Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1114/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja ŠS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Bruni Čeru, odvjetniku iz Koprivnice, protiv tuženika OTP banke d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupane po punomoćnici Sanji Vukina, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i ispate, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-417/2023-13 od 06. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2026.

p r e s u d i o je

1. Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-417/2023-13 od 06. svibnja 2024.

2. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka, kao neosnovani

Obrazloženje

1. Točkom I izreke presude utvrđena je ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 40365/07 od 15. siječnja 2007. sklopljenoga između stranaka postupka i to odredba članka 2. u dijelu u kojem je ugovorena valuta u CHF i prema kojoj je vezana glavnica za švicarski franak po prodajnom deviznom tečaju Kreditora važećeg za CHF na dan korištenja kredita te u dijelu u kojem je navedeno ''sva plaćanja novčanih obveza zasnovanih na ugovoru (otplata glavnice i kamata, naknada, troškova i drugo) izvršit će se u kunskoj protuvrijednosti izabrane valute ugovora, izračunato korištenjem prodajnog deviznog tečaja Kreditora (prodajni tečaj kune u odnosu na CHF), važećeg na dan plaćanja'' te ''korisnik kredita samostalno i isključivo odgovara za izbor valute ugovora te korisnik kredita i ostali sudionici potvrđuju upoznatost sa mogućom promjenljivošću tečaja izabrane valute ugovora koja se primjenjuje za izračun kunske protuvrijednosti novčanih obveza po ugovoru i pristaju na moguće posljedice izbora valute ugovora, neovisno o veličini tih promjena u odnosu na HRK'', odredba članka 10.d u dijelu teksta ''u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju prema tečajnoj listi Kreditora na dan dospijeća'' te u tome dijelu ugovorne odredbe ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane. Točkom II izreke odbijen je tužbeni zahtjev koj im se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju s osnove preplate zbog promjene tečaja CHF-a kroz razdoblje otplate kredita ukupan iznos od 6.270,00 eur s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose dok je točkom III izreke utvrđeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka. Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužba tužitelja povučena za isplatu zateznih kamata na iznos glavnice za razdoblje od sklapanja ugovora do pojedinačnih mjesečnih uplata anuiteta po osnovi tog ugovora.

2. Protiv točke II i III izreke presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) dok tuženik iz istih žalbenih razloga pobija točku I i III izreke presude.

3. Svaka stranka predlaže uvaženje svoje žalbe.

4. Odgovori na žalbu nisu dostavljeni.

5. Žalbe stranaka nisu osnovane.

6. Kod donošenja pobijane presude i rješenja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP - a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti kao ni povreda iz čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se poziva tuženik. Pobijana presuda je razumljiva i neproturječna, sadrži razloge odlučnim činjenicama i može se ispitati.

7. U odnosu na pobijanu presudu sud prvog stupnja je utvrdio:

-da je između tužitelja i prednika tuženika dana 15. siječnja 2007. sklopljen Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava broj 40365/07 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) i da je tim ugovorom tuženik odobrio korisniku kredita iznosu od 104.645,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju kreditora važećem na dan isplate kredita (čl. 1.) uz rok otplate od 360 mjeseci, (čl. 4.) te da se tužitelj se obvezao odobrena sredstva kredita otplatiti u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po kunskom prodajnom tečaju prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća, odnosno dana uplate, pri čemu prvi anuitet iznosi 514,18 CHF,

-da je između istih stranaka dana 27. siječnja 2016. sklopljen Dodatak br. 1. Ugovora o kreditu br. 40365/07 sa Sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava (dalje u tekstu Aneks) kojim je provedena konverzija kredita iz kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR temeljem čl. 19. c. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br 102/15: dalje- ZIDZPK),

-da je tužitelj bio potrošač u smislu odredbe čl. 3. st. 1. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/2003 dalje: ZZP) koji se primjenjuje na ovaj predmet s obzirom na vrijeme sklapanja Ugovora jer da je sredstvima kredita financirao kupnju stana za potrebe stanovanja,

-ništetnost odredbe ugovora u valutnoj klauzuli u bitnome temelji da utvrđenju iz ovog predmeta te na presudi iz kolektivnog spora koji se je vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između „Potrošača“ – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i osam banaka u predmetu P-1401/12 i utvrđuje da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u člancima 2. i 10. pod točkom d) Ugovora o kreditu nepoštena i kao takva ništetna,

- odbija zahtjev za isplatom više plaćenog iznosa zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja kredita jer utvrđuje da su stranke postupka sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu provele konverziju u skladu s odredbama ZIDZPK-a i da su tim ugovorom uredili međusobne odnose u odnosu na iznose koje je tužitelj uplatio tuženiku temeljem Ugovora o kreditu, kako temeljem odredaba Ugovora o kreditu koje nisu sporne, tako i temeljem spornih odredaba,

-da zbog sklopljenog Aneksa tužitelj nema pravo tražiti povrat iznosa koje je tuženiku više uplatio do dana konverzije temeljem ništetnih ugovornih odredbi budući da tuženik ima pravo temeljem sklopljenog Aneksa, kao samostalne osnove koja je pravno valjana, te iznose zadržati i iskoristiti ih za zatvaranje kredita s valutnom klauzulom u EUR koji je nastao provedenom konverzijom,

-da zatezne kamate na preplatu tužitelja utvrđenu u konverziji, obračunate od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije iznose 638,44 eura ,

-da zatezne kamate na iznose priznate u konverziji za razdoblje do dana konverzije predstavlja samostalno potraživanje koje po osnovi odredbe čl. 226. st. 1. ZOO-a, zastarijeva u roku od 3 godine te da je zastara po osnovi ništavne odredbe o valutnoj klauzuli počela teći najkasnije 14. lipnja 2018., pravomočnošću presude povodom kolektivne tužbe u pogledu valutne klauzule i da je ta tražbina zastarjela prije podnošenja predmetne tužbe 14. lipnja 2021. (tužba je podnesena 18. kolovoza 2023. ) pa da tužitelj ne ostvaruje pravo ni na taj dio zahtjeva,

8. Predmet spora je utvrđenje ništetnim odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka postupka kojima je ugovorena otplata uz korištenje valutne klauzule u chf te restitucijski zahtjev za povratom preplaćenog iznosa na ime tečajne razlike.

9. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja sve bitne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev u dijelu utvrđenja ništetnim ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i dao je valjane razloge za takvo utvrđenje.

10. Pravilno je utvrdio i da presuda donesena u kolektivnom sporu, radi zaštite kolektivnih interesa potrošača zbog postojanja povrede propisa zaštite potrošača donesena pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je u konačnici potvrđena u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., ima obvezujući učinak i na ovaj predmet jer je i predmetni ugovor sklopljen na isti način i u isto vrijeme kao i ugovori na koje se odnosi utvrđenje ništetnosti glede valutne klauzule iz tog predmeta.

11. Tom je presudom između ostaloga utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tuženica povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) te je utvrđeno da da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne, ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženica, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača pa da je time uz ostale banke i ovdje tuženica postupala suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 – dalje: ZZP/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 06. kolovoza 2007.(razdoblju u kojem je sklopljen predmetni ugovor 05. travnja 2006.) i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima zbog čega ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

12. Odredbom članka 118. Zakon o zaštiti potrošača (“Narodne novine”, br. 41/14., 110/15. i 14/19.:dalje-ZZP/14), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja predmetne tužbe propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz tog članka obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika dok je člankom 502.c ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe,

propisan učinak presude

donesene

po tužbi za

zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

13. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa.

14. Protivno navodima iz žalbe tuženika korisnik kredita samim sklapanjem Dodatka osnovnom ugovoru o kreditu nije izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne (VS u odluci Rev- 2868/2018 od 12. veljače 2019.) kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima jer podnositelji kondemnatorne tužbe u pravilu ne moraju dokazivati postojanje pravnog interesa.

15. Pravilno je sud prvog stupnja postupio kada je odbio tužbeni zahtjev za isplatom obračunate pretplate po osnovi tečajne razlike u iznosu od 6.270,00 eur i žalbene tvrdnje tužitelja utvrđenje suda prvog stupnja u tom dijelu ne dovode u pitanje jer u konkretnoj situaciji u kojoj je tužitelj sklopio Dodatak ugovora o kreditu po osnovi ZIDZPK-a to mu pravo ne pripada.

16. Donošenje ZID ZPK imalo je za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati korisnicima kredita u CHF, odnosno u kunama vezano za tečaj CHF, isti položaj u odnosu na korisnike kredita u valuti eur s time da se u smislu odredbi čl. 19.b i čl. 19.c tog Zakona razlika više uplaćenih iznosa i obveze koju bi potrošač imao da je sklopio ugovor s valutnom klauzulom u eur-ima računa kao preplata, kojom se ovisno o okolnostima slučaja postupa sukladno dodanoj odredbi čl. 19.c st. 5. ZID ZPK/15.

17. Valja dodati i da ništetnost odredbi osnovnog ugovora o valutnoj klauzuli ne dovodi u pitanje valjanost sporazuma o konverziji (tako VS u predmetu Gos-1/2019) jer je i odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14, 110/15 i 14/19:dalje-ZZP/14), koji uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima, propisano da se te odredbe ne primjenjuju na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, kako je to u ovom predmetu, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku, jer to prijeći odredba čl. 49. st. 5. ZZP/14.

18. Budući da su sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15 stranke iznova od dana sklapanja Ugovora o kreditu uredile svoje odnose u pogledu valute obveze to je na valjan način, ugovoren među strankama, prestala obveza tuženice (čl. 160. ZOO) na povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzule u CHF, a koja bi obveza proizlazila iz opće odredbe obveznog prava (čl. 1111. st. 1. ZOO) jer ti, više plaćeni iznosi, nisu bez pravne osnove ostali u imovini tuženice. Odredbama čl. 19 d i 19 e ZID ZPK/15 propisana je detaljna, jasna i transparentna procedura koja je prethodila zaključenju Ugovora o konverziji, kao i sadržaj tog ugovora i tužiteljica kao potrošač bila je u prilici još prije sklapanja Aneksa Ugovora proučiti njegove odredbe.

19. Naime, primjena posebnog propisa (ZID ZPK/15) derogira opće odredbe ZOO-a o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su plaćene na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate te devizne klauzule u CHF, ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom Ugovora o kreditu kako je to određeno u ZID ZPK/15.

20. Nije pravno odlučno ni u kakvom su položaju oni potrošači koji su prihvatili konverziju u odnosu na one koji nisu jer je to bio izbor kojeg je ZID ZPK/15 jasno definirao i koji je tužitelj slobodnom voljom prihvatio zbog čega nema nejednakosti pred zakonom i sudovima. Prihvaćanjem konverziju tužitelj se više se ne nalaze u položaju dužnika iz kredita s valutnom klauzulom u CHF. Zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavljena je stvarna ravnotežu u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca jer je potrošač kao slabije ugovorna strana objektivno bio u mogućnosti informirano procijeniti hoće li prihvatiti ili odbiti ponudu banke za sklapanje ugovora o konverziji.

21. Sukladno tome valja istaknuti da je zaključenjem Dodatka ugovoru o kreditu uspostavljena ravnoteža između efektivne zaštite i zahtjeva pravne sigurnosti, kao i zaštite legitimnih očekivanja strana u ugovornom odnosu koje su postupale u dobroj vjeri u opsegu obračuna izvršenog u smislu odredbe čl.19.c u vezi s čl. 19.e ZID ZPK/15 (prema odredbi čl. 19.e ZID ZPK/15, potrošači snose: razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz čl. 19.c st. 1. toč. 1.ovoga Zakona, zatim iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada troškova iz čl. 19.c st. 1. toč. 4. ovoga Zakona te iznos kamata i tečajnih razlika na ime preplate iz čl. 19.c st. 1. toč. 5. ovoga Zakona). Interveniranje u takav pravni odnos na način koji to tužitelj zahtijeva, unutar opsega obračuna izvršenog prema odredbi čl. 19.c u vezi s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, bilo bi suprotno slobodi ugovaranja i slobodi tržišnog natjecanja koja izvire iz slobode ugovaranja.

22. Osim toga glavna tražbina, restitucijski zahtjev za isplatom je u zastari zbog proteka općeg zastranog roka od pet godina u smislu odredbe članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/18; dalje ZOO). Zastara počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke u predmetu zaštite kolektivnih prava, pokrenute podnošenjem kolektivne tužbe Udruge '' Potrošač '', pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P - 1401/12 od 4. travnja 2012., a koja je u odnosu na valutnu klauzulu i ovdje tuženika postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017. od 14. lipnja 2018. i do podnošenja tužbe u ovom predmetu, 18. kolovoza 2023. istekao je rok zastare od pet godina.

23. Slijedom svega navedenog, pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da tužitelj ne ostvaruje pravo na glavnicu izračunate pretplate tečajne razlike u iznosu od 6.270,00 pa je valjalo potvrditi i pobijanu presudu u tom dijelu.

24. Nastavno treba kazati da tužitelj predmetnim zahtjevom sadržajno potražuje i zatezne kamate na te iznose razlike s tijekom od uplate svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa do isplate, a što sadržava i zahtjev za isplatom zateznih kamata do dana prestanka obveze izvršenom konverzijom kredita (30. rujna 2015.) jer je u većem sadržano manje. Vještačenjem (koje je sud prvog stupnja opravdano prihvatio istinitim i žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje) je utvrđeno da mu po toj osnovi pripada obračunati iznos od 638,44 eura.

25. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio i tužbeni zahtjev u tom dijelu (za isplatom zateznih kamata) zbog zastare predmetne tražbine iako je pogrešno naveo da bi zastarni rok u smislu odredbe čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) iznosio tri godine.

26. Naime na konkretnu situaciju primjenjuje se odredba čl. 223. ZOO -a i u smislu te zakonske odredbe kad zastari glavna tražbina zastarijevaju i sporedne tražbine kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne. Budući da je zastarjela predmetna glavna tražbina prije podnošenja tužbe 18. lipnja 2023., protekom pet godina od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe Udruge '' Potrošač '', pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P - 1401/12 od 4. travnja 2012. u dijelu koji se odnosi na ništetnost odredbi ugovora o valutnoj klauzuli zastarjela je i tražbina po osnovi zateznih kamata.

27. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Naime, tužitelj je zatražio pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna strana protiv banke kao jače stranke u njihovom međusobnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena. Tužitelj nije mogao predvidjeti svoje izglede za potpuni uspjeh zbog neustaljene sudske prakse, što je i sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava. Stoga postoje razlozi koji opravdavaju odstupanje od primjene odredbe čl. 154. st. 2. ZPP jer cjeloviti tužbeni zahtjev tužitelja nije lišen bilo kakvog sadržaja ili očigledno nerazuman.

28. Iz navedenih razloga primjenom odredbe čl. 368. stavak 1. ZPP-a, odlučeno je kao u točki 1. izreke presude.

29. Odbijeni su zahtjevi stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka jer stranke postupka nisu uspjele sa žalbom, a odbijen je i zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu jer to nije opravdan trošak postupka (čl. 155. ZPP -a) te je odlučeno kao u točki 2. izreke.

29. Nepobijani dio izreke rješenja ostaje neizmijenjen.

U Rijeci, 15. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tajana Polić