Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-197/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Ive Smokvina - Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Bojanu Bacingeru, odvjetniku u Čakovcu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: P-417/2023-24 od 19. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: P-417/2023-24 od 19. prosinca 2024., u točkama I i III izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku tužiteljici isplatiti 1.401,13 eur s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke), utvrđuje se povlačenje tužbe za 68,08 eur (točka II. izreke) te se tuženiku nalaže tužiteljici naknaditi trošak postupka od 1.765,45 eur s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Protiv točke I. i III. izreke žalbu podnosi tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22; dalje ZPP) te predlaže u pobijanom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu, odnosno podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Dodaje se da tuženik u žalbi ujedno postavlja zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka, no suprotno odredbi čl. 164. st. 1. ZPP-a iznos tog troška nije određeno naznačio pa ovaj sud po tom zahtjevu nije mogao postupiti.

3. Žalba nije osnovana.

4. Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti pa ni povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upire tuženik. Naime, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, dok o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava.

5. Predmet ovog postupka zahtjev je tužiteljice za isplatu 1.401,13 eur koji je tužiteljica isplatila na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli Ugovora o kreditu 218-50-3276720, kojim je tuženik odobrio tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.665,00 CHF obračunatom prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita.

6. U ovom stadiju postupka nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, kao ni visina zahtjeva tužiteljice, dok je sporno postoje li pretpostavke da se predmetna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli označi nepoštenom u skladu sa Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine“, broj 96/03 – dalje: ZZP).

7. Prvostupanjski je sud utvrdio da tuženik nije s tužiteljicom u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora pojedinačno pregovarao o spornoj odredbi i da tuženik nije tužiteljicu kao potrošača u cijelosti jasno i transparentno informirao o svim rizicima koje prate ugovorenu valutu CHF, niti su tužiteljici jasno objašnjeni kriteriji o kojima ovisi promjena tečaja.

8. Nadalje, prvostupanjski je sud istaknuo da je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača, u kojem je donesena presuda poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđeno da je ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, koristeći u ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a tuženik i potrošači nisu pojedinačno pregovarali o odredbi, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

9. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio na temelju iskaza tužiteljice, čiji je iskaz prihvatio iz razloga koje prihvaća i ovaj sud, kao i iz sadržaja i značenja samog Ugovora o kreditu, da tužiteljica ispunjava sve pretpostavke da bi joj se priznao status potrošača, koje su pretpostavke propisane čl. 3. toč. 1. ZZP-a. Naime, prema predmetnom ugovoru, isti je zaključen radi kupnje osobnog vozila, a iz iskaza tužiteljice proizlazi da je auto kupljen za osobne potrebe, dok tuženik nije dokazao suprotno.

10. U odnosu na žalbene da se pobijana presuda temelji isključivo na utvrđenjima iz postupka kolektivne zaštite i da ne sadrži razloge za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, odnosno razloge zašto smatra da su tužiteljici u konkretnom slučaju sporne odredbe bile nejasne, nerazumljive i neuočljive, vrijedi istaknuti da odredba čl. 502.c ZPP-a propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim postupcima za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz tužbe (čl. 502.a st. 1. ZPP-a). Naime, citirana odredba čl. 502.a st. 1. ZPP-a propisuje izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi. Drugačije postupanje bilo bi nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, a osim toga, bilo bi i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a (tako i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.).

11. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je tuženik nametnuo tužiteljici ugovorne odredbe koje su ju kao potrošača stavile u neravnopravni položaj, a te su odredbe uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, a što je u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja, zbog čega sud nalazi ništetnima ugovorne odredbe koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF.

12. Prema čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 – dalje: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

13. Stoga je sud, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilnom primjenom materijalnog prava sadržanog u prethodno navedenim zakonskim odredbama obvezao tuženika da isplati tužiteljici razliku po osnovi valutne klauzule (između iznosa koje je tužiteljica stvarno platila i iznosa koji bi platila da nije bilo promjene tečaja u odnosu na tečaj na datum isplate kredita) u iznosu od ukupno 1.401,13 eur, koji između stranaka nije bio sporan, sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog anuiteta do isplate.

14. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare. Naime, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva iznova ponovno počinje teći od trenutka pravomoćnosti presude u predmetu Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 6. lipnja 2023., to je podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 225. ZOO-a.

15. Valja dodati da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. dao objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, prema kojemu ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Stoga je suprotno žalbenim navodima tuženika materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je prigovor zastare odbijen kao neosnovan.

16. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je tuženik bio nesavjestan u vrijeme stjecanja svake uplate, jer je tuženik s obzirom na čl. 81. ZZP-a, znao ili morao znati da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama. Slijedom toga, pravilno je prvostupanjski sud dosudio zatezne kamate od dana uplate svakog mjesečnog iznosa sukladno čl. 1115. ZOO-a.

17. U odnosu na navode da je predmetni ugovor o kreditu u cijelosti ispunjen, a tužiteljica da tijekom otplate kredita nije koristila pravo raskida ugovora, valja navesti da tužiteljica može tražiti utvrđenje ništetnosti dijela predmetnog ugovora iako je ugovor ispunjen s obzirom da je isticanje ništetnosti neograničeno, budući da je čl. 328. ZOO-a propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.

18. Pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučeno je o troškovima postupka.

19. Slijedom svega navedenog temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

20. Točka II. izreke prvostupanjske presude, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 15. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ksenija Dimec