijek parnice u tijeku i da su u kupoprodajnom ugovoru stranke bile T. P. t. d. o. T. R. pool I." d.o.o. te da je kupoprodajna cijena iznosila po tom ugovoru 2 miliona i 700 tisuća eura, ali da nije u to sigurna. Dodala je da je u stečajnom postupku vrijednost te nekretnine procijenjena na cca 95 miliona eura i da vrijednost te nekretnine nikada nije plaćena. Kada je navela da je nekretnina prodana bliskoj osobi, mislila je na 2. optuženika s kojim je postojala dugotrajna suradnja i poslovna i prijateljska. Navela je da je kao vlasnik nekretnine upisan TD R. p. I. d.o.o. i većim dijelom da su potraživanja stečajnih vjerovnika priznata, dok se za jedan manji dio vode postupci na sudu.

 

13.3. Iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka D. B. proizlazi da je utvrđena tržišna-prometna vrijednost nekretnine u R., na dan 8. prosinca 2014. iznosila 72.190.000,00 kuna, ili 9.410.000,00 eura. Prema nalazu i mišljenju tog vještaka vrijednost nekretnine u inkriminiranom periodu tržišna- prometna vrijednost iznosila je 91.399.541,53 kuna odnosno 12.554.075,03 eura. Dodao je da je tržišna vrijednost nekretnine procijenjena prema danu izrade nalaza i mišljenja, a ona da se razlikuje od tržišne vrijednosti 2009., što ovisi o tržišnim okolnostima budući da je u međuvremenu došlo do pada vrijednosti nekretnina, a što je u svom nalazu i objasnio. Vještak je kao podlogu za procjenu tržišno-prometne vrijednosti koristio građevinsku vrijednost uz proračun umanjenja građevinske vrijednosti koji je prikazan u nalazu te je tržišnu-prometnu vrijednost izračunao korištenjem procijenjenih faktora korekcije posebno uzevši u obzir elemente koji bitno utječu na prometnu vrijednost.

 

13.4. Nadalje, iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka K. P. proizlazi da je utvrđeno da na nekretninama koje su bile predmet kupoprodajnog ugovora od 9. siječnja 2009. i aneksa tog ugovora od 12. siječnja 2009. a koji je zaključen između TD "P. t." d.o.o. kao prodavatelja i TD "R. p. I." d.o.o. kao kupca, bilo upisano založno pravo u korist vjerovnika čije su tražbine na dan otvaranja stečaja iznosile ukupno 49.899.060,00 kuna. Točno stanje tražbine na dan zaključenja ugovora da nije bilo moguće utvrditi na temelju raspoložive dokumentacije. Nadalje navodi da kupoprodajna cijena temeljem ugovora od 9. siječnja 2009. i aneksa ugovora od 10. siječnja 2009. da je utvrđena na način da ukupna plaćanja kupca budu usmjerena samo na podmirenje vjerovnika koji imaju upisano založno pravo na nekretninama, a čije tražbine su na dan otvaranja stečaja iznosile 49.899.060,00 kuna. Navodi da je kupoprodajna cijena manja od procijenjene prometne vrijednosti nekretnine iz predmetnog ugovora za

41.500.481,53 kune za koliko je umanjena i stečajna masa "P. t." d.o.o. u stečaju. Iz dokumentacije priležeće u spisu proizlazi da kupac "R. p. I." d.o.o. nije doznačio nikakav novčani iznos temeljem kupoprodajnog ugovora na žiro-račun prodavatelja, niti na žiro-račun bilo kojeg založnog vjerovnika. U dopuni nalaza i mišljenja navela je kako je vještačeći u drugim predmetima vezanim za tvrtku "P. t." d.o.o. u istom predmetu koji se vodio na Županijskom sudu u Rijeci imala prilike vidjeti i drugu procjenu građevinske vrijednosti sudskog vještaka gdje je ista nekretnina procijenjena na cca 50 miliona kuna, a što je gotovo dvostruko manje u odnosu na procjenu vještaka građevinske struke koja je priložena u ovom spisu, a o tim vrijednostima i brojkama da se ne može očitovati.

 

13.5. Nadalje, iz Bon 1 za TD "R. p. I." d.o.o. proizlazi da je to TD u razdoblju od siječnja do kraja lipnja 2009. ostvarilo ukupne prihode 42.247,00 kuna te ukupne rashode u istom razdoblju od 12.544,00 kuna. te da je stanje novčanih sredstava na dan 20. lipnja 2009. iznosilo 84.156,00 kuna. Nadalje, utvrđeno je da je imenovano TD imalo dva poslovna računa i to u P. banci d.d. i R. banci d.d. te da nije ostvarilo uvjete za otvaranje stečajnog postupka budući nije imalo evidentiranih naloga za plaćanje za čije izvršenje nema pokrića.

 

14. Analizirajući sve provedene dokaze tijekom postupka prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude (točka 10 obrazloženja presude) navodi koje činjenice nisu bile sporne tijekom postupka, te koje su bile sporne (točka 11. obrazloženja presude), te analizirajući sporne i nesporne činjenice navodi da je tijekom postupka dokazano da su optuženici počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret. Nadalje, prvostupanjski sud navodi da je 1. optuženik bio svjestan da je njegovo TD nesposobno za plaćanje zbog blokada računa dulje od godine dana, obzirom na činjenicu da je bio vlasnik i direktor tog društva, te da je sa tim podacima svakako bio upoznat, međutim, da je unatoč tome sklopio ugovor i aneks koji su predmetom ovog postupka u siječnju 2009. sa svojim poslovnim partnerom 2. optuženim B. V., a kako je to utvrđeno tijekom dokaznog postupka, a koje društvo "R. p. I." d.o.o. nije bilo u blokadi i nije imalo evidentiranih naloga za plaćanje za čije izvršenje nema dostatnih sredstava, dok je stečaj nad tvrtkom 1. optuženika TD "P." d.o.o. otvoren 6. svibnja 2009. Kada se uzme u obzir, a kako to navodi prvostupanjski sud, kupoprodajna cijena za predmetnu nekretninu u iznosu od 21.183.908,40 kuna te činjenica da TD "R. p. I." d.o.o. nije imalo dostatna novčana sredstava za kupnju iste, a kako je to utvrđeno temeljem podataka o solventnosti te tvrtke, već su ta sredstva bila daleko manja tada prvostupanjski sud navodi da se može zaključiti da 2. optuženik odnosno TD " R. p. I." d.o.o. doista i nije imao namjeru kupiti tu nekretninu jer to nije mogao zbog nedostatka novčanih sredstava, kao što nije niti mogao podmiriti potraživanja založnih vjerovnika kako se ugovorom o prodaji i obvezao, niti je 1. optuženik predmetnu nekretninu namjeravao doista i prodati, odnosno, nije namjeravao na taj način namiriti založene vjerovnike, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka da založni vjerovnici nisu namireni jer novčana sredstva temeljem ugovora o prodaji i aneksa ugovora nisu bili doznačeni na TD "P." d.o.o. niti vjerovnicima. Naime, optuženici su postupali sa izravnom namjerom da umanje buduću stečajnu masu TD "P." d.o.o. zbog čega je prvostupanjski sud činjenično stanje pravilno i potpuno utvrdio kada je 1. optuženika proglasio krivim za kazneno djelo zlouporabe stečaja iz članka 282. stavak 1. i 2. KZ/97, a 2. optuženika za pomaganje u počinjenju kaznenog djela iz članka 282. stavak 1. i 2. u svezi članka 38. KZ/97

 

15. Stoga, zbog svega naprijed navedenog, a i iz razloga navedenih u obrazloženju prvostupanjskog suda, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno u odnosu na sve odlučne činjenice, o čemu je prvostupanjski sud u obrazloženju dao valjane i logične razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

16. Zbog navedenog nije osnovan žalbeni prigovor optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te u svezi s tim i zbog povrede kaznenog zakona.

 

17. Optuženici se ne žale zbog odluke o kazni, a kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, to je ovaj sud ispitao pobijanu presudu i u tom dijelu.

 

17.1. Prilikom izbora vrste i visine kazne prvostupanjski sud je optuženicima cijenio sve one okolnosti koje utječu da kazna po vrsti ili mjeri bude teža ili lakša za optuženike, pa im je kao olakotno cijenio protek vremena od počinjenja kaznenog djela, dok im je kao otegotno cijenio dosadašnju osuđivanost zbog kaznenog djela iz članka 626. Zakona o trgovačkim društvima.

 

17.2. Cijeneći tako utvrđenu olakotnu i otegotnu okolnost prvostupanjski sud je optuženike osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci svakoga i potom im izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od dvije godine ne počine novo kazneno djelo.

 

17.3. Državni odvjetnik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud podcijenio otegotne okolnosti na strani 1. optuženika i to činjenicu da je 1. optuženik do sada osuđivan pa da mu je izrekao preblagu kaznu tim više što je 1. optuženik u razdoblju od 28. siječnja do 11. listopada 2022. u čak pet navrata prekršajno kažnjavan zbog počinjenja prekršaja iz Zakona o porezu na dodanu vrijednost i Zakon o računovodstvu, a koji prekršaji u sebi nose element gospodarskog karaktera, te da je

1. optuženiku potrebno izreći strožu kaznu.

 

17.4. U pravu je državni odvjetnik kada predlaže strože kažnjavanje 1. optuženika.

 

17.5. Naime, 1. optuženik do sada je osuđivan zbog kaznenog djela iz članka 626. Zakona o trgovačkim društvima, te u pet navrata zbog prekršaja iz Zakona o porezu i Zakona o računovodstvu te imajući u vidu i način počinjenja kaznenog djela, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je 1. optuženiku trebalo izreći strožu kaznu, odnosno, 1. optuženika osuditi na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine jer će se takvom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja na način da će se i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecati na optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja, te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

 

18. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP/08, te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti iz članka 476. stavak 1. ZKP/08 trebalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 482. i članka 486. ZKP/08.

 

 

U Zagrebu 13. veljače 2024.

 

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Siniša Pleše