REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2206/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Bilandžić, predsjednika vijeća, Branke Šabarić Zovko, suca izvjestitelja i Radovana Raduke, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ING-JET d.o.o., Zagreb, Kalinovica 3/V, OIB 78134364471, kojeg zastupa punomoćnik Jakša Lucarić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice ŠJF, vl. građevinsko-trgovačkog obrta [obrt], [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Davor Drmić, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1347/2018-82 od 8. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1347/2018-82 od 8. travnja 2026.

- u točki II. izreke u dijelu kojim je utvrđeno postojanje tuženikove tražbine u iznosu od 30.335,46 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 14.699,05 eura od 6. siječnja 2018. do 15. veljače 2025., na iznos od 6.967,95 eura od 7. prosinca 2017. do 15. veljače 2025., na iznos od 2.488,55 eura od 9. studenog 2019. do 15. veljače 2025. te na iznos od 6.179,91 eura od 12. studenog 2019. do 15. veljače 2025.

- u točki III. izreke u dijelu kojim je izvršeno prebijanje tražbine u iznosu od 30.335,46 eura sa zateznim kamatama koje teku od 30. listopada 2016. do 15. veljače 2025. i tražbine u iznosu od 30.335,46 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 14.699,05 eura od 6. siječnja 2018. do 15. veljače 2025., na iznos od 6.967,95 eura od 7. prosinca 2017. do 15. veljače 2025., na iznos od 2.488,55 eura od 9. studenog 2019. do 15. veljače 2025. te na iznos od 6.179,91 eura 12. studenog 2019. do 15. veljače 2025.

- u točki V. izreke,

i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka povodom pravnog lijeka odluku će donijet sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1347/2018-82 od 8. travnja 2026. utvrđeno je da postoji tražbina tužitelja sadržana u platnom nalogu iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ante Šuška, Split, poslovni broj Ovrv-2267/2018 od 3. prosinca 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 317.500,00 kuna / 42.139,50 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 193.750,00 kuna od 31. listopada 2016. do isplate, na iznos od 23.750,00 kuna od 31. listopad 2016. do isplate, na iznos od 100.000,00 kuna od 31. listopada 2016. do isplate po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora, odnosno koja tražbina na dan provedenog knjigovodstveno -financijskog vještačenja 15. veljače 2025. ukupno iznosi 539.122,31 kuna / 71.553,82 eura (točka I. izreke); utvrđeno je da postoji tuženikova tražbina prema tužitelju na dan provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja 15. veljače 2025. u iznosu od 577.316,72 kuna / 76.623,10 eura (točka II. izreke); tražbine utvrđene u točkama I. i II. izreke prebijene su u iznosu od 539.122,31 kuna / 71.553,82 eura (točka III. izreke); odbijen je tuženikov zahtjev za utvrđenje tražbine prema tužitelju za preostali dio računa broj 25/14 od 15. prosinca 2014. u iznosu od 8.984,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 30. prosinca 2014. do 15. veljače 2025. u iznosu od 8.298,82 kuna, odnosno ukupno iznos od 17.282,82 kuna / 2.293,82 eura (točka IV. izreke); odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka V. izreke).

2. Iz obrazloženja presude u bitnom proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio jer je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da tuženik nije osporavao tužiteljevu tražbinu u iznosu od 42.139,49 eura, već je izjavio prigovor radi prebijanja u ukupnom iznosu od 49.014,07 eura. Prvostupanjski sud je na temelju rezultata provedenog građevinskog vještačenja te financijskog vještačenja utvrdio da postoji tužiteljeva tražbina prema tuženiku u iznosu od 71.553,82 eura na dan provedenog financijskog vještačenja te da postoji tuženikova tražbina prema tužitelju u iznosu 76.623,10 eura na dan provedenog financijskog vještačenja pa je utvrđene tražbine prebio u iznosu od 71.553,82 eura na temelju odredbe čl. 338. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP), dok je tuženikov zahtjev za utvrđenje tražbine u iznosu od 8.984,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 30. prosinca 2014. do 15. veljače 2025. u iznosu od 8.298,82 kuna, odnosno ukupno iznos od 17.282,82 kuna / 2.293,82 eura odbio kao neosnovan jer je u tom dijelu ocijenio osnovanim istaknuti prigovor zastare. Odluku o troškovima postupka sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a ocijenivši da su ispunjeni uvjeti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka jer je sud prihvatio tužbeni zahtjev, kao i tuženikov prigovor radi prebijanja, dok su stranke popisale približno isti trošak za poduzete radnje.

3. Protiv navedene presude žalbu su podnijele obje stranke.

4. Tužitelj žalbom presudu pobija u točkama II. i III. izreke preko iznosa od 17.486,23 eura te u točki V. izreke zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti, podredno ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 eura.

5. U obrazloženju žalbe u bitnom navodi kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio o osnovanosti tuženikovog prigovora radi prebijanja preko nespornog iznosa jer je unatoč tužiteljevim prigovorima iznesenima na nalaz i mišljenje građevinskog vještaka, kao i navodu financijskog vještaka da se radi o neadekvatnoj poslovnoj dokumentaciji za izdavanje računa u odnosu na jedinične cijene bezuvjetno prihvatio što god da je vještak naveo. Ističe da je vještak izradio nalaz i mišljenje temeljem iskustvenog znanja, bez valjane poslovne dokumentacije. Navodi da sud nije odlučio o njegovom prijedlogu za izvođenje dokaza novim građevinskim vještačenjem i to isključivo temeljem dokumentacije koja se nalazi u spisu. Ukazuje i da je sud u cijelosti propustio analizirati iskaze saslušanih svjedoka u odnosu na količinu, cijenu i činjenicu jesu li uopće ugovorene usluge po naknadno izdanim računima.

6. Tuženik nije odgovorio na žalbu tužitelja.

7. Tuženik žalbom presudu pobija u odnosu na odluku o troškovima postupka sadržanu u točki V. izreke presude zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a s prijedlogom ovome sudu da presudu u pobijanom dijelu preinači i u cijelosti prihvati tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.158,56 eura.

8. U obrazloženju žalbe u bitnom navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno odlučio o troškovima postupka jer tuženik svojim radnjama nije prouzročio gotovo nikakve troškove, budući da je zapravo priznao tužiteljevu tražbinu, ali tvrdeći da je ta tražbina prestala tuženikovom protutražbinom. Smatra da je tuženiku trebalo priznati trošak vještačenja u cijelosti bez obzira na omjer uspjeha u sporu, jer je tužitelj osporavao i osnovu i visinu tuženikove protutražbine.

9. Tužitelj nije odgovorio na tuženikovu žalbu.

10. Žalbe su osnovane.

11. Ispitavši presudu u pobijanom dijelu na temelju odredaba čl. 365. ZPP -a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP -a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je nepravilna i nezakonita.

12. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 42.139,50 eura sa zateznim kamatama.

13. Tuženik u odgovoru na tužbu, a i tijekom postupka, nije osporio tužiteljevu tražbinu, već je istaknuo prigovor radi prebijanja i to s osnove:

- računa 25/01/1 od 15. prosinca 2014. u iznosu od 1.192,38 eura

- računa 32/01/1 od 28. listopada 2016. u iznosu od 7.757,65 eura

- računa 22/01/1 od 31. kolovoza 2017. u iznosu od 5.713,72 eura

- računa 24/01/1 od 31. kolovoza 2018. u iznosu od 696,79 eura

- računa 27/01/1 od 12. rujna 2017. u iznosu od 3.318,07 eura

- računa 39/01/1 od 7. prosinca 2017. u iznosu od 14.699,05 eura

- računa 40/1/1 od 7. prosinca 2017. u iznosu od 6.967,95 eura

- računa 27/01/1 od 10. listopada 2019. u iznosu od 2.488,55 eura

- računa 31/01/1 od 5. studenog 2019. u iznosu od 6.179,91 eura.

14. Tužitelj je učinio nespornom tuženikovu tražbinu po računima 32/01/1, 22/01/1, 24/01/1 i 27/01/1 u ukupnom iznosu od 17.486,23 eura.

15. Međutim, tužitelj je osporio tuženikovu tražbinu po računima:

- 25/01/1 zbog zastare,

- 39/01/1 i 40/01/1 jer tuženik navedene račune nije korigirao kako je tražio tužitelj,

- 27/01/1 i 31/01/1 jer smatra da je tuženik te račune izdao samo za potrebe ovog postupka.

16. Prvostupanjski sud je radi utvrđenja spornih činjenica, odnosno visine naknade za izvede radove bušenja pilota, ugradnje čeličnih profila i ugradnje betona te visine najma predmetnih strojeva izveo dokaz građevinskim vještačenjem.

17. Vještak je u svom (dopunskom) nalazu i mišljenju, kojeg je sud u cijelosti prihvatio i na njemu utemeljio svoju odluku, naveo kako radovi bušenja pilota, ugradnje čeličnih profila i ugradnje betona po računu po računu 40/01/1 iznose 14.035,44 eura bez PDV-a, dok najam strojeva iz računa 40/01/1 iznosi 3.185,35 eura bez PDV-a. Visinu najamnine za strojeve iz računa 27/01/1 vještak je utvrdio u visini od 1.990,84 eura bez PDV-a, dok je visinu najamnine strojeva iz računa 31/01/1 utvrdio u visini od 4.943,92 eura bez PDV-a.

18. Prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi kako je nesporno da je tuženik izveo radove odnosno obavio usluge za tužitelja koji su predmet prigovora radi prebijanja, a koji su zaračunati tuženikovim spornim računima, te da je obračun tih usluga odnosno radova izvršen sukladno odredbi čl. 613. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO). Međutim, prvostupanjski sud ne navodi temeljem kojim dokaza (osim izvedenog dokaza vještačenjem) je utvrdio osnovanost tuženikove tražbine s osnove najma strojeva prema računima 27/01/1 i 31/01/1, a koju tražbinu je tužitelj osporio navodeći kako je predmetne račune tuženik izdao samo za potrebe ove parnice. Naime, građevinsko vještačenje je izvedeno samo radi utvrđenja visine tuženikove protutražbine, a ne radi utvrđenja osnove njegove tražbine.

19. Nadalje, osnovano tužitelj u žalbi ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a jer su izostali razlozi o odlučnim činjenicama.

20. Naime, sud je u cijelosti propustio analizirati iskaze svjedoka ŠJ, tužiteljevog prokuristu, UJ, tužiteljevog zaposlenika i voditelja radova na gradilištu [adresa], te NJ, supruga tuženice, koji je sudjelovao u predmetnom poslovnom odnosu. Navedeni svjedoci iskazivali su upravo u odnosu na sporne činjenice, odnosno visinu jediničnih cijena izvedenih radova, kao i najma predmetnih strojeva. Zbog toga su izostali razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno činjenice postojanja dogovora oko visine naknade za izvedene radove i najma strojeva.

21. Uz navedeno, osnovano tužitelj u žalbi ukazuje da sud nije mogao svoju odluku utemeljiti na nalazu i mišljenju građevinskog vještaka jer vještak, osim što je naveo da cijene najma predmetnih strojeva utvrđuje prema svome iskustvu, nije utemeljio svoje mišljenje na provjerljivim podacima, na što su obje stranke ukazivale tijekom postupka. Osim toga, u odnosu na naknadu za izvedene radove, sud je, kako je već ranije istaknuto, trebao cijeniti iskaze svjedoka dane u ovom postupku, te s obzirom na ocjenu tih iskaza, dovesti u vezu eventualni dogovor stranaka oko visine naknade s Ugovorom koji prileži spisu, a koji je sklopljen između društva Plavi safir d.o.o. i tužitelja, a temeljem kojega je tuženica bila podizvođač ugovorenih radova.

22. Nadalje, a budući je u ovoj parnici tuženik izjavio prigovor radi prebijanja, ističe se sljedeće.

23. U konkretnoj situaciji parnica je započela podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave na temelju kojeg je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi protiv kojega je tuženik izjavio prigovor, pa je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

24. Prvostupanjski sud je utvrdio osnovanost tužiteljeve tražbine u iznosu od 71.553,82 eura te tuženikove tražbine u iznosu 76.623,10 eura.

25. Prije svega, ističe se kako je sud utvrdio postojanje tuženikove tražbine koja je veća od tužiteljeve. Međutim, a budući da tuženik nije podnio kompenzabilnu protutužbu, sud je za iznos tuženikove tražbine koji prelazi iznos tužiteljeve tražbine, trebao odbaciti tuženikov prigovor radi prebijanja kao nedopušten. Ovdje se posebno ističe kako izvođenje dokaza financijskim vještačenjem samo radi utvrđenja činjenice koliko iznose zatezne kamate na dan izrade nalaza i mišljenja nije bilo potrebno radi vođenja ove parnice. S tim uvezi, ukazuje se kako navođenje u izreci dana izvođenja financijskog vještačenja, izreku čini nejasnom i nerazumljivom, jer se radi o rečenici kojoj nije mjesto u izreci, već u obrazloženju presude.

26. Naime, izreka presude u konkretnom slučaju je trebala sadržavati:

1. utvrđenje postojanja tužiteljeve tražbine, glavne i sporedne

2. utvrđenje postojanja tuženikove tražbine, glavne i sporedne (do visine utužene tužiteljeve tražbine)

3. prebijanje utvrđenih tražbina

4. odluku kojom se platni nalog održava na snazi u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju dio tražbine koji nije prebijen sa zateznim kamatama od dospjelosti do isplate i zatezne kamate na prebijeni dio tražbine, ako je tužiteljeva tražbina bila starija, od dospjelosti do trenutka susreta tražbina. Ako je tuženikova tražbina starija, na prebijeni dio tražbine tuženiku se zatezne kamate neće dosuditi

(jer ih je mogao ostvariti protutužbom)

5. odluku kojom se platni nalog ukida u dijelu za koji su prebijene tražbine i odbijanje tužiteljeva tužbenog zahtjeva u visini prebijenih tražbina.

27. Budući da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o platnom nalogu sadržanom u javnobilježničkom rješenju o ovrsi, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. u vezi s odredbom čl. 451. ZPP -a, na koju povredu ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

28. Konačno, ukazuje se prvostupanjskom sudu kako je od 1. siječnja 2023. službena valuta u Republici Hrvatskoj euro, zbog čega je potrebno izvršiti preračunavanje iznosa izraženih u kunama u iznose izražene u eurima u skladu s odredbama čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22).

29. S obzirom na sve naprijed navedeno, prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu za sada nije moguće ispitati, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

30. Kako je djelomično ukinuta odluka o glavnoj stvari, neizvjestan je uspjeh stranaka u sporu, pa je valjalo ukinuti i odluku o troškovima postupka, koja o tom uspjehu ovisi.

31. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede na koje mu je ukazano ovim ukidnim rješenjem, na način da će analizirati izvedene dokaze, naročito iskaze saslušanih svjedoka, te će odlučiti o izvođenju dokaza građevinskim vještačenjem, nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku koju će valjano obrazložiti, naročito imajući u vidu uputu ovog suda o sadržaju izreke presude u slučaju ocjene osnovanosti prigovora radi prebijanja.

32. O troškovima u povodu pravnog lijeka, na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a, sud će odlučiti u konačnoj odluci.

33. Preračunavanje iznosa izraženih u kunama u iznose izraženim u eurima izvršeno je u skladu s odredbama čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22).

Zagreb, 15. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Maja Bilandžić