REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3452/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Bilandžić, predsjednice vijeća, Branke Šabarić Zovko, sutkinje izvjestiteljice i Radovana Raduke, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja REŠETARI PROJEKT d.o.o. u stečaju, Kastav, Žegoti 33, OIB 22101822023, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kovačević, Koren i partneri d.o.o., Rijeka, protiv tuženika DULCEDO d.o.o., Split, Tršćanska 5b, OIB 60950933185 kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka d.o.o., Rijeka, radi utvrđenja, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-25/2025-41 od 21. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P -25/2025-41 od 21. srpnja 2025. u točkama I., II. i IV. izreke i sudi:

1. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kupoprodaji ovjeren kod javnog bilježnika Marije Grozdanić-Dekleva pod brojem OV-12200/2022 dana 15. studenog 2022. godine zaključen između tužitelja Rešetari projekt d.o.o. Kukuljanovo, Kukuljanovo 352, OIB 22101822023 kao prodavatelja i tuženika DULCEDO d.o.o., Split, Tršćanska 5B, OIB 60950933185 kao kupca.

2. Nalaže se tuženiku u roku od petnaest dana naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 3.598,70 eura.

3. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška postupka u iznosu od 531,25 eura, kao i njegov zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe za presudu „prema odluci suda“, kao neosnovan.

II. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-25/2025-41 od 21. srpnja 2025. u točki III. izreke.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 450,00 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-25/2025-41 od 21. srpnja 2025. odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži utvrđenje ništetnim Ugovora o kupoprodaji ovjerenog kod javnog bilježnika Marije Grozdanić-Dekleva pod brojem OV-12200/2022 15. studenog 2022. koji je zaključen između tužitelja kao prodavatelja i tuženika kao kupca (točka I. izreke); odbijen je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da sud poništi Ugovor o kupoprodaji ovjerenog kod javnog bilježnika Marije Grozdanić-Dekleva pod brojem OV-12200/2022 15. studenog 2022. koji je zaključen između tužitelja kao prodavatelja i tuženika kao kupca (točka II. izreke); prihvaćen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži da se u zemljišnim knjigama uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe upisa vlasništva tuženika na način da se nalaže brisanje upisa vlasništva tuženika na k. č. br. [katastarska čestica] šuma, od 1025 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uz istovremeni upis prava vlasništva u korist tužitelja (točka III. izreke); odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka (točka IV. izreke).

2. Iz obrazloženja presude u bitnom proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio jer je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da je na sklapanje predmetnog Ugovora o kupoprodaji bitno utjecala nedopuštena pobuda tužitelj za koju je tuženik kao druga ugovorna strana znao. Stoga je sud zaključio kako Ugovor o kupoprodaji nema pravni učinak, odnosno smatra se nepostojećim ugovorom. Budući da tužitelj tijekom postupka nije dokazao postojanje razloga ništetnosti, odnosno pobojnosti predmetnog Ugovora o kupoprodaji, sud je odbio glavni tužbeni zahtjev (na utvrđenje ništetnosti), kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev (na poništenje), ali je prihvatio dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja uslijed utvrđenja predmetnog Ugovora o kupoprodaji nepostojećim. Odluku o troškovima postupka sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a jer su stranke u ovoj parnici uspjele u približno jednakim dijelovima.

3. Protiv navedene presude u točkama I., II. i IV. izreke žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 973,70 eura.

4. U obrazloženju žalbe u bitnom navodi kako je nedopuštena pobuda po svojim pravnim učincima izjednačena s nedopuštenom činidbom koja dovodi do ništetnosti ugovora, slijedom čega smatra da je prvostupanjski sud trebao prihvatiti tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti predmetnog Ugovora o kupoprodaji. Pobijajući odluku o troškovima postupka, tužitelj navodi da je trebalo primijeniti odredbu čl. 154. st. 5. ZPP-a jer zbog tužiteljevog zahtjeva za utvrđenje ništetnim predmetnog Ugovora o kupoprodaji nisu nastali nikakvi posebni troškovi, jer je suština postupka usvajanje konstitutivnog zahtjeva za uspostavu stanja kakvo je bilo prije sklapanja predmetnog Ugovora o kupoprodaji.

5. Tuženik u odgovoru na tužiteljevu žalbu osporava žalbene navode te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu uz naknadu troška žalbenog postupka za odgovor na žalbu u iznosu od 450,00 eura.

6. Tuženik žalbom pobija presudu u točkama III. i IV. izreke zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 590,62 eura.

7. U obrazloženju žalbe u bitnom navodi kako je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev jer je u izreci presude pod točkom III. izreke „naložio“ brisanje upisa prava tuženika, dok je tužitelj u svoj tužbenom zahtjevu tražio da sud „odredi“ brisanje upisa prava tuženika na predmetnoj nekretnini. Time smatra da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP -a. Nadalje, tuženik ističe kako je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer je obrazloženje presude u suprotnosti s provedenim dokazima. Naime, ističe kako je sud u obrazloženju presude naveo kako da kod EU nedopuštena pobuda za sklapanje Ugovora o kupoprodaji postoji jer je izigrao planiranu svrhu društva odnosno jer je imao pobudu da spriječi preostale članove društva da sudjeluju u određivanju i eventualnoj izmjeni svrhe objekta u izgradnji. Prema tuženiku, takav zaključak prvostupanjskog suda nema smisla budući da je UU taj koji je odlučio promijeniti svrhu izgradnje nekretnine iz toga da se ona proda trećim osobama u to da on postane njezin vlasnik te ne postoji nedopuštena pobuda u tome što je tužitelj prodao tuženiku svoju nekretninu koja je bila namijenjena prodaji jer je zbog toga i izgrađena. Dakle, nije bila svrha da UU postane vlasnik nekretnine, već da se proda trećim osobama što je u konačnici i učinjeno uz adekvatnu cijenu koja je plaćena prijebojem. Smatra da u predmetnom pravnom poslu nema ničega nemoralnog, niti protivnog Ustavu Republike Hrvatske i moralu društva, što je utvrdio i prvostupanjski sud odbivši tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti predmetnog Ugovora o kupoprodaji. Tuženik daljnjim žalbenim navodima ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava, odnosno odredbe čl. 150. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 63/19 i 128/22; dalje: ZZK) jer tužitelj u ovoj pravnoj stvari nije ustao s brisovnom tužbom, pa pobijana presuda u tom dijelu predstavlja i presudu iznenađenja. Konačno, tuženik osporava i odluku o troškovima postupka jer je tužitelj u uspio u parnici u manjem dijelu, pa je tužitelj tuženiku trebao nadoknaditi troškove postupka.

8. Tužitelj nije odgovorio na tuženikovu žalbu.

9. Tužiteljeva žalba je osnovana, dok je tuženikova žalba neosnovana.

10. Prvostupanjska presuda ispitana je u pobijanom dijelu na temelju odredaba čl. 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

11. Predmet spora je tužiteljev glavni zahtjev za utvrđenje ništetnim Ugovora o kupoprodaji od 15. studenog 2022. sklopljenog između tužitelja kao prodavatelja i tuženika kao kupca, te eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za poništenje Ugovora o kupoprodaji od 15. studenog 2022. sklopljenog između tužitelja kao prodavatelja i tuženika kao kupca, kao i zahtjev za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe upisa vlasništva na način da se briše upis vlasništva tuženika uz istovremeni upis prava vlasništva u korist tužitelja.

12. Pri donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

13. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik izričito upire žalbom. Suprotno žalbenim navodima, izreka presude je jasna i razumljiva, nije u proturječju s razlozima presude niti sa samom sobom, dok su razlozi o odlučnim činjenicama navedeni u obrazloženju presude jasni, razumljivi i u skladu sa sadržajem isprava u spisu. Prvostupanjski je sud za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva dao jasne i zakonite razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

14. Također, prvostupanjski sud nije prekoračio tužbeni zahtjev time što je umjesto riječi „određuje“ naveo riječ „nalaže“, budući da bi Zemljišnoknjižni odjel nadležnog Općinskog suda i u jednom i u drugom slučaju postupio sukladno izreci prvostupanjske presude i uspostavio ranije zemljišnoknjižno stanje. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP -a na koju žalbom ukazuje tuženik.

15. Iz podataka u spisu i obrazloženja presude u bitnom proizlaze sljedeće činjenice:

- da su društvo tužitelja osnovala braća EU, UU i ČU,

- da su braća osnivanju društva tužitelja pristupila nakon što su prodali svoje udjele u društvu Vargon d.o.o.,

- da su navedena braća u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kupoprodaji bili upisani kao članovi društva tužitelja,

- da je u vrijeme sklapanja Ugovora o kupoprodaji EU bio ovlašten zastupati tužitelja pojedinačno i samostalno,

- da je svrha osnivanja društva tužitelja bila izgradnja stambeno-poslovnog objekta na nekretnini pod oznakom k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je EU plasirao pozajmice društvu tužitelja,

- da su u navedenim pozajmicama sadržan i dio novca UU i ČU,

- da je EU svoju tražbine na ime pozajmica ustupio tuženiku temeljem Ugovora o ustupu tražbine od 11. studenog 2022. pa je kupoprodajna cijena podmirena na temelju izjave o prijeboju od 15. studenog 2022. za iznos od 934.500,00 kuna,

- da je prije sklapanja predmetnog Ugovora o kupoprodaji došlo do poremećaja u odnosima među braćom,

- da je EU zlouporabio ovlasti time što je prodao zgradu s pet stanova u izgradnji za prenisku cijenu,

- da je takvim postupkom EU izigrao planiranu svrhu društva i onemogućio postizanje bilo kakvog dogovora između članova društva u pogledu izmjena oko svrhe, namjene i drugih okolnosti u vezi dovršetka radova i prodaje objekta,

- da je zakonski zastupnik tuženika ŽU znao za nedopuštenu pobudu na strani EU.

16. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud zaključuje da je na sklapanje predmetnog Ugovora o kupoprodaji bitno utjecala nedopuštena pobuda da izigra planiranu svrhu društva tužitelja, odnosno da spriječi preostale članove društva da sudjeluju u određivanju i eventualnoj izmjeni svrhe objekta u izgradnji. Na navedeno da ukazuje i vremenska podudarnost između sklapanja predmetnog Ugovora o kupoprodaji (15. studenog 2022.), poremećaja u odnosu između braće i sazivanja skupštine društva tužitelja s točkom dnevnog reda – Opoziv EU i samog opoziva na skupštini od 17. studenog 2022. Tuženik je znao za postojanje nedopuštene pobude na strani EU jer je zastupnik po zakonu tuženika, ŽU, osnovao društvo tuženika na zamolbu samog EU, da mu je osnivanjem društva tuženika želio pomoći kao prijatelj, da prijateljski odnosi među njima traju već 42 godine.

17. Neosnovano tuženik u žalbi osporava zaključak prvostupanjskog suda o nedopuštenosti pobude, pokušavajući slijed događaja prikazati kao ostvarenje svrhe tužitelja, odnosno prodaju predmetne nekretnine trećim osobama. Naime, već same okolnosti predmetnog slučaja, odnosno činjenica da je došlo do poremećaja u odnosima među braćom, uslijed čega EU, kao zastupnik po zakonu tuženika, moli svog dugogodišnjeg prijatelja i kuma ŽU da osnuje društvo tuženika, nakon čega sklapa s tuženikom Ugovor o ustupu tražbine koje ima prema tužitelju na ime pozajmica, potom s tuženikom (bez znanja ostale braće, članova društva) sklapa predmetni Ugovor o kupoprodaji, dok tuženik kupoprodajnu cijenu plaća prijebojem u koji stavlja ustupljenu mu tražbinu, upućuju na postojanje nedopuštene pobude za sklapanje predmetnog Ugovora o kupoprodaji na strani EU.

18. Isto tako, neosnovano tuženik ističe kako pobuda koju je naveo prvostupanjski sud nije istaknuta od strane tužitelja, već se prvi put pojavljuje u presudi, budući da su tužitelji već u tužbi činjenično obrazložili da je pobuda EU bila prevariti ostale članove društva koji nisu imali saznanja o sklapanju predmetnog Ugovora o kupoprodaji. O svrsi osnivanja tužitelja iskazivao je svjedok UU, član društva tužitelja, čiji je iskaz prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio, koji je naveo da je prvotni plan bio izgraditi šest stanova, ali ih je izgrađeno pet jer je naknadno bilo dogovoreno među braćom da se dva stana pretvore u jedan koji je trebao pripasti njemu, a da se preostali stanovi podijele na drugu dvojicu braće. Također, naveo da su se pred kraj braća dogovorila da svjedok otkupi i preostala četiri stana, za koje je bio spreman ponuditi tržišnu cijenu. Dakle, zaključak prvostupanjskog suda o tome da je nedopuštena pobuda bila da EU izigra planiranu svrhu društva tužitelja, odnosno da spriječi preostale članove društva da sudjeluju u određivanju i eventualnoj izmjeni svrhe objekta u izgradnji, nije u proturječju s izvedenim dokazima.

19. Imajući u vidu sve navedeno, ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je na strani EU postojala nedopuštena pobuda za sklapanje predmetnog Ugovora o kupoprodaji nekretnine, za koju pobudu je tuženik, kao druga ugovorna strana znao.

20. Međutim, osnovano tužitelj žalbom ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Naime, prema odredbi čl. 273. st. 2. ZOO -a, ugovor će biti bez učinka ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati. Odredba o nedopuštenosti činidbe primjenjuje se i na pobude za sklapanje ugovora (čl. 273. st. 4. ZOO-a), a činidba je nedopuštena ako je protivna Ustavu, prisilnim propisima ili moralu društva (čl. 271. ZOO-a). Kad je činidba nedopuštena ugovor je prema odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a ništetan. Nedopuštena pobuda iz čl. 273. st. 2. i 3. ZOO-a je po pravnim posljedicama izjednačena s nedopuštenom činidbom (čl. 271. u vezi s čl. 270. st. 1. ZOO-a), što je izričito propisano u st. 4. čl. 273. ZOO-a. Posljedica nedopuštene pobude je, dakle, ništetnost takvog ugovora (čl. 322. ZOO-a). O navedenom pravnom pitanju je svoj stav izrazio Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-913/2025-2 od 17. veljače 2026.

21. Zbog toga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim predmetnog Ugovora o kupoprodaji nekretnine.

22. Stoga je primjenom odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a prvostupanjsku presudu u pobijanoj točki I. izreke trebalo preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnim predmetnog Ugovora o kupoprodaji. Posljedično navedenom, trebalo je preinačiti i pobijanu točku II. izreke prvostupanjske presude, jer uslijed preinačenja točke I. izreke na način da je prihvaćen glavni tužbeni zahtjev, nema mjesta odlučivanju o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu tužitelja (točka I.1. izreke ove presude).

23. Nadalje, iako je prvostupanjski sud pravilno odlučio o dijelu zahtjeva kojim tužitelj traži da se uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe upisa vlasništva na način da se briše upis vlasništva tuženika uz istovremeni upis prava vlasništva u korist tužitelja, na način da ga u cijelosti prihvatio, to je učinio uz pogrešnu primjenu materijalnog prava, ali bi i pravilnom primjenom materijalnog prava o tom dijelu zahtjeva trebalo jednako odlučiti. Naime, u pravu je tuženik kada ukazuje da se ovdje ne radi o brisovnoj tužbi iz čl. 150. ZZK -a. U konkretnoj situaciji se radi o pravnoj posljedici koja je nastupila temeljem utvrđenja ništetnosti ugovora o kupoprodaji, a koja posljedica rezultira brisanjem zemljišnoknjižnog stanja koje je nastalo provedbom ništetnog kupoprodajnog ugovora uz istovremeni upis predmetne nekretnine u vlasništvo tužitelja.

24. Zbog toga je na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZPP -a tuženikova žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u točki III. izreke (točka II. izreke ove presude).

25. Preinačenjem odluke o glavnoj stvari, promijenjen je uspjeh stranaka u sporu na način da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, zbog čega mu je tuženik na temelju odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP -a dužan naknaditi nastali trošak postupka.

26. Tužitelju su opravdano nastali troškovi sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura prema Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 13/23; dalje: Tarifa), zastupanja na ročištu od 30. kolovoza 2023. u iznosu od 100,00 eura prema Tbr. 9.5. Tarife, zastupanja na ročištima od 24. siječnja 2024., 6. lipnja 2024. i 6. lipnja 2025. svako od po 500,00 eura prema Tbr. 9.1. Tarife, što uvećano za PDV od 25% u iznosu od 525,00 eura, ukupno iznosi 2.625,00 eura. Tužitelju pripada pravo i na naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 625,00 eura prema Tbr. 10.1. Tarife, što uvećano za PDV od 25% u iznosu od 156,25 eura, ukupno iznosi 781,25 eura. Tužitelj ima pravo i na naknadu troška s osnove sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 192,45 eura prema Tar. br. 3. st. 1. u vezi s Tar. br. 1. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23). Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troška postupka u ukupnom iznosu od 3.598,70 eura.

27. S druge strane, tužitelj nema pravo na naknadu troška za zastupanje na ročištu 7. svibnja 2024. jer navedeno ročište nije ni održano, niti za zastupanje na ročištu 30. kolovoza 2023. preko dosuđenog mu iznosa od 100,00 eura sukladno Tbr. 9.5. Tarife. Osim toga, tužitelj nema pravo na naknadu troška sudske pristojbe za presudu „prema odluci suda“ jer tako postavljeni zahtjev za trošak nije u skladu s odredbom čl. 164. st. 2. ZPP-a, odnosno nije postavljen određeno u pogledu visine samog zahtjeva. Zbog toga je tužiteljev zahtjev za naknadu troška postupka odbijen kao neosnovan za iznos od 531,25 eura, kao i njegov zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe za presudu „prema odluci suda“.

28. Zbog toga je na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP -a odlučeno kao u točkama 1.II. i 1.III. izreke ove presude.

29. Tuženiku nije dosuđena naknada troška odgovora na žalbu (točka III. izreke ove presude) jer se prema ocjeni ovoga suda ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o žalbi (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 15. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Maja Bilandžić