REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1756/2026-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davora Pustijanca, predsjednika vijeća, Nevenke Baran, suca izvjestitelja i Željka Šimića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. VŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. CŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. RŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 4. PŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 5. IŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 6. ĐŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 7. GŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 8. VŠĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 9. ŽŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 10. UŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 11. SŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 12. DC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 13. ŠŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 14. ĆŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 15. DŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 16. MŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 17. TŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 18. JŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Jurica Jelinić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika: 1. NŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Hana Lukić Hob, odvjetnica u Vinkovcima, 2. HŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. ČŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 4. FŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 5. AŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 6. EŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 7. OŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Hana Lukić Hob, odvjetnica u Vinkovcima, 8. BŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 9. LŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Slaven Karaban, odvjetnik u Vinkovcima, radi ništetnosti pravne radnje, odlučujući o žalbi tužitelja protiv dijela presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-117/2021-53 od 29. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-117/2021-53 od 29. prosinca 2021. u dijelu točke I. izreke i u točki II. izreke i sudi:

1. Utvrđuje se ništavim/ništetnim:

- odredba članka 54. Statuta „Cvjećarstvo” proizvodno, uslužno i trgovačko društvo s.p.o. Vinkovci od 7. travnja 1993.,

- odluka „Cvjećarstvo” proizvodno, uslužno i trgovačko društvo s.p.o. Vinkovci od 16. prosinca 1995. i

- Društveni ugovor o preoblikovanju, usklađenju općih akata i temeljnog kapitala Cvjećarstvo društvo s ograničenom odgovornošću za proizvodnju, usluge i trgovinu Vinkovci, J. Kozarca 110 od 16. prosinca 1995. ovjerenog kod javnog bilježnika Želimira Mirić iz Vinkovaca 22. prosinca 1995.

2. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom označenom u izreci ove presude prvostupanjski je sud odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništavim/ništetnim odredbe članka 54. Statuta „Cvjećarstvo” proizvodno, uslužno i trgovačko društvo s.p.o. Vinkovci od 7. travnja 1993. (u izreci je pogrešno navedeno 7. travnja 1003.), odluku „Cvjećarstva” proizvodno, uslužno i trgovačko društvo s.p.o. Vinkovci od 16. prosinca 1995., društveni ugovor o preoblikovanju, usklađenju općih akata i temeljnog kapitala Cvjećarstvo d.o.o. za proizvodnju, usluge i trgovinu Vinkovci, J. Kozarca 110 od 16. prosinca 1995. ovjerenog kod javnog bilježnika Želimira Mirić iz [adresa] 22. prosinca 1995., Odluku o izmjeni društvenog ugovora o preoblikovanju, usklađenju općih akata i temeljnog kapitala sa Zakonom o trgovačkim društvima za Cvjećarstvo d.o.o. od 25. listopada 2002. potvrđena po javnom bilježniku Želimiru Mirić 25. listopada 2002. pod poslovnim brojem OU-931/2002 i Društveni ugovor o preoblikovanju, usklađenju općih akata i temeljnog kapitala Cvjećarstvo d.o.o. za proizvodnju, usluge i trgovinu Vinkovci J. Kozarca 110 (pročišćeni tekst) od 25. listopada 2002. potvrđeno po javnom bilježniku Želimiru Mirić 25. listopada 2002. pod poslovnim brojem OU-931/2002, kao i da tuženici solidarno tužiteljima naknade parnični trošak (točka I. izreke presude). Rješenjem o troškovima postupka sadržanim u presudi prvostupanjski je sud naložio tužiteljima da solidarno naknade tuženicima NŠ i OŠ parnični trošak u iznosu od 10.450,00 kn, a tuženoj LŠ u iznosu od 3.750,00 kn (točka II. izreke presude). Tako je prvostupanjski sud presudio jer je u ponovljenom postupku, a nakon ukidne odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5202/18 od 28. siječnja 2020. ocijenio da je privatno poduzeće Cvjećarstvo s.p.o. upisano u sudski registar te je stoga prvostupanjski sud mišljenja da je osnovan prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji na strani tuženika; pri tome, sud prvog stupnja se, osim na odredbu članka 637. stavaka 1. i 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine” broj: 111/93, 34/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22 i 114/22), pozvao na odredbu članka 6. i članka 411. stavka 1. tog Zakona. Nadalje, sud je ocijenio neosnovanim tvrdnje tužitelja o ništetnosti odredbe članka 54. Statuta Cvjećarstvo kojom je navedeno da se smatra da je osnivač istupio iz poduzeća ako mu je prestao radni odnos u poduzeću jer „u Zakonu o poduzećima nema odredbi o isključenju odnosno istupanju članova iz društva, pa ta odredba nije suprotna prisilnim propisima”. Osim toga, premda je odluka o izmjeni Društvenog ugovora o preoblikovanju općih akata i temeljnog kapitala sa Zakonom o trgovačkim društvima od 22. listopada 2002. potvrđena po javnom bilježniku Želimiru Mirić poslovni broj OU-931/2002 donesena od strane osnivača fizičkih osoba, a koji čine Skupštinu trgovačkog društva Cvjećarstvo d.o.o., sud je zaključio da su ovi akti doneseni od strane Skupštine trgovačkog društva Cvjećarstvo d.o.o., a ne fizičkih osoba. Sud prvog stupnja također smatra da su tužitelji, budući da su odluke objavljene u „Narodnim novinama“ mogli podnijeti tužbu za utvrđenje ništetnosti upisa u roku od tri godine od dana upisa sukladno odredbi članka 72.c stavka 3. Zakona o sudskom registru, a što nisu učinili. Odluke o troškovima postupka prvostupanjski je sud donio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.

2. Protiv te presude žalbu su podnijeli tužitelji pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Obrazlažući žalbene razloge žalitelji u žalbi u bitnom ističu da je prvostupanjski sud kod donošenja pobijane odluke potpuno zanemario utvrđenja i uputu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske iz njegova rješenja od 28. siječnja 2020. poslovni broj Pž-5202/18, te posebno da je (ponovno) pogrešno primijenio materijalno pravo. Opet sud propušta u svom obrazloženju dovesti u vezu osnivačke akte i to Ugovor o osnivanju privatnog poduzeća pod tvrtkom Cvjećarstvo, proizvodno uslužno i trgovačko poduzeće s .p.o. od 11. veljače 1991. koje je upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Osijeku reg. ul. 1 -2873-00 i Društveni ugovor od 16. prosinca 1995. kojim preostali osnivači, ovdje tuženici, temeljem članka 637. stavka 2. Zakona o trgovačkim društvima preoblikuju, usklađuju opće akte i temeljni kapital u kojem navode da isto predstavlja pravno sljedništvo Cvjećarstvo s.p.o. osnovano Ugovorom o osnivanju od 11. veljače 1991. i upisano u sudski registar. Žalitelji ističu da uvidom u registarski spis za Cvjećarstvo sud nije pronašao niti jedan akt kojim bi neki od osnivača u ovom predmetu istupili iz poduzeća Cvjećarstvo s.p.o. već spisu prileže samo jednostrana odluka direktora kojim je konstatiran prestanak radnog odnosa i svojstvo osnivača poduzeća čime su tužitelji spriječeni u ostvarenju svojih članskih prava. Isključenje tužitelja odnosno njihovih pravnih prednika je u konkretnom slučaju provedeno protivno ustavnoj odredbi o zaštiti prava vlasništva, a obrazloženje suda koji nalazi neosnovanim tvrdnje tužitelja o ništetnosti odredbe članka 54. Statuta je potpuno promašeno i bez valjane pravne osnove. Žalitelji ističu da je Statut u suprotnosti o odredbama Ugovora o osnivanju privatnog poduzeća iz 1991. godine i to osobito s člancima 14., 24. i 31. Ugovora. Da sve ne bi stalo na tome, sud se osvrće i na iskaze tužitelja KŠ, ZŠ i tuženika VA kojima poklanja vjeru te zauzima stajalište kako tužitelji nisu isključeni iz poduzeća Cvjećarstvo nego su isti zanemarili svoje članstvo i nisu više aktivni, a što dalje opet gradi na iskazu tuženika VA glede pozivanja na sudjelovanje u radu skupštine društva. Ako je sud iskazima saslušanih tužitelja i tuženika poklonio vjeru, krajnje je nejasno na koji način je sud mogao ustanoviti da su tužitelji zanemarili svoje članstvo, kao i da su odbili doći na skupštine društva na koje su navodno pozvani. Teoriju o zanemarivanju članstva sud je primijenio i na ostale tužitelje. Nadalje, sud prvog stupnja, negirajući shvaćanje drugostupanjskog suda, se čak nije ni potrudio izvršiti korekciju iznesenog mišljenja iz prve odluke poslovni broj P-81/18 od 6. srpnja 2018. o (ne)osnovanosti prigovora tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji; pri tome, žalitelji navode dio obrazloženja (ranijeg) drugostupanjskog rješenja poslovni broj Pž-5202/18 od 28. siječnja 2020. sa str. 118.-123. spisa. Osim toga, sve do upisa u sudski registar Odluke o preoblikovanju i Društvenog ugovora od 16. prosinca 1995. egzistirao je Ugovor o osnivanju privatnog poduzeća Cvjećarstvo s .p.o. iz 1991. godine na koji se primjenjuje Zakon o poduzećima („Narodne novine” broj 53/91 i 58/93) pa je stoga nejasno pozivanje prvostupanjskog suda na odredbe članaka 6. i 411. Zakona o trgovačkim društvima; time je pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer je sud trebao primijeniti odredbu članka 103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01). Žalitelji smatraju da je društveni ugovor protivan i odredbi članka 138. u vezi s člankom 82. Zakona o poduzećima jer je sklopljen protivno člancima 7. i 14. Ugovora o osnivanju, kao i članka 24. Ugovora prema kojem članstvo prestaje istupanjem, a iz odluke direktora od 16. prosinca 1995. vidljivo je da se radni odnos izjednačava s osnivačkim pravima. Nadalje, tom je odlukom direktor isključio jedan broj osnivača iz članstva u poduzeću iako isključenje nije predviđeno; tužitelji se poziva ju i na odredbu članka 31. Ugovora prema kojem se ugovor može mijenjati samo suglasnom voljom svih osnivača. Konačno, tužitelji smatraju da je opisanim postupanjem prvostupanjskog suda, posebno vidljivo kroz negiranje utvrđenja iz drugostupanjske odluke, došlo do povrede prava tužitelja na pravično suđenje pa predlažu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske da usvoji njihovu žalbu, ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje; tužitelji potražuju trošak sastava žalbe u iznosu od 1.875,00 kn i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 1.100,00 kn.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba tužitelja je osnovana.

3.1. Ispitavši pobijanu presudu u dijelu u kojem je prvostupanjski sud odlučio o (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti odredbe članka 54. Statuta „Cvjećarstvo” proizvodno, uslužno i trgovačko društvo s.p.o. Vinkovci od 7. travnja 1993., odluke „Cvjećarstvo” proizvodno, uslužno i trgovačko društvo s.p.o. Vinkovci od 16. prosinca 1995. i Društvenog ugovora o preoblikovanju, usklađenju općih akata i temeljnog kapitala Cvjećarstvo društvo s ograničenom odgovornošću za proizvodnju, usluge i trgovinu Vinkovci, J. Kozarca 110 od 16. prosinca 1995. ovjerenog kod javnog bilježnika Želimira Mirić iz [adresa] 22. prosinca 1995. temeljem odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19) u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo jer je umjesto odredbi Zakona o poduzećima i, supsidijarno, Zakona o obveznim odnosima primijenio odredbe Zakona o trgovačkim društvima, a zbog čega je prvostupanjsku presudu u tom dijelu valjalo preinačiti.

4. Prethodno, ovaj sud napominje da je povodom (iste) žalbe tužitelja već odlučivao o pravilnosti i zakonitosti prvostupanjske presude poslovni broj P-117/2021-53 od 29. prosinca 2021. te je 16. travnja 2024. donio presudu poslovni broj Pž-633/2022-5 kojom je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu tako što je usvojio tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništavim/ništetnim odredbe članka 54. Statuta „Cvjećarstvo” proizvodno, uslužno i trgovačko društvo s.p.o. od 7. travnja 1993., odluke te pravne osobe od 16. prosinca 1995. i Društvenog ugovora o preoblikovanju, usklađenju općih akata i temeljnog kapitala Cvjećarstvo društvo s ograničenom odgovornošću za proizvodnju, usluge i trgovinu Vinkovci, J. Kozarca 110 od 16. prosinca 1995. ovjerenog kod javnog bilježnika Želimira Mirić iz [adresa] 22. prosinca 1995., dok je istom presudom odbio tužiteljevu žalbu i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništavim/ništetnim Odluke o izmjeni Društvenog ugovora od 25. listopada 2002. potvrđene po javnom bilježniku Želimiru Mirić 25. listopada 2002. pod poslovnim brojem OU-931/2002-2 i Društveni ugovor o preoblikovanju, usklađenju općih akata i temeljnog kapitala Cvjećarstvo društvo s ograničenom odgovornošću za proizvodnju, usluge i trgovinu Vinkovci, J. Kozarca 110 (pročišćeni tekst) od 25. listopada 2002. potvrđen po javnom bilježniku Želimiru Mirić 25. listopada 2002. pod poslovnim brojem OU-931/2002-2. Međutim, povodom tuženikove revizije protiv dijela presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-633/2022-5 od 16. travnja 2024. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Rev-452/2025-2 od 11. veljače 2026. sa str. 507.-511. spisa ukinuo (samo) drugostupanjsku presudu u točki I. izreke (dakle, u dijelu u kojem je preinačena prvostupanjska presuda) i predmet u tom dijelu vratio drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Prema obrazloženju navedene odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi da je drugostupanjski sud odluku o djelomičnoj osnovanosti tužbenog zahtjeva donio primijenivši pravilo o teretu dokazivanja iz članka 221.a Zakona o parničnom postupku i to na štetu tuženika jer su tuženici na ročištu od 7. studenoga 2021. predložili da se izvede dokaz uvidom u „radne dosjee” s time da su oni zatražili od društva kao treće osobe pribavu tih dosjea, no taj dokaz nije izveden, niti je prvostupanjski sud naveo razloge zašto je odbio izvesti taj dokaz, a „ni drugostupanjski sud ne obrazlaže zašto predloženi dokaz ne treba izvesti”.

4.1. Postupajući prema navedenoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ovaj sud je ponovno ispitao pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude koju tužitelji pobijaju žalbom i to samo u dijelu u kojem je odlučeno o (ne)osnovanosti deklaratornog tužbenog zahtjeva za utvrđenjem ništavosti/ništetnosti članka 54. Statuta „Cvjećarstvo” proizvodno, uslužno i trgovačko društvo s.p.o. od 7. travnja 1993., odluke te pravne osobe od 16. prosinca 1995. i Društvenog ugovora o preoblikovanju, usklađenju općih akata i temeljnog kapitala Cvjećarstvo društvo s ograničenom odgovornošću za proizvodnju, usluge i trgovinu Vinkovci, J. Kozarca 110 od 16. prosinca 1995. ovjerenog kod javnog bilježnika Želimira Mirić iz [adresa] 22. prosinca 1995.

5. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je još u ranijoj odluci poslovni broj Pž-633/2022-5 od 16. travnja 2024. naveo da tužitelji osnovano u žalbi ističu da se na konkretan spor trebaju primijeniti odredbe Zakona o poduzećima, a ne odredbe Zakona o trgovačkim društvima. Naime, odredbom članka 635. stavka 3. Zakona o trgovačkim društvima je propisano da se iznimno od odredbe članka 646. tog Zakona Zakon o poduzećima primjenjuje (i) na privatna poduzeća dok se ne pretvore u neko od trgovačkih društava ili ne nastave poslovati kao trgovci pojedinci. Slijedom navedenog, s obzirom na to da je Cvjećarstvo s.p.o. sve do 26. ožujka 1997. kada je u sudskom registru upisano usklađenje tog (dotadašnjeg) poduzeća s odredbama Zakona o trgovačkim društvima bilo privatno poduzeće, sve do navedenog datuma na odnose između članova tog poduzeća mjerodavne su odredbe Zakona o poduzećima, a ne odredbe Zakona o trgovačkim društvima. Upravo zbog navedenog, (ponovno) pozivanje prvostupanjskog suda na odredbu članka 411. Zakona o trgovačkim društvima u pobijanoj odluci je bespredmetno; jednako tako, i pozivanje suda prvog stupnja na odredbu članka 6. Zakona o trgovačkim društvima koja regulira preddruštvo trgovačkog društva nema utjecaja na ovaj spor jer ranije poduzeće (koje se kasnije pretvorilo u trgovačko društvo) nije preddruštvo trgovačkog društva nego pravna osoba na koju se primjenjivao raniji Zakon o poduzećima.

6. Nadalje, tužitelji u žalbi osnovano ukazuju na pogrešno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da tuženici kao članovi (sada) društva Cvjećarstvo d.o.o. (u odnosu na odluke koje su donesene dok se na Cvjećarstvo s .p.o. primjenjivao Zakon o poduzećima) nisu pasivno građanskopravno legitimirani. Naime, kao što je ovaj sud naveo i u rješenju poslovni broj Pž-5202/18 od 28. siječnja 2020., iz društvenog ugovora sa str. 38.-40. spisa je vidljivo da su tuženici kao osnivači dotadašnjeg poduzeća Cvjećarstva s.p.o. donijeli društveni ugovor na način da su taj ugovor potpisali. Prema tome, oni nisu na skupštini (tadašnjeg) poduzeća donijeli odluku o usvajanju društvenog ugovora, pa i zbog navedenog u ovom sporu ne može biti pasivno legitimirano društvo Cvjećarstvo d.o.o. Zbog toga, neovisno od činjenice što su statut Cvjećarstva s.p.o. od 7. travnja 1993. i Društveni ugovor od 16. prosinca 1995. akti te pravne osobe, te akte su donijeli tuženici (jednako kao i odluku o izmjeni Društvenog ugovora o preoblikovanju općih akata i temeljnog kapitala za Zakonom o trgovačkim društvima) slijedom čega su tuženici pasivno legitimirani u ovom sporu (u odnosu na sve odluke donesene prije 26. ožujka 1997.). Pri tome, ovaj sud ponovno napominje da upravo zato što se na konkretan spor za odluke donesene prije 26. ožujka 1997. primjenjuje Zakon o poduzećima, a ne Zakon o trgovačkim društvima, to je promašeno (ponovno) pozivanje prvostupanjskog suda na odredbe članaka 355. i 356. Zakona o trgovačkim društvima.

7. U odnosu na pravno shvaćanje prvostupanjskog suda koji smatra da odredba članka 54. Statuta Cvjećarstvo u kojoj je navedeno da se smatra da je osnivač istupio iz poduzeća ako mu je prestao radni odnos u poduzeću nije ništetna zato jer „u Zakonu o poduzećima nema odredbi o isključenju odnosno istupanju članova iz društva pa ta odredba nije suprotna prisilnim propisima”, ovaj sud ponovno napominje da je to pravno shvaćanje pogrešno. Naime, s obzirom na to da (doista) Zakonom o poduzećima nije regulirano istupanje i/ili isključenje članova iz poduzeća, a prema podacima u spisu to nije bilo regulirano ni aktima Cvjećarstva s .p.o. donesenima prije donošenja Statuta od 7. travnja 1993. (člankom 24. Ugovora o osnivanju privatnog poduzeća je samo bilo određeno da osnivač ima pravo istupiti iz poduzeća uz povlačenje svog osnivačkog uloga s time da svoje istupanje mora najaviti šest mjeseci unaprijed), to je svakom članu/osnivaču poduzeća Cvjećarstvo s.p.o. moglo prestati članstvo u tom poduzeću samo njegovim istupanjem s time da je on svoju volju za istupanjem iz poduzeća morao poduzeću najaviti barem šest mjeseci unaprijed. Međutim, prema iskazima svih saslušanih tužitelja proizlazi da tužitelji/njihovi prednici nisu istupili iz poduzeća Cvjećarstvo s.p.o., a niti su tuženici dostavili bilo kakve dokaze o tome da su tužitelji/njihovi prednici prije donošenja Statuta 7. travnja 1993. istupili iz poduzeća Cvjećarstvo s.p.o. niti da su se nakon donošenja tog Statuta tužitelji/njihovi prednici suglasili da im prestankom njihova radnog odnosa prestaje i svojstvo osnivača (članova) poduzeća Cvjećarstva s .p.o. kao i prava koja iz članstva u tom poduzeću proizlaze. Upravo zbog navedenog, kao i zato što je odluka Cvjećarstva s.p.o. od 16. prosinca 1995. kojom je konstatirano da je tužiteljima/njihovim prednicima prestao radni odnos pa time i svojstvo osnivača donesena na temelju navedene odredbe Statuta Cvjećarstva s .p.o., to su i odredba članka 54. Statuta Cvjećarstva s.p.o. od 7. travnja 1993. i Odluka od 16. prosinca 1995. ništetne prema odredbi članka 103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01) jer su protivne članku 48. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine” broj 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14) kojom se jamči pravo vlasništva, a što je drugostupanjski sud naveo i u ranijoj presudi poslovni broj Pž-633/2022-5 od 16. travnja 2024.

7.1. Pri tome, pogrešno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da ta odredba Statuta i Odluka od 16. prosinca 1995. nisu protivne navedenoj odredbi Ustava Republike Hrvatske jer osnivački ulog nisu uplatili osnivači društva osobno nego je za iste ulog uplatio Vodovod Vinkovci. Naime, neovisno o tome tko je u ime i za račun osnivača uplatio osnivački ulog, vlasnici osnivačkog uloga jesu tužitelji/njihovi prednici te zato samo oni mogu raspolagati sa svojim ulozima, a ne netko drugi. Prema tome, samo članstvo u poduzeću pa tako i vlasnička prava na osnivačke uloge u poduzeću Cvjećarstvo s.p.o. (koja proizlaze iz tog članstva) nije bilo moguće oduzeti tužiteljima/njihovim prednicima ni odlukom direktora Cvjećarstva s.p.o. od 16. prosinca 1995. sa str. 37. spisa kojom je konstatirano da je njima prestao radni odnos i time ujedno svojstvo osnivača poduzeća ni na temelju članka 54. Statuta tog poduzeća od 7. travnja 1993. jer su i ta odluka i sama odredba članka 54. Statuta protivne odredbi članka 48. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo vlasništva. Osim toga, prema članku 49. stavku 3. Ustava Republike Hrvatske prava stečena ulaganjem kapitala (a ulaganjem kapitala se stječe osnivački ulog čime ulagač postaje član poduzeća i time ujedno stječe sva prava koja iz članstva proizlaze) se ne mogu umanjiti (ni) zakonom niti drugim pravnim aktom - upravo zato, članstvo tužitelja/njihovih prednika u poduzeću Cvjećarstvo s.p.o. nije moglo prestati ni na temelju internih akata tog poduzeća s kojima se članovi poduzeća nisu suglasili niti im je tim aktima bilo moguće jednostrano oduzeti osnivački ulog.

7.2. Naime, jednako kao što je to na primjer, propisano odredbom članka 455. stavka 3. Zakona o trgovačkim društvima (koji zakon se, kako je ranije navedeno u ovoj odluci, ne primjenjuje na konkretan spor) da odluka o izmjeni društvenog ugovora kojom se povećavaju obveze članova prema društvu koje proizlaze iz društvenog ugovora ili se pojedinim članovima smanjuju prava koja imaju na temelju toga ugovora može donijeti samo onda ako se s time suglase svi članovi društva na koje se odnosi povećanje obveza ili smanjenje prava, tako se članovima poduzeća mogu isključivo njihovom voljom smanjiti ili ograničiti određena članska prava pa stoga oni (upravo zbog toga što Zakon o poduzećima nije propisao način istupanja ili isključenja iz poduzeća, a kako je to sada određeno člankom 420. Zakona o trgovačkim društvima) isključivo svojom voljom mogu istupiti iz poduzeća s time da im se (i) u tom slučaju mora naknaditi vrijednost osnivačkog uloga prema članku 25. Ugovora o osnivanju privatnog poduzeća. Slijedom navedenog, neovisno o tome jesu li tužitelji/njihovi prednici zanemarili svoje članstvo u poduzeću i nisu aktivno sudjelovali u ostvarivanju svojih članskih prava u poduzeću Cvjećarstvo s .p.o. te jesu li oni bili u radnom odnosu u tom poduzeću u vrijeme donošenja (izmjena) Statuta od 7. travnja 1993., njihovo članstvo u tom poduzeću je moglo prestati isključivo njihovom voljom - njihovim istupanjem iz tog poduzeća uz povlačenje njihova osnivačkog uloga sukladno članku 24. Društvenog ugovora o osnivanju privatnog poduzeća.

8. Međutim, iz provedenog postupka pa tako i iz iskaza prvotuženika NŠ sa str. 165.-166. spisa (koji je bio direktor poduzeća Cvjećarstvo s .p.o. u vrijeme donošenja Odluke od 16. prosinca 1995. kojom je konstatirano da je prestalo svojstvo osnivača poduzeća tužitelja/njihovih prednika upravo njihovim prestankom radnog odnosa i koji je prema izvatku iz sudskog registra za Cvjećarstvo d.o.o. sa str. 68.-71. spisa direktor tog trgovačkog društva kao pravnog sljednika ranijeg poduzeća) ne proizlazi da su tužitelji/njihovi prednici istupili iz poduzeća Cvjećarstvo s.p.o. prema članku 24. Ugovora o osnivanju privatnog poduzeća neovisno o tome što je istima prestao radni odnos u tom poduzeću, a niti su oni dali suglasnost na odluku o usvajanju (izmjene) Statuta od 7. travnja 1993. prema kojem (članak 54. tog Statuta), njihovo članstvo u poduzeću Cvjećarstvo s.p.o. (kao dodatni razlog pored njihova istupanja iz društva prema članku 24. Ugovora o osnivanju privatnog poduzeća) automatski prestaje prestankom njihova radnog odnosa u poduzeću. Upravo zbog navedenog, neovisno o razlozima zbog kojih su tužitelji/njihovi prednici prestali raditi u poduzeću Cvjećarstvo s.p.o., a koji bi se mogli utvrditi uvidom u njihove „radne dosjee” (prema iskazu prvotuženika neki su dali otkaz, neki otišli u mirovinu, neki u vojsku), oni nisu istupili iz poduzeća Cvjećarstvo s .p.o., a jedino je na taj način moglo prestati njihovo članstvo u tom poduzeću. Osim toga, ni sam prvotuženik u svom iskazu (a prvotuženik je ujedno i direktor Cvjećarstva d.o.o. kao pravnog sljednika ranijeg poduzeća) nije naveo da bi se tužitelji/njihovi prednici naknadno suglasili s time da je razlog njihova prestanka članstva u poduzeću Cvjećarstvo s.p.o. prestanak njihova radnog odnosa u tom poduzeću odnosno da su oni naknadno dali suglasnost volje na odredbu članka 54. Statuta da njihovo članstvo u poduzeću prestaje iz tog razloga, a tu činjenicu nisu isticali ni preostali tuženici tijekom cijelog postupka (neovisno o tome što su neki od njih tvrdili da je tužiteljima članstvo u poduzeću prestalo upravo prestankom njihova radnog odnosa). Upravo zbog toga, sud prvog stupnja pravilno nije provodio dokaz uvidom u radne dosjee tužitelja/njihovih prednika jer je radnopravni status tužitelja/njihovih prednika neovisan od njihova članstva u poduzeću Cvjećarstvo s.p.o. pa je zato taj sud sukladno odredbi članka 292. stavka 4. Zakona o parničnom postupku raspravnim rješenjem od 7. listopada 2021. pravilno odbio prijedlog tuženika za pribavom radnih dosjea za pravne prednike tužitelja (premda je pri tome propustio navesti razloge odbijanja izvođenja tog dokaza). Jednako tako, drugostupanjski sud se u ranijoj odluci poslovni broj Pž-633/2022-5 od 16. travnja 2024. nije posebno osvrtao na taj dokazni prijedlog tuženika odnosno na odluku prvostupanjskog suda o odbijanju izvođenja tog dokaza upravo zato što razlozi zbog kojih je prestao radni odnos tužitelja/njihovih prednika (a koji bi se mogli utvrditi uvidom u njihove radne dosjee) nisu odlučni za prestanak njihova članstva u poduzeću odnosno za osnovanost tužbenog zahtjeva o utvrđenju ništetnosti odredbe članka 54. Statuta „Cvjećarstvo” proizvodno, uslužno i trgovačko društvo s.p.o. Vinkovci od 7. travnja 1993.

8.1. Naime, upravo zbog toga što tužitelji/njihovi prednici nisu dali suglasnost volje na odredbu članka 54. Statuta od 7. travnja 1993. da njihovo članstvo u poduzeću Cvjećarstvo s.p.o. automatski prestaje prestankom njihova radnog odnosa (štoviše, prema iskazu prvotuženika NŠ sa str. 165. spisa 6 ili 7 zaposlenika je 1992. godine otišlo u mirovinu, dakle i prije donošenja Statuta od 7. travnja 1993.), to njihovo članstvo u poduzeću nije moglo prestati prestankom njihova radnog odnosa pa stoga izvođenje dokaza uvidom u radne dosjee tužitelja/njihovih prednika iz kojih bi se mogli utvrditi razlozi zbog kojih im je prestao radni odnos nije važno za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbe članka 54. Statuta od 7. travnja 1993. i odluke „Cvjećarstvo” proizvodno, uslužno i trgovačko društvo s.p.o. Vinkovci od 16. prosinca 1995. (koja je odluka donesena na temelju te odredbe Statuta), kao i na ništavost/ništetnost Društvenog ugovora o preoblikovanju, usklađenju općih akata i temeljnog kapitala Cvjećarstvo društvo s ograničenom odgovornošću za proizvodnju, usluge i trgovinu Vinkovci, J. Kozarca 110 od 16. prosinca 1995. ovjerenog kod javnog bilježnika Želimira Mirić iz [adresa] 22. prosinca 1995. koji nije donesen potrebnom većinom glasova članova poduzeća Cvjećarstvo s.p.o. Međutim, budući da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Rev-452/2025-2 od 11. veljače 2026. (djelomično) ukinuo raniju drugostupanjsku presudu poslovni broj Pž-633/2022-5 od 16. travnja 2024. upravo zbog toga što „drugostupanjski sud ne obrazlaže zašto predloženi dokaz ne treba izvesti”, to je ovaj sud sada u ovoj odluci naveo razloge zbog čega uvid u radne dosjee tužitelja/njihovih prednika nije odlučan za (ne)osnovanost deklaratornog tužbenog zahtjeva tužitelja za utvrđenjem ništetnosti članka 54. Statuta od 7. travnja 1993. i odluke od 16. prosinca 1995. (te Društvenog ugovora od 16. prosinca 1995.).

8.2. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je i u presudi poslovni broj Pž-633/2022-5 od 16. travnja 2024. naveo da je ništav/ništetan (i) Društveni ugovor kojeg su tuženici donijeli 16. prosinca 1995. Ovo stoga jer prema članku 7. Ugovora o osnivanju privatnog poduzeća (str. 26. spisa) svaki osnivač je imao udjel od 5% u poduzeću Cvjećarstvo s.p.o., a prema članku VIII Društvenog ugovora od 16. prosinca 1995. udjeli 11 tužitelja/njihovih prednika isključenih Odlukom od 16. prosinca 1995. su raspodijeljeni na tri tuženika tako da su CA i RA (svakome od njih) „pridodana” četiri udjela isključenih osnivača, a tuženici LŠ tri udjela. Međutim, upravo zbog toga što za takvo raspolaganje udjela isključenih osnivača nema temelja u pravnom poslu (isključeni članovi nisu pravnim poslom na primjer, ugovorom o kupoprodaji, darivanju i slično, svoje udjele prenijeli na navedena tri tuženika), u odluci suda ili zakonu, to su tužitelji/njihovi prednici unatoč činjenici što su članovi Cvjećarstva s.p.o. isključeni od donošenja Društvenog ugovora kao i drugih odluka potrebnih za usklađenje Cvjećarstva s.p.o. sa Zakonom o trgovačkim društvima prema odredbi članka 637. stavka 5. Zakona o trgovačkim društvima. Time su oni onemogućeni u ostvarenju svog članstva u poduzeću (pa tako i u ostvarenju svog prava da se u članku IV. društvenog ugovora navedu kao članovi društva premda to jesu). Slijedom toga, njima je protivno odredbi članka 50. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske tim Društvenim ugovorom ograničena poduzetnička sloboda pa je zato i taj Društveni ugovor ništav/ništetan u smislu članka 103. stavka 1. (ranijeg) Zakona o obveznim odnosima. Osim toga, kako tužitelji/njihovi prednici predstavljaju većinu potrebnu za donošenje Društvenog ugovora, to je očito da je Društveni ugovor donesen zapravo odlukom članova društva koji raspolažu sa samo 45% udjela u poduzeću Cvjećarstvo s.p.o.

9. Nadalje, pozivanje prvostupanjskog suda u obrazloženju pobijane presude na činjenicu da su odluke objavljene u „Narodnim novinama“ te da su tužitelji sukladno odredbi članka 72.c stavka 3. Zakona o sudskom registru mogli u roku od tri godine od upisa odluka podnijeti tužbu za utvrđenje ništetnosti upisa je irelevantno u ovoj pravnoj stvari. Naime, utvrđenje ništetnosti odluke članova društva i utvrđenje ništetnosti upisa odluka društva u sudski registar su dva različita pravna instituta, a k tome (za razliku od ništetnosti upisa odluka u sudski registar) tužba za utvrđenje ništetnosti odluka članova društva donesenih prema Zakonu o poduzećima se može uvijek podnijeti u smislu članka 110. (ranijeg) Zakona o obveznim odnosima koji se supsidijarno primjenjuje u ovom sporu - dakle, podnošenje te tužbe nije vezano nikakvim rokom.

10. Slijedom navedenog, žalbu svih tužitelja u dijelu u kojem su oni pobijali prvostupanjsku presudu kojom je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništavim/ništetnim svih odluka koje su donesene u razdoblju dok se na Cvjećarstvo s.p.o. primjenjivao Zakon o poduzećima je valjalo uvažiti kao osnovanu i u tom dijelu (ponovno) preinačiti prvostupanjsku presudu, a na temelju odredbe članka 373. točke

3. Zakona o parničnom postupku.

11. S obzirom na to da su zbog djelomično preinačene prvostupanjske presude obje stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, to je i prvostupanjsku odluku o troškovima postupka valjalo preinačiti tako da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, a sukladno odredbi članka 166. u vezi članka 154. stavka 4. Zakona o parničnom postupku. Stoga je i tužiteljevu žalbu protiv točke II. izreke prvostupanjske presude valjalo preinačiti, a na temelju odredbe članka 380. točke 3. Zakona o parničnom postupku.

Zagreb, 15. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Davor Pustijanac