REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-62/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Maja Bilandžić, u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d., OIB: 29743547503, Ulica Antuna Heinza 4, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Gracijela Katić Pavlak, odvjetnica u Odvjetničkom društvu PAVLAK & PARTNERI d.o.o. iz Rijeke, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1705/2022-17 od 4. studenog 2025., 15. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1705/2022-17 od 4. studenog 2025.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1705/2022-17 od 4. studenog 2025. u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku da isplati tužitelju iznos od 3.162,86 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. U točki II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR, dok je u točki III. izreke odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 906,16 EUR kao neosnovan.
2. Prvostupanjski sud je tako odlučio jer tužitelj nije priložio dokaze kojim bi potkrijepio svoju tvrdnju da je isplatom osigurnine svome osiguraniku, koju ovdje potražuje, ispunio svoju ugovornu obvezu iz ugovora o osiguranju jer nije priložio dokaze iz kojih proizlazi da je šteta nastala naletom vozila na divljač rizik pokriven predmetnim ugovorom o osiguranju (čl. 963., čl. 921. i čl. 922. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; dalje: ZOO). Prvostupanjski sud navodi da je tuženik u postupku osporio tužiteljevu tvrdnju da su isplatom naknade iz osiguranja na njega, po samom zakonu, prešla sva prava osiguranika prema odgovornoj osobi, te da je tužitelj bio dužan dokazati kao odlučnu činjenicu da je isplatom naknade koju potražuje ispunio upravo svoju ugovornu obvezu prema osiguraniku. Odluka o troškovima postupka donesena je sukladno čl. 154. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP).
3. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U bitnome tužitelj navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio sadržaj isprava u spisu i pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da tužitelj nije dokazao da je nalet na divljač osigurani slučaj ugovoren u ugovor o kasko osiguranju sklopljenog između njega i njegovog osiguranika. Ističe da je sklopljeno osnovno kasko osiguranja te da iz čl. 4. st. 1. Općih uvjeta koji su sastavni dio police i prileže spisu jasno proizlazi da je ugovorom o kasko osiguranju osiguran slučaj i naleta divljači. Predlaže drugostupanjskome sudu da uvaži žalbu tužitelja i preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev, podredno, da ukine pobijano presudu i vrati predmet natrag prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na žalbu je izjavljen od strane tuženika u kojem osporava sve žalbene navode tužitelja.
5. Žalba tužitelja nije osnovana.
6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP -a u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je zaključio da je pobijana presuda pravilna i zakonita.
7. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, ni u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
8. U ovom predmetu riječ je o sporu male vrijednosti, a presuda kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao ni zbog samo (relativno) bitnih povreda odredbi parničnoga postupka. Stoga pravilnost utvrđenoga činjeničnoga stanja ovaj sud nije ispitivao.
9. Predmet spora je regresni tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 3.162,86 EUR jer je tužitelj nadoknadio štetu na vozilu svome osiguraniku za koju tvrdi da je odgovoran tuženik jer je šteta nastala naletom divljači na osobni automobil osiguranika tužitelja unutar granica lovišta kojim upravlja tuženik. Tuženik je osporio aktivnu legitimaciju navodeći da tužitelj nije dostavio dokaze iz kojih bi proizlazili da štetni događaj opisan u tužbi predstavlja osigurani rizik koji je pokriven policom automobilskog osiguranja br. 020400303773.
10. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio da iz police automobilskog osiguranja broj 020400303773 od 12. kolovoza 2021. proizlazi da je tužitelj s B
BŠ kao ugovarateljem osiguranja i ERSTE&STEIERMÄRKISCHE S-LEASING d.o.o. kao osiguranikom zaključio ugovor za osiguranje automobilskog kaska po općim uvjetima PG-aka/20-01-hr i to kao osnovno osiguranje bez franšize, te osiguranje nezgode po općim uvjetima i klauzulama PG-ne/20-11-hr, PG-nvd-NMV/88-hr, TAB-INV-NE/09-5-hr, KL-rac-kn/17-4-hr. s pokrićem od 12. kolovoza 2021. do 12. kolovoza 2022. Također, na polici je naznačeno da je ugovaratelj upoznat da je osiguranje sklopljeno po
Uvjetima i klauzulama: KL-jpl/13-9-hr, PG-aod/20-11-hr, KL-rac-kn/17-4-hr, PG-nvd-NMV/88-hr, KL-ao-am/18-11-hr, TAB-INV-NE/09-5-hr, PG-ne/20-11-hr i PG-aka/20-01 hr. Tužiteljevi Opći uvjeti osiguranja, iako su na polici naznačeni, uz navođenje da su ugovaratelju prethodno uručeni, da je isti s njima suglasan i da stoga ugovaratelje obvezuju, nisu dostavljeni u spis te je zato i neosnovan žalbeni navod u kojem tužitelj navodi da su Opći uvjeti dostavljeni u spis. Prvostupanjski sud utvrđuje da iz priložene police ne proizlazi da bi po predmetnom osiguranju automobilskog kaska, sukladno općim uvjetima nalet vozila na divljač predstavljao osigurani slučaj prouzročen osiguranim rizikom.
11. Prema odredbi čl. 921. ZOO-a ugovorom o osiguranju osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja. Osigurani slučaj je događaj prouzročen osiguranim rizikom (čl. 922. st. 1. ZOO-a). Isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu (čl. 963. st. 1. ZOO-a).
12. Dakle, prije utvrđivanja odgovornosti za štetu i visine štete odlučna činjenica koju je trebalo utvrditi je, a s obzirom na to da je tuženik upravo to osporavao, je li se uopće dogodio osigurani slučaj, jer je osiguratelj dužan isplatiti svome osiguraniku osigurninu samo ako nastane osigurani slučaj. Do prijelaza svih osiguranikovih prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu može doći samo u slučaju da se osigurani slučaj dogodio.
13. S obzirom na to da je u postupku utvrđeno da iz priložene police ne proizlazi da bi po predmetnom osiguranju automobilskog kaska, sukladno općim uvjetima, nalet vozila na divljač predstavljao osigurani slučaj prouzročen osiguranim rizikom, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev jer tužitelj nije dokazao da se dogodio osigurani slučaj i da su na njega prešla sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu (čl. 219. ZPP-a).
14. Odluka o troškovima postupka koje je dužan platiti tužitelj donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a tužitelj posebno ni ne osporava pravilnost obračuna troškova postupka.
15. Slijedom navedenog tužiteljevu žalbu protiv pobijane presude valjalo je odbiti i potvrditi presudu sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 380. t. 2. ZPP -a.
Zagreb, 15. srpnja 2026.
Sutkinja
Maja Bilandžić
