REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2497/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Bilandžić, predsjednice vijeća, Branke Šabarić Zovko, sutkinje izvjestiteljice i Radovana Raduke, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi isplate iznosa od 7.311,50 eura, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1709/2019 od 7. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se tužiteljeva i tuženikova žalba kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1709/2019 od 7. svibnja 2026.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1709/2019 od 7. svibnja 2026. naloženo je tuženiku u roku od petnaest dana platiti tužitelju iznos od 175,29 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 120,43 eura od 28. studenog 2018. do isplate te na iznos od 54,86 eura od 28. kolovoza 2019. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka I. izreke); odbijen je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 7.136,21 eura sa zateznim kamatama (točka II. izreke), naloženo je tužitelju u roku od petnaest dana naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 464,53 eura (točka III. izreke).
2. Iz obrazloženja presude u bitnom proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio jer je ocijenio da tužitelj u ovom sporu može osnovano potraživati štetu na ime isplaćene invalidske mirovine prema odredbi čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine” broj: 151/05, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP) u visini razlike između mirovine utvrđene tužiteljevim rješenjem i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Provedenim financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o. (u čije ime je vještačenje proveo sudski vještak Zrinko Ručević) prvostupanjski je sud utvrdio da razlika između isplaćene invalidske mirovine u razdoblju od 1. listopada 2016. do 30. lipnja 2019. i invalidske mirovine koju bi tužitelj morao isplaćivati u slučaju povrede na radu iznosi 175,29 eura. Stoga je na temelju odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP -a naložio tuženiku da plati tužitelju navedeni iznos od 175,29 eura sa zateznim kamatama, dok je u preostalom iznosu od 7.136,21 eura tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski je sud donio primjenom odredaba čl. 154. st. 5. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP).
3. Protiv navedene presude žalbu su podnijele obje stranke.
4. Tužitelj žalbom pobija presudu u točkama II. i III. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. U obrazloženju žalbe u bitnom navodi da je sud odbio tužbeni zahtjev jer smatra da se u predmetnom slučaju primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu umjesto Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine” broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18 i 115/18; dalje: ZOMO) čime je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Ističe kako je odredbom čl. 164. st. 1. ZOMO-a propisano da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. ZOMO-a i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete). Smatra da je navedenom odredbom utvrđena pasivna legitimacija osiguravajućih društava te da ona upućuje na utvrđivanje štete prema odredbi čl. 161. ZOMO-a, čime se isključuje primjena odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a koja se odnosi na subrogacijske zahtjeve nositelja osiguranja.
6. Tuženik nije odgovorio na tužiteljevu žalbu.
7. Tuženik žalbom presudu pobija u točki I. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 26,54 eura.
8. U obrazloženju žalbe u bitnom navodi kako tuženik nije prigovarao nalazu i mišljenju vještaka, smatrajući kako sud treba znati propise. Naime, prema mišljenju tuženika invalidska mirovina zbog ozljede na radu je najviši oblik invalidske mirovine zbog čega invalidska mirovina zbog bolesti ili zbog ozljede izvan rada ne može biti veća od invalidske mirovine zbog ozljede na radu. Zbog toga ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku da plati tužitelju iznos od 175,29 eura sa zateznim kamatama.
9. Tužitelj nije odgovorio na tuženikovu žalbu.
10. Žalbe su neosnovane.
11. Ispitavši presudu na temelju odredaba čl. 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP -a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pravilna i zakonita.
12. U provođenju prvostupanjskog postupka i pri donošenju pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
13. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 7.311,50 eura sa zateznim kamatama na ime naknade za isplaćenu invalidsku mirovinu, priznatu tužiteljevoj osiguranici KS rješenjem tužitelja broj 922669 od 14. svibnja 1997., isplaćenog u razdoblju od 1. listopada 2016. do 30. lipnja 2019., po osnovi ozljede izvan rada koju je tužiteljeva osiguranica zadobila u prometnoj nesreći koju je prouzročio tuženikov osiguranik.
14. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je o tužbenom zahtjevu odlučivao primjenom odredaba ZOOP-a.
15. Naime, prije svega treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP-a, a u konkretnom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu, koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena odredbama ZOOP-a, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP.
16. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP-om temeljem kojega Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane ZOOP-om. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to ZOOP-om. Člankom 8. stavkom 1. ZOOP-a reguliran je „Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak“, a ta odredba glasi: „Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.“
17. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.
18. Dakle, u ovoj pravnoj stvari trebalo je odlučiti primjenom odredbi ZOOP -a i to čl. 27. ZOOP-a koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“ (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-622/2022 od 28. studenoga 2023.).
19. Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
20. Stvarnom štetom u smislu odredbe st. 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.).
21. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.).
22. U konkretnom slučaju, osiguranici tužitelja priznato je pravo na invalidsku mirovinu u omjeru od 70% zbog ozljede izvan rada slijedom čega je valjalo primijeniti upravo odredbu čl. 27. ZOOP-a te utvrditi razliku između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu.
23. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Ručević vještačenja d.o.o. (u čije ime je vještačenje proveo sudski vještak Zrinko Ručević) proizlazi da razlika između isplaćene invalidske mirovine u razdoblju od 1. listopada 2016. do 30. lipnja 2019. i invalidske mirovine koju bi tužitelj morao isplaćivati u slučaju povrede na radu iznosi 175,29 eura. U odnosu na predmetni nalaz i mišljenje vještaka nijedna od stranaka nije imala primjedbi.
24. Prvostupanjski sud je pravilno na temelju izvedenog dokaza financijskim vještačenjem i pravilnom primjenom odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP -a odlučio o djelomičnoj osnovanosti tužbenog zahtjeva, odnosno naložio tuženiku da plati tužitelju iznos od 175,29 eura sa zateznim kamatama, dok je u preostalom iznosu od 7.136,21 eura sa zateznim kamatama tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
25. Neosnovano tuženik žalbom ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava, budući da je nalaz i mišljenje vještak izradio upravo sukladno, u ovoj pravnoj stvari, mjerodavnoj odredbi čl. 27. st. 3. ZOOP-a. Uz navedeno, ističe se kako tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije iznosio primjedbe na dostavljeni mu nalaz i mišljenje vještaka.
26. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a).
27. Zbog svega navedenog su na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a tužiteljeva i tuženikova žalba odbijene kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi radi kojih se pobija niti razlozi ne koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
28. Preračunavanje iznosa izraženih u kunama u iznose izraženim u eurima izvršeno je u skladu s odredbama čl. 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22).
Zagreb, 15. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Maja Bilandžić
