Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: Gž-987/2026-3
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Ive Smokvina - Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonske avenije 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj: P- 953/2024-11 od 14. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj: P-953/2024-11 od 14. svibnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom se presudom utvrđuju ništetnim odredbe Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2007. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnini u korist Banke, sklopljenog 13. rujna 2007. godine između tužitelja i prednika tuženika, iz čl. 6.st.1. (u dijelu odredbe koji glasi: - “…prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 2,80% jednokratno, unaprijed…“) te iz čl. 8. st. 2. (u dijelu odredbe koja glasi: - „U tom slučaju Korisnik se kredita obvezuje izvršiti uplatu prema zaključnom obračunu Banke koja je ovlaštena zaračunati i naknadu prema Tarifi Banke na preostali iznos kredita, sukladno poslovnoj politici Banke.“) te se tuženiku nalaže tužitelju isplatiti iznos od 355,99 eur i iznos od 66,36 eur, sve s pripadajućim zateznim kamatama, kao i naknaditi mu trošak postupka od 615,60 eur s pripadajućom zateznom kamatom.
2. Protiv te presude žalbu podnosi tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22; dalje ZPP) te predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu odnosno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmet spora zahtjev je tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe kojom se korisniku kredita nalaže obveza plaćanja usluge obrade kredita, tzv. ulazna naknada u visini 2,80 iznosa kredita te odredbe kojom se određuje naplata radi prijevremene otplate kredita uz uvjete koje odredi Banka te posljedično tome restitucijski zahtjev za isplatu po tim odredbama isplaćenih 355,99 eur i 66,36 eur.
5. Donošenjem pobijane presude, nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjska je presuda izrađena u smislu čl. 338. ZPP-a, prvostupanjski je sud obrazložio provedene dokaze i iznio jasan stav o predmetu spora te je presudu moguće ispitati. Stoga nije počinjena ni povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
6. Prvostupanjski je sud utvrdio da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik-banka sklopili 13. rujna 2007. predmetni Ugovor o kreditu, a kojim je između ostalog ugovoreno u dijelu čl. 6.st.1. da se prije isplate kredita odbijaju troškovi obrade u iznosu od 2,80% jednokratno i u dijelu čl. 8.st.2. kojim se u slučaju prijevremene otplate kredita korisnika obvezuje izvršiti uplatu prema obračunu banke u skladu s Tarifom banke, odnosno njenoj poslovnoj politici.
6.1. Nadalje utvrđuje da se o predmetnim ugovornim odredbama o naplati naknade za obradu kredita te naknadi kod prijevremene otplate nije pojedinačno pregovaralo, niti su tužitelju predočeni troškovi koji bi obuhvaćali predmetne naknade.
7. Na tako utvrđeno činjenično stanje sud prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u točkama I do IV izreke pobijane presude tj. kada je prihvatio tužbeni zahtjev.
8. U odnosu na žalbene navode tuženika valja odgovoriti da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je tužitelj u predmetnom odnosu imao status potrošača, sukladno odredbi čl. 3.st.1. Zakona o zaštiti potrošača ( N.N.79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, dalje ZZP) prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, uz obrazloženje da je iz ugovora razvidno je da ga je tužitelj sklopio kao fizička osoba za vlastite osobne potrebe.
9. Pozivajući se na odredbu čl. 81. ZZP-a prvostupanjski sud ističe da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. ističe da je tužitelju prilikom sklapanja ugovora trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti predmetne ugovorne odredbe, kako bi on mogao predvidjeti posljedice koje iz istih proizlaze. Obzirom da tužitelju predmetne odredbe nisu protumačene na jasan i razumljiv način ocjenjuje da takvo postupanje uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer načelo savjesnosti i poštenja da općenito znači da su svi sudionici u postupku obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.
9.1. Nesporno je da je prilikom obrade zahtjeva i odobravanja kredita, kao i kod prijevremene otplate kredita tuženik imao određene troškove, ali iz predmetnih ugovornih odredbi ne proizlazi koje bi to troškove Banka realno imala ili su joj nastali i u kojim iznosima, a na parametre kao ''Tarifa Banke'' i ''poslovna politika Banke'', samo dodatno potvrđuju stav prvostupanjskog suda o nejednakosti pozicija ugovornih strana, na štetu tužitelja.
9.2. Direktivom 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke.
9.3. Prema presudi Europskog suda za ljudska prava od 30. travnja 2014. u predmetu broj C 26/13 navodi se da čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.
10. S obzirom da u konkretnom slučaju tužitelj kao potrošač nije bilo u mogućnosti pregovarati s tuženikom u vezi predmetnih naknada to se radi o ništetnoj ugovornoj obvezi te postoji obveza tuženika na vraćanje uplaćenih iznosa od 355,99 eur i 66,36 eur, koje je tuženik u obvezi platiti (vratiti) tužitelju prema pravilima o vraćanju stečenog bez osnove u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO), s time da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tuženik u konkretnom slučaju nepošteni stjecatelj, te da tužitelj ima pravo na zateznu kamatu od dana kada je tuženiku uplatio predmetne naknade, u smislu odredbe čl. 1115. ZOO-a.
11. Prvostupanjski je sud pravilno odlučio i o prigovoru zastare koji je ocijenio neosnovanim jer zastarni rok u konkretnom slučaju počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost takve ugovorne odredbe, znači tek pravomoćnošću predmetne prvostupanjske presude.
12. Prvostupanjski je sud o troškovima postupka pravilno odlučio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a te pravilnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme presuđenja pravilno cijeneći vrijednost predmeta spora.
13. Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku nije mu priznat zatražen trošak sastava žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP-a).
14. Slijedom svega navedenog temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Rijeci 15. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ksenija Dimec