REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3198/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davora Pustijanca, predsjednika vijeća, Radovana Raduke, suca izvjestitelja i Željka Šimića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ADRIA RIJEKA d.o.o., Rijeka, Užarska 28, OIB: 07638053150, zastupanog po punomoćniku Alenu Ivkoviću, odvjetniku u Rijeci, Užarska 28, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja osnovanosti osporavanja, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-259/2023-22 od 6. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-259/2023-22 od 6. lipnja 2024. u točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška nastalog povodom podnošenja odgovora na žalbu u iznosu od 38.820,00 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom presudio:

„I. Utvrđuje se da je osnovano osporavanje i da ne postoji tražbina ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB: 14036333877 u iznosu od 2.805.011,96 EUR spram dužnika PRESOFLEX GRADNJA d.o.o. Požega, Industrijska 30, OIB: 66952197279, u predstečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Osijeku pod posl.br. St-737/2022.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 naknaditi tužitelju ADRIA RIJEKA d.o.o., Rijeka, Užarska 28, OIB: 07638053150 parnični trošak u iznosu od 171.462,22 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude 6. lipnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajn ih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.“

2. U obrazloženju je, u bitnom, navedeno kako je sporno između stranaka je li tužba podnesena pravovremeno, zatim da li tužitelj ima pravni interes za podnošenje tužbe, te da li postoji tražbina tuženika prema predstečajnom dužniku u iznosu od 2.805.011,96 EUR s osnove izdanih garancija koju je u predstečajnom postupku osporio tužitelj. Sud je ocijenio da nije osnovan prigovor nepravovremenosti tužbe, budući da je rješenje kojim se potvrđuje plan restrukturiranja poslovni broj St-737/2022-247 od 25. kolovoza 2023. postalo pravomoćno 14. rujna 2023., a tužba je u ovom predmetu podnesena 15. rujna 2023., te je stoga tužba podnesena u roku od osam dana od pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajnog sporazuma kako je naznačeno u rješenju poslovni broj St-737/2022-155 kojim je upućen u parnicu. Sud je ocijenio da nije osnovan tuženikov prigovor nedostatka pravnog interesa tužitelja za podnošenje tužbe. Naime, čl. 48. st. 3. i 5. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15; 104/17, 36/22 i 27/24; u daljnjem tekstu: SZ) je propisano: „(3) Ako je vjerovnik osporio tražbinu koju su priznali dužnik i povjerenik, sud će osporavatelja uputiti na parnicu radi utvrđivanja osporene tražbine. Osporavatelj u takvom postupku nastupa u ime i za račun dužnika, a na svoj trošak. „(5) Ako za tražbinu postoji ovršna isprava, sud će na parnicu uputiti osporavatelja da dokaže osnovanost svoga osporavanja.“ Također, člankom 187. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je: „Tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave.“. Ovlaštenje tužitelja za podnošenje tužbe i pokretanje ovoga postupka proizlazi iz rješenja toga suda poslovni broj St-737/2022-155 kojim je kao vjerovnik u predstečajnom postupku upućen u parnicu, te u skladu s čl. 187. st. 2. ZPP-a i čl. 48. st. 3. i st. 5. SZ-a kao posebnim propisom. U konkretnom slučaju tužitelj je pravomoćnom sudskom odlukom upućen u ovu parnicu i to na temelju navedenih odredbi S tečajnog zakona kao posebnog propisa, te je stoga sud zaključio da tužitelj ima pravni interes pokrenuti ovaj postupak. U konkretnom slučaju tuženik je u predstečajnom postupku prijavio tražbinu s osnove bankarskih garancija za koju tijekom ovoga postupka i ne tvrdi da su plaćene do dana otvaranja predstečajnog postupka nad dužnikom, već tvrdi da su tražbine nastale samim sklapanjem ugovora i da kao takve postoje bez obzira na to što nije izvršeno nikakvo plaćanje s osnova bankarskih garancija do dana otvaranja predstečajnog postupka. Tuženik je mišljenja da samim time što je u čl. 1. Sporazuma o osiguranje novčane tražbine sklopljenog između tuženika i dužnika i solemniziranom od javnog bilježnika utvrđeno da postoji tražbina tuženika prema dužniku temeljem Ugovora o limitu za izdavanje garancija, da se time ima smatrati da je tražbina nastala i da je kao takva postojala u vrijeme otvaranja predstečajnog postupka nad dužnikom. Sud je mišljenja da se u konkretnom slučaju radi o novčanoj tražbini s osnova bankarskih garancija na prvi poziv u skladu s čl. 1039. ZOO -a, temeljem kojih se tuženik obvezao platiti korisniku garancije na njegov pisani poziv naznačene novčane iznose ako je udovoljeno uvjetima iz garancije. Također, iz samog Ugovora o limitu za izdavanje garancija s pripadajućim aneksima kao i iz samih bankarskih garancija koje su predmet ovog postupka, proizlazi da ne postoji niti obveza banke na plaćanje sve dok korisnik garancije ne pozove banku na plaćanje i to ako je udovoljeno uvjetima iz garancije. Dakle, tek nakon pisanog zahtjeva korisnika garancije i nakon što bi tuženik izvršio isplatu korisniku garancije, nastala bi tražbina tuženika prema dužniku u predstečajnom postupku. Stoga je prvostupanjski sud zaključio da tražbina tuženika prema dužniku u predstečajnom postupku nije nastala samim izdavanjem bankarske garancije, već bi nastala tek ako i kada tuženik po bankarskoj garanciji izvrši plaćanje korisniku garancije. Naime, prijavljena tražbina s osnove bankarskih garancija po kojima nije izvršeno plaćanje do dana otvaranja predstečajnoga postupka nad dužnikom nije niti nastala i ona u trenutku otvaranja predstečajnog postupka ne postoji.

3. Tuženik u žalbi ustraje s prigovorima koje je isticao i u prvostupanjskom postupku. Najprije citira dva rješenja ovoga suda. Smatra da je rok za pokretanje ove parnice počeo teći od pravomoćnosti rješenja o upućivanju na parnicu. U preostalom dijelu žalbe najviše obrazlaže prigovor nedostatka pravnog interesa na strani tužitelja. Ponavlja da je tužiteljeva tražbina nastala u trenutku sklapanja ugovora o limitu za izdavanje garancije. Tuženik ističe i da je prvostupanjski sud neosnovano tužitelju dosudio trošak zastupanja za podneske od 13. veljače 2023., 4. ožujka 2024., 25. ožujka 2024. i 18. travnja 2024. Tim je podnescima tužitelj samo ponavljao ranije navode koje je mogao istaknuti i u tužbi zbog čega navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje postupka. Sve te navode tužitelj je, uostalom mogao istaknuti i na održanim ročištima na koja je upućivao zamjeničkog punomoćnika pa su neosnovano dosuđeni na temelju Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa). Navedenim podnescima nisu izneseni nikakvi novi odlučni navodi na koje tužitelj nije mogao uputiti ranijim procesnim radnjama. Pritom, a u pogledu podneska tužitelja od 4. ožujka 2024., sam je prvostupanjski sud zauzeo stajalište prema kojem je navedenim podneskom tužitelj samo „dopunio pojedine navode“ pa nije jasno iz kojeg razloga je prvostupanjski sud dosudio tužitelju i za navedeni podnesak trošak sukladno Tbr. 8.1. Tarife. Nadalje, presudom prvostupanjskog suda taj sud nije odgovorio zašto je primijenio Tarifu koja je stupila na snagu 25. studenog 2023., za radnju (tužbu) koja je tužitelju nastala prije stupanja na snagu navedene Tarife. Traži naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 25.663,61 eura.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu predlaže odbiti je kao neosnovanu. Traži naknadu troška nastalog povodom podnošenja odgovora na žalbu u iznosu od 38.820,00 eura.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba čl. 365. ZPP -a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđivanjem osnovanosti osporavanja i nepostojanja tražbine tuženika prema dužniku PRESOFLEX GRADNJA d.o.o. u predstečajnom postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Osijeku pod poslovnim brojem St-737/2022.

8. Sukladno ustaljenoj praksi (i) ovoga suda, tuženik se ne može u žalbenom postupku s uspjehom pozivati na povredu pravila o pravnom interesu, jer je provjeravanje postojanja pravnog interesa (za pokretanje i vođenje parničnog postupka) opravdano samo ako se obavlja prije meritornog odlučivanja o zahtjevu. No, čak i neovisno o tome, prvostupanjski sud je jasno i detaljno obrazložio zašto tužitelj ima pravni interes za vođenje ovoga postupka, na što upućuje i činjenica da je na ovu parnicu upućen pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj St-737/2022-155 od 3. srpnja 2023.

9. U tom pravomoćnom rješenju je navedeno i da se „upućuje osporavatelj vjerovnik ADRIA RIJEKA d.o.o. Rijeka, OIB: 07638053150 (ranije Alca Zagreb) u roku od 8 dana od pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajnog sporazuma odnosno od pravomoćnosti rješenja odnosno od pravomoćnosti rješenja o obustavi predstečajnog postupka pokrenuti parnicu radi dokazivanja osnovanosti svog osporavanja tražbine vjerovnika ADDIKO BANK d.d. OIB: 14036333877 u iznosu od 2.805.011,96 EUR-a/21.134.362,60 kn jer će se u protivnom smatrati da je osporavanje ove tražbine tog vjerovnika otklonjeno.“.

10. Iz navedenog, suprotno žaliteljevom shvaćanju proizlazi, da je rok za pokretanje ove parnice počeo teći od pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajnog sporazuma, a nesporno je da je tužitelj u tom slučaju podnio ovu tužbu u zadanom roku.

11. Što se tiče samog merituma spora, u podudarnoj parnici (s ovom) donesena je presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 456/2025-2 od 3. lipnja 2025. (u kojem postupku je odbijen identičan tužbeni zahtjev i) u kojoj je odgovoreno na pitanje: „Mogu li se u predstečajni postupak prijavljivati novčane tražbine s osnova bankarskih garancija koje nisu dospjele, odnosno po kojima nije plaćeno do otvaranja predstečajnog postupka, ali je moguće da u svakom trenutku obveznik po garanciji bude pozvan na plaćanje istih korisnicima garancije, čime će predstečajnom dužniku takve tražbine dospjeti na naplatu?“.

12. Odgovor je glasio: „Kada tužena po predmetnim bankarskim garancijama nije do otvaranja predstečajnoga postupka ni bila pozvana na plaćanje, a niti je plaćala, to nije niti nastala obveza predstečajnog dužnika da plati tuženici ono što bi ona isplatila korisniku bankarskih garancija. Stoga tužena niti ne može biti vjerovnik predstečajnog dužnika (čl. 35. st. SZ-a) jer ona dakle nema dospjelu imovinskopravnu tražbinu spram predstečajnog dužnika. Sama okolnost da prijava tražbine u predstečajnom postupku (čl. 36. st. 1. t. SZ-a) sadržava i iznos dijela tražbine koji dospijeva nakon otvaranja predstečajnoga postupka, ne znači da je vjerovnik nedospjele tražbine vjerovnik u predstečajnom postupku. (…) Dakle, odgovor na predmetno pravno pitanje je niječan.“.

13. S tim pravnim shvaćanjem u potpunosti je suglasan i ovaj sud.

14. Dvije odluke ovoga suda koje tuženik citira u žalbi ni na koji način ne utječu na ocjenu pravilnosti pobijane presude.

15. Neosnovana je tuženikova žalba i u odnosu na odluku o trošku jer su tužiteljevi podnesci od 13. veljače 2023., 4. ožujka 2024., 25. ožujka 2024. i 18. travnja 2024., kojima je, osim toga, tužitelj odgovarao na navode iz tuženikovih podnesaka, i prema ocjeni ovoga suda, bili potrebni za vođenje ove parnice.

16. I konačno, prvostupanjski sud je pravilno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25) u odnosu na sve radnje, na temelju Tbr. 52. t. 3. Tarife.

17. Shodno tome, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke.

18. Kao u točki II. izreke odlučeno je na temelju čl. 155. ZPP-a jer trošak koji je tužitelju nastao povodom odgovora na žalbu, nije bio potreban za vođenje ove parnice.

Zagreb, 15. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Davor Pustijanac