REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2391/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne Maržić, predsjednika vijeća, dr. sc. Jelene Čuveljak, suca izvjestitelja i Željka Šimića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RADNIK d.d., OIB 21846792292, Križevci, Ulica kralja Tomislava 45, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika OSNOVNA ŠKOLA ČISTA VELIKA, OIB 09629670490, Čista Velika, Čista Velika bb, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Burić, odvjetnik u Šibeniku, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1680/2024 od 7. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1680/2024 od 7. travnja 2026. u točkama I. i IV. izreke i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Osnovna škola „Čista Velika“, 22 214 Čista Velika, OIB: 09629670490, da tužitelju Radniku d.d., Tomislavova 45, 48 260 Križevci, OIB: 21846792292, isplati iznos od 37.336,18 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 08.06.2014. do 31.07.2014. prema čl. 12.a.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi – po referentnoj stopi uvećanoj za osam postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja utvrđuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 01.01.2024. do naplate po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 16.038,61 EUR (šesnaesttisućatridesetosam eura i šestdesetjedan cent), u roku od osam dana.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.461,39 EUR.

III. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1680/2024 od 7. travnja 2026. u točkama II. i V. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1680/2024 od 7. travnja 2026. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 37.336,18 EUR sa zateznim kamatama od 8. lipnja 2014. do isplate po stopi propisanoj za trgovačke ugovore (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu iznosa od 9.334,05 EUR sa zateznim kamatama od 8. lipnja 2014. Točkom III. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu iznosa od 1.235,07 EUR sa zateznim kamatama od 8. lipnja 2014. do isplate. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 15.7553,03 EUR sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose. Točkom V. izreke odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 12.742,51 EUR sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Protiv presude žalbu su podnijele obje stranke.

3. Tužitelj pobija presudu u točkama II. i V. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ovome sudu ukinuti presudu u pobijanim dijelovima uz naknadu troškova žalbenog postupka u vidu troška sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 EUR i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 513,15 EUR.

4. Tuženik pobija presudu u točkama I. i IV. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ovome sudu preinačiti presudu u pobijanim dijelovima i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u vidu troška sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 EUR i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 663,61 EUR.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Tužiteljeva žalba nije osnovana, dok je tuženikova žalba osnovana.

7. Presuda u pobijanom dijelu ispitana je na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/07, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 157/23; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, i na pravilnu primjenu materijalnog prava, imajući u vidu odredbu članka 467. stavka 1. ZPP-a.

8. Iz obrazloženja pobijane presude i podataka u spisu proizlazi da je predmet spora isplata iznosa od 47.905,30 EUR s osnove troškova nastalih obustavom radova na gradilištu sportske dvorane u Čistoj Velikoj u razdoblju od 20. travnja 2012. do 20. kolovoza 2012. Prvostupanjski sud je utvrdio nespornim činjenicu da je 4. kolovoza 2011. sklopljen Ugovor o dovršetku izgradnje školske sportske dvorane u Čistoj Velikoj broj: 06-G-Š- 10046/11-15 (dalje: Ugovor) između Republike Hrvatske po Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, kao Naručitelja, ovdje tuženika - Osnovne škole „Čista Velika“, kao Investitora i ovdje tužitelja – društva Radnik d.d., kao Izvođača (dalje: Ugovor) te činjenicu da je došlo do obustave radova od 20.travnja 2012 do 20. Utvrdio je spornim tko je odgovoran za obustavu radova, o kojima izdacima se radi, jesu li oni bili nužni i opravdani, njihovu visinu te je li tražbina zastarjela.

9. Glede prigovora promašene pasivne legitimacije prvostupanjski sud je izveo zaključak da je tuženik kao investitor pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, pozivajući se na odredbu članka 4. stavka 4. te članaka 5. i 8. stavka 1. Zauzima stajalište da se radi o djeljivoj obvezi te utvrdivši da se radi o djeljivoj obvezi nastaloj trgovačkim ugovorom primjenjuje odredbu članka 42. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj u takvom slučaju više dužnika u toj djeljivoj obvezi odgovaraju vjerovniku solidarno.

10. Prigovor zastare ocjenjuje neosnovanim primijenivši zastarni rok iz odredbe članka 225. ZOO-a koji po ocjeni suda nije protekao od 17. travnja 2014., kada je izvršena primopredaja radova i sastavljen zapisnik o okončanom obračunu do dana podnošenja tužbe 13. travnja 2017.

11. Na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio je da je do obustave radova došlo zbog propusta naručitelja, kojem je ugovorna obveza izraditi uredni u usklađenu projektnu dokumentaciju, što nije učinio. Stoga je zaključio da se posljedice obustave u vidu izdataka učinjenih radi osiguranja i zaštite ne mogu staviti na teret izvođača, već ih je dužan snositi naručitelj, sukladno odredbi članka 72. Posebnih uzanci o građenju (Službeni list SFRJ br. 18/77, 29/78, „Narodne novine“ broj 53/91, 35/05; dalje: Uzance). Utvrdio je da su svi troškovi za koje tužitelj traži naknadu bili potrebni i nužni te da se radi o opravdanim troškovima i troškovima koji su razborito poduzeti da bi se gradilište zaštitilo zbog obustave radova slijedom čega mu je naložio isplatu iznosa od 46.670,23 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

12. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu PDV -a na utvrđene troškove, i koji iznosi 9.334,05 EUR, prvostupanjski sud zauzima stajalište da tužitelj kao obveznik poreza na dodanu vrijednost ima pravo na odbitak pretporeza za usluge koje su predmet tih troškova zbog čega PDV ne predstavlja izdatak koji ga konačno tereti.

13. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da on kao obveznik poreza na dodanu vrijednost ima pravo na odbitak pretporeza po ulaznim računima te da je taj porez već platio državi po okončanoj situaciji. Ukazuje da je prema odredbi članka 58. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost odbitak pretporeza moguć samo na ulazne račune, odnosno koje izdaju druge osobe. Ukazuje i da je prema Ugovoru ugovoreno da će se izvedeni radovi platiti sa PDV-om.

14. Tuženik u žalbi u bitnome navodi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio neosnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije. Smatra da je prema Ugovoru i odredbi članka 72. Posebnih uzanci obveznik plaćanja predmetnih izdataka Republika Hrvatska, kao naručitelj tih radova, a ne tuženik kao investitor. Smatra da presuda ima nedostatka zbog kojih se ne može ispitati na koji način je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Nadalje navodi da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje glede odlučne činjenice kad je i kako tužitelj prekrižio odredbu članka 3.1. Dodatka Ugovoru, odnosno je li to učinio oprije njegovog potpisa. Smatra i da je pogrešno ocijenjen neosnovanim prigovor zastare. Ističe da se konkretno primjenjuje zastrani rok iz odredbe članka 228. stavka 1. ZOO-a te da to on počinje teći prema odredbi članak 215. ZOO-a najkasnije prvi dan nakon završetka tih prekida radova, dakle 21. kolovoza 2012., a koji je onda protekao do dana podnošenja tužbe. Smatra i da su utvrđenja prvostupanjsko suda glede troškova nastalih zbog privremenog prekida radova nepravilna i nezakonita. Navodi da je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka, na koje primjedbe vještak nije odgovorio. Stoga smatra kako je prvostupanjski sud poklonio vjeru nalazu i mišljenju vještaka, a u kojem troškovi nisu razdvojeni ni identificirani kao (isključivi) troškovi koji se podvode pod odredbu Uzancu 72. slijedom čega je i u tom dijelu pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

15. Prvenstveno valja napomenuti da je u ovoj pravnoj stvari već donesena presuda ovog suda poslovni broj Pž-3412/2022-2 od 7. rujna 2022. kojom je odbijena tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda poslovni broj P-1030/20 od 7. lipnja 2022. kojom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 360.942,47 kn s pripadajućim zateznim kamatama i naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 50.000,00 kn. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-540/2024-2 od 5. lipnja 2024. povodom tužiteljeve revizije ukinuta je ta odluka ovog suda i odluka prvostupanjskog suda i predmet vraćen tom sudu na ponovno suđenje. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u toj odluci zauzeo pravna shvaćanja da izdaci koje je izvođač učinio radi osiguranja i zaštite izvedenih radova za vrijeme privremene obustave izvođenja radova za koje je odgovoran naručitelj ne predstavlja štetu, već ispunjenje ugovorne obveze ako to proizlazi izravno ili posredno iz utanačenja ugovora, koje izdatke je dužan naknaditi naručitelj ako je odgovoran za obustavu radova; da koji su to izdaci u svezi osiguranja i zaštite ovisi o okolnostima svakog slučaja, kao što je primjerice, stanje izvedenih radova, prirodu i namjenu objekta i nužnosti izdataka radi osiguranja i zaštite izvedenih radova te da obveza podmirenja tih troškova zaštite i osiguranja izvedenih radova dospijeva sukladno odredbama ugovora o dospijeću svih obveza koje su ugovorom utanačene. Budući da su sudovi u ovom postupku pošli od pogrešnog pravnog pristupa suprotnog od ovog izraženog u navedenoj odluci, zbog čega nisu utvrđene sve odlučne činjenice, dospijeće obveze, vrsta, opseg opravdanih troškova i njihova visina Vrhovni sud Republike Hrvatske je tom odlukom ukinuo navedenu odluku ovog i prvostupanjskog suda i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

16. Prvostupanjski sud donošenjem presude u pobijanom dijelu nije počinio nijednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi glede ocjene prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora promašene pasivne legitimacije. Prvostupanjski sud dao je razloge o neosnovanosti tog prigovora koji su jasni i neproturječni.

17. Naime, potpisnici Ugovora su tužitelj kao izvođač, Ministarstvo mora prometa i infrastrukture kao naručitelj i tuženik kao investitor.

18. Iz sadržaja Ugovora slijedi:

- da prema odredbi članka 2. stavka 1. ugovorna cijena iznosi 8.956.972,13 kn;

- da izvođač preuzima obvezu izvođenja radova iz članka 1. Ugovora u iznosu iz prethodnog stavka po jediničnim neto cijenama utvrđenim za pojedine vrste radova i radove po stavkama koji su navedeni i upisani u ugovornom troškovniku;

- da prema odredbi članka 8. stavka 1. Ugovora, ukoliko se pojavi potreba za izvođenjem neugovorenih, dodatnih, nepredviđenih radova, koji bi bili neophodni za potpuni dovršetak izgradnje objekta, ugovorne stranke su suglasne da će se isti izvoditi samo uz prethodno odobrenje naručitelja i investitora, sukladno uvjetima i obračunu istih prema sklopljenom dodatku ovom Ugovoru, odnosno po novom ugovoru sklopljenom za dodatne radove, po provedenom postupku javne nabave, sukladno Zakonu o javnoj nabavi („Narodne novine“ broj 110/07, 125/08);

- da prema odredbi članka 8. stavka 2. Ugovora trošak za neugovorene, dodatne i nepredviđene i svake druge radove koji nisu predviđeni u ugovornom troškovniku i za koje nije sklopljen dodatak ovom ugovoru prema odredbi stavka 1. ovog članka, u potpunosti iznosi investitor;

- da su prema odredbi članka 4. stavka 4. Ugovora stranke ugovorile da će naručitelj izvođaču platiti izvedene radove prema privremenim situacijama i okončanoj situaciji ovjerenima od strane nadzornog inženjera, na žiro račun izvođača, u roku ne kasnijem od 45 dana od dana zaprimanja urednog zahtjeva od strane naručitelja;

- da je odredbom članka 5. Ugovora ugovoreno kako su naručitelj i investitor, uz ostalo, dužni redovito plaćati uredne situacije izvođaču sukladno odredbama Ugovora te obavljati sve radnje za koje je po ovom ugovoru izravno zadužen naručitelj, te je dužan izvođač sve ugovorene radove izvesti u skladu s Ugovorom, tehničkom dokumentacijom, zakonskim propisima, uputama i nalozima nadzornog inženjera, normativima i standardima koji su sastavni dio Ugovora, a čija upotreba obvezna, poštujući u svemu pravila struke i običaje (stavak 3. članak 5.);

- da je ugovorena primjena Uzanci za sve što nije izrekom navedeno u Ugovoru, ili nije izrekom uređeno zakonom (članak 17.).

19. Posebnim uzancama o građenju u odredbi članka 70. do članka 73. propisano je je:

„(Članak 70.) Izvođač ima pravo privremeno obustaviti izvođenje radova ako je postupcima naručioca spriječen da izvodi radove ili je zbog tih postupaka izvođenje radova znatno otežano. Postupcima naručioca prema odredbi stava 1. ove uzance smatraju se neispunjenje ili neuredno ispunjenje njegovih obveza kao što su otklanjanje nedostataka u tehničkoj dokumentaciji na temelju koje se izvode radovi, isplata predujma i isplata privremene situacije. Izvođač može obustaviti radove zbog neispunjenja obveze naručioca tek nakon proteka primjerenog roka što ga je ostavio naručiocu za ispunjenje obveze. (Članak 71.) Izvođač je dužan nastaviti izvođenje radova nakon prestanka smetnje zbog koje su radovi obustavljeni. (Članak 72.) U slučaju obustave radova izvođač je dužan već izvedene radove zaštititi od propadanja poduzimanjem samo mjera zaštite koje su nužne. Uz to je dužan nastojati da troškovi u vezi s time budu što manji. Troškove zaštite izvedenih radova i ostale izdatke što ih je izvođač imao u vezi s time podmiruje naručilac. Te troškove i izdatke podmiruje izvođač samo u slučaju u kojemu je on odgovoran za obustavu radova. (Članak 73.) Ugovarač koji je odgovoran za obustavu radova dužan je drugom ugovaraču nadoknaditi štetu koju je pretrpio zbog obustave radova. Naknada štete obuhvaća i izmaklu dobit.“.

20. Konkretno se radi o tražbini u vidu izdataka koje je izvođač učinio radi osiguranja i zaštite izvedenih radova za vrijeme privremene obustave izvođenja radova, a koja tražbina prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-540/2024-2 od 5. lipnja 2024. ne predstavlja štetu, već ispunjenje ugovorne obveze.

21. Uzimajući u obzir citirane odredbe članka 4. stavka 4. i članka 5. Ugovora prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su stranke Ugovora bile u poslovnom odnosu glede izgradnje školske sportske dvorane u Čistoj Velikoj te se isto tako i tuženik kao investitor uz naručitelja (Ministarstvo mora prometa i infrastrukture) obvezao platit cijenu radova, kao i obavljati sve radnje za koje je izravno zadužen naručitelj. Činjenica da je tuženik također obveznik plaćanja proizlazi i iz odredbe članka 8. stavka 1. Ugovora koji se odnose na dodatne i neugovorne radove i obračune, a kojom je izričito propisano (stavak 2.) da će trošak za neugovorene dodatne i nepredviđene radove snositi investitor, a to tuženik.

22. Točno je da je odredbom članka 72. Posebnih uzanci, koje su sastavni dio Ugovora (članak 17. Ugovora) propisano da te izdatke izvođaču podmiruje naručitelj. Međutim, uzimajući u obzir navedene odredbe Ugovora, čija je ugovorna strana i tuženik kao investitor, kao i činjenicu da su Posebne uzance sastavni dio Ugovora, jasno je tuženik ima obvezu naknaditi izvođaču nastale troškove kao obvezu koju je preuzeo Ugovorom, a koje shvaćanje je Vrhovni sud Republike Hrvaste izrazio i u svojoj ukidnoj odluci.

23. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim prigovor zastare.

24. Naime, budući da se radi o ispunjenju obveze preuzete Ugovorom, dakle ispunjenju ugovorne obveze, u konkretnom slučaju primjenjuje se trogodišnji zastarni rok iz odredbe članka 228. stavka 1. ZOO-a, a ne petogodišnji, odnosno opći zastarni rok iz odredbe članka 225. ZOO-a.

25. Prema odredbi članka 228. stavka 1. ZOO-a međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu roba i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine. Kako se konkretno radi o trgovačkom ugovoru te o izdacima učinjenim u vezi s ugovorom o prometu robe i usluga, primjenjuje se upravo zastarni rok iz te odredbe.

26. Prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio i početak tijeka zastarnog roka.

27. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj ukidnoj odluci izrazio shvaćanje da obveza podmirenja tih troškova zaštite i osiguranja izvedenih radova dospijeva sukladno odredbama ugovora o dospijeću svih obveza koje su ugovorom utanačene.

28. Prema odredbi članka 4. stavka 1. Ugovora izvođač će za izvedene radove ispostavljati mjesečne privremene situacije i okončanu situaciju. Prema odredbi stavka 2. privremene situacije se mogu ispostaviti nakon izvođenja dijela radova sukladno rokovima izvođenja, ali ne učestalije od jedanput mjesečno te ih izvođač ispostavlja najkasnije do 10-tog u mjesecu za radove izvedene u proteklom mjesecu ovjerene od nadzornog inženjera.

29. U konkretnom slučaju nesporno je da je prekid radova trajao od 20. travnja 2012. do 20. kolovoza 2012. Stoga je tužitelj sukladno navedenim odredbama Ugovora za izdatke troškova zaštite i osiguranja izvedenih radova u tom razdoblju trebao ispostavljati mjesečne situacije najkasnije svakog 10-tog u mjesecu za prethodni mjesec, a ne tek nakon izdavanja okončane situacije, odnosno sastavljanja zapisnika o okončanom obračunu, koji je sastavljen gotovo dvije godine nakon razdoblja prekida radova i učinjenih izdataka.

30. Prema odredbi stavka 4. tog članka dospijeće obveze plaćanja po situacijama je 45 dana od dana zaprimanja urednog zahtjeva od strane naručitelja. Stoga bi za izdatke u mjesecu travnju privremena situacija (obračun tih izdataka) trebala biti izdana najkasnije 10. svibnja 2012. te bi dospijevala 24. lipnja 2012., za svibanj 2012., 10. lipnja 2012. (dospijeće 25. srpnja 2012.) za lipanj 2012. , 10. srpnja 2012. (dospijeće 24. kolovoza 2012.), za srpanj 2012. 10. kolovoza 2012. (dospijeće 24. rujna 2012.) te za kolovoz 2012. 10. rujna 2012. (dospijeće 25. listopada 2012.)

31. Stoga je sukladno odredbi članka 215. ZOO-a tužitelj mogao tražiti ispunjenje te svoje tražbine nakon dospijeća svake mjesečne privremene situacije (obračuna tih izdataka). Kako je od njihovog dospijeća do podnošenja tužbe nedvojbeno protekao trogodišnji zastarni rok iz odredbe članka 228. stavka 1.

ZOO-a tužiteljeva tražbina je zastarjela.

32. Budući da je neosnovan tužbeni zahtjev zbog osnovanosti prigovora zastare, ovaj sud nije ispitivao ocjenu osnovanosti ostalih tuženikovih žalbenih navoda.

33. Stoga je primjenom odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a valjalo preinačit presudu u točki I. izreke i odbit tužbeni zahtjev u tom dijelu kao neosnovan.

34. Budući da je tužiteljeva tražbina zastarjela zbog osnovanosti prigovora zastare, ona je zastarjela u cijelosti pa tako i odnosu na obračunati PDV na te izdatke. Stoga je tužiteljevu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu u točki II. izreke.

35. Budući da je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je primjenom odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a preinačiti i odluku o troškovima postupka.

36. Tuženik ima pravo na temelju odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a na naknadu troška sastava odgovora na tužbu, podneska od 29. lipnja 2018., 9. siječnja 2026. i 30. siječnja 2026. prema Tbr. 8/1 , 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa) u iznosu od 1.250,00 EUR, sastava podneska od 6. listopada 2025. prema Tbr. 8/4, 46. i 52. Tarife u iznosu od 62,50 EUR, te zastupanja na ročištima od 9. ožujka 2018., 14. lipnja 2018., 31. listopada 2018., 15. veljače 2019., 6. svibnja 2019., 31. svibnja 2022., 12. veljače 2022. i 24. ožujka 2026., svako prema Tbr. 91/, 46. i 54. Tarife u iznosu od 1.250,00 EUR, što sa troškom žalbenog postupka u vidu troška sastava žalbe prema Tbr 10/1, 46. i 54. Tarife u iznosu od 1.562,50 EUR i troška sudske pristojbe na žalbu prema Tar. br. 3. točka 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23) u iznosu od 663,61 EUR ukupno iznosi 16.038,61 EUR.

37. Tuženik nema pravo na naknadu troška sastava podneska od 6. listopada 2025. prema Tbr. 8/1 Tarife jer taj podnesak ne predstavlja obrazloženi podnesak u smislu Tbr. 8/1 Tarife, već ostali podnesak u smislu Tbr. 8/4. Tarife. Također, naknadu troška sastava tog podneska je zatražio dva puta i to u iznosu od 1.250,00 EUR za svaki. Stoga je u tom dijelu njegov zahtjev za naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 1.461,39 EUR ocijenjen neosnovanim.

38. Budući da tužitelj u sporu nije uspio u cijelosti, valjalo je odbiti njegovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu u točki V. izreke.

39. Slijedom svega navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 15. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Mirna Maržić