Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-1241/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća, te Ksenije Dimec člana vijeća i suca izvjestitelja i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SŠ iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Gluić i Ninčević iz Zadra, protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P- 1629/2023-23 od 5. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1629/2023-23 od 5. lipnja 2024.
Obrazloženje
1. Citiranom presudom odbijen je tužbeni zahtjev sadržaja kao u izreci, te je naloženo tužitelju naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 800,00 eur. Rješenjem je odbačena tužba u dijelu koji se odnosi na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.
2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužitelj iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje-ZPP), predlažući da se presuda ukine.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev da se utvrdi da je tužitelj vlasnik nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i to dijela označenog na skici sudskog očevida od 20. veljače 2024., sastavljenoj po stalnom sudskom vještaku Draženu Torbarini, plavom bojom i označen likom A-B-C-D-A u površini od 84 m2 za cijelo i nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i to za dio označen na skici sudskog očevida od dana 20. veljače 2024., sastavljenoj po stalnom sudskom vještaku Draženu Torbarini, žutom i crvenom bojom i označen likom E-F-G-J-K-L-M-E u površini od 504 m2 za cijelo, a koja skica sudskog očevida prileži presudi i čini njen sastavni dio.
6.1.Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je Grad Zadar upisan posjednikom za cijelo čest. zem. [katastarska čestica], Plovanija, dok je kao vlasnik navedenih nekretnina upisana tužena. Nadalje prvostupanjski sud utvrđuje da je u upravnom predmetu Klasa: UP/I-944-07/97-01/688 otac tužitelja TŠ zajedno sa svojim rođacima HŠ i BŠ podnio zahtjev kojim je zatražio naknadu za oduzete nekretnine prema odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Rješenjem od 24. travnja 2012. da je odbijen zahtjev predlagatelja za naknadom za oduzete čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (koje nekretnine nisu predmet ovog postupka), te da je ujedno navedeno da će se o preostalim nekretninama iz zahtjeva oznake čest. zem. [katastarska čestica] , k. o. [katastarska općina], a koje nekretnine su predmet ovog sudskog postupka, odlučiti posebnim rješenjem.
6.2. Prvostupanjski sud utvrđuje da prijepor predstavlja neizgrađeno građevinsko zemljište koje na razne načine koriste vlasnici okolnih kuća i da je dijelom ograđen s jugoistočne i jugozapadne strane betonskim zidovima za koje tužitelj navodi da Grad Zadar radi neovlašteno, a da se uz novi zid širine 0,24 i visine oko 1-1,3 metra proteže stari niži betonski zid visine oko 0,40 i širine 0,20 metara i da je pozicioniran po cijeloj dužini jugozapadne međe pokazane nekretnine, a za taj zid da tužitelj ističe da ga je sagradio njegov otac prije tridesetak godina i njime da je prijepor odijeljen od nekretnine jugozapadno koja je ranije bila u vlasništvu tužiteljevog oca TŠ i koju je otac tužitelja prodao. Sjeveroistočni dio prijepora u naravi da je omeđen rubom starog asfaltnog puta s tim da asfaltni put ne ulazi u prijepor, odnosno, prijepor faktično ni u jednom svom dijelu ne predstavlja javni put. Sjeverozapadna međa prijepora da nije vidno ograđena, ali je omeđena rubovima betonskog parkirališta s jedne strane i rubom asfaltiranog dvorišta. Tužitelj da je na očevidu naveo da su na prijeporu vidljivi građevinski radovi postavljanja temelja za betoniranje površine koje će biti dječje igralište, a koje radove izvodi neovlašteno Grad Zadar. Na sjeverozapadnom dijelu prijepora da se nalazi stara maslina, betonski podest za odlaganje otpada, dijelom betonirano, a dijelom asfaltirano dvorište i nadstrešnica za parkiranje vozila sa betonskom podlogom. Između navedenog sjeverozapadnog dijela i jugoistočnog dijela nekretnina gdje Grad Zadar izvodi radove na terenu da su 3 masline. U krajnjem istočnom dijelu prijepora da se nalazi stari zahrđali koš za igranje košarke. Prvostupanjski sud utvrđuje da na licu mjesta nije vidljiva manifestacija posjeda tužitelja koja mora biti dokazana u kontinuitetu do podnošenja tužbe.
6.3. Zaključno prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelj neutemeljeno tvrdi da je pravo vlasništva stekao nasljeđivanjem i diobom sa svojim sunasljednicima, te dosjelošću. Tužitelj da nije dokazao stvarni i faktični posjed prijepora do podnošenja tužbe, a sve i da jest, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću tužitelju da nedostaje poštenje s obzirom da mu nije moglo ostati nepoznato da su predmetne nekretnine oduzete njegovim prednicima jer je njegov otac TŠ podnio zahtjev za naknadu radi oduzimanja tih nekretnina, kao što mu nije moglo ostati nepoznato da je Grad Zadar od 1963. godine upisan posjednikom, a Republika Hrvatska vlasnikom tih nekretnina. Stoga da tužitelju nije moglo biti nepoznato da mu ne pripada pravo na posjed prijepora. Kako nepošten (nesavjestan) posjednik ne može steći vlasništvo nekretnine ni redovnom, a niti izvanrednom dosjelošću, bez obzira na protek vremena , na strani tužitelja da se nisu ostvarile pretpostavke za stjecanje vlasništva prijepora dosjelošću. Tužitelj da nije valjanim ispravama dokazao ni da je prijepor stekao nasljeđivanjem jer da iz provedenog dokazanog postupka proizlazi da su predmetne nekretnine bilo oduzete njegovom pradjedu ŽŠ, pa nisu niti mogle biti predmet nasljeđivanja kako to i proizlazi iz sadržaja rješenja o nasljeđivanju O-541/62 iza smrti SŠC od 20. prosinca 1962. u kojem te nekretnine nisu navedene. Obzirom da su predmetne nekretnine oduzete prednicima tužitelja, tužitelj da niti nije mogao steći prijepor po načelu da nitko na drugog ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima, a niti je tužitelj dokazao da je po nekoj drugoj osnovi stekao vlasništvo prijepora . Stoga je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev.
7.Donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 354. stavkom 2. ZPP-a, pa niti bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi tužitelja.
8. Prvostupanjski sud je pravilno odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da su predmetne nekretnine oduzete pravnom predniku tužitelja i da je u odnosu na njih u tijeku upravni postupak prema Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, te da nema dokaza da je tužitelj u posjedu istih, koje činjenice o (ne)posjedovanju prijepora od strane tužitelja je prvostupanjski sud utvrdio prilikom očevida na licu mjesta (jer prijepor predstavlja na neki način okućnicu okolnih stambenih zgrada). Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da čak i ako bi se smatralo da je tužitelj u posjedu prijepora, da ne bi bio pošteni posjednik jer zna da mu navedene nekretnine ne pripadaju jer su oduzete njegovom predniku.
9.U odnosu na žalbeni navod tužitelja da je prvostupanjski sud trebao pribaviti spis koji se odnosi na upravni postupak koji se vodi radi povrata prijepora, a radi utvrđenja u kojoj se fazi nalazi navedeni postupak, valja reći da je irelevantno u kojoj se fazi nalazi upravni postupak u odnosu na prijeporne nekretnine. Relevantno je da su predmetne nekretnine oduzete predniku tužitelja i da je on podnio zahtjev za njihovim vraćanjem (povodom čega se vodi upravni postupak), što posljedično ukazuje na neosnovanost tužbenog zahtjeva da je tužitelj vlasništvo na prijeporu (koji je oduzet njegovom predniku) stekao dosjelošću, odnosno nasljeđivanjem.
10. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci pozivom na odredbu iz čl. 368. stavka 1. ZPP-a.
11. Prvostupanjsko rješenje, kao nepobijano, ostaje neizmijenjeno.
U Rijeci, 15. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Larisa Gačanin
