Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-941/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća, Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ognjenu Krznariću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Krznarić & Alitović j.t.d. Zagreb, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Pn-1199/2024-27 od 27. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 15. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1199/2024-27 od 27. veljače 2026., u točki II. izreke.
II. Djelomično se prihvaća žalba tužiteljice i preinačuje citirana presuda u dijelu izreke kojim je očito odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u preostalom iznosu i rješava:
Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u daljnjem iznosu od 61,25 eur, u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Citiranom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 3.090,00 eur da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 1.500,73 eur (točka I. izreke), dok je u preostalom dijelu odbijen tužbeni zahtjev (točka II. izreke).
2. Protiv točke II. izreke citirane presude žalbu je podnijela tužiteljica iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, kao i zahtjeva za naknadom parničnog troška.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana, osim djelomično u odnosu na odluku o parničnom trošku.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi štetu u iznosu od 6.149,00 eur iz štetnog događaja od 27. studenog 2023.
6.1.Na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. Igora Bumči i dr. PM prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljica u utuženom štetnom događaju zadobila natučenje donjeg dijela leđa i zdjelice, da je liječena po kirurgu konzervativno, te da s kirurške strane nema trajnih posljedica. Tužiteljica da je liječena i po psihijatru i da joj je dijagnosticiran poremećaj prilagodbe što je dovelo do smanjenja životnih aktivnosti u omjeru od 10% trajno. Zbog zadobivenih ozljeda tužiteljica da je trpjela bolove srednjeg intenziteta 10 dana, a bolove slabijeg intenziteta mjesec dana. Tzv. primarni strah da je bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, a sekundarni strah jačeg intenziteta da je trajao 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, a blažeg intenziteta do 3 mjeseca po štetnom događaju. Tuđa pomoć u smislu njege i nabavljanja hrane te pomoći u osobnoj higijeni da je tužiteljici bila potrebna 10 dana po 2 sata dnevno za vrijeme propisanog mirovanja.
6.2. Navedenom ozljedom da je povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje čime joj je nastala neimovinska šteta (čl.19. st. 2. u svezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima - NN 35/05; dalje: ZOO), pa da utvrđena težina povreda i okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO-a za neimovinsku štetu i temeljem čl. 1095. st.1. ZOO-a za tuđu pomoć i njegu. S obzirom na utvrđeni intenzitet i trajanje bolova, te neugodnosti tijekom liječenja u vidu nošenja imobilizacije, odlazaka liječnicima raznih specijalnosti, te cijeneći trajanje i intenzitet pretrpljenog straha i trajne posljedice proizašle kod tužiteljice kao posljedice štetnog događaja, prvostupanjski sud utvrđuje da tužiteljici pripada naknada u iznosu od 3.860,00 eur, a s osnove potrebe za tuđom pomoći da joj pripada naknada u iznosu od 100,00 eur, dakle ukupno da tužiteljici pripada naknada u iznosu od 3.960,00 eur. Kako je tuženik isplatio tužiteljici nesporni dio štete u iznosu od 951,00 eur, tužiteljici je dosuđena razlika u iznosu od 3.009,00 eur, dok je u preostalom dijelu odbijen tužbeni zahtjev.
7.Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, sve odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene i na iste je pravilno primijenjeno materijalno pravo prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu. Pri tome nije počinjena niti jedna bitna povreda iz članka 354. stavka 2. u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP -a, pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema suprotnosti i može se ispitati. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi tužiteljice.
8.1. Osporavajući pravilnost primjene materijalnog prava glede visine dosuđenog iznosa s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, tužiteljica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 1100. ZOO-a na način da joj je dosuđen prenizak iznos. Ti navodi nisu osnovani. Naime, vodeći računa o nalazu i mišljenju vještaka dr. Bumči i dr. PM, kao i o svim okolnostima konkretnog slučaja, ponajprije da kod tužiteljice trajno umanjenje životne aktivnosti kao posljedice predmetne nezgode iznosi 10%, da nema naruženja i da su fizički bolovi i strah kratko trajali, ovaj sud je mišljenja da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu članka 1100. ZOO-a prilikom dosuđivanja naknade s osnove povrede prava osobnosti, te su neosnovani žalbeni navodi tužitelj ice kojima tvrdi suprotno. Pri tome se ističe da je tužiteljica postavila tužbeni zahtjev prema novim Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete (s druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 2/20 održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.) i da je prvostupanjski sud primijenio te nove Orijentacijske kriterije vodeći računa i o činjenici inflatornih kretanja nakon njihova donošenja.
8.2.Prvostupanjski sud je utvrđivao fizičke bolove, strah i duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti koji predstavljaju (samo) kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu štetu , pa su neosnovani žalbeni navodi tužiteljice da je prvostupanjski sud trebao za svaku od tih kvalifikatornih okolnosti navesti iznos pravične novčane naknade. To stoga što te kvalifikatorne okolnosti ne predstavljaju pravnu osnovu za naknadu štete, nego oblike i mjerila kroz koje se neimovinska šteta manifestira. Stoga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu i odlučiti kao pod točkom I. izreke.
9.1. Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice koji se odnose na odluku o parničnom trošku, odnosno da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio uspjeh tužiteljice u postupku. Naime, uspjeh tužiteljice računa se kako slijedi: Tužiteljica je u odnosu na pravnu osnovu tužbenog zahtjeva uspjela sa 100%, dok je u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspjela sa 49% (napominje se da je tuženik isplatio tužiteljici prije podnošenja tužbe iznos nesporne naknade štete od ukupno 951,00 eur, pa se taj isplaćeni iznos ne računa kao uspjeh tužiteljice jer je isplaćen prije podnošenja tužbe), što znači da njezin uspjeh u postupku iznosi 74,50%. Tuženik je u odnosu na visinu uspio sa 51%, a u odnosu na pravnu osnovu nije uspio, tako da njegov uspjeh u postupku iznosi 25,50%. Kada se od postotka tužiteljičinog uspjeha u parnici (74,50%) oduzme postotak tuženikova uspjeha (25,50%) slijedi da je uspjeh tužiteljice u postupku 49%, a ne 64,40%, pa da bi trošak tužiteljice trebao biti i niži, ali kako se tuženik nije žalio na odluku o parničnom trošku, ovaj sud nema ovlaštenja mijenjati je na štetu tužiteljice jer je ista pravomoćna.
9.2.Osnovano, međutim, navodi tužiteljica u žalbi da joj je trebalo dosuditi trošak pristupa na ročište za objavu presude. Tužiteljici tako pripada naknada od 50 bodova, odnosno 100,00 eur, pa kako je tužiteljica uspjela u postupku sa 49%, pripada joj 49% od navedenog iznosa, odnosno 49,00 eur, uvećano za PDV, ukupno 61,25 eur, pa joj je valjalo dosuditi navedeni iznos i odlučiti kao pod točkom II. izreke.
9.3. Tužiteljica je zahtijevala da joj se dosudi trošak žalbenog postupka. Kako tužiteljica nije uspjela u žalbenom postupku u odnosu na glavnu stvar, nego samo djelomično u odnosu na sporednu stvar-parnični trošak, nije joj dosuđen trošak žalbenog postupka, pa je odlučeno kao pod točkom III. izreke.
10. Prvostupanjska presuda, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena u točki I. izreke.
U Rijeci, 15. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Larisa Gačanin
