REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-122/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davora Pustijanca, predsjednika vijeća, Željka Šimića, suca izvjestitelja i Radovana Raduke, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnik Hrvoje Miško, odvjetnik u Zagrebu, Predraga Heruca 6, protiv tuženika ŽB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnik Marko Sinovčić, odvjetnik u Zagrebu, Cernička 50, radi isplate iznosa od 9.583,91 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -1863/2020-98 od 16. lipnja 2025. i protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1863/2020-100 od 3. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i djelomično potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1863/2020-98 od 16. lipnja 2025. u dijelu u kojemu je odbijen kao neosnovan zahtjev za plaćanje iznosa od 8.683,91 EUR / 65.428,92 KN s pripadajućim zateznim kamatama od 21. svibnja 2014. do dana plaćanja.

II. Djelomično se preinačuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1863/2020-98 od 16. lipnja 2025. u dijelu u kojemu je odbijen kao neosnovan zahtjev za plaćanje iznosa od 900,00 EUR / 6.781,05 KN s pripadajućim zateznim kamatama od 21. svibnja 2014. do dana plaćanja, i sudi.

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 900,00 EUR / 6.781,05 KN sa zateznim kamatama od 21. svibnja 2014. do dana plaćanja koje se obračunavaju prema stopi koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkih ugovora u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1863/2020-100 od 3. prosinca 2025. u dijelu točke I. izreke u kojemu je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 2.720,00 EUR.

II. Preinačuje se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1863/2020-100 od 3. prosinca 2025. u dijelu točke I. izreke u kojemu je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 680,00 EUR i rješava:

Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška postupka u iznosu od 680,00 EUR.

III. Odbacuje se kao nedopuštena tužiteljeva žalba protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1863/2020-100 od 3. prosinca 2025. u dijelu točke II. izreke.

IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 64,83 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -1863/2020-98 od 16. lipnja 2025. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva od tuženika plaćanje iznosa od 9.583,91 EUR / 72.210,00 KN s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 21. svibnja 2014. do dana plaćanja.

2. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1863/2020-100 od 3. prosinca 2025. naloženo je tužitelju u roku od osam dana naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 3.400,00 EUR (točka I. izreke rješenja), a tuženikov zahtjev djelomično je odbijen kao neosnovan u iznosu od 800,00 EUR (točka II. izreke).

3. U obrazloženju presude sud je u bitnome izložio da se tužbeni zahtjev za isplatu ukupnog iznosa od 9.583,91 EUR / 72.210,00 KN sastoji od zahtjeva za plaćanje tri iznosa na temelju različitih pravnih osnova. Iznos od 1.831,57 EUR / 13.800,000 KN tužitelj zahtijeva s osnove zajma, iznos od 4.168,82 EUR / 31.400,00 KN s osnove naknade za izvršeno djelo na temelju ugovora o djelu za radove na metalnoj bravariji na objektu na Prekrižju, te iznos od 3.583,52 EUR / 27.000,00 KN s osnove stjecanja bez osnove. Nakon provedenog postupka i izvedenih dokaza sud je zaključio da je tužitelj dokazao davanje zajma tuženiku u iznosu od 18.200,00 KN. Tuženik je priznao primitak zajma u iznosu od 13.800,00 KN / 1.831,57 EUR, ali je taj iznos vratio tužitelju tako što je izvršio prijeboj s njegovim protupotraživanjem u predmetu poslovni broj P-1336/2014 u kojemu je sud utvrdio povlačenje tužbe za povrat zajma u iznosu od 13.800,00 KN rješenjem od 16. lipnja 2025. Potraživanje s osnove naknade za radove na metalnoj konstrukciji nadstrešnice (ličenja konstrukcije) na objektu u Zagrebu (Prekrižje) sud je utvrdio neosnovanim uz obrazloženje da na temelju izvedenih dokaza nije mogao utvrditi da je ličenje konstrukcije naručio tuženik, a iskazi svjedoka su oprečni. I na kraju, u odnosu na potraživanje u iznosu od 27.000,00 KN s osnove stjecanja bez osnove sud je obrazložio da tužitelj nije dokazao da je od tuženika naručio radove na rukohvatima u bolnici Sv. Duh za koje je tuženiku platio avans u iznosu od 27.000,00 KN. Tuženik je izveo određene radove koji su mu plaćeni. Iz samog tužiteljevog iskaza proizlazi da je vrijednost ugovorenih radova u bolnici Sv. Duh iznosila 27.000,00 KN, da je tuženik radove izveo, a manji dio radova u vrijednosti od cca. 3.000,00 KN tuženik je izveo na tužiteljev zahtjev na objektu u Slunju. Odluku o troškovima postupka sud je donio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 i 138/23; dalje: Tarifa), Zakonom o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23) te Tarifom sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 53/19, 92/21 i 37/23).

4. Tužitelj je pravovremeno podnio žalbu protiv presude zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. ZPP-a, kao i protiv rješenja o troškovima postupka u cijelosti. U bitnome je naveo da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, ne sadrži jasno obrazloženje o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su navedeni u suprotnosti su s izvedenim dokazima čime je sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. U odnosu na potraživanje s osnove zajma i prestanak djela tražbine na temelju prijeboja, sud je propustio utvrditi jesu li ostvarene pretpostavke za prijeboj, na što je uputio i drugostupanjski sud u odluci poslovni broj Pž-317/2018 od 9. rujna 2020., kojom je ukinuta pobijana presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje. Žalitelj ponavlja da prijeboj nije nastao jer tuženik nije dao izjavu o prijeboju uzajamnih tražbina, a pored toga, iako je tuženik povukao djelomično tužbu u predmetu poslovni broj P-1336/2014 za iznos od 13.800,00 KN, sud nije utvrdio da je tuženikova tražbina u tom iznosu postojala, odnosno da su bile ostvarene pretpostavke za prijeboj. Tužitelj tvrdi da je tuženik djelomično povukao tužbu jer nije mogao dokazati tražbinu, a ne zbog činjenica da je njegova tražbina prestala prijebojem. Za potraživanje naknade za radove ličenja nadstrešnice na Prekrižju, žalitelj je istaknuo da je svjedok CB jasno iskazivao da je vlasnik zgrade g-din LB njemu dao novac za plaćanje radova, pa tako i za plaćanje tuženika. Tuženik je ugovorio i farbanje bravarije, a tužitelj je bio njegov kooperant koji je izveo radove bojanja nadstrešnice. CB tuženiku je platio sve radove. Sud se bespotrebno upustio u raspravu što je pergola, a što nadstrešnica, jer to nije odlučno. Vještak je utvrdio da je riječ o nadstrešnici, a i svjedok CB je iskazivao o nadstrešnici. Budući da tužitelj u iskazu nije spomenuo riječ „pergola“ sud je zahtjev odbio kao neosnovan. Vještak je utvrdio vrijednost radova na nadstrešnici u iznosu od 5.002,40 EUR bez PDV, što odgovara tužiteljevoj fakturi 36/1/1 u kojoj je iskazan iznos od 31.410,00 KN/4.168,82 EUR. Imajući u vidu da su svjedoci potvrdili da su radovi izvedeni tužitelj smatra da je ovo potraživanje dokazao u cijelosti. Zahtjev za povrat avansa (stjecanje bez osnove) tužitelj smatra osnovanim jer tuženik nije osporio poslovni odnos s tužiteljem za radove u bolnici Sv. Duh. Tuženik radove nije izveo, a primio je avans pa je dužan vratiti primljeni avans koji je neosnovano zadržao. U odnosu na odluku o troškovima postupka žalitelj smatra da je ista nezakonita jer je nezakonita i odluka o glavnoj stvari. Pored toga, odluka o troškovima postupka preuranjena je jer postupak o glavnom potraživanju nije pravomoćno okončan. Predložio je da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, kao i odluku o troškovima postupka, odnosno da presudu i rješenje ukine i predmet vrati na ponovno suđenje uz naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 455,13 EUR, a za žalbu protiv odluke o troškovima postupka u iznosu od 197,00 EUR.

5. Tuženik nije podnio odgovor na tužiteljeve žalbe.

6. Tužiteljeve žalbe djelomično su osnovane.

7. Drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu i rješenje na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava te je zaključio da je sud prvog stupnja potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno pravo u odnosu na odluku o zahtjevima za povrat zajma, povrat avansa za neobavljene radove u bolnici Sv. Duh te dijelu zahtjeva za plaćanje naknade s osnove radova na nadstrešnici na Prekrižju pa je pobijana presuda u tom dijelu zakonita i pravilna. U dijelu presude kojim je odlučeno o potraživanju manjeg dijela naknade za radove ličenja bravarske konstrukcije (nadstrešnice) na Prekrižju sud je počinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, pa je u tom dijelu valjalo uvažiti tužiteljevu žalbu, presudu i rješenje djelomično preinačiti primjenom odredbe članka 373.a i članka 380. točka 3. ZPP-a, te odlučiti o troškovima postupka shodno uspjehu u sporu primjenom odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a.

8. Na temelju podataka u spisu i izvedenih dokaza mogu se utvrditi sljedeće činjenice:

- Tuženik ŽB podnio je 2. kolovoza 2013. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave Javnom bilježniku Slavku Remenariću u Samoboru radi naplate potraživanja prema IB u iznosu od 72.462,50 KN

- Javni bilježnik donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1227/13 od 6. kolovoza 2013.

- Ovršenik MB pravovremeno je podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi pa je predmet ustupljen Općinskom sudu u Samoboru, Stalnoj službi u Dugom Selu koji je rješenjem poslovni broj Povrv-1199/13-2 od 12. prosinca 2013. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavio izvan snage u dijelu u kojemu je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je predmet dostavljen nadležnom Trgovačkom sudu u Zagrebu koji je nastavio postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga pod poslovnim brojem Povrv-1336/14

- MB podnio je 21. svibnja 2014. protutužbu u predmetu broj Povrv-1336/14 radi naplate potraživanja prema ŽB u iznosu od 76.610,00 KN

- Raspravnim rješenjem od 8. ožujka 2016. (list 55. spisa) u predmetu broj Povrv-1336/14 sud je odlučio odvojeno raspravljati o tužbi i protutužbi pa je protutužba zavedena pod novim poslovnim brojem P-790/16.

- Na ročištu 8. ožujka 2016. u predmetu Povrv-1336/14 ŽB (tužitelj u tom predmetu) djelomično je povukao tužbu za iznos od 13.800,00 KN uz obrazloženje da je primio zajam od IB u tom iznosu, a tuženik se nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe

- U predmetu poslovni broj Povrv-1336/14 sud je donio presudu kojom je prihvatio tužbeni zahtjev ŽB i naložio tuženiku IB plaćanje iznosa od 58.662,50 KN sa zateznim kamatama. Presuda je potvrđena presudom drugostupanjskog suda poslovni broj Pž-7767/17-3 od 28. kolovoza 2019.

- Tužitelj i tuženik odjavili su obrte u tijeku postupka.

9. Predmet ovoga spora je protutužbeni zahtjev IB prema tuženiku ŽB. Tužitelj MB zahtijeva od tuženika plaćanje iznosa od ukupno 9.683,91 EUR / 72.210,00 KN s tri osnove. Iznos od 1.831,57 EUR / 13.800,000 KN tužitelj zahtijeva s osnove zajma (članak 499. Zakona o obveznim odnosima), iznos od 4.168,82 EUR / 31.400,00 KN s osnove naknade na temelju ugovora o djelu za radove na metalnoj bravariji u objektu na Prekrižju (članak 590. u vezi s člankom 613. Zakona o obveznim odnosima), te iznos od 3.583,52 EUR / 27.000,00 KN s osnove stjecanja bez osnove za radove koje tuženik nije izveo u bolnici Sv. Duh, a primio je avans (članak 1111. Zakona o obveznim odnosima).

U odnosu na potraživanje s osnove zajma

10. Tužitelj je podnio tužbu (protutužbu) radi povrata zajma u iznosu od 18.200,00 KN / 2.415,56 EUR. Kao dokaz osnovanosti potraživanja tužitelj je priložio tuženikovu e-mail poruku od 12. prosinca 2012. (lit 16. spisa) u kojoj je ŽB priznao primitak više novčanih iznosa s osnove zajma u ukupnom iznosu od 13.800,00 KN. ŽB priznao je primitak zajma u iznosu od 13.800,00 KN, ali je osporio primitak zajma u iznosu od 4.400,00 KN. U parnici koju je tuženik vodio protiv tužitelja (Povrv-1336/14), ŽB kao tužitelj zahtijevao je od IB isplatu iznosa od 72.462,50 KN. Nakon, što je MB podnio protutužbu, ŽB je priznao dio protutužbenog zahtjeva s osnove zajma u iznosu od 13.800,00 KN te je za taj iznos povukao svoju tužbu. Žalitelj MB naveo je da ŽB tužbu u predmetu Povrv-1336/14 nije djelomično povukao zbog prijeboja tražbina, već zbog činjenice da nije mogao dokazati osnovanost svog potraživanja u cijelosti. Međutim uvidom u predmet poslovni broj Povrv-1336/14 ovaj sud je utvrdio da je ŽB djelomično povukao tužbu upravo radi prijeboja s protutražbinom IB (u tom predmetu tuženika) u iznosu od 13.800,00 KN s osnove zajma. ŽB je ostao kod smanjenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 58.662,50 KN (72.462,50 KN – 13.800,00 KN = 58.662,50 KN). U presudi poslovni broj Povrv-1336/14 od 23. studenoga 2017. utvrđeno je da se potraživanje ŽB temelji na dva računa F -12-0054 i 16/POSL1/1. Sud je utvrdio da je potraživanje po tim računima osnovano u cijelosti, budući da je ŽB izveo sve radove za koje je izdao račune. Račun broj F-12-0054 izdan je na iznos od 41.212,50 KN, a tuženik MB nije dokazao osnovanost prigovora s osnove materijalnih nedostataka izvršenih radova. Međutim, ŽB umjesto iznosa od 41.212,50 KN smanjio je zahtjev na iznos od 27.412,50 KN (iznos umanjen za 13.800,00 KN) pa je sud zahtjev utvrdio osnovanim po oba računa u ukupnom iznos ud 58.662,50 KN. Slijedom toga, neosnovan je žalbeni navod žalitelja da sud nije utvrdio jesu li bile ostvarene pretpostavke za prijeboj uzajamnih, istorodnih i dospjelih potraživanja. Žalitelj je također naveo da prijeboj nije nastao jer ŽB nije izjavio da obavlja prijeboj uzajamnih potraživanja u skladu s odredbom članka 196. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO). Međutim, niti taj navod nije osnovan budući da je ŽB u ovom predmetu poslovni broj P-790/16 na ročištu 27. siječnja 2017. izjavio: „U odnosu na pozajmljeni iznos ističe kako ne spori da je tužitelj (op.aut. MB) pozajmio tuženiku iznos od 13.800,00 KN te je u tom dijelu i umanjio svoje potraživanje prema tužitelju u predmetu Povrv-1336/14, odnosno u navedenom iznosu je izvršio prijeboj potraživanja.“ Na istom ročištu MB nije osporio tvrdnju ŽB o izvršenom prijeboju, što potvrđuje da je prijeboj nastao. Štoviše, i da nije nastao u trenutku djelomičnog povlačenja tužbe, prijeboj je nastao najkasnije 27. siječnja 2017., a njegovi učinci nastali su kad su se ispunile pretpostavke za prijeboj (članak 196. stavak 2. ZOO-a). Zbog navedenih razloga tužiteljevi žalbeni razlozi nisu osnovani u odnosu na povrat zajma prijebojem u iznosu od 13.800,00 KN. O preostalom iznosu zajma od 4.400,00 KN sud je pravomoćno odlučio presudom poslovni broj P-790/16 od 23. studenoga 2017. (list 79. spisa). U točki I. izreke presude poslovni broj P-790/16 od 23. studenoga 2017. sud je prihvatio zahtjev za povrat zajma u iznosu od 4.400,00 KN. Budući da ŽB nije podnio žalbu na presudu ista je pravomoćna u tom dijelu. Drugostupanjskom presudom broj Pž-317/2018-3 od 9. rujna 2020. ukinuta je presuda broj P-790/16 u točkama II. i III. izreke na temelju tužiteljeve žalbe. Zbog svih navedenih razloga tužitelj nije dokazao osnovanost žalbenih navoda i postojanje žalbenih razloga pa je njegovu žalbu u odnosu na potraživanje s osnove povrata zajma u iznosu od 13.800,00 KN valjalo odbiti kao neosnovanu i presudu potvrditi u tom dijelu primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

11. Iako je presuda poslovni broj P-790/16 pravomoćna za iznos zajma od 4.400,00 KN (točka I. njene izreke), tužitelj je ponovno istaknuo zahtjev i za plaćanje tog iznosa. Međutim, u tijeku postupka tužitelj je povukao tužbu za iznos od 4.400,00 KN pa je sud rješenjem utvrdio da je tužba povučena za taj iznos.

U odnosu na potraživanje s osnove stjecanja bez osnove

12. Tužitelj je tvrdio da je s tuženikom ŽB ugovorio radove u bolnici Sv. Duh za koje je tuženiku platio avans u iznosu od 27.000,00 KN. U tijeku postupka nije sporno da su stranke bile u poslovnom odnosu na izvođenju radova u bolnici Sv. Duh. Sud je utvrdio da je tuženik izveo ugovorene radove. Štoviše, i tužitelj je potvrdio da su radovi izvedeni u pretežitom iznosu. U odnosu na plaćeni avans tužitelj je u iskazu na ročištu 7. ožujka 2022. izjavio: „dio radova na bolnici Sv. Duh tuženik nije izveo (bravarski radovi) ali je tuženik u zamjenu izveo radove u vrijednosti od 3.000,00 KN na objektu u Slunju“. Saslušani svjedoci ĐB, FB, HB, PB, OB, KB, potvrdili su poslovni odnos stranaka u bolnici Sv. Duh, ali s pojedinostima nisu upoznati. Tužiteljev brat AB izjavio je: „Ja ne znam kolika je bila vrijednost radova koje je tuženik obavio u bolnici Sv. Duh niti znam kome su i koji iznosi za te radove plaćeni.“ Zaključak je da svjedoci nisu potvrdili tužiteljevu tvrdnju da neki radovi nisu izvedeni. Na temelju izvedenih dokaza sud nije mogao utvrditi osnovanost tužbenog zahtjeva. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje sud je pravilno primijenio odredbu članka 1111. ZOO-a te je odbio kao neosnovan zahtjev za povrat primljenog avansa u iznosu od 27.000,00 KN. Tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju obrazloženje pobijane presude, niti je dokazao osnovanost žalbenih navoda i postojanje žalbenih razloga pa je u tom dijelu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i presudu potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

U odnosu na potraživanje s osnove naknade za radove koje je tužitelj izveo u objektu na Prekrižju

13. Prije svega, stranke su se sporile oko činjenica jesu li ovi radovi trebali biti izvedeni na nadstrešnici ili pergoli, je li objekt na Tuškancu ili na Prekrižju. Na temelju isprava u spisu, iskaza svjedoka i stranaka, te nalaza vještaka građevinske struke UB dipl. ing. građ., može se utvrditi da je riječ o nadstrešnici nad parkirnim mjestima ispred objekta koji se nalazi na Prekrižju i koji je u vlasništvu LB. Slijedom toga, sud je pogrešno utvrdio da tuženikovo priznanje izvođenja radova na pergoli ne može se odnositi na predmetno potraživanje jer pergola i nadstrešnica nisu isti pojmovi. Sud je utvrdio da je predmetno potraživanje zastarjelo jer je protekao rok zastarijevanja od tri godine iz odredbe članka 228. ZOO-a. Radovi na nadstrešnici predani su tuženiku 30. travnja 2011. pa je do dana podnošenja tužbe (protutužbe) 12. svibnja 2014. protekao rok zastarijevanja što je tuženik istaknuo u odgovoru na tužbu (protutužbu).

14. Prema iskazu svjedoka CB investitor projekta izrade i montaže nadstrešnice ispred objekta na Prekrižju bio je vlasnik VB, koji je u vrijeme izvođenja radova živio u [adresa], a svjedoka je ovlastio da prikupi ponude i postavi nadstrešnicu nad parkirnim mjestima. Svjedok je poznavao stranke ovog spora. Ponudu je dao tuženik, ponuda je prihvaćena i tuženik je izveo bravarske radove s bojanjem. Svjedok je platio tuženiku sve izvedene radove, a među inim i bojanje nadstrešnice. Međutim, bojanje nadstrešnice za tuženika obavio je tužitelj, ali su radovi plaćeni tuženiku s kojim su radovi ugovoreni.

15. Svjedok PB potvrdio je da je tužitelj obavio farbanje nadstrešnice, ali je naveo da je bila postavljena temeljna boja tako da je tužitelj obavio samo završno lakiranje. Isto je iskazivao i svjedok TB. Svjedok AB izjavio je da je tužitelj bojao nadstrešnicu na licu mjesta, a i tuženik i tužitelj su angažirani od CB. Svjedok DB, vlasnik obrta „[obrt]“ potvrdio je da je na tuženikov zahtjev prihvatio ponudu izrade nadstrešnice za objekt na Prekrižju. Nadstrešnicu je izradio, pjeskario te zaštitio temeljnom bojom, ali ne i lakirao. Tko je obavio završno lakiranje na licu mjesta svjedoku nije poznato.

16. Polazeći od činjenice da je vještak utvrdio da je nadstrešnica lakirana, te uzimajući u obzir iskaz DB, vlasnika obrta „[obrt]“, koji je izradio i montirao nadstrešnicu, te u vezi s ostalim iskazima svjedoka jasno je da je završno lakiranje nadstrešnice obavio tužitelj.

17. Vještak je u nalazu utvrdio da vrijednost završnog lakiranja nadstrešnice iznosi 900,00 EUR bez PDV-a. Riječ o uslugama na koje se može obračunavati PDV, ako je tužitelj u sustavu PDV-a. Iz podataka u spisu može se utvrditi da je tužitelj izdao račun tuženiku broj 36/1/1 od 22. svibnja 2014. na iznos od 31.400,00 EUR u kojem nije iskazan PDV za radove bojanja nadstrešnice (list 109. spisa). Zbog toga, na vrijednost radova lakiranja nadstrešnice koju je utvrdio vještak ovaj sud nije obračunao PDV, pa je vrijednost radova lakiranja nadstrešnice utvrđena u iznosu od 900,00 EUR.

18. Sud je utvrdio da su radovi predani tuženiku 30. travnja 2011. pa je do dana podnošenja tužbe (protutužbe) 12. svibnja 2014. protekao rok zastarijevanja od tri godine iz odredbe članka 228. ZOO-a na što se pozvao tuženik. Sud nije smatrao da je tuženik priznao dug s osnove „farbanja pergole na Prekrižju“, a što je priznao u e-mail poruci od 12. prosinca 2012. (list 16. spisa), obrazlažući da pergola i nadstrešnica nisu isti pojmovi. Međutim, s obzirom na sve izvedene dokaze, te cijeneći ih pojedinačno i skupno, jasno je da je riječ o nadstrešnici i da je tuženik u e - mail poruci priznao dug prema tužitelju s osnove lakiranja nadstrešnice, a time je prekinuo rok zastarijevanje u skladu s odredbom članka 240. stavka 1. ZOO-a.

19. Zbog svega izloženog prvostupanjski sud počinio je bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a budući da o odlučnim činjenicama oko radova na bojanju nadstrešnice postoji proturječnost između onoga što je u razlozima presude navedeno o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

20. Budući da je odlučne činjenice moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, drugostupanjski sud djelomično je preinačio pobijanu presudu za vrijednost izvedenih ličilačkih radova u iznosu od 900,00 EUR, a za preostali iznos vrijednosti radova od 30.500,00 EUR žalbu je valjao odbiti i presudu potvrditi jer tužitelj nije dokazao vrijednost radova u tom iznosu.

21. Sud je obvezao tuženika na plaćanje zateznih kamata od dana dospijeća 21. svibnja 2014. do dana plaćanja, koje se obračunavaju prema stopi koja se primjenjuje na trgovačke ugovore na temelju odredbe članka 29. stavka 2. ZOO -a.

O troškovima postupka

22. U točki 38. obrazloženja presude sud je naveo da će odluku o troškovima postupka donijeti posebnim rješenjem. U skladu s time, sud je o troškovima postupka odlučio posebnim rješenjem od 3. prosinca 2025. (list 343. spisa) shodno uspjehu stranaka u sporu na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP -a. Sud je obvezao tužitelja da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 3.400,00 EUR, a tuženikov zahtjev odbio je kao neosnovan za iznos od 800,00 EUR.

23. Tužitelj u žalbi nije posebno osporavao tuženikov trošak postupka prema pojedinim radnjama, osim što je smatrao da je odluka o glavnoj stvari nezakonita pa je nezakonita i odluka o troškovima postupka.

24. Polazeći od činjenice da je nakon djelomičnog preinačenja pobijane presude tužitelj u sporu uspio približno s 10% vrijednosti spora valjalo je u skladu s tom činjenicom odlučiti o troškovima postupka.

25. Tuženik je uspio u sporu s iznosom od 90%. Ako se od tog postotka oduzme tužiteljev uspjeh u sporu u visini od 10%, tuženiku valja priznati trošak postupka u iznosu od 80% opravdanih troškova. Tuženikovi troškovi su utvrđeni u iznosu od 3.400,00 EUR pa 80% od tog troška daje iznos od 2.720,00 EUR.

26. Zbog navedenih razloga odluku o troškovima postupka u točki I. izreke rješenja od 3. prosinca 2025. valjalo je potvrditi u dijelu u kojemu je tužitelj obvezan tuženiku naknaditi trošak postupka u iznosu od 2.720,00 EUR, a odluku preinačiti za iznos od 680,00 EUR i tuženikov zahtjev za taj iznos odbiti kao neosnovan, a sve primjenom odredbe članka 154. stavka 2. u vezi s odredbom članka 380. točaka 2. i 3. ZPP-a.

27. Tužitelj je podnio žalbu protiv rješenja od 3. prosinca 2025. u cijelosti iako je u točki II. izreke tuženikov zahtjev odbijen kao neosnovan za iznos od 800,00 EUR. U tom dijelu tužiteljeva žalba protiv rješenja u točki II. izreke nije dopuštena, jer tužitelj nema pravni interes podnijeti žalbu u dijelu odluke u kojemu je uspio u sporu. Zbog toga je tužiteljeva žalba protiv rješenja o troškovima postupka djelomično odbačena kao u točki III. izreke ovoga rješenja na temelju odredbe članka 380. točke 1. ZPP-a.

28. Tužitelju je valjalo priznati i trošak sastava žalbe u iznosu od 10% od zatraženog troška. Tužitelj je odredio trošak sastava žalbe na presudu u iznosu od 455,13 EUR, pa je 10% iznos od 45,13 EUR. Trošak sastava žalbe protiv rješenja o troškovima postupka zatražen je u iznosu od 197,00 EUR pa je opravdan trošak žalbe u iznosu od 19,70 EUR. Ukupan tužiteljev trošak za sastav obje žalbe osnovan je u iznosu od 64,83 EUR pa je odlučeno kao u točki IV. izreke ovoga rješenja.

Zagreb, 15. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Davor Pustijanac