REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Turinina 3, Zagreb
Poslovni broj: P-387/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji Paulini Buča, u pravnoj stvari tužitelja VJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Alek Konić, odvjetnik u [adresa] protiv I-tuženika NJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženika VALIS D'FRUCTUS d.o.o., [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koje oboje zastupa punomoćnik Veljko Miljević, odvjetnik u Zagrebu, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 9. lipnja 2026. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja LJ te punomoćnika I-II tuženika EJ, dana 15. srpnja 2026. godine
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I. Ugovor o unosu stvari u rezerve kapitala društva sklopljen dana 7. prosinca 2018. između prvotuženika NJ, [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i drugotuženika Valis D'Fructus d.o.o., [adresa] (Općina Pisarovina), [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], ovjeren kod javnog bilježnika Pere Džankića iz Zagreba, pod brojem Ov-10186/2018, gubi pravni učinak u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje tražbine tužiteljice VJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], prema prvotuženiku, odnosno iznosa od:
za period od 7.12.2011. do 31.12.2011. iznos od 8.064,50 kuna,
za period od 01.01.2012. do 30.11.2016. iznos od 10.000,00 kuna mjesečno, od 01.12.2016. do 06.12.2016. iznos od 1.935,48 kuna,
time da pojedini obroci uzdržavanja dospijevaju posljednjeg dana u mjesecu za tekući mjesec sa zateznim kamatama na dospjele neisplaćene iznose tekuće od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate određuje se za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, time da je dospjele obroke dužan platiti u roku od 15 dana na tekući račun tužiteljice,
kao i:
za period od 07. prosinca 2016. do 31. prosinca 2016. iznos od 8.064,50 kuna, za period od 01. siječnja 2017. do 31. prosinca 2018. iznos od 10.000,00 kuna mjesečno,
a od 01. siječnja 2019. pa nadalje dok za to budu ispunjene zakonske pretpostavke da plaća uzdržavanje u iznosu od 10.000,00 kuna mjesečno, time da pojedini obroci uzdržavanja dospijevaju posljednjeg dana u mjesecu za tekući mjesec na način da dospjele obroke uzdržavanja plati odjednom, a dospijevajuće po dospijeću, sve sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog obroka uzdržavanja do isplate u slučaju zakašnjenja s plaćanjem po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve na tekući račun tužiteljice, kao i iznosa od 2.500,00 kuna na ime parničnog troška.
II. Drugotuženik Valis d'Fructus d.o.o., [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dužan je trpjeti da se tužiteljica VJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naplati iz vrijednosti nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], nalazeće na k. č. br. [katastarska čestica] u naravi oranica Penezić Breg površine 4503 m²; nalazeće na k. č. br. [katastarska čestica] pomoćna zgrada u [adresa] i dvorište u naravi dvorište površine 3177 m² i pomoćna zgrada 66 m²; nalazeće na k. č. br. [katastarska čestica] kuća br. 195 C u [adresa] i dvorište u naravi dvorište površine 1467 m² i kuća površine 333 m², kao i da trpi ovrhu na predmetnoj nekretnini.
III. Nalaže se tuženicima da tužiteljici solidarno naknade trošak ovog postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana od donošenja presude pod prijetnjom ovrhe."
II. Nalaže se tužitelju naknaditi I. i II. tuženiku troškove ovog postupka u iznosu od 4.125,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
Vrijednost predmeta spora utvrđuje se u iznosu od 26.672,38 EUR.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da ima tražbinu prema I. tuženiku na temelju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od dana 10. siječnja 2019. godine, poslovni broj P Ob-1199/16, i to za period od 7. prosinca 2011. do 31. prosinca 2011. u iznosu od 8.064,50 kuna, za period od 1. siječnja 2012. do 30. studenoga 2016. u iznosu od 10.000,00 kuna mjesečno, od 1. prosinca 2016. do 6. prosinca 2016. iznos od 1.935,48 kuna, za period od 7. prosinca 2016. do 31. prosinca 2016. iznos od 8.064,50 kuna te za period od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2018. iznos od 10.000,00 kuna mjesečno, time da pojedini obroci uzdržavanja dospijevaju posljednjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, sa zateznim kamatama na dospjele neisplaćene iznose tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate određuje se za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve na tekući račun tužiteljice, te time da je dospjele obroke u roku od 15 dana dužan platiti na tekući račun tužiteljice. Nadalje navodi da je I. tuženik od 1. siječnja 2019. pa nadalje, dok za to budu ispunjene zakonske pretpostavke, dužan plaćati uzdržavanje u iznosu od 10.000,00 kuna mjesečno, time da pojedini obroci uzdržavanja dospijevaju posljednjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, na način da dospjele obroke uzdržavanja plati odjednom, a dospijevajuće po dospijeću, sve sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog obroka uzdržavanja do isplate u slučaju zakašnjenja s plaćanjem po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve na tekući račun tužiteljice. Točkom IV. citirane presude naloženo je I. tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna u roku od 15 dana. Navodi da je I. tuženik dana 7. prosinca 2018. godine s II. tuženikom Valis D'Fructus d.o.o. sklopio Ugovor o unosu stvari u rezerve kapitala društva, ovjeren kod javnog bilježnika Pere Džankića iz Zagreba, pod brojem Ov-10186/2018, temeljem kojeg se II. tuženik uknjižio na nekretninama upisanima u zk. ul. br. [broj ZK uloška] i zk. ul. br. [broj ZK uloška], obje k. o. [katastarska općina], kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Jastrebarsko. Pozivajući se na odredbu čl. 67. Zakona o obveznim odnosima, tužiteljica navodi da je, kako je razvidno iz uvida u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu, I. tuženik osoba ovlaštena za zastupanje i direktor II. tuženika, te mu je nedvojbeno bilo poznato da predmetnim Ugovorom nanosi štetu tužiteljici. Slijedom navedenog tužiteljica predlaže donošenje presude kojom će: (I.) Ugovor o unosu stvari u rezerve kapitala društva sklopljen dana 7. prosinca 2018. između I. tuženika Olivia Discordie, OIB: [osobni identifikacijski broj], i II. tuženika Valis D'Fructus d.o.o., OIB: [osobni identifikacijski broj], izgubiti pravni učinak u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje tražbine tužiteljice VJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prema I. tuženiku, odnosno iznosa navedenih pod točkama I. do III. opisa tražbine iz točke II. tužbe, uključujući iznos od 2.500,00 kuna na ime parničnog troška; (II.) II. tuženik biti dužan trpjeti da se tužiteljica VJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naplati iz vrijednosti nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], nalazeće na k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], kao i da trpi ovrhu na predmetnoj nekretnini uz naknadu troškova postupka.
2. I. tuženik u odgovoru na tužbu primarno ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije za pokretanje ovog postupka te prigovara vrijednosti predmeta spora. Navodi da se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 10. siječnja 2019., poslovni broj P Ob-1199/16, ne odnosi na potraživanje tužiteljice VJ, iako ga tužiteljica nastoji prikazati kao vlastito potraživanje, već se radi o dosuđenom novčanom potraživanju mlt. TJ. Naime, točkama IV. i V. izreke navedene presude navedeno je: „Nalaže se ocu BJ da na ime uskraćenog uzdržavanja za mlt. TJ isplati:..." Predmetna presuda temelji se na odredbi čl. 289. st. 1. Obiteljskog zakona (NN br. 103/15; dalje: ObZ), koja propisuje obvezu roditelja koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete da isplati naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe, dok st. 3. iste odredbe decidirano navodi da se radi o tražbini djeteta prema roditelju koji ga nije uzdržavao. Nadalje ukazuje da je odredbom čl. 97. st. 5. ObZ-a propisano da roditelji zastupaju dijete glede imovine i imovinskih prava u skladu s odredbama čl. 99. i 101. istog zakona, te da je odredbom čl. 424. ObZ-a izrijekom propisano da su stranke u postupku radi uzdržavanja djeteta dijete i osoba koja ga je prema zakonu dužna uzdržavati, dok dijete zastupa roditelj s kojim stanuje. Imajući u vidu navedeno, I. tuženik zaključuje da se ne radi o novčanom potraživanju tužiteljice VJ, da tužiteljica stoga nije vjerovnik I. tuženika te da nije aktivno legitimirana tražiti zaštitu postavljenim tužbenim zahtjevom. Ujedno ukazuje da tužiteljica nije naznačila vrijednost predmeta spora na jasan način, te predlaže da sud pozove tužiteljicu da se izjasni o vrijednosti predmeta spora u odnosu na svakog tuženika i u odnosu na svaki od postavljenih tužbenih zahtjeva. I. tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti zbog neispunjenosti zakonskih pretpostavki za pobijanje dužnikovih pravnih radnji predviđenih odredbama čl. 66. i 67. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO). Ističe da navedene 4 opće i 1 posebna pretpostavka moraju biti kumulativno ispunjene, a u konkretnom sporu nije ispunjena niti jedna od njih. U pogledu prve opće pretpostavke dospjelosti tražbine I. tuženik ističe da tužiteljica nije vjerovnik I. tuženika, da novčano potraživanje iz presude ne glasi na nju, te da tražbine iz točaka IV. i V. izreke presude nisu dospjele na isplatu budući nije nastupio rok za ispunjenje niti se I. tuženik nalazi u zakašnjenju. Posebno naglašava da je Ugovor o unosu stvari u rezerve kapitala sklopljen dana 7. prosinca 2018. sklopljen prije donošenja nepravomoćne presude, te da u trenutku poduzimanja pobijane pravne radnje novčana tražbina na koju se poziva tužiteljica nije ni postojala, a samim time nije mogla dospjeti na plaćanje niti je I. tuženik bio u zakašnjenju. Ističe i da se predmetna presuda u trenutku podnošenja ove tužbe nalazila u žalbenom postupku te da je opravdano i legitimno očekivanje da će drugostupanjski sud usvojiti žalbene razloge i odbiti tužbeni zahtjev.
U pogledu druge opće pretpostavke insolventnosti dužnika I. tuženik ističe da tužiteljica ničim ne dokazuje niti čini vjerojatnim da bi I. tuženik bio insolventan, niti se posebno obrazlaže zašto I. tuženik ne bi ispunio obvezu prema mlt. TJ za slučaj da presuda postane pravomoćna.
U pogledu treće opće pretpostavke dužnikove pravne radnje I. tuženik ističe da je Ugovor od 7. prosinca 2018. doista pravna radnja I. tuženika, ali ne i radnja poduzeta na štetu tužiteljice, budući sklapanjem tog pravnog posla nije umanjena imovina I. tuženika niti je tužiteljica dovedena u nepovoljan položaj. Ističe da je I. tuženik osnivač i član II. tuženika koji ima određena prava i obveze prema društvu, da je društvenim ugovorom preuzeo obvezu dokapitalizirati društvo, da je cilj i svrha Ugovora od 7. prosinca 2018. povećanje vrijednosti II. tuženika te bolje, racionalnije i ekonomičnije iskorištavanje prenesenih nekretnina, te da I. tuženik kao umirovljenik od kraja 2018. kroz isplatu dobiti može očekivati povećanje vlastite imovine.
U pogledu četvrte opće pretpostavke oštećenja vjerovnika I. tuženik ističe da iz činjeničnog opisa tužbe ne proizlazi na koji način bi Ugovor od 7. prosinca 2018. predstavljao štetnu radnju kojom se navodno oštećuje tužiteljica, niti se posebno dokazuje uzročno-posljedična veza između sklapanja Ugovora i negativnih posljedica po imovinu I. tuženika.
U pogledu posebne pretpostavke iz čl. 67. ZOO-a znanja ili mogućnosti znanja o oštećenju I. tuženik ističe da je na ime uzdržavanja mlt. TJ dana 28. travnja 2010. uplatio tužiteljici iznos od 2.972.000,00 kuna, te da je tu uplatu izvršio uslijed teškog zdravstvenog stanja bio je teški srčani bolesnik, hospitaliziran, podvrgnut transplantaciji srca te dugotrajnom oporavku, a u trenutku hospitalizacije bio je u terminalnom stadiju zatajivanja srca. Smatra da je navedenom uplatom u cijelosti podmirio svoju zakonsku obvezu uzdržavanja mlt. TJ te da u trenutku sklapanja Ugovora od 7. prosinca 2018. nije znao niti je mogao znati da bi poduzetom pravnom radnjom nanosio štetu tužiteljici ili mlt. TJ. Svrha Ugovora bila je isključivo dokapitalizacija II. tuženika radi nastavka investicijskog ciklusa i apliciranja na europske fondove, a ne oštećenje ikojeg vjerovnika.
Predlaže da sud odbije tužbu i tužbene zahtjeve u cijelosti kao neosnovane te naloži tužiteljici naknaditi I. tuženiku trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.
2.1. II. tuženik u odgovoru na tužbu primarno ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije za vođenje ovog postupka. Navodi da se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 10. siječnja 2019., poslovni broj P Ob-1199/16, ne odnosi na potraživanje tužiteljice već se radi o dosuđenom novčanom potraživanju mlt. TJ — uvidom u točke IV. i V. izreke navedene presude nedvojbeno se može uočiti da se ne radi o potraživanju tužiteljice. S obzirom da tužiteljica nije vjerovnik I. tuženika, ista nije ovlaštena pobijati dužnikove pravne radnje, stoga predlaže usvajanje prigovora nedostatka aktivne legitimacije te odbijanje tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva u cijelosti. Ujedno prigovara suviše nisko postavljenoj vrijednosti predmeta spora te ističe da je tužbeni zahtjev pod točkom II. petita neodređen jer nije navedeno u kojemu iznosu je II. tuženik dužan trpjeti naplatu tražbine tužiteljice, te predlaže da naslovni sud pozove tužiteljicu da sukladno odredbi čl. 109. ZPP-a uredi tužbeni zahtjev, a podredno da vrijednost predmeta spora utvrdi prema visini tražbine čije namirenje bi II. tuženik bio dužan trpjeti.
Opreza radi, II. tuženik u cijelosti osporava tužbu i postavljene tužbene zahtjeve ističući da nisu ispunjene opće i posebne pretpostavke, koje moraju kumulativno biti ispunjene za pobijanje dužnikovih pravnih radnji predviđeno odredbom čl. 66. ZOO-a. Navodi da tražbina iz presude ne glasi na tužiteljicu već na treću osobu te da u tom dijelu nema govora da bi Ugovorom od 7. prosinca 2018. mogla nastati šteta za osobu koja nije vjerovnik ni jedne od ugovornih strana. Nadalje ističe da je Ugovor od 7. prosinca 2018. sklopljen mjesec dana prije donošenja presude, pa u tom dijelu nije ispunjena pretpostavka dospjelosti tražbine. Tužiteljica ničim ne dokazuje niti čini vjerojatnim da bi I. tuženik bio prezadužen ili nesposoban za plaćanje, a insolventnost dužnika jedna je od općih pretpostavki koje kumulativno trebaju biti ispunjene. Jedina opća pretpostavka za koju se može tvrditi da je barem djelomično ispunjena jest sklapanje pravnog posla I. tuženika s II. tuženikom dana 7. prosinca 2018., međutim taj Ugovor nije sklopljen s namjerom oštećenja vjerovnika, već s ciljem dokapitalizacije II. tuženika kao preduvjeta za kupnju zemljišta od Općine Pisarovina, ekonomsko i prihodovno iskorištavanje nekretnine te povećanje kapitala II. tuženika radi uspješnog apliciranja na natječaj za odobrenjem bespovratnih financijskih sredstava za ekološku proizvodnju od strane europskih fondova.
Posebno ukazuje da nije ispunjena ni posebna pretpostavka iz čl. 67. ZOO-a II. tuženik nije znao niti je mogao znati da bi raspolaganje I. tuženika nanosilo štetu tužiteljici. Ističe da je direktorica II. tuženika ČJ osobno bila prisutna kada je I. tuženik dana 28. travnja 2010. izvršio uplatu iznosa od 2.972.000,00 kuna na ime uzdržavanja mlt. TJ te nije imala nikakva razloga sumnjati da obveza uzdržavanja nije podmirena. Nadalje navodi da je I. tuženik i ČJ godinama poslovno surađivali te su krajem lipnja 2017. donijeli poslovnu odluku o osnivanju društva Valis d'Fructus radi proizvodnje ekološke hrane i da je II. tuženik s Općinom Pisarovina sklopio predugovor o kupoprodaji zemljišta od 29. kolovoza 2017., da je u prosincu 2017. podnesen prijedlog za uknjižbu prvenstvenog reda nekretnina u zk. ul. br. [broj ZK uloška] i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da su stečeni uvjeti za dovršetak planirane dokapitalizacije tek početkom prosinca 2018. Zaključuje da svrha Ugovora od 7. prosinca 2018. nije bila oštećenje tužiteljice niti mlt. TJ niti ikojeg drugog vjerovnika I. tuženika, već isključivo planirana dokapitalizacija koja ničim ne utječe na privatne obveze I. tuženika niti umanjuje njegovu imovinu, te da se dokapitalizacijom I. tuženik rasteretio obveza koje prate predmetnu nekretninu, dok mu kao članu II. tuženika za očekivati je povećanje privatne imovine redovitim poslovanjem. Predlaže da sud odbije tužbu i tužbene zahtjeve u cijelosti kao neosnovane te naloži tužiteljici naknaditi II. tuženiku trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.
3. Tijekom dokaznog postupka pročitana je dokumentacija koja se nalazi u spisu i to: presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-1199/16, Ugovor o unosu stvari u rezerve kapitala društva od dana 7. prosinca 2018., Rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom, poslovni broj Z- 30129/17 od 18. prosinca 2017., izvadak iz sudskog registra za II. tuženika, zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Odluka o raspisivanju javnog natječaja za prodaju građevinskog zemljišta u Poduzetničkoj zoni Pisarovina, objavljena u Službenim novinama Općine Pisarovina, broj 2, od 12. veljače 2016., Predugovor o kupoprodaji zemljišta od 29. kolovoza 2017., medicinska dokumentacija za I. tuženika, nalog za plaćanje od 28. travnja 2010., izjava svjedoka VJO od 16. siječnja 2019., ovjerena kod javnog bilježnika Alkice Kolega Zubčić iz Zadra, broj OV-444/2019, izjava svjedoka NJO od 18. siječnja 2019., ovjerena kod javnog bilježnika Vere Marčina iz Zadra, broj OV-504/2019, izjava svjedoka ČJ od 17. siječnja 2019., ovjerena kod javnog bilježnika Pere Džankića iz Zagreba, broj OV-433/2019, te presuda i rješenje Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž Ob-207/19 od 15. svibnja 2019.
4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08, 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Tužitelj je podneskom od 21. svibnja 2019. povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari. Podneskom od 6. lipnja 2019. tuženici su se, na poziv suda, očitovali da nisu suglasni s povlačenjem tužbe, slijedom čega je sud nastavio s raspravljanjem u smislu odredbe članka 193. stavka 2. ZPP-a.
6. Na ročištu dana 14. rujna 2020. stranke su suglasno predložile prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu poslovni broj P Ob 526/19 te je sud raspravnim rješenjem prekinuo postupak budući je u smislu čl. 12. st. 1. ZPP-a, radi odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja prethodno pitanje da li tužitelj ima tražbinu s osnova alimentacije u odnosu na I. tuženika.
6.1. Nakon što je postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, poslovni broj P Ob-526/19, pravomoćno okončan te je prethodno pitanje o postojanju tražbine tužitelja riješeno, sud je rješenjem od 18. veljače 2026. godine nastavio postupak u ovoj pravnoj stvari.
7. Presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj: Gž Ob-151/2025-3 od 20. kolovoza 2025., potvrđena je presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P Ob-526/2019-174 od 20. siječnja 2025., u dijelu presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev čime je navedena presuda postala pravomoćna.
7.1. Uvidom u pravomoćnu presudu i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-526/19, utvrđeno je da je odbačena tužba u dijelu kojim tužiteljica VJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužbenim zahtjevom traži od tuženika BJ isplatu uzdržavanja za mlt. dijete TJ u mjesečnom iznosu od 10.000,00 kn za razdoblje od 1. listopada 2010. do 6. prosinca 2011. s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te da je odbijen tužbeni zahtjev kojim se od I. tuženika tražilo doprinošenje za uzdržavanje maloljetnog TJ u iznosu od 1.327,23 EUR (10.000,00 kn) mjesečno počevši od dana 7. prosinca 2011. godine pa nadalje pri čemu je plaćanje prema odbijenom zahtjevu bilo traženo isključivo na tekući račun tužiteljice VJ.
7.2. Budući je u smislu čl. 12. st. 1. ZPP-a, radi odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, prethodno pitanje je li tužitelju pripada tražbina s osnova alimentacije prema I. tuženiku pravomoćno riješeno u okončanom parničnom postupku, u kojem je utvrđeno da tužitelju to pravo ne pripada, tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
8. Prema odredbi čl. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08.. 125/11, 78/15. i 29/18; u daljnjem tekstu: ZOO), svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako uslijed njezina izvršenja dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine (čl. 66. st. 2. ZOO). Prema odredbi čl. 67. st. 1. ZOO-a, naplatno raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom se ili u čiju je korist pravna radnja bila poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato. Opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji paulijanskom tužbom su: (1) dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku, (2) pravna radnja dužnika, (3) insolventnost dužnika i (4) postojanje oštećenja vjerovnika, time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje. Ove opće pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno, a zajedno s njima mora biti ispunjena i jedna od posebnih pretpostavki iz čl. 67. ZOO-a. Tužbi za pobijanje pravne radnje nema mjesta ako se pobijanjem ne olakšava namirenje vjerovnika.
8.1. Dospjelost vjerovnikove tražbine za isplatu kao prva i temeljna opća pretpostavka mora postojati u trenutku podnošenja tužbe. To je izričito utvrđeno pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s četvrte sjednice, održane 24. svibnja 2021., pod brojem Su-IV-16/2021-11, koje glasi: „Dospjelost vjerovnikove tražbine za isplatu, kao jedna od općih pretpostavki za pobijanje dužnikovih pravnih radnji poduzetih na štetu vjerovnika (članak 66. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima), mora postojati u trenutku podnošenja tužbe." Prema tome, tužbeni zahtjev bit će neosnovan već i samo zbog toga što tužitelj nema dospjelu tražbinu prema dužniku, bez potrebe za ispitivanjem preostalih pretpostavki. Za odbijanje tužbenog zahtjeva dovoljno je utvrditi da ne postoji makar jedna od navedenih općih pretpostavki.
8.2. Prva i najvažnija pretpostavka paulijanske tužbe jest da tužiteljica ima dospjelu tražbinu prema dužniku. Tužbeni zahtjev može valjano podnijeti samo ona koja je vjerovnik I. tuženika. U ovom predmetu sud je, u smislu čl. 12. st. 1. ZPP-a, prekinuo postupak upravo radi prethodnog pitanja postoji li uopće tražbina tužiteljice VJ prema I. tuženiku s osnova alimentacije. To prethodno pitanje pravomoćno je riješeno presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-526/19, potvrđenom presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž Ob-151/2025-3 od 20. kolovoza 2025.
8.3. Iz navedenih pravomoćnih odluka proizlazi da je tužbeni zahtjev kojim se tražilo plaćanje alimentacije odbijen u cijelosti. Plaćanje je, prema odbijenom zahtjevu, bilo traženo isključivo u korist tužiteljice VJ. Shodno tome, tužiteljica VJ nije nositelj tražbine s osnova alimentacije prema I. tuženiku niti je mogla steći svojstvo vjerovnika u smislu članka 66. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima. Budući da je tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen, tužiteljica VJ nije stekla svojstvo vjerovnika prema I. tuženiku te stoga nije ovlaštena pobijati pravne radnje I. tuženika s osnova te tražbine.
8.4. Budući je pravomoćnom presudom utvrđeno da I. tuženik nije dužan plaćati alimentaciju u smislu koji se ovdje pobija, tražbina tužiteljice ne postoji i nije nikada dospjela. Bez dokazane dospjele tražbine tužiteljica nije ovlaštena pobijati dužnikove pravne radnje, a sva ostala razmatranja insolventnost I. tuženika, oštećenje, znanje stranaka postaju pravno irelevantna te ih sud nije niti utvrđivao.
9. Slijedom svega navedenog, utvrđujući da nije ispunjena prva i temeljna opća pretpostavka paulijanske tužbe iz čl. 66. st. 1. ZOO-a dospjela tražbina vjerovnika prema dužniku jer je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-526/2019-174, potvrđenom presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž Ob-151/2025-3 od 20. kolovoza 2025., utvrđeno da I. tuženik nije dužan plaćati alimentaciju tužiteljici te stoga tražbina tužiteljice ne postoji i nikada nije dospjela, odlučeno je kao u izreci presude pod točkom I.
10. Sud je cijenio prigovor tuženika glede vrijednosti predmeta spora. Tužiteljica je u tužbi naznačila vrijednost predmeta spora u iznosu od 201.000,00 kn, što sud prihvaća kao mjerodavnu vrijednost sukladno članku 40. stavku 2. Zakona o parničnom postupku. Sud nije utvrdio da je tužiteljica vrijednost predmeta spora očito suviše nisko ili suviše visoko naznačila u smislu članka 40. stavka 3. ZPP-a. Imajući u vidu navedeno, sud utvrđuje vrijednost predmeta spora u iznosu od 201.000,00 kuna/ 26.672,38 EUR, preračunato po fiksnom tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 kn sukladno članku 3. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, temeljem članka 40. stavaka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku, a kako je to riješeno u izreci rješenja.
11. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP- a i na odredbi čl. 155. ZPP-a. Tuženiku je trošak postupka odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to slijedeći troškovi i to:
-odgovor na tužbu I. tuženika 500,00 EUR,
-odgovor na tužbu II. tuženika 500,00 EUR
-podnesak od 6. lipnja 2019. 500,00 EUR,
-podnesak od 6. lipnja 2019. 500,00 EUR,
-ročište dana 14. rujna 2020. 500,00 EUR,
-ročište dana 9. lipnja 2026. 500,00 EUR,
što ukupno iznosi 3.000,00 EUR. Budući da su oba tuženika u ovom postupku zastupana po istom punomoćniku, sukladno Tbr. 40. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, odvjetniku koji u istom postupku zastupa više osoba pripada pravo na povišenje ukupne nagrade za 10 %, a uvećani iznos dijeli se na jednake dijelove prema broju zastupanih osoba. Ukupna nagrada uvećana za 10 % iznosi 3.300,00 EUR. Na navedeni iznos obračunat je porez na dodanu vrijednost od 25 % sukladno Tbr. 46. Tarife, pa dosuđeni trošak iznosi 4.125,00 EUR. Nije priznat trošak podneska od 11. prosinca 2019. budući da se nije radilo o radnji potrebnoj za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, niti podnesak od 10.rujna 2020. kojim je dostavljena punomoć za zastupanje, budući da se nije radilo o radnji potrebnoj za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.
12. Slijedom navedenog tuženicima je dosuđen trošak postupka u ukupnom iznosu 4.125,00 EUR. Odluka o kamati na dosuđeni trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 156/22). Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II izreke presude.
Zagreb, 15. srpnja 2026
Sudac:
Paulina Buča
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).
DNA:
- Tužitelju po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu
- I-II tuženicima po pun.
