- 1 -              III Kr 85/2023-5

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 85/2023-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog N. J. zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. – ispravak, 101/2017., 118/2018., 126/2018. i 84/2021. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 29. prosinca 2022. broj K-523/22-28 i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 3. svibnja 2023. broj Kž-75/2023-8, u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog N. J. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

Obrazloženje

 

1.               Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 29. prosinca 2022. broj K-523/22-28 i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 3. svibnja 2023. broj Kž-75/2023-8 proglašen je krivim N. J. zbog počinjenja kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te osuđen na kaznu zatvora tri godine. Na temelju članka 54. KZ/11. osuđeniku je u kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 5. rujna 2022. pa nadalje.

 

1.1.               Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11. od osuđenika su oduzete dvije registracijske pločice Republike Slovenije oznake i broja LJ … oduzete po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta broj 006220 i jedan mobilni telefon marke Samsung Galaxy A03 sa SIM karticom privremeno oduzet po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta broj 00163221.

 

1.2.               Na temelju članka 270. stavaka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017.,  126/2019., 132/2020. i 80/2022. - dalje: ZKP/08.) određeno je da se osuđeniku po pravomoćnosti presude vraćaju: jedan mobilni telefon marke Nokia bez SIM kartice, jedan mobilni telefon marke Iphone bez SIM kartice i jedan mobilni telefon marke Samsung Galaxy A71 bez SIM kartice, privremeno oduzeti po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta broj 00163221.

 

1.3.               Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. osuđenik je oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka u cijelosti te nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti.

 

2.               Protiv te pravomoćne presude osuđeni N. J. je po branitelju, odvjetniku H. K., na temelju "članka 463. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku", podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) ne navodeći izrijekom zakonske osnove iz članka 515. stavka 1. i članka 517. stavka 1. ZKP/08. za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka. Predlaže da ''Vrhovni su Republike Hrvatske usvoji ovu žalbu okrivljenika te utvrdi da je Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnesen od strane okrivljenika osnovan te u u cijelosti ukine prvostupanjsku presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: K-523/2022 od dana 29. prosinca 2022. godine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje".

 

3.              Postupajući u skladu s člankom 518. stavkom 4. ZKP/08., prvostupanjski sud je dostavio primjerak zahtjeva sa spisom Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je pisanim podneskom od 8. kolovoza 2023. broj Ksm-DO-124/2023-2 podnijelo odgovor na zahtjev u kojem je predložilo njegovo odbijanje.

 

4.               Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske je dostavljen na znanje osuđeniku i njegovom branitelju.

 

5.               Zahtjev nije osnovan.

 

6.               Pobijajući pravomoćnu presudu osuđenik u zahtjevu gotovo u potpunosti prepisuje sadržaj žalbe koju je podnio protiv prvostupanjske presude u dijelu kojim je prigovarao pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Tako tvrdi: "u provedenom prvostupanjskom postupku ostalo je sporno to da li se inkriminirano postupanje okrivljenika može podvesti pod kvalificirani oblik kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. i 2. KZ/11 kako to smatra tužitelj, a što je prihvatio i prvostupanjski sud ili se obzirom na okolnosti i s tim u svezi standardima iz sudske prakse Europskog suda za ljudska prava ipak radi o osnovnom obliku kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11 kako to smatra obrana okrivljenika, a koji osnovni oblik predmetnog kaznenog djela je okrivljenik i priznao te se pokajao zbog počinjenja istog".

 

6.1. Potom, upirući na tumačenje pojma "nečovječnog postupanja" dano u presudama Europskog suda za ljudska prava u predmetu Labia protiv Italije te predmetu M.I.M. protiv Hrvatske, navodi da "nije sporno da je okrivljenik na neadekvatan način prevozio imigrante, no međutim, obrana okrivljenika smatra da je kako prvostupanjski sud tako i drugostupanjski sud treba uzeti u obzir da su imigranti u tovarnom prostoru kombija proveli svakako manje od jednog sata kao i da su sami dobrovoljno ušli isti". Također, navodi da "niti jedan od zatečenih imigranata nije imao vidljivih i stvarnih ozljeda uz naznaku da zatečeni imigranti nisu niti tražili liječničku pomoć niti je nad njima obavljen bilo kakav liječnički pregled radi utvrđivanja možebitne snažne psihičke ili fizičke patnje, a također, treba spomenuti i to da se imigranti u svom iskazu pred državnim odvjetništvom nisu žalili na uvjete prijevoza i postupanje okrivljenika".

 

6.2. Osuđenik, nadalje u zahtjevu navodi da "[D]rugostupanjski sud kako niti prvostupanjski sud uopće nisu uzeli sve okolnosti koje su na strani okrivljenika niti samu vožnja okrivljenika, nit su se isti rukovodili sa standardima ustanovljenim kroz spomenutu judikaturu Europskog suda za ljudska prava u tumačenju pojma nečovječnog postupanja, a iz koje je proizlazi da nije bilo ugrožavajući po život i zdravlje migranata niti je opisanim načinom prijevoza teško povrijeđeno njihovo ljudsko dostojanstvo. Konkretne okolnosti pod kojima je kazneno djelo počinjeno u pogledu prirode i konteksta u kojem se odvijalo opisano inkriminirano postupanje okrivljenika, trajanje samog događaja, posljedica koje je takvo postupanje prouzročilo za život i zdravlje prevoženih osoba, odnosno izostanka istih, uz činjenicu da se radilo o zdravim osobama, ne ukazuje da bi se u konkretnom slučaju radilo o nečovječnom postupanju koje se ima podvesti pod kvalifikatorne elemente kaznenog djela iz čl. 326. st. 2. KZ/11".

 

7.               Iz takvih tvrdnji proizlazi da osuđenik, iako to izrijekom ne navodi, zahtjev podnosi iz osnove u članku 517. stavku 1. točki 1. u vezi s člankom 469. točkom 4. ZKP/08. smatrajući da je pravomoćnom presudom povrijeđen kazneni zakon jer da je primijenjen zakon koji se nije mogao primijeniti s obzirom na to da u radnjama koje su u činjeničnom opisu navedene da je počinio nedostaje opis kvalifikatornog elementa iz stavka 2. članka 326. KZ/11., a to je element nečovječnog postupanja.

 

8.               Osuđenik nije u pravu.

 

9.               Naime, u činjeničnom opisu radnji kaznenog djela zbog kojeg je osuđenik proglašen krivim sadržanom u izreci prvostupanjske presude jasno su opisana postupanja osuđenika koja, i po mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, predstavljaju nečovječno postupanje koje je jedan od oblika počinjenja kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. KZ/11.

 

10.               Osuđenik je, naime, pravomoćnom presudom proglašen krivim da je počinio kazneno djelo protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 2. u vezi s stavkom 1. KZ/11. Osuđenik je 5. rujna 2022. u Zagrebu u cilju da se nepripadno materijalno okoristi, u tovarni prostor teretnog automobila bez prozora smjestio 22 strana državljanina i to devet odraslih i 13 maloljetnih osoba i djece. Bio je svjestan da time ugrožava njihovo zdravlje i život te da takav način prijevoza nije primjeren okolnostima humanog prijevoza jer je riječ o skučenom tovarnom prostoru koji nije namijenjen prijevozu osoba i koji je bez sigurnosnih pojaseva i ventilacije. Pritom je znao da se te osobe nalaze u nezakonitom boravku na području Republike Hrvatske te ih je prevozio iz Zagreba u pravcu državne granice Republike Hrvatske s Republikom Slovenijom kako bi im omogućio neovlašteni ulazak na područje Republike Slovenije.

 

11.               U provedenom su postupku sudovi na temelju ocjene izvedenih dokaza pravilno utvrdili da su se u postupanju osuđenika ostvarila sva obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., odnosno da je osuđenik iz koristoljublja omogućio i pomogao drugim osobama nedozvoljeno kretati se i boraviti u Republici Hrvatskoj, a pri počinjenju kaznenog djela s osobama koje se nedozvoljeno kreću u Republici Hrvatskoj je postupao na nečovječan način.

 

11.1.               Prilikom obrazlaganja takvog stava sudovi s pravom navode da se nečovječno postupanje osuđenika očituje u tome što je 22 ljudi od kojih je 13-oro djece i to u dobi od devet mjeseci do 13 godina, znajući da im je nedozvoljen ulazak, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, smjestio i prevozio u tovarnom prostoru kombi vozila od 5,36 m3. Taj je prostor bio potpuno neodgovarajući za prijevoz ljudi jer nije bilo ugrađenih sjedala ni sigurnosnih pojaseva niti ventilacije. U tom su prostoru osobe bile izdvojene od osuđenika te skučene i stiješnjene, a neka djeca su bila u krilu drugih osoba. Zbog toga je, uslijed položaja osoba koje nisu niti mogle biti vezane sigurnosnim pojasevima i manjka kisika te duljine trajanja vožnje (više od pola sata), sve dok nije zaustavljen po policiji, bilo ugroženo njihovo zdravlje i život. Takvim postupanjem je osuđenik ostvario sve objektivne i subjektivne sastavnice inkriminiranog mu kaznenog djela.

 

12.               Prema tome, imajući na umu konkretne okolnosti pod kojima je kazneno djelo počinjeno u pogledu prirode i konteksta u kojem se odvijalo postupanje osuđenika, a sve u skladu sa standardima ustanovljenima kroz praksu Europskog suda za ljudska prava u tumačenju pojma nečovječnog postupanja iz članka 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/1997., 6/1999. – pročišćeni tekst, 8/1999. – ispravak, 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010. i 13/2017.), i Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je ovdje riječ o protupravnom postupanju koje se ima podvesti pod kvalifikatorne sastavnice kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. KZ/11.

 

13.               Slijedom navedenog, sudovi su na činjenično stanje koje je utvrđeno pobijanom pravomoćnom presudom pravilno primijenili kazneni zakon kada su osuđenika proglasili krivim i osudili zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.

 

14.               Budući da se postojanje povrede kaznenog zakona iz čanka 469. točke 4. ZKP/08. prosuđuje prema utvrđenim činjenicama opisanima u izreci presude, a ne prema onom stanju koje je, prema shvaćanju osuđenika, trebalo biti utvrđeno, to nema povrede kaznenog zakona iz članka 469. točke 4. ZKP/08. Zato nije osnovan zahtjev osuđenika iz osnove u članku 517. stavku 1. točki 1. ZKP/08.

 

15.               Ostalim navodima u zahtjevu osuđenik ponavljajući navode iz žalbe tvrdi da je prilikom vožnje poštovao sva prometna pravila, da kombi vozilo ima prozor s rešetkama koji dijeli kabinu vozača od tovarnog prostora kroz koji je u tovarni prostor ulazilo svjetlo, da osobe nisu bile zaključane, da su se zadnja i bočna vrata kombija mogla otvoriti iznutra, da se nije osjetio jak miris osoba koje su bile u unutrašnjosti tovarnog prostora niti je njihovo opće stanje bilo takvo da su policijski službenici  trebali pozvali medicinsku pomoć, kao i da sud ne raspolaže podacima o konstituciji imigranta niti o njihovoj visini i korpulentnosti pa da slijedom svega navedenog nema ni kvalifikatornog elementa predmetnog kaznenog djela.

 

15.1. Takvim tvrdnjama osuđenik polemizira s razlozima koje prvostupanjski sud iznosi za svoja utvrđenja. Dajući svoju ocjenu provedenih dokaza i izvodeći iz njih zaključke koji su suprotni utvrđenjima prvostupanjskog suda, a koja je prihvatio i drugostupanjski sud, osuđenik u biti pobija pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog pravomoćnom presudom i pokušava ishoditi odluku ovoga suda u trećem stupnju. To je protivno smislu i zakonskim osnovama za podnošenje zahtjeva.

 

15.2. Naime, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se prema članku 517. stavku 1. ZKP/08. podnijeti samo zbog u tim odredbama navedenih povreda odredaba kaznenog postupka i povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika. Prema tome, ovim izvanrednim pravnim lijekom ne može se prigovarati činjeničnom stanju koje je utvrđeno pravomoćnom presudom.

 

16. Slijedom svega navedenog, zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan pa je, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. ZKP/08., odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 13. veljače 2024.