REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Turinina 3, Zagreb
Poslovni broj: P-388/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Paulini Buča, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja mlt. VZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po zakonskom zastupniku majci ŠZ iz [adresa], a koje zastupa punomoćnik Alek Konić, odvjetnik u Zagrebu protiv I-tuženika ĐZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II - tuženika VALIS d’FRUCTUS d.o.o., [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a koje oboje zastupa punomoćnik Veljko Miljević, odvjetnik u Zagrebu, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 9. lipnja 2026. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja FZ te punomoćnika I -II tuženika UZ, dana 15. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I.Ugovor o unosu stvari u rezerve kapitala društva sklopljen dana 7. prosinca 2018. između prvotuženika ĐZ, [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženog Valis d'Fructus, [adresa] (Općina Pisarovina), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ovjeren kod javnog bilježnika Pere Džankića, Zagreb, Ulica grada Vukovara 269G, broj Ov-10186/2018, gubi pravni učinak u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje tražbine tužitelja mit. VZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], zastupanog po ŠZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prema prvotuženiku, odnosno iznosa od:
-8.064,50 kuna od 7. prosinca 2011. do 31. prosinca 2011.,
-10.000,00 kuna od 1. siječnja 2012. do 30. studenoga 2016.,
-1.935,48 kuna od 1. prosinca 2016. do 6. prosinca 2016.,
time da pojedini obroci uzdržavanja dospijevaju posljednjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, sa zateznim kamatama na dospjele neisplaćene iznose koje teku od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena,
kao i:
-8.064,50 kuna za razdoblje od 7. prosinca 2016. do 31. prosinca 2016.,
-10.000,00 kuna mjesečno za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2018.,
-10.000,00 kuna od 1. siječnja 2019. do isplate,
-10.000,00 kuna od 1. veljače 2019. do isplate,
-10.000,00 kuna od 1. ožujka 2019. do isplate,
-10.000,00 kuna od 1. travnja 2019. do isplate,
pa nadalje dok za to budu ispunjene zakonske pretpostavke da plaća uzdržavanje u iznosu od 10.000,00 kuna mjesečno, time da pojedini obroci uzdržavanja dospijevaju posljednjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, na način da dospjele obroke uzdržavanja plati odjednom, a dospijevajuće po dospijeću, sve sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog obroka uzdržavanja do isplate u slučaju zakašnjenja s plaćanjem, po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.
II. Drugotuženik Valis d'Fructus, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan je trpjeti da se tužitelj mit. Oliver Discordia, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naplati iz vrijednosti nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Jastrebarsko, koja se sastoji od: k. č. br. [katastarska čestica], oznaka zemljišta: oranica Penezić Breg, površine 4.503 m²; k. č. br. [katastarska čestica], oznaka zemljišta: pomoćna zgrada u [adresa] i dvorište, ukupne površine 3.243 m², dvorišta površine 3.177 m² i pomoćne zgrade površine 66 m²; te k. č. br. [katastarska čestica], oznaka zemljišta: kuća br. 195c u [adresa] i dvorište, ukupne površine 1.800 m², dvorišta površine 1.467 m² i kuće površine 333 m², sveukupne površine 9.546 m², kao i nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Jastrebarsko, koja se sastoji od k. č. br. [katastarska čestica], oznaka zemljišta: šuma Veliki Breg, površine 8.559 m², kao i da trpi ovrhu na predmetnim nekretninama, odnosno prodaju predmetnih nekretnina.
III. Nalaže se tuženicima da tužiteljici solidarno naknade trošak ovog postupka sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana od donošenja presude, pod prijetnjom ovrhe."
II. Nalaže se tužitelju naknaditi I. i II. tuženiku troškove ovog postupka u iznosu od 6.875,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj navodi da ima tražbinu prema I.tuženiku na temelju pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od dana 10. siječnja 2019. godine, poslovni broj P Ob-1199/16, i to na ime uzdržavanja kako slijedi: za razdoblje od 7. prosinca 2011. do 31. prosinca 2011. u iznosu od 8.064,50 kuna; za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 30. studenoga 2016. u iznosu od 10.000,00 kuna mjesečno; za razdoblje od 1. prosinca 2016. do 6. prosinca 2016. u iznosu od 1.935,48 kuna; za razdoblje od 7. prosinca 2016. do 31. prosinca 2016. u iznosu od 8.064,50 kuna; za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2018. u iznosu od 10.000,00 kuna mjesečno, a od 1. siječnja 2019. pa nadalje, dok za to budu ispunjene zakonske pretpostavke, u iznosu od 10.000,00 kuna mjesečno. Pojedini obroci uzdržavanja dospijevaju posljednjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, sa zateznom kamatom koja teče od dana dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate, na način da dospjele obroke I.tuženik plati odjednom, a dospijevajuće po dospijeću.
Nadalje, tužitelj navodi da je II.tuženik Valis d'Fructus d.o.o. s I.tuženikom dana 7. prosinca 2018. godine sklopio Ugovor o unosu stvari u rezerve kapitala društva, ovjeren kod javnog bilježnika Pere Džankića iz Zagreba pod brojem Ov-10186/2018. Na temelju navedenog Ugovora, II.tuženik se uknjižio kao vlasnik sljedećih nekretnina: nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Jastrebarsko, te nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Jastrebarsko. Sukladno članku 3. predmetnog Ugovora, vrijednost navedenih nekretnina procijenjena je od strane ovlaštenog sudskog vještaka u iznosu od 2.070.800,00 kuna.
Pozivajući se na članak 66. Zakona o obveznim odnosima, tužitelj navodi da je I.tuženik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, kao i da je II.tuženiku, kao trećoj osobi u čiju je korist raspolaganje poduzeto, to bilo poznato. U prilog navedenom, tužitelj ističe da je I.tuženik osoba ovlaštena za zastupanje i direktor II.tuženika te mu je nedvojbeno bilo poznato da predmetnim Ugovorom nanosi štetu tužitelju, a posebno se naglašava da je upravo II.tuženik potpisao predmetni Ugovor u ime II.tuženika.
Tužitelj nadalje navodi da I.tuženik nema dovoljno sredstava za ispunjenje tražbine tužitelja. Iz uvjerenja Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od dana 28. veljače 2019. godine proizlazi da I.tuženik nije upisan u katastarskom operatu na području za koje evidenciju vodi navedeni ured. Iz Prijepisa posjedovnog lista od dana 24. veljače 2019. godine proizlazi da I.tuženik posjeduje nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na kojoj je upisana zabilježba zabrane otuđenja i opterećenja po rješenju Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Kir t-744/17 od 20. prosinca 2017. godine, iz čije vrijednosti tužitelj ne može namiriti svoju tražbinu. Nadalje, dana 23. listopada 2017. godine, nakon pokretanja postupka P Ob-1199/16, I.tuženik je raspolagao nekretninom upisanom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod Zemljišnoknjižnog odjela Zadar, a aktualna vlasnica iste je DZ, inače članica II.tuženika.
Konačno, tužitelj navodi da je I.tuženik u postupku pred Općinskim građanskim sudom, poslovni broj P Ob-1199/16, dostavio prokazni popis imovine iz kojeg proizlazi da isti nema nekretnina, budući da je upravo nekretninama navedenima u prokaznom popisu raspolagao predmetnim Ugovorom o unosu stvari u rezerve kapitala društva, te da nema pokretnina, imovinskih prava na tuđim stvarima, novčanih tražbina, nenovčanih tražbina ni novčanih sredstava na računima. Od imovine, I.tuženik posjeduje isključivo poslovni udio u nominalnom iznosu od 5.900,00 kuna u trgovačkom društvu Silva Morus d.o.o., OIB: 71665824084, te poslovni udio u nominalnom iznosu od 200,00 kuna kod II.tuženika.
Iz svega navedenog razvidno je da I.tuženik, zbog pravne radnje poduzete u korist II.tuženika čiji je I.tuženik ujedno i član i direktor, nema dovoljno sredstava za ispunjenje tražbine tužitelja, čime su ispunjene zakonske pretpostavke za pobijanje predmetnog Ugovora sukladno članku 66. Zakona o obveznim odnosima.
2. I.tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije za pokretanje ovog postupka. Navodi da iz izreke nepravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 10. siječnja 2019., poslovni broj P Ob-1199/16, nedvojbeno proizlazi da je postupak pokrenula ŠZ iz [adresa], a ne maloljetni VZ, te da je upravo ŠZ aktivno legitimirana stranka u navedenom postupku. Prema tome, ŠZ, a ne tužitelj, bila bi eventualni titular tražbine iz predmetne presude. Stoga se predlaže da sud usvoji prigovor nedostatka aktivne građanskopravne legitimacije te odbije tužbu u cijelosti. I. tuženik u cijelosti osporava tužbu i postavljene zahtjeve te navodi da nisu ostvarene zakonske pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji predviđene odredbama članaka 66. i 67. Zakona o obveznim odnosima, koje moraju biti kumulativno ispunjene. Glede prve pretpostavke, odnosno dospjelosti tražbine, I. tuženik navodi da tužitelj uopće nije vjerovnik I. tuženika budući da je iz točaka IV. i V. izreke presude razvidno da se plaćanje vrši na račun ŠZ, a ne maloljetnog VZ. Pored toga, Ugovor od 7. prosinca 2018. sklopljen je prije donošenja navedene presude, pa je razvidno da u trenutku poduzimanja pobijane pravne radnje tražbina na koju se tužitelj poziva nije ni postojala, a samim time nije mogla dospjeti ni doći na naplatu. Presuda se uz to nalazi u žalbenom postupku te nije pravomoćna. Glede druge pretpostavke, odnosno insolventnosti dužnika, I. tuženik ističe da tužba ničim ne dokazuje niti čini vjerojatnim da bi I. tuženik bio insolventan ili nesposoban za podmirenje eventualnih obveza. U tužbi se uopće ne navodi da bi I. tuženik bio osobno prezadužen niti se posebno obrazlaže zašto ne bi mogao ispuniti obvezu iz presude. Svi navodi tužitelja u kojima se pokušava prikazati nedostatnost imovine I. tuženika ocjenjuju se kao potpuno neosnovani i promašeni. Glede treće pretpostavke, odnosno štetne pravne radnje, I. tuženik navodi da Ugovorom od 7. prosinca 2018. imovina I. tuženika nije umanjena, niti je tim ugovorom tužitelj doveden u nepovoljan položaj. I. tuženik je osnivač i član društva Valis d'Fructus te je društvenim ugovorom preuzeo obvezu dokapitalizacije društva, što je i ispunjeno prijenosom nekretnina. Svrha ugovora bila je povećanje vrijednosti II. tuženika te racionalnije iskorištavanje nekretnina, a I. tuženik kao član društva ovlašten je na udio u dobiti, što će dovesti do povećanja njegove imovine. Glede četvrte pretpostavke, odnosno oštećenja vjerovnika, I. tuženik navodi da iz tužbe ne proizlazi na koji bi način pobijani ugovor predstavljao štetnu radnju, niti se dokazuje uzročno-posljedična veza između sklapanja ugovora i negativnih posljedica po imovinu I. tuženika ili po eventualne vjerovnike. Glede posebne pretpostavke, odnosno zle vjere, I. tuženik ističe da su tuženici postupali u dobroj vjeri. Društvo Valis d'Fructus osnovano je krajem lipnja 2016. s ciljem razvoja ekološke prehrambene proizvodnje, a dokapitalizacija je bila planirana i dokumentirana od 2016. i 2017. godine, dakle daleko prije nastanka spora. U prosincu 2017. I. tuženik je podnio prijedlog za uknjižbu prvenstvenog reda glede predmetnih nekretnina, a u prosincu 2018. stečeni su uvjeti za dovršetak planirane dokapitalizacije. U trenutku sklapanja ugovora tražbina na koju se tužitelj poziva nije dospjela niti je postojala, a svrha ugovora bila je isključivo dokapitalizacija radi investicije i apliciranja na europske fondove. I. tuženik posebno naglašava da je dana 28. travnja 2010. godine majci tužitelja uplatio iznos od 2.972.000,00 kuna na ime uzdržavanja maloljetnog VZ, što je dostatno za uzdržavanje do djetetove 25. godine života. Uplata je izvršena jer je I. tuženik, koji je teški srčani bolesnik, u to vrijeme bio u terminalnom stadiju zatajivanja srca te mu je ugrađeno tri elektrostimulatora srca, biventrikularni kardioverter defibrilator, izvršena je transplantacija matičnih stanica, a u konačnici i transplantacija srca. I. tuženik je strahovao da neće preživjeti operaciju pa je unaprijed osigurao sredstva za uzdržavanje sina. Smatra da je predmetnom uplatom faktično i formalno-pravno u cijelosti udovoljio zakonskoj obvezi uzdržavanja te da ta odlučna činjenica nije uzeta u obzir u prvostupanjskom postupku, zbog čega je pravovremeno izjavio žalbu. Na temelju svega navedenog, I. tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka.
2.1. II. tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se tužbeni zahtjev pod točkom II., koji se odnosi isključivo na II. tuženika i kojim se traži da trpi naplatu tražbine iz vrijednosti nekretnina, neodređen je jer nigdje nije navedeno koliki je iznos navodne tražbine niti u kojemu iznosu bi II. tuženik bio dužan trpjeti namirenje. II. tuženik primarno ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. Navodi da se nepravomoćna presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 10. siječnja 2019., poslovni broj P Ob- 1199/16, ne odnosi na potraživanje maloljetnog VZ, budući da isti nije pokrenuo postupak protiv I. tuženika niti je Općinski sud utvrdio da se radi o tražbini tužitelja, već je presuda donesena u korist treće osobe ŠZ. S obzirom na navedeno, tužitelj nije vjerovnik I. tuženika prema toj presudi te stoga nije ovlašten pobijati dužnikove pravne radnje. Predlaže se da sud usvoji prigovor nedostatka aktivne legitimacije te odbije tužbu u cijelosti. Navodi da u konkretnom slučaju nisu ispunjene opće i posebne pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji, koje moraju biti kumulativno ostvarene. Tražbina iz presude ne glasi na tužitelja pa ne može biti govora o šteti za osobu koja nije vjerovnik ni jedne od ugovornih strana. Ugovor je sklopljen mjesec dana prije donošenja nepravomoćne presude, pa tražbina u to vrijeme nije ni dospjela niti je I. tuženik bio u zakašnjenju. Tužitelj nije dokazao niti učinio vjerojatnom insolventnost I. tuženika. Tužba ne pojašnjava na koji način bi pobijani ugovor prouzročio štetu tužitelju niti postoji dokazana uzročno-posljedična veza između sklapanja ugovora i navodno nastale štete. II. tuženik posebno naglašava da nije bila ispunjena ni posebna pretpostavka zle vjere. Direktorica II. tuženika DZ osobno je bila prisutna kada je I. tuženik dana 28. travnja 2010. izvršio uplatu iznosa od 2.972.000,00 kuna na ime uzdržavanja maloljetnog VZ te nije imala nikakva razloga sumnjati da obveza uzdržavanja nije podmirena. I. tuženik i DZ godinama poslovno surađuju te su krajem 2016. donijeli poslovnu odluku o osnivanju društva Valis d'Fructus radi ekološke prehrambene proizvodnje. S Općinom Pisarovina sklopljen je predugovor o kupoprodaji zemljišta, a u prosincu 2017. podnesen je prijedlog za uknjižbu prvenstvenog reda glede predmetnih nekretnina. Realizacija projekta odgođena je do kraja 2018. zbog osobnih okolnosti I. tuženika, odlaska jednog od članova društva u inozemstvo te neriješenih imovinsko- pravnih odnosa s Općinom, a početkom prosinca 2018. stečeni su uvjeti za dovršetak planirane dokapitalizacije. Svrha ugovora bila je isključivo planirana dokapitalizacija radi nastavka investicije i apliciranja na europske fondove, a ne oštećenje tužitelja ili ijednog drugog vjerovnika. Na temelju svega navedenog, II. tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka.
3. Tijekom dokaznog postupka pročitana je dokumentacija koja se nalazi u spisu, i to: uvjerenje Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 28. veljače 2019., uvjerenje Državne geodetske uprave RH od 25. veljače 2019., prijepis posjedovnog lista od 24. veljače 2019., prokazni popis imovine, potvrda Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-1199/16, ugovor o unosu stvari u rezerve kapitala društva od 7. prosinca 2018., rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba Jastrebarsko, poslovni broj Z-30129/17 od 18. prosinca 2017., izvadak i povijesni izvadak iz sudskog registra za II. tuženika, zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odluka o raspisivanju javnog natječaja za prodaju građevinskog zemljišta u Poduzetničkoj zoni Pisarovina objavljena u Službenim novinama Općine Pisarovina, broj 2, od 12. veljače 2016., predugovor o kupoprodaji zemljišta od 29. kolovoza 2017., medicinska dokumentacija za I. tuženika, nalog za plaćanje od 28. travnja 2010., izjava svjedoka VZŠ od 16. siječnja 2019., ovjerena kod javnog bilježnika Alkice Kolega Zubčić iz Zadra, broj Ov-444/2019, izjava svjedoka ŠZŠ od 18. siječnja 2019., ovjerena kod javnog bilježnika Vere Marčina iz Zadra, broj Ov-504/2019, izjava svjedoka DZ od 17. siječnja 2019., ovjerena kod javnog bilježnika Pere Džankića iz Zagreba, broj Ov-433/2019, potvrda FINE od 6. svibnja 2019., uvjerenje MUP-a od 8. svibnja 2019., uvjerenje Državne geodetske uprave RH od 9. svibnja 2019. te presuda i rješenje Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž Ob-207/19 od 15. svibnja 2019.
4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Na ročištu dana 14. rujna 2020. stranke su suglasno predložile prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu poslovni broj P Ob 526/19 te je sud raspravnim rješenjem prekinuo postupak budući je u smislu čl. 12. st. 1. ZPP-a, radi odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja prethodno pitanje da li tužitelj ima tražbinu s osnova alimentacije u odnosu na I. tuženika.
5.1. Nakon što je postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, poslovni broj P Ob-526/19, pravomoćno okončan te je prethodno pitanje o postojanju tražbine tužitelja riješeno, sud je rješenjem od 18. veljače 2026. godine nastavio postupak u ovoj pravnoj stvari.
6. Presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj: Gž Ob-151/2025-3 od 20. kolovoza 2025., potvrđena je presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P Ob-526/2019-174 od 20. siječnja 2025., u dijelu presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev čime je navedena presuda postala pravomoćna.
6.1. Uvidom u pravomoćnu presudu i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-526/19, utvrđeno je da je odbačena tužba u dijelu kojim tužiteljica ŠZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužbenim zahtjevom traži od tuženika TZ isplatu uzdržavanja za mlt. dijete VZ u mjesečnom iznosu od 10.000,00 kn za razdoblje od 1. listopada 2010. do 6. prosinca 2011. s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te da je odbijen tužbeni zahtjev kojim se od I. tuženika tražilo doprinošenje za uzdržavanje maloljetnog VZ u iznosu od 1.327,23 EUR (10.000,00 kn) mjesečno počevši od dana 7. prosinca 2011. godine pa nadalje pri čemu je plaćanje prema odbijenom zahtjevu bilo traženo isključivo u korist tužitelljice ŠZ, a ne na ime ili u korist tužitelja VZ.
6.2. Budući je u smislu čl. 12. st. 1. ZPP-a, radi odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, prethodno pitanje je li tužitelju pripada tražbina s osnova alimentacije prema I. tuženiku pravomoćno riješeno u okončanom parničnom postupku, u kojem je utvrđeno da tužitelju to pravo ne pripada, tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
7. Prema odredbi čl. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08.. 125/11, 78/15. i 29/18; u daljnjem tekstu: ZOO), svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako uslijed njezina izvršenja dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine (čl. 66. st. 2. ZOO). Prema odredbi čl. 67. st. 1. ZOO-a, naplatno raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom se ili u čiju je korist pravna radnja bila poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato. Opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji paulijanskom tužbom su: (1) dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku, (2) pravna radnja dužnika, (3) insolventnost dužnika i (4) postojanje oštećenja vjerovnika, time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje. Ove opće pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno, a zajedno s njima mora biti ispunjena i jedna od posebnih pretpostavki iz čl. 67. ZOO-a. Tužbi za pobijanje pravne radnje nema mjesta ako se pobijanjem ne olakšava namirenje vjerovnika.
8. Dospjelost vjerovnikove tražbine za isplatu kao prva i temeljna opća pretpostavka mora postojati u trenutku podnošenja tužbe. To je izričito utvrđeno pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s četvrte sjednice, održane 24. svibnja 2021., pod brojem Su-IV-16/2021-11, koje glasi: „Dospjelost vjerovnikove tražbine za isplatu, kao jedna od općih pretpostavki za pobijanje dužnikovih pravnih radnji poduzetih na štetu vjerovnika (članak 66. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima), mora postojati u trenutku podnošenja tužbe." Prema tome, tužbeni zahtjev bit će neosnovan već i samo zbog toga što tužitelj nema dospjelu tražbinu prema dužniku, bez potrebe za ispitivanjem preostalih pretpostavki. Za odbijanje tužbenog zahtjeva dovoljno je utvrditi da ne postoji makar jedna od navedenih općih pretpostavki.
8.1. Prva i najvažnija pretpostavka paulijanske tužbe jest da tužitelj ima dospjelu tražbinu prema dužniku. Tužbeni zahtjev može valjano podnijeti samo onaj tko je vjerovnik I. tuženika. U ovom predmetu sud je, u smislu čl. 12. st. 1. ZPP-a, prekinuo postupak upravo radi prethodnog pitanja postoji li uopće tražbina maloljetnog VZ prema I. tuženiku s osnova alimentacije. To prethodno pitanje pravomoćno je riješeno presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob- 526/19, potvrđenom presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž Ob- 151/2025-3 od 20. kolovoza 2025.
8.2. Iz navedenih pravomoćnih odluka proizlazi da je tužbeni zahtjev kojim se tražilo plaćanje alimentacije za maloljetnog VZ odbijen u cijelosti. Plaćanje je, prema odbijenom zahtjevu, bilo traženo isključivo u korist majke, a ne djeteta kao tužitelja u ovom postupku. Shodno tome, tužitelj VZ nije nositelj tražbine s osnova alimentacije prema I. tuženiku niti je mogao steći svojstvo vjerovnika u smislu čl. 66. st. 1. ZOO-a. niti ga čini aktivno legitimiranim za pokretanje paulijanske tužbe.
8.3. Budući je pravomoćnom presudom utvrđeno da I. tuženik nije dužan plaćati alimentaciju u smislu koji se ovdje pobija, tražbina tužitelja ne postoji i nije nikada dospjela. Bez dokazane dospjele tražbine tužitelj nije ovlašten pobijati dužnikove pravne radnje, a sva ostala razmatranja insolventnost I. tuženika, oštećenje, znanje stranaka o oštećenju postaju pravno irelevantna te ih sud nije ni utvrđivao.
9. Slijedom svega navedenog, utvrđujući da nije ispunjena prva i temeljna opća pretpostavka paulijanske tužbe iz čl. 66. st. 1. ZOO-a dospjela tražbina vjerovnika prema dužniku jer je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-526/2019-174, potvrđenom presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž Ob-151/2025-3 od 20. kolovoza 2025., utvrđeno da I. tuženik nije dužan plaćati alimentaciju tužitelju te stoga tražbina tužitelja ne postoji i nikada nije dospjela, odlučeno je kao u izreci presude pod točkom I.
10. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP- a i na odredbi čl. 155. ZPP-a. Tuženicima je trošak postupka odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to slijedeći troškovi:
odgovor na tužbu I. tuženika 1.000,00 EUR,
odgovor na tužbu II. tuženika 1.000,00 EUR,
podnesak od 4. prosinca 2019. 1.000,00 EUR,
rasprava od 14. rujna 2020. 1.000,00 EUR
rasprava od 9. lipnja 2026. 1.000,00 EUR,
što ukupno iznosi 5.000,00 EUR. Budući da su oba tuženika u ovom postupku zastupana po istom punomoćniku, sukladno Tbr. 40. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, odvjetniku koji u istom postupku zastupa više osoba pripada pravo na povišenje ukupne nagrade za 10 %, a uvećani iznos dijeli se na jednake dijelove prema broju zastupanih osoba. Ukupna nagrada uvećana za 10 % iznosi 5.500,00 EUR . Na navedeni iznos obračunat je porez na dodanu vrijednost od 25 % sukladno Tbr. 46. Tarife, pa dosuđeni trošak iznosi 6.875,00 EUR. Nije priznat trošak podneska od 10. rujna 2020. kojim je dostavljena punomoć za zastupanje, budući da se nije radilo o radnji potrebnoj za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.
11. Slijedom navedenog tuženicima je dosuđen trošak postupka u ukupnom iznosu od 6.875,00 EUR. Odluka o kamati na dosuđeni trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 156/22). Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II izreke presude.
U Zagrebu 15. srpnja 2026.
Sudac:
Paulina Buča
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).
DNA:
-Tužitelju po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu
- I-II tuženicima po pun.
