Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: Gž-341/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Ane Mišlov, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Ravliću, odvjetniku u Makarskoj, Obala kralja Tomislava 6, protiv tuženice ABC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po načelniku, a ovaj po punomoćnici Aniti Juretić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ivančević & partneri d.o.o., Split, 114. Brigade, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-1223/2023-23 od 26. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženice ABC te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-1223/2023-23 od 26. veljače 2026.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja je suđeno:
"I. Utvrđuje se da je tužitelj TK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], jedini i isključivi vlasnik dijela čest. zem. [katastarska čestica], ZU 4714, KO [katastarska općina], u površini od 45 m2, i to baš onog dijela ove nekretnine koji je prikazan na skici mjerenja u nalazu i mišljenju vještaka Perice Puljića od 19.studenog 2024., i označen slovima A-B-C-A, koja skica mjerenja kao i cijeli nalaz i mišljene vještaka geodetske struke Perice Puljića od 19.studenog 2024. predstavljaju sastavni dio izreke ove presude, pa je tužitelj ovlašten temeljem ove presude i po pravomoćnosti iste zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na naprijed navedenom dijelu čest. zem. [katastarska čestica], KO [katastarska općina], površine 45 m2, odnosno na novoformiranoj čestici zemlje koja će nastati od naprijed navedenog dijela čest. zem. [katastarska čestica], površine 45 m2, KO [katastarska općina], na svoje ime za cijelo, uz istodobnu uknjižbu brisanja toga prava s imena tužene ABC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], što je ista dužna trpjeti.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.199,54 EUR, u roku 15 dana, sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotnih poena.".
2. Protiv navedene presude žalbu je izjavila tuženica ABC (dalje: tuženica) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu parničnog troška tuženici, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ukazuje da sud nije pravilno ocijenio odlučne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza, niti dao razloge koji bi opravdali zaključak da bi tužitelj imao prava vlasništva na dijelu predmetne nekretnine. Navodi da sud nije uzeo u obzir temeljno pravno načelo prema kojemu nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego što sam ima, da predmetna nekretnina nije bila u vlasništvu pravnih prednika tužitelja, niti obuhvaćena njihovom ostavinskom imovinom jer da predmetna čestica, prema rješenju o nasljeđivanju iza pok. oca GK, nije bila dio ostavinske mase, pa da tužitelj ni putem nasljeđivanja nije mogao steći pravo vlasništva.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tuženica u žalbi ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ali ga ne konkretizira, a ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08. , 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP) a niti da je pogrešno primijenio materijalno pravo, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP.
6. Predmet ovog postupka je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj vlasnik realnog dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 45 m2, prikazanog na skici vještaka geodetske struke Perice Puljića od 19. studenog 2024. i označenog slovima A-B-C-A, slijedom čega je ovlašten postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime.
7. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na utvrđenjima:
- da je predmetnu nekretninu kao izvanknjižno vlasništvo tužitelj stekao nasljeđivanjem svoga oca pok. GK, koji je istu stekao zamjenom zemljišta s rođakom 1965.
- da je na nekretnini oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čiji dio u površini od 45 m2 je predmet ovog spora, kao vlasnica u zemljišnim knjigama upisana tuženica za cijelo
- da je očevidom na licu mjesta, uz sudjelovanje vještaka geodeta, sud neposrednim opažanjem utvrdio da je predmet spora zemljište koje je omeđeno s jedne strane cestom, s druge strane betonskim zidom na koje se nastavljaju stepenice, s tim da su stranke suglasne da je zid u vlasništvu tuženice, te da je vještak u svom nalazu i mišljenju, na koji stranke nisu imale primjedbi ni prigovora, naveo da se nekretnina nalazi u [adresa] u [adresa] i da se radi o uskoj, neizgrađenoj nekretnini, koja se strmo pruža od [adresa] prema jugoistoku i položena je uz betonsko stubište koje vodi prema jugoistoku
- da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je predmetna nekretnina oduvijek bila u vlasništvu GK, odnosno rođaka tužitelja, koji se s njegovim ocem mijenjao 1965., iz čega prvostupanjski sud zaključuje da je utuženi dio nekretnine još 50-ih godina prošlog stoljeća bio u posjedu prednika tužitelja, koju činjenicu nitko nije osporio tijekom postupka
- da je tužitelj dokazao neprekinuti valjani slijed stjecanja predmeta spora, da se tužitelj, preko svojih prednika nalazi u poštenom posjedu predmetnog dijela nekretnine u traženom razdoblju od 40 godina, koje su se navršile do 1999., dok tuženica, na kojoj je teret dokaza nepoštenja posjeda, nije osporila poštenje posjeda tužitelja i njegovih prednika, niti takvo što dokazala.
8. Slijedom navedenih utvrđenja sud prvog stupnja smatra da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a temeljem pravnih pravila Austrijskog općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), koji se primjenjuje na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/91), kao i Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91. i 91/96., dalje ZOVO) i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 - dalje ZVDSP), jer je tužitelj pošteni posjednik sporne nekretnine računajući posjed njegovih predaka preko 40 godina, pa je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti, uređen podneskom tužitelja nakon provedenog očevida, a kako je to navedeno u točki I. izreke pobijane presude.
9. Neosnovani su u cijelosti žalbeni navodi tuženice da prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio odlučne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza, niti da je dao razloge koji bi opravdali zaključak da bi tužitelj imao pravo vlasništva na dijelu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Naime, takvi žalbeni navodi tuženice su prema stavu ovog drugostupanjskog suda u cijelosti neosnovani i paušalni, jer je prvostupanjski sud, sukladno članku 8. ZPP, na pravilan i potpun način ocijenio sve provedene dokaze, a punomoćnici stranaka su se, na raspravi održanoj 15. siječnja 2026., izjasnili da je činjenično stanje raspravljeno i predložili zaključenje rasprave.
9.1. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud donio pobijanu odluku jer je na temelju svih izvedenih dokaza, pa čak i iskaza zakonskog zastupnika tuženice IK, načelnika [adresa], koji je naveo da zna gdje se nalazi kuća tužitelja i da je oduvijek u istim gabaritima, a kad je dobio tužbu da je vidio da dio utužene čestice prolazi i kroz dvorište u posjedu tužitelja, te da nitko nikada od općine nije bio u posjedu tog dijela nekretnine, kao i da dok nije dobio tužbu nije niti znao da je predmetna čestica u vlasništvu općine, te po tuženici predloženog svjedoka NK, koji je međaš predmetnoj nekretnini i na čiji iskaz tuženica nije imala prigovora, a koji je izričito potvrdio navode tužitelja, nedvojbeno utvrdio da je tužitelj dokazao neprekinuti valjani slijed stjecanja predmetne nekretnine, nasljeđivanjem oca GK, koji je pak nekretninu stekao zamjenom s rođakom 1965., a koji je najkasnije od 1950- ih godina bio u posjedu iste. Dakle, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj dokazao neprekinuti valjani slijed stjecanja predmeta spora, da se tužitelj, osobno i preko svojih prednika nalazi u poštenom i mirnom posjedu predmetnog dijela nekretnine u traženom razdoblju od 40 godina, koje su se navršile do 1999., dok tuženica, na kojoj je teret dokaza nepoštenja posjeda, nije osporila poštenje posjeda tužitelja i njegovih prednika, niti takvo što dokazala. Slijedom prednjeg utvrđenja neosnovani su i navodi žalbe da sud nije uzeo u obzir načelo da nitko na drugog ne može prenijeti više prava nego što sam ima, jer u ovom konkretnom predmetu to nije slučaj.
10. Neosnovano tuženica navodi u žalbi kako tužitelj nije mogao predmetnu nekretninu naslijediti zbog toga što ista nije navedena u rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Makarskoj broj O-12/81 iza smrti oca tužitelja TK, kojim rješenjem je tužitelj proglašen nasljednikom za cijelo, a ovo iz razloga što rješenje o nasljeđivanju ima deklaratorni učinak, te nije sporno da je tužitelj kao jedini nasljednik svoga oca (otac je umro 1980.) nastavio, kao i otac, pošteno posjedovati predmetnu nekretninu, pri čemu okolnost što rješenjem o nasljeđivanju nije obuhvaćena predmetna čestica, nije činjenica koja bi utjecala na njegovo pravo vlasništva, kako to pravilno obrazlaže i prvostupanjski sud.
10.1. Naime, odredbom čl. 135. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine, broj 52/71, 47/78, 71/91, 37/94, 56/00, 48/03), koji se ovdje primjenjuje na temelju odredbe čl.253. st.1. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19), propisano je da ostavina umrle osobe prelazi po sili zakona na njezine nasljednike u času njezine smrti.
11. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da je tužitelj pošteni posjednik zajedno sa svojim prednicima preko 40 godina, to je protekao rok iz čl. 159. st. 4. ZVDSP, a koja odredba je mjerodavna u ovom predmetu na temelju odredbe čl. 388. st. 3. istog Zakona, pa je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.
12. Tuženica žalbom pobija presudu prvostupanjskog suda u cijelosti, pa time i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka, međutim i u tom dijelu žalba tuženice je neosnovana jer je prvostupanjski sud pravilno odlučio o troškovima postupka.
13. Slijedom navedenog, a kako se nisu ostvarili žalbeni razlozi tuženice, a niti je ovaj sud našao razloge na koje pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu prvostupanjskog suda, kako je to odlučeno u izreci ove presude.
Zadar, 15. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Sanja Prosenica
