Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1821/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa Odvjetničko društvo Golubić i Šikić j.t.d. iz Čakovca, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Glamuzina i Grošeta iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-331/2024-4 od 15. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2026.

p r e s u d i o je

1. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-331/2024-4 od 15. listopada 2024 u djelu točke IV izreke.

2. Uvaženjem žalbe tuženika djelomično se preinačuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-331/2024-4 od 15. listopada 2024. u dijelu točke I izreke za isplatu iznosa od 6. 192,79 eur te se odbija tužbeni zahtjev u tom dijelu.

r i j e š i o  j e

Ukida se citirana presuda u točki I izreke za isplatu zateznih kamata na iznos od 6.192,79 eur na pojedinačne mjesečne iznose s tijekom po mjesecima od 31. siječnja 2009. do 31. kolovoza 2014 pa do isplate te u točki II izreke te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje u stadij nove glavne rasprave.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 6.192,79 eur sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke. Točkom II izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.327,32 eur sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke. Točkom III izreke odbijen je zahtjeva tužitelja za isplatom daljnjeg iznosa od 1.213,80 eur. Točkom IV izreke odbijen je prigovor prijeboja kao neosnovan.

2. Protiv usvajajućeg dijela te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25: dalje- ZPP).

3. Predlaže uvaženje žalbe.

4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Kod donošenja pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti kao ni povreda iz čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a na koju se poziva tuženik. Pobijana presuda je razumljiva i neproturječna, sadrži razloge odlučnim činjenicama i može se ispitati.

7. Pobijanom presudom nije povrijeđeno pravo tuženika na pravično suđenje ni na procesnu jednakost.

8. U odnosu na pobijanu presudu sud prvog stupnja je utvrdio:

-da su stranke postupka sklopile Ugovor o kreditu broj 218-50-3427425 dana 26. travnja 2006. godine kojim je tuženica odobrila korisniku kredita stambeni kredit u iznosu od 77.500,00 CHF u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju za CHF tečajne liste kreditora na dan korištenja kredita, uz redovnu kamatnu stopu od 4,95 % godišnje, promjenjivu u skladu s važećim odlukama tuženika, uz način otplate u roku 240 mjeseci u mjesečnim anuitetima u valuti CHF, plativo u kunskoj protuvrijednosti.

-da je temeljem odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju kredit je denominiran iz valute CHF u valutu EUR. Konverzijom je do 30. rujna 2015. godine i da je utvrđena neotplaćena glavnica u iznosu od 34.208,45 EUR,

-da tužitelj ima svojstvo potrošača po odredbama Zakonu o zaštiti potrošača

(„Narodne novine“ broj 96/03 i 46/07:dalje-ZZP),

-da su ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu,

-da Dodatkom (Aneksom ugovora) od 09. veljače 2016. god. nije u cijelosti podmiren dug tužitelja te da konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Aneksom nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, već je tužitelj i nakon sklapanja Dodatka ugovora o kreditu konverzijom i dalje oštećen,

-da Konverzija i njezin izračun nije polazila od nepoštenog ugovaranja navedenih ugovornih odredbi, već od toga da se jedan bankarski proizvod ( kredit ugovoren s valutnom klauzulom CHF ) konvertira tj. denominira u posve drugi bankarski proizvod (kredit denominiran u EUR ) a sve sa svrhom da bi se potrošači zaštitili od posljedica ugovornih odredbi koje su plaćanje vezale uz CHF,

- vještačenjem je utvrđeno da je ostala nepodmirena pretplata na ime promijenjenih kamatnih stopa i promjena po tečaju CHF (umanjena za pretplatu iz konverzije) u iznosu od 6. 192,79 eur 5.851,42 EUR,

-da je neosnovana prigovor prijeboja za iznose umanjenja preostale glavnice

9. Protivno utvrđenju suda prvog stupnja ovom žalbenom sudu nije prihvatljivo utvrđenje da bi tužitelj unatoč sklopljenom Aneksa ugovora o kreditu ostvario pravo na isplatu preplaćenih iznosa od 6. 192,79 eur na ime tečajne razlike i promjenjive kamatne stope.

10. Bilo bi prihvatljivo utvrđenje suda prvog stupnja temeljeno na prethodnom pitanju o ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz osnovnog ugovora o kreditu koje je u bitnome temeljeno na presudi donesenoj u kolektivnom sporu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P - 1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača zbog postojanja povrede propisa zaštite potrošača koja ima obvezujući učinak na ovaj predmet u smislu odredbe članka 118. ZZP/14 i članka 502.c ZPP-a, u ovoj konkretnoj situaciji kada tuženik nije dokazao da bi mu prilikom sklapanja ugovora o kreditu bile dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi na određivanje njegove obveze i da bi tužitelj unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

11. Međutim to utvrđenje ne opravdava osnovanost tužbenog zahtjeva u dijelu glavne tražbine u iznosu od 6. 192,79 eur.

12. Prije svega treba kazati da se na ocjenu poštenosti Dodatka Ugovoru o kreditu, primjenjuju izričite odredbe ZZP-a, dok se materijalnopravne posljedice utvrđene ništetnosti Ugovora o kreditu prosuđuju po odredbama ZOO-a, koje u tom pogledu nadopunjuju odredbe ZID ZPK/15 i ZZP. Primjena posebnog propisa (ZID ZPK/15) derogira opće odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18:dalje-ZOO) o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su plaćene na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate te devizne klauzule u CHF, ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom Ugovora o kreditu kako je to određeno u ZID ZPK/15.

13. Donošenje ZID ZPK-a imalo je za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati korisnicima kredita u CHF, odnosno u kunama vezano za tečaj CHF, isti položaj u odnosu na korisnike kredita u valuti eur s time da se u smislu odredbi čl. 19.b i čl. 19.c tog Zakona razlika više uplaćenih iznosa i obveze koju bi potrošač imao da je sklopio ugovor s valutnom klauzulom u eur-ima računa kao preplata, kojom se ovisno o okolnostima slučaja postupa sukladno dodanoj odredbi čl. 19.c st. 5. ZID ZPK/15.

14. Budući da su sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15 stranke iznova od dana sklapanja Ugovora o kreditu uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope to je na valjan način, ugovoren među strankama, prestala obveza tuženika (čl. 160. ZOO) na povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule u CHF, a koja bi obveza proizlazila iz opće odredbe obveznog prava (čl. 1111. st. 1. ZOO) zbog čega više plaćeni iznosi, nisu bez pravne osnove ostali u imovini tuženice. Odredbama čl. 19 d i 19 e ZID ZPK/15 propisana je detaljna, jasna i transparentna procedura koja je prethodila zaključenju Ugovora o konverziji, kao i sadržaj tog ugovora i tužiteljica kao potrošač bila je u prilici još prije sklapanja Dodatka Ugovora proučiti njegove odredbe.

15. Protivno utvrđenju suda prvog stupnja, prihvaćanjem konverzije tužitelj se više se ne nalazi u položaju dužnika iz kredita s valutnom klauzulom u CHF. Zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavljena je stvarna ravnotežu u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca jer je potrošač kao slabija ugovorna strana objektivno bio u mogućnosti informirano procijeniti hoće li prihvatiti ili odbiti ponudu banke za sklapanje ugovora o konverziji.

16. Za istaknuti je i da je zaključenjem Dodatka ugovoru o kreditu uspostavljena ravnoteža između efektivne zaštite i zahtjeva pravne sigurnosti, kao i zaštite legitimnih očekivanja stranaka u ugovornom odnosu koje su postupale u dobroj vjeri u opsegu obračuna izvršenog u smislu odredbe čl.19.c u vezi s čl. 19.e ZID ZPK/15 (prema odredbi čl. 19.e ZID ZPK/15, potrošači snose: razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz čl. 19.c st. 1. toč. 1.ovoga Zakona, zatim iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada troškova iz čl. 19.c st. 1. toč. 4. ovoga Zakona te iznos kamata i tečajnih razlika na ime preplate iz čl. 19.c st. 1. toč. 5. ovoga Zakona). Interveniranje u takav pravni odnos na način koji tužitelj zahtijeva, unutar opsega obračuna izvršenog prema odredbi čl. 19.c u vezi s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, bilo bi suprotno slobodi ugovaranja i slobodi tržišnog natjecanja koja izvire iz slobode ugovaranja.

17. Valja dodati i da ništetnost odredbi osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ne dovodi u pitanje valjanost sporazuma o konverziji (tako VS u predmetu Gos-1/2019) jer je odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14, 110/15 i 14/19:dalje-ZZP/14), koji uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima, propisano da se te odredbe ne primjenjuju na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, kako je to u ovom predmetu, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku, jer to prijeći odredba čl. 49. st. 5. ZZP/14.

18. Sukladno navedenom, a protivno utvrđenju suda prvog stupnja tužitelj ne ostvaruje pravo na glavnicu izračunate pretplate tečajne razlike i promjenjive kamatne stope u dosuđenim iznosima te je primjenom odredbe čl. 373. st. 1. točka 3. ZPP-a preinačena pobijana presuda i odbijen tužbeni zahtjev u tom dijelu. Iz istih razloga neosnovan je i prigovor radi prebijanja s osnova manje plaćenih anuiteta zbog negativne tečajne razlike te je bez ulaženja u žalbene tvrdnje u tom dijelu, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrđena pobijana presuda u dijelu točke IV izreke.

19. Međutim, iz sadržaja predmeta proizlazilo bi da tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje i zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem ništetnih odredbi ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi za razdoblje od dana plaćanja pojedinačnih mjesečnih obroka kredita.

20. Odlučivanjem o zateznim kamatama na "konverzijsku preplatu", umjesto na zatraženu preplatu po osnovi ništetnih odredbi ugovora ne bi bila povrijeđena odredba čl. 5. st. 3. ZPP-a, a ne bi se radilo niti odlučivanju izvan postavljenog tužbenog zahtjeva jer se radi samo o drugačijim izračunima kamate na preplatu. Kamate na "konverzijsku preplatu" temelje se na pravnoj osnovi koja nije bitno različita od one o kojoj se u postupku raspravljalo, te na istom činjeničnom supstratu, dakle, radi se o kamati koja nije obuhvaćen obračunom konverzije i računa se od dana plaćanja pojedinačnih mjesečnih obroka kredita do konverzije, a koje je banka potrošaču uračunala prilikom izračuna konverzije (dakle, kamate na izračunati iznos pretplate).

21. Prema pravnom shvaćanju ovoga žalbenog suda, dio zateznih kamata za razdoblje od dana plaćanja pojedinačnih mjesečnih obroka do dana prestanka obveze izvršene konverzijom, nije obuhvaćen obračunom u konverziji niti uređen u ZID ZPK/15 pa bi u tom dijelu bio osnovan zahtjev tužitelja na temelju općeg propisa iz čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a i tužitelju bi za razdoblje od dana sklapanja Ugovora o kreditu pa do dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) pripadale zatezne kamate na preplaćene iznose po osnovi ništetnih i nepoštenih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i deviznoj klauzuli u CHF, na sve one iznose koje je tužitelj plaćao više od početnog tečaja i od početne kamatne stope. Kod toga također treba dodati da tužitelju te zatezne kamate pripadaju u cijelosti i bez oduzimanja od bilo kakve preplate utvrđene Aneksom Ugovora o kreditu na temelju ZID ZPK/15.

22. Budući da sud prvog stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa nije utvrđivao iznos navedenih zateznih kamata na preplaćene iznose do dana izvršene konverzije valjalo je ukinuti pobijanu presudu u dijelu zateznih kamata kako bi prvostupanjski sud u ponovnom postupku vještačenjem utvrdio taj iznos i vodeći računa o iznesenim navodima ponovno odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Kod donošenja odluke trebalo bi voditi računa i o odredbi čl. 31. ZOO-a u smislu koje bi na iznos dospjelih, a neisplaćenih zateznih kamata tužitelju pripadale procesne kamate od dana podnošenja tužbe.

23. Iz navedenih razloga primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a ukinuta je pobijana presuda u dijelu zateznih kamata iz točke I izreke te je u tom dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak u novi stadij glavne rasprave, u smislu odredbe članka 377. ZPP-a.

24. Kako je zbog ukidanja tog dijela presude za sada neizvjestan uspjeh stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka koja o tom uspjehu ovisi (točka II izreke) te je na osnovi odredbe članka 166. stavak 3. ZPP-a ostavljeno da se o troškovima postupka u povodu žalbe odluči u konačnoj odluci .

26. Nepobijeni dio točke III izreke presude, ostaje neizmijenjen.

U Rijeci, 15. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tajana Polić