Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1708/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Filke Pejković predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari prvo tužiteljice SP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i drugo ... BP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao pravnog slijednika BP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], obje zastupane po punomoćniku odvjetniku Kurnoslavu Vuljaku, iz Koprivnice, protiv tuženika NP, OIB: [osobni identifikacijski broj] , iz [adresa], zastupanog po punomoćniku odvjetniku Želimiru Petroviću, iz Koprivnice, radi utvrđenja i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: P-690/2019-52 od 30. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj 15. sprnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: P-690/2019-52 od 30. prosinca 2020.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da radi nesporazuma o predmetu kupoprodaje nije nastao Ugovor o kupoprodaji nekretnina za čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište u selu sa 232 čhv iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] između prodavatelja FP iz [adresa] i kupca IP iz [adresa]. U točki II. izreke određeno je da je tuženik dužan tužiteljima kao pravnim slijednicima MP i ĐP priznati da je Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 21. srpnja 2011. iz točke I. izreke nepostojeći i da na temelju tog ugovora nije stekao pravo vlasništva na za čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište u selu sa 232 čhv iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U točki III. izreke određeno je da je tuženik dužan priznati tužiteljima da su isti suvlasnici svaki u ½ dijela nekretnine čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište u selu sa 232 čhv iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te im je dužan izdati tabularnu ispravu koju će u protivnom zamijeniti presuda dok je u točki IV. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 20.191,29 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

2. Navedenu presudu pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje ZPP).

3. Tuženik predlaže uvaženje žalbe uz naknadu mu troškova žalbenog postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev prvo i drugo tužitelja kao pravnih slijednika pok. TP za utvrđenjem da Ugovor o kupoprodaji nekretnine potpisan po istom kao prodavatelju te tuženiku kao kupcu 21. srpnja 2011. glede kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište u selu upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] radi nesporazuma nije nastao te posljedično tome zahtjev prvo i drugo tužitelja kao slijednika prodavatelja usmjeren na njihov upisa kao suvlasnika svakog u ½ dijela na predmetnoj nekretnini.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom kao i u ovoj žalbenoj fazi postupka sporno je da li je prilikom potpisivanja kupoprodajnog Ugovora od 21. srpnja 2011. postojao nesporazum prednika prvo i drugo tužitelja kao prodavatelja i tuženika kao kupca o predmetu prodaje te posljedično tome je li Ugovor nastao.

8. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje:

- da su između prednika tužitelja pok. ŠP i tuženika potpisana dva ugovora, i to Privremeni ugovor od 20. ožujka 2011. i Ugovor o kuporodaji nekretnine od 21. sprnja 2011.,

- da je u Privremenom ugovoru od 20. ožujka 2011. naznačeno da tuženik predniku prvo i drugo tužitelja ŠP za zemljište od cca 270 m2 daje 5.000,00 kn a ostali iznos do 5.000,00 kn da će dati u roku od 60-90 dana,

- da u tom Privremnom ugovoru nije naznačena oznaka katastarske čestice,

- da se u Kupoprodajnom ugovoru od 21. srpnja 2011. navodi da je predmet prodaje kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište u selu sa 232 čhv ( u naravi dvorište bez kuće),

- da se je tuženik u zemljišnoj knjizi temeljem Ugovora od 21. srpnja 2011. upisao kao vlasnik kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište u selu sa 232 čhv,

- da se je tuženik u zemljišnoj knjizi upisao kao vlasnik kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dok nije upisan kao vlasnik kč.brkč.br. 9065/4 k. o. [katastarska općina] u posjed koje je stupio,

-da je tuženik, a što utvrđuje provedenim očevidom u posjedu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi dvorišta i obiteljske kuće koja nije predmet spora, a što je sve ograđeno u odnosu na ulicu i na spornu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da su tužitelji pravni slijednici pok. ĐP i MP,

- da je pok. ĐP preminuo **.**.2015. a OP **.**.2011.,

- da su nakon smrti istih vođeni ostavinski postupci i to iza MP ostavinski postupak pod posl.br. O-132/11 u kojem je doneseno rješenje o pravomoćno rješenje o nasljeđivanju od 16. ožujka 2012. kojim je njegovim zakonskim i oporučnim nasljednikom proglašen ĐP,

- da u navedenom ostavinskom postupku kao ostavinska imovina nije prijavljena kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dok je prijavljena kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je nakon smrti ĐP umrlog u veljači 2015. vođen ostavinski postupak pod posl.br. O-469/15 u kojem ostavinskom postupku je kao izvanknjižno vlasništvo ostavitelja prijavljena sporna kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je rješenjem o nasljeđivanju od 14. rujna 2015. raspoređena na prvo tužiteljicu i

BP, prednicu sada drugo tužitelja,

- da je prednik tužitelja ĐP protiv ovdje tuženika vodio parnični postupak pod posl.br. P-1164/2013 u kojem je kao neosnovan odbijen njegov tužbeni zahtjev za utvrđenjem prava suvlasništva u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je po tuženiku istaknuti prigovor presuđene stvari neosnovan jer između parnice koja se je vodila po tužbu prednika tužitelja ĐP protiv ovdje tuženika pod posl.br. P-1164/1013 i ovog postupka ne postoji niti subjektivni niti objektivni identitet spora,

- da iz iskaza saslušanih svjedoka ŽP, LP, RP, PP, ČP, ZP, kao i iskaza tužiteljica čije iskaze kao vjerodostojne prihvaća proizlazi da je ŠP tuženiku prodao zemljište ali ne i kuću, pri čemu prvostupanjski sud ne poklanja vjeru u postupku saslušanim svjedocima ĆP, ocu tuženika i GP, supruzi tuženika cijeneći iste pristranim te obzirom na srodstvo zainteresiranim za ishod tuženika u postupku kao ni iskazu saslušanog svjedoka CP koji potvrđuju navode tuženika da mu je ŠP prodao kuću.

- da tuženik tijekom postupka tvrdi da je od prodavatelja ŠP kupio dvije nekretnine i to kč. br. [katastarska čestica] o čemu da su sastavili privremeni kupoprodajni ugovor od 20. ožujka 2011. dok nije sklopljen konačni kupoprodajni ugovor iako je on isplatio prodavatelju ugovorenu cijenu i stupio u posjed te nekretnine a da je Ugovorom o kupoprodaji od 21. srpnja 2011. od MP kupio kuću u [adresa] s okućnicom, odnosno kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno da je od MP kao prodavatelja kupio obje ove nekretnine i isplatio ugovorenu cijenu od 10.000 EUR-a s obzirom da je ŠP zadržao pravo služnosti doživotnog stanovanja na predmetnoj kući što je bio razlog za formulaciju u ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 21. srpnja 2011. ''u naravi dvorište bez kuće'',

- da je prednik tužiteljice ĐP protiv tuženika zbog radnji poduzeti na štetu UP podnio kaznenu prijavu koja je odbačena iz razloga jer nije utvrđeno postojanje prijevarne namjere,

- da iz Službene zabilješke o obavljenom razgovoru s NP Policijske Postaje Đurđevac od 31. listopada 2013. koja prileži spisu ODO u Koprivnici broj K-DO-361/13 proizlazi da je tuženik izjavio da je dogovorio s FP početkom 2011. da od njega kupi vrt iza kuće u kojoj je živio ŠP čime bi povećao prostor iza svoje kuće, na što je ŠP ukazao da su katastru vodi vrt i stara ruševna kuća koje nema i koja nema veze s česticom – vrtom i kućom na kojoj je stanovao ŠP te su dogovorili , sastaviti kupoprodajni ugovor na temelju dokumentacije i podataka iz katastra na kojoj se je navodila kč.br.. 9065/1, no radi se o vrtu i kući koje više nema i on je to dao javnom bilježniku radi sastava kupoprodajnog ugovora bez provjere, da ako je upisan krivi broj čestice da on to nije mogao znati te da je tek nakon plaćanja poreza na promet nekretnine saznao da se čkbr. [katastarska čestica] odnosi na kuću u kojoj je živio ŠP i dvorište uz tu kuću, a ne na kuću i vrt za koje je on dogovorio da će ju kupiti. Da je naveo da je prije i nakon smrti FP uredio vrt iza kuće u kojoj je FP živio te da je kasnije ĐP predloži da zamijene čestice no on je već tvrdio da je

FP prevaren. za kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

-da je tuženik, a što utvrđuje provedenim očevidom u posjedu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi dvorišta i obiteljske kuće koja nije predmet spora, a što je sve ograđeno u odnosu na ulicu i na spornu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

9. Polazeći od naprijed iznijetih činjenica te utvrđenja da je između pok. AP i tužitelja **.**.2011. bio sklopljen Privremeni ugovor u sadržaju kojeg nije naznačena katastarska čestica već samo da tuženik istom daje iznos od 5.000,00 kn zemljište od cca 270 m2 a da će mu ostali iznos od 5.000,00 kn dati u roku od 60 do 90 dana, a da je u Ugovoru o kupoprodaji od 21. srpnja 2011. potpisanom po istima naznačuje katastarska čestica, a u kojem se kao predmet prodaje označuje kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ali uz naznaku u zagradi da se prodaje samo zemljište bez kuće, temeljem kojeg Ugovora je u zemljišnoj knjizi tuženik ishodio upis prava vlasništva na ovoj nekretnini, prvostupanjski sud analizirajući druge dokaze, iskaze stranaka i svjedoka te sadržaj priloženih isprava zaključuje da je prava volja ugovornih strana bila da ŠP kao prodavatelja tuženiku kao kupca prilikom potpisivanja kupoprodajnog ugovora od 21. srpnja 2011. bila da mu ovaj proda samo zemljište ne i kuću te da su i Privremeni ugovor iz ožujka 2011. i Ugovor o kupoprodaji nekretnine iz srpnja 2011. sklopljeni glede iste nekretnine , odnosno zemljišta na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u odnosu na koju utvrđuje da je stvarno postojala volja prijenosa vlasništva te da je stvarno bila predmet prodaje unatoč tome što se u Ugovoru o kupoprodaji iz srpnja 2011. kao predmet prodaje navodi kč. br. [katastarska čestica] u odnosu na koju se je tuženik temeljem potpisanog kupoprodajnog ugovora u zemljišnoj knjizi upisao kao vlasnik , u odnosnu na koju nekretninu zaključuje da stvarno nije bila predmet prodaje.

10. Obrazlaže prvostupanjski sud da u prilog tome govori činjenica da se je pok. prodavatelj sve do svoje smrti, a što utvrđuje uvidom u spis Centra za socijalnu skrb u koji je izvršio uvid smatrao vlasnikom kuće sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] glede koje je s DP imao namjeru sklopiti Ugovor o doživotnom uzdržavanju do sklapanja kojeg nije došlo jer je preminuo, da je tuženik nesporno za života Mirka Matoničkina 2011. nije stupio u posjed prijepore kč. br. [katastarska čestica] već u posjed kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u posjedu koje je i danas iako nije upisan kao vlasnik iste, da je po sklapanju spornog kupoprodajnog ugovora u posjedu prijeporne kč.br. na kojoj je sagrađena i kuća i nadalje bio i ostao prodavatelj, a nakon njegove smrti ĐP kao njegov nasljednik, a nakon što isti umire prvo tužiteljica i JP, prednica sada drugo tužitelja kao njegovi nasljednici, stanje kojeg posjeda je bilo kontinuirano do spornog smetanja 2015. glede kojeg je pokrenut postupka zbog smetanja posjeda pred prvostupanjskim sudom pod posl.br. Psp- 18/15 pa a cijelosti prihvaćajući kao vjerodostojan sadržaj u Službenoj zabilješci djelatnika policije od 31. listopada 2013.zabilježene izjave tuženika, za razliku od iskaza i navoda istog danog u ovom postupku, zaključuje prvostupanjski sud da je između pok. ŠP kao prodavatelaj i tuženika kao kupca prilikom potpisivanja kupoprodajnog ugovora od 21. srpnja 2011. postojao nesporazum o predmetu prodaje.

11. Smatra prvostupanjski sud da zbog nesporazuma o nekretnini koja je predmet prodaje, budući je premet prodaje stvarno bila druga nekretnina, odnosno kč. br. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina], a ne kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je navedena u pisanom Ugovoru o kupoprodaji od 21. srpnja 2011. temeljem kojeg je u zemljišnoj knjizi izvršen upis prava vlasništva na ime tuženika, da unatoč potpisivanju Ugovora o kupoprodaji u smislu odredbe čl. 282. ZOO-a ugovor o prodaji ove nekretnine zbog nesporazuma ugovornih strana o predmetu prodaje nije niti nastao .

12. Kako je predmet kupoprodaje stvarno bila 9065/4 k. o [katastarska općina] koja je tuženiku i predana u posjed a ne kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je naznačena u potpisanom Ugovoru glede koje nije izvršen prijenos posjeda te kako nije postojala volja ugovornih strana da se na tuženika prenese vlasništvo kč. br. [katastarska čestica] već vlasništvo kč. br. [katastarska čestica] glede koje je tuženik stupio u posjed a u odnosu na koju u zemljišnoj knjizi unatoč prodaji te isplate cijene nije izvršen prijenos vlasništva, a koja nekretnina je zajedno s ostalim pipadajućim tuženiku na licu mjesta ograđena u odnosu na prijepornu kč. br. [katastarska čestica] zaključuje prvostupanjski sud da isto u svojoj ukupnosti ukazuje na postojanje nesporazuma o stvarnom predmetu prodaje prilikom potpisivanja kupoprodajnog ugovora od 21. srpnja. 2011. te smatra da Ugovor o kupoprodaji za kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s obzirom na nesporazum ugovornih strana o predmetu kupoprodaje, odnosno da je predmet kupoprodaje bila nekretnina kč. br. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina], a ne kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je navedena u pisanom ugovoru. sukladno čl. 282. ZOO-a

13. Polazeći od sadržaja odredbe čl. 219. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15., dalje ZV) kojom je propisano da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjanog očitovanja volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja a budući utvrđuje da je tuženik upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik nekretnine čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog između FP kao prodavatelja i tuženika NP kao kupca dana 21. srpnja 2011., koji je nepostojeći s obzirom nesporazum o predmetu kupoprodaje, zaključuje prvostupanjski sud da je tuženik upisan kao vlasnik nekretnine u zemljišnoj knjizi bez pravnog osnova te da temeljem nepostojećeg Ugovora unatoč činjenici upisa tuženik nije mogao steći pravo vlasništva nekretnine kč.br. . 9065/1 k. o. [katastarska općina].

14. Zbog navedenog smatra da su prvo i drugo tužitelj, kao slijednici pok. prodavatelja koji je u vrijeme smrti bio stvarni vlasnik ove nekretnine budući Ugovor o kupoprodaji od 21. srpnja 2011. nije nastao, a koje je prešlo na njegove nasljednike ĐP koji je istu stekao nasljeđivanjem iza pok. FP a potom na tužitelje, da su sada tužitelji kao pravni slijednici i nasljednici temeljem odredbi ZV -a ovlaštene ishoditi uknjižbu svojeg prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u zemljišnoj knjizi pa slijedom svih obrazloženih razloga prvostupanjski sud kao osnovan prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja te odlučuje kao u točkama I., II. i III. izreke pobijane presude.

15. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi valja istaći, da su u pobijanoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i isti nisu nejasni niti proturječe sadržaju priloženih isprava. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati pa u donošenju iste nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upire tuženik žalbom.

16. Također u donošenju pobijane presude nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP - a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. ZPP).

17. Neosnovano tuženik žalbom smatra da se činjenicom donošenja pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju u ostavinskom postupku vođenom nakon smrti pok. VP pod posl.br. O-1312/11, radi o presuđenoj stvari, čime sadržajno upire na počinjenje bitne povrede iz odredbe čl. 354.st.2.t.9. ZPP -a koja se čini ako se odluči o zahtjevu o kojem je već pravomoćno presuđeno.

18. O tužbenom zahtjevu tužitelja iz ove parnice, protivno žalbenim navodima tuženika nije već prije pravomoćno presuđeno pri čemu tuženik sadržajem žalbe pogrešno tumači dosege učinaka pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju donesenog u naprijed citiranom ostavinskom postupku.

19. Naime, odredba čl. 232. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19., dalje ZN) propisuje kakav je učinak pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju i koje osobe nisu vezane pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju.

20. Učincima pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju vezane su samo stranke koje su sudjelovale u tom postupku i tiče se svih činjenica koje su u ostavinskom postupku bile poznate a odnosi se na sunasljednike te zahtjeve između sunasljednika kao osoba koje su sudjelovale u ostavinskom postupku i koja svoje pravo izvode iz prava na nasljedstvo.

21. Tuženik nije nasljednik pok. HP niti je kao stranka sudjelovao u ostavinskom postupku to istoga ne vežu učinci rješenja o nasljeđivanju niti se isti osnovano može pozivati na iste a odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koje se tuženik u žalbi poziva donesene su u predmetima drugačije činjenične i pravne osnove te u odnosu na stranke koje su nasljednici po rješenju o nasljeđivanju, što su različite pravne situacije od ove, jer tuženik ne ulazi u krug nasljednika pok. HP iza kojeg je vođen ostavinski postupka pod posl.br. O-1312/11.

22. Zbog navedenog u odnosu na tuženika u parničnom postupku može se dokazivati da je sastav ostavine pok. KP ili njen opseg, stvarno bio drugačiji od onoga navedenog u rješenju o nasljeđivanju.

23. Isto tako neosnovano tuženik žalbom upire na sadržaj pravomoćne presude donesene pred prvostupanjskim sudom pod posl.br. P-1164/13 u postupku vođenim po tužbi prednika tužiteljica protiv ovdje tuženika u kojem je prednik tužitelja odbijen s deklaratornim tužbenim zahtjevom za utvrđenje prava suvlasništva nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

24. Ovo iz razloga jer tužitelji u ovoj pravnici ističu drugačiji tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika od onog kojeg je u naprijed navedenoj parnici isticao njihov prednik te istog temelje na drugačijoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, pa kako se ne radi niti o subjektivnom niti o objektivnom identitetu spora te kako učinci pravomoćnosti pokrivaju sadržaj izreke presude donesene u postupku pod posl.br. P -1164/13 a ne i njeno obrazloženje to prvostupanjski sud u ovoj parnici nije vezan bilo utvrđenjima bilo navodima stranaka iz parnice koju je vodio prednik u ovom postupku tužitelja protiv tuženika pred prvostupanjskim sudom pod posl.br. P-1164/13, to tuženik sadržajem žalbe neosnovano upire na navode i tvrdnje prednika tužitelja isticanih u tom postupku.

25. O osnovanosti tužbenog zahtjeva prvo i drugo tužitelja u ovom postupku, pravilno je prvostupanjski sud odlučio temeljem u ovom postupku provedenih dokaza i njihove ocjene te je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje protivno žalbenim navodima tuženika pravilno primijenio materijalno pravo pa nisu ostvareni ni žalbeni razlozi iz odredbe čl. 353.st.1. t. 2. i 3. ZPP-a.

26. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je poklanjajući vjeru iskazima saslušanih svjedoka ŽP, LP, RP, PP, ČP, ZP, kao i iskaza tužitelja, a ne poklanjajući vjeru navodima svjedoka ĆP, ocu tuženika i GP, supruzi tuženika kao ni svjedoku CP,pravo na koju ocjenu je pridržano za prvostupanjski sud u ukupnosti s drugim izvedenih dokazima pravilno utvrdio, pravilnost kojih činjeničnih utvrđenja navodima žalben ničim nije dovedena u sumnju da je prilikom potpisivanja Ugovora o kupoprodaji od 21. srpnja 2011. volja prodavatelja bila prodati kč. br. [katastarska čestica] a ne i kč. br. [katastarska čestica] te da je između ugovornih stranka u vrijeme potpisivanja ugovora postojao nesporazum o predmetu prodaje uslijed kojeg ugovor o prodaje kč. br. [katastarska čestica] nije ni nastao.

27. Tuženik žalbenim navodima suštinski ističe da pobijan presuda nije donesena u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a te pravilnom ocjenom dokaza u odnosu na koje valja istaći da je prema čl. 8. ZPP-a pravo ocjene dokaza pridržano za prvostupanjski sud, pravilnost koje ocjene tuženik sadržajem žalbe ničim nije doveo u sumnju jer nema proturječja između obrazloženja prvostupanjske presude i izvedenih dokaza.

28. To što tuženik smatra da je istinitim valjalo prihvatiti njegove navode i iskaze svjedoka ĆP, EP i CP nasuprot iskazima svjedoka te tužitelja kojima prvostupanjski sud poklanja vjeru temeljem kojih utvrđuje odlučne činjenice ne dovodi u pitanje pravilnost pobijane odluke a na žalbene navode tuženika da svjedoci kojima prvostupanjski sud utvrđuje odlučne činjenice imaju samo posredna saznanja valja istaći da ZPP ne isključuje kao dokazna sredstva svjedoke koji o pravno odlučnim činjenicama imaju posredna saznanja te su i ovakvi svjedoci u kontekstu drugih izvedenih dokaza adekvatna dokazana sredstva za utvrđivanje odlučnih činjenica.

29. Protivno žalbenim navodima tuženika pravilno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da je posljedica nesporazuma stranka pri sklapanju ugovora kupoprodajni ugovor od 21. srpnja 2011. nije niti nastao. Naime, odredbom čl. 282. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) propisano je da kada stranke vjeruju da su suglasne, a ustvari među njima postoje nesporazum o pravnoj naravi ugovora ili o kojem bitnom sastojku ugovora, da ugovor ne nastaje.

30. Nesporazum postoji kada postoji nesvjesni nesklad u očitovanju volje ugovornih strana a koji nesklad postoji kada stranke smatraju da su se suglasile o bitnim sastojcima ugovora u smislu odredbe čl. 247. ZOO, međutim kada u stvarnosti takva suglasnost nije postojala.

31. Iz pravilnih utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je prednik tužitelja pok. ST potpisivanjem Ugovora o kupoprodaji od 21. srpnja 2011. smatrao da tuženiku prodaje isključivo i samo zemljište odnosno kč. br. [katastarska čestica] kao zemljište koje je tuženiku i predao u posjed, a ne i česticu na kojoj je sagrađena kuća odnosno kč. br. [katastarska čestica] koju mu nije predao u posjed i u odnosu na koju, prema sadržaju izjave tuženika dane djelatnicima policije, koju je prvostupanjski sud pravilno cijenio u kontekstu drugih provedenih dokaza, nije ni postojala volja ugovornih strana za prijenos vlasništva, to je očigledno da je između stranaka potpisanog kupoprodajnog ugovora postojao nesporazum o predmetu prodaje kao bitnom sastojku kupoprodajnog ugovora, zbog čega kupoprodajni ugovor u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] u smislu odredbe čl. 282.ZOO -a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud nije ni nastao.

32. Na isto napose, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud upućuje činjenica da je nakon sklapanja spornog Ugovora od **.**.2011. pok. FP nastavio držati kao svoju kč. br. [katastarska čestica] sve do svoje smrti posjed kojeg je u odnosu na istu bio neometan, u posjed koje je nakon njegove smrti stupio ĐP kao njegovo nasljednik, a po smrti istog prvo tužiteljica te prednica sada drugo tužitelja koje su u odnosu na prijepornu nekretninu do spornog smetanja u 2015. vršile posjed to prvostupanjski pravilno cijeneći sadržaj drugih provedenih dokaza, iskaze saslušanih osoba, izjave tuženika dane pred djelatnicima policije u listopadu 2013. te stanje utvrđeno na provedenom očevid, utvrđuje da je prilikom potpisivanja Ugovora o kupoprodaji od 21. srpnja 2011. između prednika tužitelja kao prodavatelja i tuženika kao kupca postojao nesporazum o predmetu prodaje , budući prava volja istih nije bila sklopiti ugovor o prodaji kč. br. [katastarska čestica] već kč. br. [katastarska čestica] glede koje je izvršen prijenos posjeda i isplata , uslijed kojeg nesporazuma o predmetu prodaje Ugovor o prodaji kč. br. [katastarska čestica] nije nastao.

33. Glede žalbenih navoda tuženika da je službena bilješka djelatnika policije isprava koja nema vjerodostojnost valja istaći da ista predstavlja ispravu sastavljenu po djelatnicima policije u obavljanju javnih ovlaštenja pa ista predstavlja javnu ispravu iz odredbe čl. 230.st.1. ZPP-a u odnosu na koju tuženik u ovom postupku adekvatnim dokaznim sredstvima nije dokazao da je u istoj nevjerodostojno zabilježena njegova izjava a žalbeni navodi tuženika kojim osporava pravilnost utvrđenja te zaključaka prvostupanjskog suda, predstavljaju njegove pravne konstrukcije koje nemaju uporišta u rezultatima provedenih dokaza te u postupku po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđenih činjenica iz kojih je očigledno da pok. prodavatelj nije pristao niti očitovao volju za sklapanje ugovora o kupoprodaji kuće, tj. kč. br. [katastarska čestica] te volju da tuženik postane vlasnik iste, već volju da na istoga prenese vlasništvo zemljišta odnosno kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] glede koje je tuženik stupio u posjed, to tuženik bez osnove ustraje na suprotnim tvrdnja.

34. Kako ZOO propisuje da u slučaju nesporazuma ugovornih strana ugovor ne nastaje to je svaka stranka dužna vratiti ono što je primila po osnovi takvog ugovora, pa je u cilju uspostave ranije stanja, odnosno stanja kavo bi bilo da takav Ugovor nije potpisan pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo te pravilno odlučio kao točkama I., II. i i III. izreke pobijane presude.

35. Kako tuženik nije uspio u sporu pravilno je prvostupanjski sud temeljem odredbe čl. 154.st.1. ZPP-a tuženika koji je izgubio spor primjenom odredbe čl. 154.st.1. ZPP-a obvezao na naknadu parničnog troška tužiteljima te je pravilno odlučio kao u točki IV. izreke.

36. Slijedom naprijed iznijetog žalbu tuženika kao neosnovanu valjalo je odbiti te prvostupanjsku presudu temeljem odredbe čl. 368.st.1. ZPP -a potvrditi te odlučiti kao u toč. I. izreke ove odluke.

37. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je temeljem odredbe čl. 166 st. 1 ZPP jer tuženik nije uspio s žalbom pa je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

U Rijeci, 15. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković