REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3287/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Bilandžić, predsjednice vijeća, Branke Šabarić Zovko, sutkinje izvjestiteljice i Radovana Raduke, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DAKMAT d.o.o., Zagreb, Ulica Silvija Strahimira Kranjčevića 55, OIB 49096578927, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Adžić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta, Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-568/2023-28 od 21. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-568/2023-28 od 21. lipnja 2024. u točkama I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-568/2023-28 od 21. lipnja 2024. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-568/2023-28 od 21. lipnja 2024. utvrđena je ništetnom odredba Ugovora o kreditu br. 08025020364, sklopljenog 1. listopada 2008. između tuženika RBA d.d. kao Kreditora i prednika tužitelja APEX TIM d.o.o. kao Korisnika kredita, kojom je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu sa jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, dakle točka. 7.1. Ugovora u dijelu u kojem je određeno da je kamatna stopa promjenjiva, sukladno Odluci Kreditora (točka I. izreke); naloženo je tuženiku u roku od petnaest dana platiti tužitelju iznos od 31.745,27 eura sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose glavnice od dospijeća do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka II. izreke); odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata preko stope dosuđene na pojedinačne iznose iz točke II. izreke, kao neosnovan (točka III. izreke).

2. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-568/2023-28 od 21. lipnja 2024. dopuštena je preinaka tužbenog zahtjeva (pravilno: tužbe) sadržana u podnesku od 6. ožujka 2024. koja glasi kao u izreci prvostupanjske presude (točka I. izreke); naloženo je tuženiku u roku od petnaest dana naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 9.761,44 eura sa zateznim kamatama koje teku od 21. lipnja 2024. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka II. izreke); odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 3.754,04 eura sa zateznim kamatama, kao neosnovan (točka III. izreke).

3. Iz obrazloženja presude u bitnom proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio jer je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da je ništetna odredba čl. 7.1. Ugovora o kreditu br. 08025020364, sklopljenog između tužitelja, kao korisnika, i tuženika, kao kreditora, slijedom čega je tuženiku naložio da tužitelju plati iznos od 31.745,27 eura na ime preplaćenih kamata. Stoga je primjenom odredaba čl. 322. st. 1., čl. 324. st. 1., čl. 3., čl. 269. st. 2., čl. 271. i čl. 272. te čl. 1111. st. 1. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO) odlučio kao u točkama I. i II. izreke presude. Na temelju odredbe čl. 190. i čl. 191. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) sud je dopustio preinaku tužbe smatrajući ju svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama (točka I. izreke rješenja), dok je odluku o troškovima postupka sud donio na temelju odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a (točke II. i III. izreke).

4. Protiv navedene presude u točkama I. i II. izreke te protiv rješenja u točkama I. i II. izreke žalbu je podnio tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a s prijedlogom da se prvostupanjske odluke u pobijanom dijelu preinači, podredno ih ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 1.953,46 eura.

5. U obrazloženju žalbe uvodno ukazuje kako mu je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje koje obuhvaća pravo na obrazloženo sudsku odluku i pravo na procesnu jednakost jer je prvostupanjski sud navode tuženika zanemario u potpunosti, a za takvo postupanje ne daje nikakve razloge. Dalje navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe čl. 190. st. 2. i 3. ZPP -a dopustivši preinaku tužbe te da je počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a, jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, s obzirom da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a dani razlozi su međusobni proturječni i u suprotnosti s ispravama u spisu i drugim provedenim dokazima. Osporavajući zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbe čl. 7.1. Ugovora o kreditu, tuženik navodi je Ugovorom o kreditu bio ovlašten promijeniti visinu kamatne stope svojom Odlukom isključivo u slučajevima koji su precizno definirani odredbom čl. 4.4. Dodatka br. 1 Ugovora o kreditu. Kako tuženik temeljem odredbe čl. 7.1. Ugovora o kreditu nije ovlašten svojom Odlukom promijeniti kamatnu stopu ukoliko se nisu ispunile okolnosti definirane čl. 4.4. Dodatka br. 1 Ugovoru o kreditu, sporni dio odredbe nije i ne može biti ništetan. Ukoliko je tuženik svojom Odlukom promijenio visinu kamatne stope bez ispunjenja uvjeta definiranih čl. 4.4. Dodatka br. 1 Ugovoru o kreditu, tada je postupio protivno ugovornim ovlaštenjima a što bi predstavljalo ugovornu odgovornost za štetu. S obzirom na navedeno, smatra da je prvostupanjski sud, polazeći od potpuno pogrešnih postavki, pogrešno odredio predmet ovog spora. Dalje navodi da, budući da su sve obveze iz spornog ugovora o kreditu ispunjene u cijelosti, u predmetnom bi se slučaju eventualno radilo o situaciji kada je uzrok ništetnosti zabrana manjeg značenja u smislu odredbe čl. 326. ZOO -a. Tuženik i u žalbi ustraje kod prigovora zastare. Odluku o troškovima postupka pobija zbog odluke o glavnoj stvari.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Žalba je neosnovana.

8. Prvostupanjska presuda i rješenje ispitani su u pobijanom dijelu na temelju odredbe čl. 365. ZPP-a u vezi s čl. 381. ZPP-a, u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

9. Pri donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju je tuženik izričito upire žalbom. Suprotno žalbenim navodima, izreka presude je jasna i razumljiva, nije u proturječju s razlozima presude niti sa samom sobom, dok su razlozi o odlučnim činjenicama navedeni u obrazloženju presude jasni, razumljivi i u skladu sa sadržajem isprava u spisu. Prvostupanjski je sud za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva dao jasne i zakonite razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 7.1. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je određeno da je kamatna stopa promjenjiva, sukladno Odluci Kreditora, sklopljenog 1. listopada 2008. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, te restitucijski zahtjev za isplatu iznosa od 31.745,27 eura koje je tuženik stekao na temelju te ništetne odredbe Ugovora o kreditu.

12. Između stranaka nije sporno da su pravni prednik tužitelja i tuženik 1. listopada 2008. sklopili Ugovor o kreditu br. 08025020364 koji je potvrđen od strane javnog bilježnika.

13. Sukladno odredbi čl. 7.1. predmetnog Ugovora o kreditu stranke su ugovorile redovnu kamatnu stopu od 7,25% godišnje, promjenjivu, sukladno Odluci kreditora. Prema čl. 7.2 ugovorena je zatezna kamata od 17% godišnje, promjenjiva te je prema čl. 7.3. uvećanje stope redovne kamate ugovoreno po čl. 4.4. Dodatka br. 1 za 2,00 do 5,00 postotnih poena.

14. Prema odredbi čl. 4.4. Dodatka br. I Ugovora o kreditu, ugovorne strane su se sporazumjele da dodatno uz obračun i naplatu zakonske zatezne kamate kreditor ima pravo povećati redovnu kamatnu stopu odnosno kamatnu maržu za iznos naveden u Ugovoru o kreditu: -u slučaju neuredne otplate glavnice kredita ili redovne kamate, ili - u slučaju da se korisnik kredita, sudužnik ili solidarni jamac djelomično i u cijelosti ne pridržavaju obveze obavljanja platnog prometa na način kako je ugovoreno Ugovorom o kreditu.

15. Tuženik tijekom postupka nije niti iznio činjenice, niti je dokazao postojanje navedenih okolnosti koje bi mu dale pravo da poveća, odnosno mijenja kamatnu stopu odnosno maržu.

16. Ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti dijela odredbe čl. 7.1. Ugovora o kreditu.

17. Naime, budući da se radi o dvostranoobveznom ugovoru, prema kojemu je tuženik, kao banka, bio dužan tužitelju isplatiti kredit, a tužitelj je bio dužan taj kredit vratiti u ugovorenom roku, zajedno s kamatama, jednostrana promjena kamatne stope iz članka 7.1. Ugovora o kreditu protivna je i čl. 10. st. 3. ZOO-a. Ovo iz razloga što je tuženik, isplatom kredita, ispunio svoju ugovornu obvezu, te je za ispunjenje ugovora preostalo da tužitelj, kao korisnik kredita, tuženiku vrati iznos kredita s kamatama. Ugovorna odredba, prema kojoj tuženik kao davatelj kredita može, nakon plasiranja kredita, jednostrano mijenjati kamatnu stopu predstavlja nedopušteno ponašanje u izričitoj suprotnosti s čl. 10. st. 3. ZOO-a, jer se time otežava ispunjenje obveze tužitelja kao primatelja kredita. Takav način promjene visine kamatne stope nije u skladu s pravnom prirodom obveznopravnih odnosa niti zadovoljava zahtjev određenosti i odredivosti činidbe u smislu odredbe čl. 269. st. 2. ZOO -a, kojim je propisano da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, čl. 271. ZOO-a, kojim je propisano da je činidba nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva i čl. 272. ZOO-a kojim je propisano da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti.

18. S obzirom na to da je odredba iz čl. 7.1. Ugovora protivna odredbama čl. 10. st. 3., čl. 269. st. 2., čl. 271. i čl. 272. ZOO-a, kao prisilnim propisima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je navedena ugovorna odredba ništetna u skladu s čl. 322. st. 1. ZOO-a. Jednako shvaćanje proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-698/2025 od 3. veljače 2026.

19. U odnosu na žalbene navode vezane za zastaru i početak tijeka zastarnog roka ističe se da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Jednako shvaćanje proizlazi iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovn i broj Rev-135/2025 od 19. veljače 2025., Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. i Rev-3025/2018 od 20. ožujka 2024.

20. Isto tako, u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i čl. 191. ZPP-a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. Takvo pravno shvaćanje izraženo je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-429/2024 od 12. lipnja 2024.

21. U konkretnom slučaju preinaka tužbe je izvršena nakon provedenog vještačenja kojim je utvrđena visina štete nastale na vozilu tužitelja. Stoga se preinaka tužbe temelji na istoj činjeničnoj osnovi i u skladu s prethodno citiranim pravnim shvaćanjem podnošenjem tužbe u ovom sporu je prekinuta zastara i u odnosu na preinačeni dio tužbe (povećanjem zahtjeva).

22. Nadalje, iako prvostupanjski sud nije izričito obrazložio tuženikov prigovor ništetnosti manjeg značenja, takav propust u konkretnom slučaju ne predstavlja bitnu povredu parničnog postupka iz razloga što se pobijana presuda i bez toga može ispitati, a predmetni prigovor nije odlučan za ishod spora. Naime, neosnovani su tuženikovi navodi da se u konkretnom slučaju radi o zabrani manjeg značenja u smislu odredbe čl. 326. st. 2. ZOO-a. Naime, ovdje se ne radi o zabrani manjeg značenja s obzirom na to da sporna ugovorna odredba izravno utječe na ukupni trošak kredita i financijski opterećuje potrošača (korisnika kredita). Stoga se obveza, koja iz takve odredbe proizlazi, ne može smatrati zanemarivom ugovornom obvezom bez stvarnog utjecaja na sadržaj i položaj ugovornih strana. Prihvaćanje tuženikovog stajališta dovelo bi do neprihvatljivog rezultata prema kojem bi tuženik zadržao neosnovano stečenu imovinsku korist na temelju ništetne ugovorne odredbe, a što je protivno temeljnim načelima obveznog prava, osobito načelu savjesnosti i poštenja.

23. Imajući u vidu navedeno, pravilno je prvostupanjski sud naložio tuženiku da plati tužitelju iznos od 31.745,27 eura po osnovi povrata stečenog bez osnove sa zateznim kamatama od dana izvršenog plaćanja (čl. 1115. ZOO-a), po stopi mjerodavnoj za ostale odnose (čl. 29. st. 2. ZOO-a).

24. U odnosu na preinaku tužbe ističe se kako je prvostupanjski sud pravilno dopustio preinaku tužbe. Naime, tužitelj je nakon izvedenog dokaza financijskim vještačenje, u podnesku od 6. ožujka 2024., preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva na iznos od 31.745,27 eura.

25. Naime, odredbom čl. 190. ZPP-a je propisano da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu (st. 1.), iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka (st. 2.).

26. Nadalje, čl. 191 st. 1. ZPP-a je propisano da preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Stavkom 2. istoga članka je propisano da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti.

27. Suprotno žalbenim navodima, dopuštajući preinaku tužbe nakon provedenog vještačenja, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 190. ZPP-a, jer tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka.

28. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima, tuženiku nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Tuženiku je tijekom postupka omogućeno da se izjasni o svim zahtjevima i navodima protivne strane te mu je omogućeno da iznese i dokazuje sve svoje tvrdnje, a prvostupanjski sud je za svoju odluku dao jasne i valjane razloge.

29. Tuženik pobija i odluku o parničnom trošku, međutim uopće ne navodi niti obrazlaže razloge zbog kojih pobija tu odluku. Ovaj sud nije utvrdio da u odnosu na odluku o troškovima postupka postoje razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

30. Stoga je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučno kao u izreci ove presude, dok je primjenom odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 15. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Maja Bilandžić