Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Posl.br. Gž Ob-85/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća te Ksenije Dimec, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Milenko Ščetar i Vesna Rajić iz Križevaca, protiv tuženika LL, OIB: [osobni identifikacijski broj], sada na adresi [adresa], uz sudjelovanje mlljt. djece ĐL, OIB: [osobni identifikacijski broj], BL, OIB: [osobni identifikacijski broj], VL, OIB: [osobni identifikacijski broj], te PL, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po posebnoj skrbnici AL, dipl. iur. iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica, radi razvoda braka, roditeljske skrbi, održavanja osobnih odnosa i uzdržavanja, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P Ob-327/2025-18 od 20. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 15. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P Ob-327/2025-18 od 20. ožujka 2026., u točkama III. i IV. izreke.
II. Prihvaća se žalba tuženika i preinačuje citirana presuda u točki V. izreke i sudi:
Svaka stranka snosi svoj parnični trošak, time da je tužiteljica u obvezi podmiriti sudske pristojbe na tužbu, a tuženik je u obvezi podmiriti sudske pristojbe na presudu.
Obrazloženje
1. Citiranom presudom razveden je brak stranaka (točka I. izreke), odlučeno je da će zajednička maloljetna djeca stranaka stanovati s majkom FL, dok će roditeljsku skrb tužiteljica i tuženik ostvarivati zajednički i sporazumno (točka II. izreke), odlučeno je o načinu ostvarivanja osobnih odnosa djece i tuženika (točka III. izreke), o uzdržavanju djece (točka IV. izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 553,08 eur (točka V. izreke).
2.Protiv točke III., IV. i V. izreke citirane presude žalbu je podnio tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku (NN; 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11, u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima.
3.Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je razveo brak stranaka i odlučio da će zajednička maloljetna djeca stranaka stanovati s majkom FL, dok će roditeljsku skrb tužiteljica i tuženik ostvarivati zajednički i sporazumno. U tom dijelu presuda je pravomoćna jer nije pobijana žalbom.
5.2. Na temelju iskaza parničnih stranaka, mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb, Područni ured Križevci, a posebno uzimajući u obzir izražena mišljenja mlljt. djece i činjenicu da se i tuženik suglasio da se osobni odnosi odrede sukladno želji djece, a cijeneći specifične okolnosti konkretnog slučaja (dob djece i činjenicu da je svako od troje mlljt. djece različito izražavalo svoje želje i mišljenja vezano za ostvarivanje osobnih odnosa s ocem), prvostupanjski sud utvrđuje da je u najboljem interesu mlt. djece da se osobni odnosi s ocem ostvaruju upravo sukladno njihovoj izraženoj volji i želji, te mogućnosti i dogovoru roditelja.
5.3. Ocjenjujući potrebe maloljetne djece stranaka prvostupanjski sud utvrđuje da oni imaju životne potrebe kao što su prehrana, odjeća, obuća, higijenski pribor i kozmetika, te troškovi pohađanja nastave (knjige, školski pribor i sl.), te da su potrebe za uzdržavanjem maloljetne djece stranaka iste kao i prosječne potrebe ostale djece njihove dobi. Prvostupanjski sud nadalje utvrđuje da je iznose uzdržavanja za mlljt. djecu odredio u iznosu nižem od iznosa propisanog Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta (NN 75/25) s obzirom da tuženik mora uzdržavati četvoro djece, da je kreditno zadužen, zaposlen u poslu građevine, sa sveukupnim mjesečnim primanjima u iznosu od 1.400,00 eur i sa dugovanjima koje ima po osnovi pozajmice. Stoga je odredio uzdržavanje za mlljt. PL u iznosu od 179,20 eur, a za mlljt. VL, BL i ĐL u iznosu od po 232,00 eur. Uzdržavanje je određeno od podnošenja tužbe.
6. Prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno odlučujući o tužben im zahtjevima, te nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. u vezi člankom 365. stavkom 2. ZPP-a. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi tuženika, osim onih koji se odnose na odluku o parničnom trošku.
7.1. Tuženik u žalbi navodi da bi način održavanja susreta i druženja trebalo „konkretizirati“, odnosno odrediti ih u točno određeno vrijeme kako bi znao kada može doći po djecu.
7.2. Prije svega valja reći da je prvostupanjski sud pravilno odredio način održavanja osobnih odnosa tuženika s djecom prema njihovim željama. Dakle , za svako dijete prvenstveno je prvostupanjski sud naveo da će se osobni odnosi ostvarivati sukladno želji djeteta i dogovoru s ocem, što nije detaljnije konkretizirano jer i ne može biti (misli se na dan i sat održavanja osobnih odnosa), ali je podredno naveden način ostvarivanja osobnih odnosa koji je dovoljno konkretiziran. Dakle, ukoliko se odnosi tuženika s djecom ili pojedinim djetetom ne budu mogli ostvariti prema želji djeteta, postoji način ostvarivanja osobnih odnosa koji je dovoljno konkretiziran da se u slučaju nepostupanja može zatražiti zaštita u ovršnom postupku. Stoga je u tom dijelu valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu.
8.1. Tuženik u žalbi navodi da je trebalo odrediti da doprinosi za uzdržavanje djece u nižem iznosu zbog njegovih financijskih prilika. Također navodi da bi trebao za uzdržavanje doprinositi od prosinca 2025. jer da se tada iselio iz zajedničke kuće i do tada da je doprinosio za uzdržavanje djece.
8.2. Iako je točno da prihodi tuženika nisu visoki i da ima velike rashode (zbog pozajmice vezano uz preseljenje), tuženiku valja odgovoriti na njegove žalbene navode da uzdržavanje djece ima prednost nad svim drugim uzdržavanjima i obvezama, a uz to tuženik je obvezan doprinositi za uzdržavanje djece iznose koji su niži od iznosa propisanog Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta (NN 75/25). Tuženik je iskazao da od poslodavca jedan dio plaće dobije preko računa, a drugi da dobije „na ruke“, tako da ukupno zaradi 1.400,00 eur mjesečno. Tuženik je zdrav i ukoliko mu, nakon što podmiri sve obveze i doprinose uzdržavanja, nedostaje sredstava za vlastito uzdržavanje, treba iskoristiti svoju radnu sposobnost i dodatno raditi i zaraditi.
8.3. Tužiteljica je zatražila da tuženik doprinosi za uzdržavanje djece počev od podnošenja tužbe 20. rujna 2025. Tuženik se tome nije protivio, nego tek u žalbi iznosi činjenice da je uzdržavao djecu do iseljenja iz kuće, dakle do kraja studenog 2025. Riječ je o novoj činjenici iz članka 352. stavka 1. ZPP-a čije je iznošenje nedopušteno po prvi put u žalbenom postupku. Stoga je u tom dijelu valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu.
9.1. Prvostupanjski sud je obvezao tuženika da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka. Osnovani su žalbeni navodi tuženika da prvostupanjski sud nije pravilno odlučio o parničnom trošku.
9.2. Naime, odredbom članka 366. stavka 1. ObZ-a propisano je da će u statusnim stvarima sud o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i ishodu postupka. Prije svega valja naglasiti da se ovaj postupak morao provesti jer se prilikom razvoda braka mora odlučiti i o tome gdje će maloljetna djeca stanovati, o osobnim odnosima i o uzdržavanju. Dakle, nije tuženik svojim ponašanjem inicirao vođenje ovog postupka. Nadalje, ne postoji stranka koja je dobila, odnosno izgubila spor. Vodeći računa o činjenici da su obje parnične stranke u lošoj ekonomskoj situaciji, ovaj sud je mišljenja da je pravičnije da svaka stranka snosi svoj trošak postupka, nego da tuženik, koji je u teškoj financijskoj situaciji, snosi tužiteljičin trošak postupka. Vezano uz troškove sudskih pristojbi, kako su u jednakoj visini, tužiteljica je obvezana podmiriti sudske pristojbe na tužbu, a tuženik sudske pristojbe na presudu. Stoga je u tom dijelu valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu.
10. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe članka 368. stavak 1. i 380. točke 3. ZPP-a.
11. Prvostupanjska presuda, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena u točkama I. i II. izreke.
U Rijeci, 15. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Larisa Gačanin
