REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: K-270/2026-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru po sutkinji Nataši Đaković kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Josipe Arbanas kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog KĐ, zbog kaznenih djela iz članka 179.a i članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj KO-DO-139/2026 od 6. ožujka 2026., izmijenjene podneskom od 27. svibnja 2026., nakon javne rasprave održane 5. svibnja 2026., 27. svibnja 2026., 24. lipnja 2026., 9. srpnja 2026. i 10. srpnja 2026., zaključene u prisutnosti ĆĐ, državnoodvjetničke savjetnice, okrivljenog KĐ i zamjenice branitelja okrivljenika Andree Strašek, odvjetnice u Zadru, dana 15. srpnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljeni KĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin CĐ i GĐ rođene K, rođen **.**.1990. u [adresa], s prebivalištem u mjestu [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom školom, parketar-stolar, nezaposlen, neoženjen, bez djece, bez čina i odlikovanja, bez primanja, bez imovine, osuđivan, u istražnom zatvoru u Zatvoru u Zadru od 13. veljače 2026.

k r i v  j e

što je

1. u razdoblju od točno neutvrđenog dana 2025. do 13. veljače 2026., u [adresa], u [adresa], u obiteljskoj kući u kojoj živi zajedno sa svojim roditeljima GĐ i IĐ, protivno članku 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24), iako svjestan da time izaziva strah i poniženje kod svog oca IĐ, te pristajući na to, učestalo ga vrijeđao raznim pogrdnim riječima, govoreći mu među ostalim da je pička, smeće, škovaca i policijski druker, a što je kod IĐ izazvalo osjećaj straha, povredu dostojanstva te uznemirenost, te je svog oca IĐ u navedenom razdoblju u više navrata fizički napadao,

dakle, grubo i učestalo teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time člana obitelji doveo u ponižavajući položaj, te izazvao osjećaj straha za njegovu sigurnost, a time nije počinjeno teže kazneno djelo,

2. dana 13. veljače 2026., oko 09:00 sati, u [adresa], u [adresa], nakon što se automobilom dovezao ispred kuće gdje se najprije porječkao s ocem IĐ oko korištenja vozila, kada mu je otac prokomentirao je li pod utjecajem droga i potom otišao u kuću, došao u kuću za njim i u hodniku ga uhvatio rukama za prsa i okrenuo, nakon čega je otišao u kuhinju i iz kuhinjske ladice uzeo kuhinjski nož i nožem u ruci izašao u dvorište te rekao majci GĐ da ode i da to ne gleda, a nakon što se njegov otac IĐ u strahu za vlastiti život zatvorio u kuću, nogom razbio ulazna vrata te držeći nož u ruci ušao u unutrašnjost kuće i u nakani da ustraši oca IĐ uhvatio ga za ovratnik majice te mu rekao da će mu se krvi napiti, da će se obračunati njih dvoje, da mogu oni to tu riješiti i da neće više biti ovako,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga teško tjelesno ozlijediti, a kazneno je djelo počinjeno prema bliskoj osobi

čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - nasilje u obitelji, opisano i kažnjivo po članku 179.a Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – dalje KZ/11) i kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju, opisano u članku 139. stavku 3. u vezi stavka 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11,

II. Na temelju članka 179. a KZ/11 okrivljeniku se za kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine.

III. Na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 okrivljeniku se za kazneno djelo prijetnje

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci.

IV. Na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 okrivljeni KĐ se

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU

1 (JEDNE) GODINE I 4 (ČETIRI) MJESECA

V. Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora na koju je osuđen okrivljenom KĐ se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 13. veljače 2026. pa nadalje.

VI. Na temelju članka 70. stavka 1. KZ/11 okrivljenom KĐ se

i z r i č e

SIGURNOSNA MJERA

OBVEZNOG PSIHOSOCIJALNOG TRETMANA

koja sigurnosna mjera na temelju članka 70. stavka 3. KZ/11 može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ili isteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a najdulje 2 (dvije) godine, a ista se na temelju članka 70. stavka 2. KZ/11 izvršava u ustanovi za izvršenje kazne zatvora ili u zdravstvenoj ustanovi ili u pravnoj osobi ili kod fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja pod uvjetima određenim posebnim propisom.

VII. Na temelju članka 73. KZ/11 okrivljenom KĐ se

i z r i č e

SIGURNOSNA MJERA

ZABRANA PRIBLIŽAVANJA, UZNEMIRAVANJA ILI UHOĐENJA

žrtve IĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] s prebivalištem u mjestu [adresa], kojem se ne smije približiti na razdaljinu manju od 100 metara, a koja mjera se na temelju članka 73. stavka 2. KZ/11 izriče u trajanju 2 (dvije) godine dulje od izrečene jedinstvene kazne zatvora na koju je osuđen.

VIII. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje ZKP/08) okrivljenik se oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08, te troška na ime nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru (dalje ODO Zadar) podiglo je uvodno navedenu optužnicu protiv okrivljenog KĐ zbog kaznenih djela iz članka 179.a i članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11 počinjenog na štetu njegovog oca

– žrtve IĐ.

2. Zastupnica optužbe je podneskom od 25. svibnja 2026. izmijenila činjenični opis i prijedlog sankcije, te je uz u optužnici predloženu sigurnosnu mjeru psihosocijalnog tretmana iz članka 70. KZ/11, predložila okrivljeniku izreći i sigurnosnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve iz članka 73. KZ/11.

3. Oštećeni IĐ na raspravi je izjavio da ne postavlja imovinskopravni zahtjev ali da želi sudjelovati u postupku u svojstvu oštećenika.

4. Pozvan očitovati se o optužbi na raspravi održanoj 5. svibnja 2026. kao i na raspravi održanoj 24. lipnja 2026. (nakon izmjene optužnice) okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za niti jedno kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, a obranu je iznosio na završetku dokaznog postupka.

5. Tijekom dokaznog postupka na raspravi je u svojstvu svjedoka ispitan oštećeni IĐ (l.s. 119-122), te je uz suglasnost stranaka pročitan njegov iskaz iz prethodnog postupka (l.s. 66-67), ispitana je svjedokinja GĐ (l.s. 133- 141), te je uz suglasnost stranaka pročitan zapisnik o ispitivanju iste iz prethodnog postupka (l.s. 64-65), ispitana je svjedokinja ČĐ (176-177). Nadalje, uz suglasnost stranaka pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Darka Labure od 4. ožujka 2026. (l.s. 69-74), te dopuna psihijatrijskog vještačenja od 9. lipnja 2026. (l.s. 150-157), pročitan je zapisnik o očevidu (l.s. 14-15), izvješće policijskih službenika PU zadarske, Interventne jedinice policije od 13. veljače 2026. (izuzev trećeg pasusa) (l.s. 16-17), pročitani su izvaci iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika (l.s. 161-163 i 159). Na kraju dokaznog postupka ispitan je okrivljenik (l.s. 180-183), izvršen je uvid u spis ovog suda broj Kzd-15/2027 te je pročitana izreka presude istog poslovnog broja od 18. siječnja 2024. (l.s. 186 -208), te su pročitani i pregledani zapisnici i DVD snimke ispitivanja okrivljenika u prethodnom postupku, pred policijskim službenicima (l.s. 24-29) i dežurnom zamjenicom ODO Zadar (l.s. 42- 44).

5.1. Sud je odbio dokazne prijedloge obrane za provođenjem psihologijskog vještačenje okrivljenika i ispitivanjem u svojstvu svjedoka odvjetnika Jakova Bačića, kao nevažne i odugovlačeće.

6. Okrivljeni KĐ je ispitan tri puta. Prilikom ispitivanja pred policijskim službenicima i dežurnom zamjenicom ODO Zadar okrivljenik nije iznosio obranu, dok je na raspravi iznio obranu i odgovarao na postavljena pitanja.

6.1. Okrivljenik je na raspravi iznio opsežnu obranu (l.s. 180-183) u kojoj je kategorički negirao učin kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret, te je za takvo postupanje prema njemu teretio svog oca – oštećenog IĐ.

6.2. U svojoj obrani okrivljenik je u bitnom izjavio da je dana 13. veljače 2026. u 10,00 sati u teškim bolovima došao u dvorište obiteljske kuće majčinim autom Puntom i tražio tablete protiv bolova Brufen od 600 mg koje mu jedino pomažu i bez kojih je njegov život nezamisliv. Pojašnjava da boluje od artritisa, protiv čega se bori tri godine otkako mu se dogodila nezgoda na poslu kad je na njega pao teret od 3,5 tone i od rada u hladnjači na minus 60 stupnjeva u firmi Pelagos na uzgoju i preradi tune, od čega da mu je teško narušeno zdravlje, da mu je led ušao i iskrivio mu kosti te do danas ima velike probleme i bolove zbog čega je operiran tri puta. Navodi da koristi ortoze i štake, te teško podnosi promjene vremena. Dana 13. veljače 2026. u jutarnjim satima da ga je napao otac IĐ pogrdnim riječima. "Stoko narkomanska, smeće, đubre, odrobijat ću te, više mi te dosta, ispalit ću te iz kuće, ispalit ću 15 komada u tebe, smrade jedan što te nije stric ubio kad je pucao u tebe". Također otac ga je napao da je oštetio majčino auto, što nije točno jer da je vozilo oštetio otac koji upravlja vozilom bez vozačke dozvole. On je zatim ušao u kuću i krenuo praviti sendvič, a otac da je došao iza njega, uzeo ključ od auta te je tada on potrčao za njim (ocem) i oteo mu ključ, te sa sendvičem i nožem za rezanje kruha u ruci, molio oca da ne vozi auto jer će ubiti nekoga u prometu pogotovo po kiši jer da otac ne zna voziti. Otac da je zatvorio ulazna vrata od kuće a on ga je molio da ih otvori, na što mu je otac uzvratio riječima: "Sad ćeš vidjeti tko sam ja, ispalit ću tebe u 15 komada streljiva i zapalit ću cijelu kuću". Na to da je on izbio panel na kućnim vratima i došao do oca, uhvatio ga za ovratnik i rekao mu da to ne radi, da to nije potrebno, molio ga je na koljenima i rekao mu da bolje da uzme nož i s njim usmrti njega (okrivljenika) nego nevino dijete ili nevinog čovjeka na cesti. Tada da je otac pobjegao u sobu, uzeo motornu pilu i ključ od drugog vozila Twingo na koje je stavio registarske oznake koje su istekle prije dosta godina. Potom otac siječe državnu šumu, privatnu šumu i to učestalo radi. On je tada pobjegao na kat kuće i zaključao vrata. Od straha da se sklupčao u kutu sobe i tamo čekao u strahu jer nije nikome vjerovao. Inače njegov otac da boluje od kroničnog PTSP-a i misli da mu nitko ne može ništa i da za njega ne postoji zakon, ponižava sve ostale uključujući njega, njegovu sestru i majku te čitavu obitelj. Majka da je u strahu za vlastiti život stoga mora raditi kako joj otac kaže i mora se istom prilagoditi. To da trpe niz godina te da je on kao dijete bio tisuću puta zlostavljan od oca. Otac da ga je tukao, zlostavljao i mučio do njegove 20-e godine. Često puta da ga je (otac) pokušao ubosti nožem, tri puta da mu je iscijepao vrata od sobe sjekirom. Navodi da ga je sramota što se njegov otac tako ponaša prema njemu, te da se on prema ocu nije nikada tako ponašao, uvijek ga je slušao i morao je raditi sve što mu kaže pa tako i dandanas.

6.3. Na upit zastupnice optužbe okrivljenik je iskazao da kada je parkirao vozilo u dvorištu i nakon što mu je otac uputio prijetnje on ocu nije na to uzvraćao već da je pobjegao u kuću kako ga otac ne bi udario. On (okrivljenik) je prvi ušao u kuću. Panel na ulaznim vratima da je razbio kako bi spriječio oca da puca u njega obzirom da njegov otac ima dva pištolja. Navodi da on nije niti pomišljao da prijavi oca iz razloga da mu otac nešto ne napravi. Dodaje da je njegov stric Ć zbog njegovog oca sedam puta pucao na njega te ga je metkom okrznuo u glavu i pogodio u rame. Fizičkih sukoba njega i oca da je bilo, otac je njega napadao, a on bi se samo pognuo i primao udarce nakon čega bi od straha pobjegao i sakrio se da ne dođe do većih sukoba, iako je on devet godina trenirao hrvanje, jiu jitsu i kick box.

6.4. Na upit suda okrivljenik je iskazao da on oca nikad nije vrijeđao, da je znao "to“ govoriti za sebe, a otac je to krivo shvatio. Otac da je njemu govorio da je smeće, škovaca i policijski druker, a ne on ocu. Znao je ocu reći da se policija ne zove jer oni imaju važnijeg posla obzirom da je otac više puta zvao policiju zbog strica vezano za imovinskopravne odnose. Otac da nikada nije zvao policiju zbog njega, a da on zbog straha od oca nikada nije zvao policiju niti prijavljivao što mu je otac radio, s tim da mu je otac to radio kada nitko drugi ne bi bio prisutan u kući. Potvrđuje da je razbio ulazna vrata, točnije da je bilo dovoljno da se ista "taknu" nogom. Nakon što je razbio vrata i pobjegao iz kuće da je otišao na drugi kat gdje je njegov stan i gdje se zaključao. Na upit kako je događaj završio naveo je da je njegov otac zvao policiju, policija da je došla, razbila je vrata njegovog (okrivljenikovog) stana i privela ga. Policija da je vrata razbila jer se on zaključao u stanu u strahu tko će doći jer njegov otac ima puno veza pa da se bojao da ne dođu njegovi prijatelji iz vojske i da ga netko ne ubije. Nakon što su razbili vrata da su došli dečki u zelenom, rekli su mu da su oni policija, da digne ruke, da ne pruža otpor te su ga vezali i odveli u policiju. On je u obiteljsko dvorište s Puntom došao u 10,00 sati, a u svoj stan da je od oca pobjegao oko 10,05 sati. Policijski službenici kojih je bilo 6-7 da su u njegov stan ušli oko 15,00 sati. Policijski službenici da su ga zvali na mobitel i vikali nešto ispred kuće, govorili su mu da se preda, ali da on nije znao tko su oni i kome da vjeruje. On i majka da su u dobrim odnosima te je istoj više puta rekao da započnu život negdje drugdje dalje od oca, ali u tome nije uspio. Sve da je napravio da pomogne obitelji, ali nije uspio i da mu je zbog toga jako žao.

6.5. Na upit zamjenice branitelja okrivljenik je odgovorio da njegovi roditelji misle da on konzumira drogu iz razloga što kada je promjena vremena , zbog ozljeda koje je pretrpio pije razne lijekove Doretu, Zaracet, Brufen i tada da teško hoda te mora koristiti štake jer ga čitavo tijelo boli.

7. Tijekom postupka nije bila sporna činjenica da su oštećeni IĐ i okrivljeni KĐ otac i sin, dakle bliske osobe u smislu članka 87. stavka 8. i 9. KZ/11. Nije bilo sporno niti vrijeme i mjesto događaja, dakle da su se događaji zbili u njihovoj obiteljskoj kući u mjestu [adresa] u kojoj osim njih žive okrivljenikova majka GĐ i sestra ČĐ, da je jedini očevidac posljednjeg događaja GĐ, te da su policijski službenici Policijske uprave zadarske, Interventne jed inice policije nakon neuspjelih pregovora s okrivljenikom nasilno ušli u stan na katu obiteljske kuće u kojem boravi okrivljenik, dok je sve ostalo bilo sporno budući okrivljenik osporava da bi počinio inkriminirana kaznena djela.

8. Ispitan u svojstvu svjedoka na raspravi (l.s. 119-122) oštećeni IĐ je iskazao da se tijekom inkriminiranog razdoblja okrivljenik ponašao kao gazda kuće, zlostavljao je sve članove obitelji, a meta da mu je on (oštećenik). Zadnjeg dana, kada je uhićen okrivljenik da se oko 9,00 sati, dok je on pil io drva autom dovezao ispred kuće te je on uočio da je auto oštećeno, ali ne puno na što da je ukazao sinu što je istog uznemirilo. Dodaje da je on primijetio da je okrivljenik kući došao drogiran, ubijen kao mačka te je tada između n jih došlo do manje verbalne prepirke nakon čega da je on otišao u kuću, a okrivljenik je došao za njim gdje ga je u hodniku uhvatio za prsa i okrenuo ga prema sobnim vratima. On na to nije reagirao. U to vrijeme njegova supruga da je bila ispred ulaznih vrata na terasi, te da je to mogla vidjeti jer su ulazna vrata kuće bila otvorena. Dok je on bio u hodniku okrivljenik da je otišao u kuhinju gdje je uzeo nož, vratio se u hodnik i rekao njegovoj supruzi da ode, da ne gleda, da će oni to riješiti i dokrajčiti to. On je šutio i bio miran. Smatra da je dobro prošao, da je izvukao živu glavu jer tko zna što je okrivljenik u takvom stanju, pod utjecajem droge mogao napraviti. Navodi da je čitavo vrijeme bio u hodniku, a okrivljenik da je u jednom trenutku izašao iz kuće koju situaciju da je iskoristio i zatvorio ulazna vrata kuće, međutim okrivljenih ih je probio, pretpostavlja da je nogom ili šakom izbio vrata iz okvira te su vrata samo pala na pod u hodniku. Okrivljenik da je i tada imao nož u ruci, non- stop da ga je držao, nakon toga da je on uzeo motornu pilu s kojom je pilio drva, sjeo je u auto kojim vozi drva iz šume i odvezao se do bibinjskog kamenoloma odakle je pozvao policiju. Poznato mu je da je ispred kuće došlo 50 policajaca, da je bila interventna, specijalna policija jer se okrivljenik nije htio predati, s tim da je on bio u policijskoj postaji sve dok se okrivljenik nije predao. On je fotografirao mobitelom nož koji je okrivljenik te prigode imao u rukama s tim da policija taj nož nije oduzela, ali ga je njegova supruga našla u sudoperu, a radi se o nožu oštrice dužine 15-20 cm. Dok je držao nož u rukama okrivljenik da mu je svašta govorio. Rekao mu je da mu ga je dosta, da će on (okrivljenik) njega riješiti, svašta da mu je govorio i da je bio drogiran. I ranije mu je okrivljenik svašta govorio i udarao ga. On i supruga da već 20 godina sa njim imaju probleme, te da ga je sin udario barem 10 puta. Dva mjeseca prije ovog zadnjeg događaja da je okrivljenik bio uhićen jer ga je fizički napao na način da mu je bacio sjekiru u noge koja ga je okrznula, ali se on brzo izmaknuo pa nije ozlijeđen ali da je okrivljenik zbog toga završio u istražnom zatvoru gdje da je proveo 10 do 15 dana, nakon čega je pušten jer je on koristio blagodat nesvjedočenja. Okrivljenik da ga vrijeđa već 20 godina pa tako i tijekom 2025. do ovog zadnjeg dana kada je uhićen. Tijekom inkriminiranog razdoblja okrivljenik da mu je govorio svakakve uvrede koje ne bi izdržao ni pas, govorio mu je da mu pička materina, da je smeće, majci da je stalno naređivao, ponašao se kao da je gazda kuće, a oni da mu služe.

8.1. Na upit zastupnika optužbe oštećenik je iskazao da je okrivljenik najviše usmjeren na njega ali da i majci naređuje, istoj da prigovara kada je nezadovoljan, ali na istu nikada nije digao ruku. Obitelj da živi u njegovoj kući u [adresa] na adresi [adresa], gdje žive on, njegova supruga GĐ, kćer ČĐ i okrivljenik. On svih uzdržava. Okrivljenik da ne radi, ranije je radio ali da je stradao na poslu zbog čega je jako smršao, bio je na operaciji koljena te se i dandanas žali da ga bole koljena, međutim i njega da sve boli i ima 60 godina, ali da svejedno uvijek radi i bori se.

8.1.2. Na prijedlog zastupnika optužbe svjedoku je predočen dio njegovog iskaza i to rečenica u prvom pasusu koja počinje sa riječi "još" a završava sa riječi "drva" nakon čega je svjedok iskazao da je točno to što je izjavio pred sucem istrage, dakle da je okrivljenik došao do njega držeći nož u lijevoj ruci, te ga desnom uhvatio za ovratnik i majicu i rekao mu da će mu se krvi napiti i da će ga riješiti.

8.2. Na upit zamjenice branitelja po čemu je zaključio da je njegov sin ove zadnje prigode bio drogiran te da isti i inače konzumira drogu oštećenik je odgovorio da on ima toliko iskustva i da po očima osobe može primijetiti da li se osoba drogira i da li uzima tablete, da je primijetio da okrivljenik posljednjih mjesec dana po čitave noći vozilom ide gore-dolje, da je dobro da nekoga nije ubio, da je značajno smršavio, da je „pao“ na 50 kg i da mu je drago da vidi da se tijekom boravka u istražnom zatvoru isti udebljao. Ponavlja da njegov sin ne radi ništa, da se on osjeća kao rob svog sina, da on sinu daje dnevno po 20 do 30 eura za gorivo i cigarete. Upitan od kuda njegovom sinu novac za drogu odgovorio je da je za „pravu“ drogu potreban novac i da njegov sin očito uzima „smeće“ i tablete.

8.3. Na upit suda kako se osjeća u situacijama kada ga sin vrijeđa i kada se prema njemu ponaša na način kako je prethodno iskazivao oštećenik je odgovorio da takvo ponašanje on ne bi nikome dopustio i da tako nešto nije od nikoga drugog doživio. Zadnjem događaju zbog kojeg je pozvao policiju nije bila prisutna njegova kćer ČĐ koja je tada bila na poslu.

8.4. Nakon ispitivanja oštećenika na raspravi, uz suglasnost stranaka pročitan je njegov iskaz iz prethodnog postupka (l.s. 66-67). Oštećenik je u bitnom iskazivao istovjetno kao i na raspravi. Tada je dodatno naveo da je on boluje od PTSP-a i da je srčani bolesnik, okrivljenik da je i ranije prijetio njemu i supruzi da će ih ubiti kada izađe iz zatvora te da želi zaštitu suda i policije. Sa sinom da je već dugo u lošim odnosima jer se isti od 15-e godine ponaša vulgarno i bahato. Okrivljenik da mu stalno naređuje, govori uvredljive riječi da je pička, smeće, škovaca, policijski druker i slično što da rad i u nazad godinu dana svaki drugi dan. Okrivljenik da i majku vrijeđa kao i njega, diže ju u 7 sati ujutro iz kreveta da mu ode po marendu. On ne može reći kako se tada osjeća, ali to više ne može trpjeti, ne boji se za sebe već za suprugu i kćer, a obzirom na njegovo stanje, da se boji što bi on mogao napraviti ako se okrivljenik nastavi tako ponašati.

9. Iskazu oštećenog IĐ sud je u cijelosti povjerovao kao istinitom. Naime, po viđenju ovog suda isti je iskazivao vrlo uvjerljivo i životno, odavao je dojam osobe koja je istovremeno zabrinuta za zdravlje sina (okrivljenika) ali i očajna zbog njegovog načina života i postupanja prema njemu i majci. U njegovom iskazu nije bilo kontradiktornosti i nelogičnosti. Nadalje, sud nije našao niti jedan razlog zbog kojeg bi oštećenik lažno teretio okrivljenika. Tim više isti je naglašavao zabrinutost zbog, po njegovom mišljenju okrivljenikove konzumacije zabranjenih supstanci. Konačno, iskaz oštećenika u suglasju je s iskazom svjedokinje GĐ, okrivljenikove majke, a oštećenikove supruge koja je očevidac događaja.

10. Nasuprot tome, sud nije povjerovao obrani okrivljenika koji je u istoj ne samo nastojao diskreditirati oštećenika, već je za ono što mu se stavlja na teret teretio svog oca – oštećenika, a majku pokušao prikazati žrtvom oca. Svojom obranom okrivljenik nije ni približno doveo u pitanje vjerodostojnost iskaza oštećenika.

11. Iskaz svjedokinje GĐ ispitane u svojstvu svjedoka na dokaznom ročištu na prijedlog i uz suglasnost stranaka pročitan je na raspravi (l.s. 64-65), a potom su joj stranke postavljale pitanja (l.s. 133-141).

11.1. Prilikom ispitivanja na dokaznom ročištu svjedokinja GĐ iskazala je da se 13. veljače 2026. ustala u 8 sati ujutro, da je bila u kući, a suprug CĐ da je u dvorištu pilio drva. U prizemlju kuće da žive ona, suprug CĐ i kćer ČĐ, a donedavno da je s njima živio i KĐ (okrivljenik), međutim u osmom mjesecu da se dogodila situacija zbog koje su bili na sudu kada da je dogovoreno da će KĐ spavati na prvom katu, ali da je isti kod njih u prizemlje dolazio jesti. KĐ da se oko 8.30 sati spustio u kuhinju, napravio je sendvič i doručkovao, a oko 9 sati da je ona krenula na autobus u kom trenutku da je i KĐ izašao u dvorište, a njen suprug ga je pitao gdje je ogrebao auto. KĐ je na to ocu odgovorio da ga nije on ogrebao nego netko na parkingu na što mu je CĐ rekao da ide leći kada je drogiran, obzirom da se na istome vidjelo da je pod utjecajem droga što oni primjećuju već godinu dana iako KĐ to negira. Na to da je KĐ poludio, bacio je sendvič i krenuo u kuću. Obzirom da je ona trebala ići na pregled rekla im je da se smire i krenula prema cesti gdje je trebao proći autobus u 9. sati. To mjesto da je od kuće udaljeno možda 100 metara, došla je do pola puta kada je vidjela da je CĐ ušao za KĐ u kuću a iz kuće da je čula galamu ali da nije mogla čuti što točno govore. Obzirom da je čula galamu, vratila se natrag u dvorište, te je tada u dvorište prvo izašao CĐ, a za njim i KĐ, koji je u ruci držao kuhinjski nož ukupne dužine 20-tak centimetara, a koji koriste za rezanje kruha. KĐ je njoj cijelo vrijeme govorio da ide ća. Potom je suprug prošao pokraj KĐ i otišao u kuću a KĐ joj je i dalje govorio da ide ća i obavi što treba i stajao je ispod balkona. Ona da se uplašila te je rekla suprugu da zaključa vrata što je isti napravio , a KĐ je tada nogom probio vrata od kuće tako da je panel vrata izletio iz štoka i pao na pod. Navodi da je za KĐ krenula prema kući, CĐ da je bio ispred ulaznih vrata spavaće sobe, a KĐ ga je rukom uhvatio za majicu ispod vrata i govorio mu „obračunat ćemo se ja i ti, dosta mi je više ovakvog života, riješit ćemo ja i ti, neće više biti ovako“. Potom da je CĐ uzeo mobitel iz sobe i izašao van i rekao da ide u šumu. KĐ je otišao u kuhinju, a ona kod susjede gdje se počela tresti te joj je susjeda dala Normabel. Oko 12,30 sati da se vratila kući gdje je bilo dosta policije i nisu je puštali u kuću. Navodi da je ona zvala KĐ koji je tražio da otac protiv njega povuče tužbu i da policija ode na što mu je ona rekla da je to nemoguće a on joj je tada rekao da se opasao eksplozivom i da ako policija ne ode da će dignuti u zrak i sebe i kuću. U kući da je bilo 30-tak policajaca, kasnije je došla specijalna policija i pregovarač koji su probili vrata, ušli u kuću i uhvatili KĐ. Vezano za Antino ponašanje u zadnjih godinu dana navela je da su oni primijetili da KĐ konzumira drogu, da mu se to vidi u očima, ima proširene zjenice i podočnjake te je dosta smršavio. KĐ da se prema njoj ponaša bahato, zapovijeda joj, proziva je što još nije skuhala ručak, negoduje oko hrane koju kupuje, ponaša se kao gazda i stalno nešto zahtijeva, nekad joj je znao reći da je koza ili kozetina i da joj jebe mater, ali ništa dalje od toga. To bahato ponašanje da je bilo drugačije nego ranije kada je KĐ bio normalan, odnosno kada nije konzumirao drogu, iako je i tada isti bio temperamentan. Prema njoj KĐ nikad nije bio fizički nasilan iako su se KĐ i CĐ par puta pogurali i zakačili jer je KĐ bahat , a CĐ ima PTSP pa se ona uvijek bojala da se između njih nešto ne dogodi. CĐ vrijeđa, govori mu da je pičketina, da se boji i da zove policiju.

11.2. Na raspravi, na upit zastupnice optužbe ova svjedokinja je kazala da je njen suprug svaki put kada se sin prema istom ponaša na način kako je iskazivala pred sucem istrage, uznemiren, da se povlači, a ona da se boji do kada će se moći suzdržavati s obzirom da joj je suprug bolestan, ima PTSP, te niti ona, niti suprug više ne mogu podnositi teror njihovog sina. Neprimjereno ponašanje okrivljenika prema njoj i suprugu počelo je od prije godinu dana kada su primijetili da se s njim nešto događa, da nije sav svoj. Kada ona i suprug nešto prigovore okrivljeniku isti podivlja i svađa se, te mu doslovno ne mogu reći niti riječ. U tim trenutcima suprug da se povlači, ali se ne može svaki put povlačiti pa se oni nekad zakače, okrivljenik se sa ocem zna pogurati. Dana 17. ili 18. kolovoza 2025. okrivljenik da je uzeo sjekiru i govorio da će s njom porazbijati namještaj i to iz razloga jer su mu oni prigovorili da je drogiran. CĐ tada nije ništa razbio međutim završio je u pritvoru, ali su ona i suprug tada koristili blagodat nesvjedočenja očekujući da se to više neće ponoviti, međutim ponovilo se. Kritične prigode, kada je CĐ uhićen isti da je čitavu noć bio vani, kući da se vratio nenormalan te po zvuku kako on hoda, bez da ga i vidi ona zna da je isti drogiran iako isti to uporno poriče i zbog toga da dolazi do problema stoga ona smatra da je CĐ prvenstveno potrebno liječenje.

11.3. Na upit zamjenice branitelja okrivljenika svjedokinja GĐ je iskazala da je na dan kada je CĐ uhićen, dakle 13. veljače 2026. isti prijetio ocu, govorio mu je ajde riješi to sa mnom, a ne da zoveš policiju kukavice, jebem ti mater, možemo to tu riješiti. Odnos njenog sina i supruga da je na dane super, da se znaju porječkati, a onda za par minuta kasnije traži 20,00 eura od oca što mu otac i da, a na dane je i ovako zbog čega su sada na sudu. Njoj da nije jasno što CĐ želi od njih, oni ga hrane, uzdržavaju, napravili su mu trosoban stan na katu kuće i samo žele da bude normalan i da se zaposli jer ga oni više ne mogu uzdržavati.

11.4. Na upit suda svjedokinja je navela da je njen sin operirao oba koljena, isti je najprije ozlijedio jedno koljeno i to na poslu kada mu je veliki teret pao na koljeno. Nakon toga sin se vratio na posao pa obzirom da na poslu dizao veliki teret, nosio je tunu u hladnjaču da je opteretio drugo koljeno i tako ga oštetio pa je morao operirati i to drugo koljeno. Poznato joj je da njen sin pije lijekove protiv bolova. Na upit da li se tijekom godinu dana za koje je navela da se CĐ neprimjerno ponaša ocu obraćao neprimjerenim riječima svjedokinja je odgovorila da jeste, da je okrivljenik oca vrijeđao da je kukavičina i pičketina.

11.5. Iskaz svjedokinje GĐ sud je prihvatio kao istinit, životan i uvjerljiv. Sud nije našao razloga zašto bi ova svjedokinja lažno teretila okrivljenika. Njezin iskaz u suglasju je s iskazom oštećenika, te iz istog dodatno proizlazi neuvjerljivost okrivljenikovih verzija događaja koje je isti iznio u svojoj obrani. Oba svjedoka iskazivala su suglasno, dosljedno i decidirano o svim odlučnim činjenicama koje su neposredno doživjeli, odnosno opažali, a koje izravno terete okrivljenika za oba kaznena djela.

12. Svjedokinja ČĐ (176-177) na raspravi se izjasnila da ne želi iskazivati u postupku u kojem je njen brat okrivljenik.

13. Uz suglasnost stranka na raspravi je pročitan nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Darka Labure od 4. ožujka 2026. (l.s. 69-74), te dopuna psihijatrijskog vještačenja od 9. lipnja 2026 (l.s. 150-157).

13.1. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Darka Labure od 4. ožujka 2026. proizlazi da okrivljenik ne boluje od teže duševne bolesti i poremećenosti, kao niti bolesti ovisnosti i zaostalog duševnog razvoja. Kod okrivljenika da postoji tek suspekcija na poremećaj osobnosti F 60 sa asocijalnim i impulzivnim karakteristikama, koji da bi se mogao utvrditi ili odbiti nakon psihologijske obrade. Okrivljenik da ima PTSP zbog ozljede na radu i da je teški tjelesni invalid zbog ozljeda koljena i potkoljenice. U vrijeme počinjenje kaznenog djela za koje se tereti okrivljenik da je bio ubrojiv, a ukoliko mu se dokaže krivnja preporuča istom odrediti sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana iz članka 70. KZ/11 radi opasnosti od ponavljanja djela.

13.2. Sud je na prijedlog obrane okrivljenika naložio dopunu psihijatrijskog vještačenja okrivljenika radi očitovanja vještaka da li iskazi svjedoka ispitanih tijekom postupka utječu na zaključke iz njegovog nalaza i mišljenja od 4. ožujka 2026. i radi pribave okrivljenikove medicinske dokumentacije tijekom boravka u istražnom zatvoru.

13.3. U dopuni nalaza i mišljenja od 9. lipnja 2026. stalni sudski vještak dr. Darko Labura se očitovao da nema značajnijih promjena u odnosu na ranij i nalaz i mišljenje, te ponovio zaključke iz ranijeg vještačenja, s tim da je u dopuni naveo da postoji vjerojatnost na poremećaj osobnosti F60 sa asocijalnim i impulzivnim karakteristikama, te nije spominjao psihologijsku obradu okrivljenika. Nadalje se navodi da okrivljenik nije ovisnik o opijatima i psihoaktivnim sredstvima i alkoholu, te da nije počinio kazneno djelo pod odlučujućim utjecajem sredstava ovisnosti, da to nije medicinski dokazano, a da izjave svjedoka ne mogu dokazati da je okrivljenik ovisnik o psihoaktivnim sredstvima, kao niti postojeći medicinski nalazi.

13.4. Sud u provedenom psihijatrijskom vještačenju nije utvrdio postojanje nejasnoća, nelogičnosti ili proturječja. Naprotiv, sud je ocijenio da je dr. Darko Labura dao stručnu i uvjerljivu argumentaciju za svoje zaključke, na koje stranke nisu imale primjedbi , te su izričito navele da ne traže da se vještak neposredno ispita na raspravi.

13.5. Ovdje valja napomenuti da je sud odbio kao nevažan i odugovlačeći dokazni prijedlog obrane okrivljenika za provođenjem psihologijskog vještačenje okrivljenika. Obrana je navedeno predlagala obzirom da je vještak dr. Darko Labura u svom prvom nalazu i mišljenju naveo da kod okrivljenika postoji suspekcija na poremećaj osobnosti koja da bi se mogla utvrditi ili odbiti tek nakon psihologijske obrade. Međutim smatrajući da se time ne bi utvrdile odlučene činjenice jer poremećaj osobnosti ne predstavlja okolnost iz članka 24. stavka 2. KZ/11 koja utječe na ubrojivost, sud je ovaj dokazni prijedlog odbio kao nevažan. Potrebno je naglasiti i da je naknadno na prijedlog obrane sud naložio dopunu psihijatrijskog vještačenja u kojoj vještak u zaključku više nije spominjao psihologijsku obradu okrivljenika, na što stranke nisu imale primjedbi.

14. Sud je odbio i dokazni prijedlog okrivljenika za ispitivanjem u svojstvu svjedoka njegovog odvjetnika Jakova Bačića na okolnost njegovog tjelesnog oštećenja kao nevažan i odugovlačeći. Naime, navedenim dokazom ne bi se utvrdile odlučne činjenice u ovom postupku, osim toga navedeno nije niti sporno imajući u vidu da je dr. Darko Labura u svom nalazu i mišljenju naveo da je okrivljenik teški tjelesni invalid, a o njegovim ozljedama iskazivali su i svjedoci IĐ i GĐ.

15. Iz zapisnika o očevidu od 13. veljače 2026. (l.s. 14-15) proizlazi da je očevid proveden u mjestu [adresa] na adresi [adresa], te da su policijski službenici konstatirali oštećenja na ulaznim vratima u prizemlju kuće.

16. Iz izvješće PU zadarske, Interventne jedinice policije od 13. veljače 2026. (l.s. 16 - 17), s tim da teći pasus izvješća koji sadrži izjavu okrivljenika nije pročitan, proizlazi da su policijski službenici Interventne jedince policije postupali na adresi obiteljske kuće oštećenika i okrivljenika. Na mjesto događaja došli su u 14,25 sati gdje su već bili policijski službenici Policijske postaje Zadar s ispostavom Nin, te da je donesena odluka o nasilnom ulasku u objekt (kat) gdje se nalazio okrivljenik. U 16,10 sati da su Policijski službenici specijalnog tima specijaliziranog za nasilna otvaranja vrata uz korištenje specijaliziranog alata nasilno otvorili ulazna vrata te su s pregovaračem ušli unutar objekta gdje da je u dnevnom boravku zatečen KĐ kako leži okrenut leđima na kauču, a kojem su u 16,12 sati stavljene plastične PVC vezice na obje ruke, te je isti u 16,20 sati priveden u prostorije PP Zadar i predan na daljnju kriminalističku obradu djelatnicima kriminalističke policije PP Zadar.

16.1. Sadržaj navedenog izvješća u suglasju je sa iskazima svjedoka IĐ i SĐ, ali i obranom okrivljenika u djelu u kojem isti opisuje način ulaska policije u stan u kojem boravi.

17. Sud je svu materijalnu dokumentaciju koja se nalazi u spisu cijenio vjerodostojnom i istinitom, a ista niti jednim izvedenim dokazom nije dovedena u pitanje, niti su stranke na istu imale primjedbi.

18. Analizom provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u međusobnoj vezi, te dovođenjem tih dokaza u vezu s obranom okrivljenika ovaj sud nalazi nedvojbeno dokazanim da je da je okrivljeni KĐ počinio dva kaznena djela i to kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - nasilje u obitelji iz članka 179. a KZ/11 i kazneno djela protiv osobne slobode – prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11, sve u vezi sa čl. 51. KZ/11.

19. S obzirom da su u vrijeme počinjenja djela na snagu stupile izmjene Kaznenog zakona (Narodne Novine broj 136/25) koje nisu naznačene u optužnici, a koje nisu ni teže ni blaže za okrivljenika, sud je primijenio zakon na snazi u vrijeme počinjenja djela, dakle s navedenim izmjenama.

U odnosu na kazneno djelo iz članka 179. a KZ/11:

20. Kazneno djelo nasilje u obitelji iz članka 179. a KZ/11 čini onaj tko grubo, učestalo ili na drugi način teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji ili druge bliske osobe izazove strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba ili je dovede u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo.

20.1. Sukladno odredbi članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ( Narodne novine broj 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24), nasilje u obitelji je , između ostalog, primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda i psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost.

20.2. Ono što je bilo sporno i što je u ovom kaznenom postupku trebalo utvrditi jest, je li okrivljenik u inkriminiranom periodu učestalo, grubo ili na drugi način teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji, potom, ukoliko se navedeno utvrdi, je li time kod člana obitelji, svog oca oštećenog IĐ izazvao strah za njegovu sigurnost ili sigurnost njemu bliskih osoba ili ga doveo u ponižavajući položaj.

20.3. Utvrđujući prethodno navedene sporne okolnosti sud je analizirao iskaze oštećenika TĐ i svjedokinje GĐ. Njihove iskaze sud je prihvatio istinitim i ujednačenim iz razloga navedenih pod točkama 9. i 11.5. obrazloženja presude, te sud nema nikakve dvojbe da je okrivljenik postupao upravo na način kako mu se to uređenom optužnicom stavlja na teret.

20.3.1. Naime, iz iskaza oštećenika proizlazi da on i supruga s okrivljenikom imaju problema 20 godina, okrivljenik da ga vrijeđa već 20 godina pa tako i tijekom 2025. dok je svjedokinja GĐ navela da je neprimjereno ponašanje okrivljenika prema njoj i suprugu počelo od prije godinu dana kada su primijetili da se s njim nešto događa i da nije sav svoj.

20.3.2. Nadalje, oštećenik je iskazivao da mu je tijekom inkriminiranog razdoblja okrivljenik govorio svakakve uvrede koje ne bi izdržao ni pas, da mu pička materina, da je smeće, da je pička, škovaca, policijski druker i slično, što da okrivljenik radi unazad godinu dana svaki drugi dan. Osim toga, naveo je da ga je okrivljenik barem 10 puta udario, a dva mjeseca prije zadnjeg događaja da mu je bacio sjekiru u noge koja ga je okrznula, ali da nije ozlijeđen. Sve prethodne tvrdnje oštećenika potvrdila je svjedokinja GĐ navodeći da okrivljenik oca vrijeđa riječima da je pičketina, da se boji, da zove policiju i da je kukavičina. Navela je i da su se KĐ i CĐ par puta pogurali i zakačili.

20.3.3. Opisujući kako se osjećao tijekom prethodno opisanih događaja oštećenik je naveo da uvrede koje mu je okrivljenik govorio da ne bi izdržao ni pas, da takvo ponašanje on ne bi nikome dopustio i da tako nešto nije od nikoga drugog doživio . Navodi da to više ne može trpjeti, da se ne boji se za sebe već za suprugu i kćer, a obzirom na njegovo stanje (PTSP) da se boji što bi on mogao napraviti ako se okrivljenik nastavi tako ponašati. Opisao je da se okrivljenik ponaša kao gazda kuće, da zlostavlja sve članove obitelji, a meta da mu je on (oštećenik) i da se osjeća kao rob svog sina. Isto je potvrdila i svjedokinja GĐ koja je navela da kada se okrivljenik tako (nasilnički) ponaša da je njen suprug uznemiren i da se povlači, a ona da se boji do kada će se suprug moći suzdržavati s obzirom da isti ima PTSP, te da niti ona niti suprug više ne mogu podnositi okrivljenikov teror.

20.4. S druge strane sud nije prihvatio kao istinitu obranu okrivljenika da se on nije nasilnički ponašao prema ocu, već da je bilo obratno držeći da je ista usmjerena isključivo izbjegavanju kaznene odgovornosti, a razlozi za to su već izloženi pod točkom 10. obrazloženja presude.

20.5. Dakle, u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik opisanim ponašanjem teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji, a težina kršenja ogleda se ponajprije u intenzitetu odnosno ustrajnosti nasilničkog ponašanja spram člana obitelji koja svakako prelazi okvire prekršajne odgovornosti.

20.6. Naime, ponavljajući događaji predstavljaju obrazac ponašanja okrivljenika i svakako doprinose ocjeni ozbiljnosti štetnog ponašanja i učinka na žrtvu. U postupku je utvrđeno da je okrivljenikovo kontinuirano verbalno nasilje kroz dulji period težak oblik psihičkog nasilja prema oštećeniku koje postupanje kod istog izaziva osjećaje uznemirenosti, poniženja i straha.

20.7. Slijedom navedenog sud zaključuje da su se u prethodno opisanom postupanju okrivljenika ostvarila kako objektivna tako i subjektivna obilježja kaznenog djela iz članka 179.a KZ/11.

20.8. Što se tiče krivnje okrivljenika valja navesti da je sud utvrdio da je okrivljenik bio ubrojiv. Ovu činjenicu sud je utvrdio analizom psihijatrijskog vještačenja koje je u cijelosti prihvatio. Shodno tome, sud zaključuje da je okrivljenik bio svjestan da svojim ponašanjem teško krši propise iz područja zaštite od nasilja u obitelji i takvim ponašanjem ponižava, ugrožava i uznemirava svog oca, pa je na to pristao, dakle djelo je počinio s neizravnom namjerom.

U odnosu na kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. uvezi stavka 2. KZ/11:

21. Kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 čini onaj tko drugome ozbiljno prijeti, između ostalog, da će ga teško tjelesno ozlijediti. Stavkom 3. istog članka propisano je da ako je kazneno djelo iz stavka 2. počinjeno, između ostalog, prema bliskoj osobi počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

21.1. U konkretnom slučaju okrivljeniku se stavlja na teret učin kvalificiranog oblika prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. jer je djelo počinjeno na štetu njemu bliske osobe – oca.

21.2. Da je okrivljeni KĐ dana 13. veljače 2026. držeći nož u ruci, rekao svom ocu - oštećenom IĐ da će mu se krvi napiti, da će se obračunati njih dvoje, da mogu oni to tu riješiti i da neće više biti ovako, predstavlja, u najmanju ruku, ozbiljnu prijetnju teškim tjelesnim ozljeđivanjem. Navedeno proizlazi iz suglasnih iskaza oštećenika i svjedokinje GĐ koji svjedoci su iskazivali na temelju osobnih saznanja vrlo uvjerljivo i podudarno bez preuveličavanja ili posebnog isticanja. U njihovim iskazima nije bilo nikakvih kontradiktornosti i nelogičnosti. Nadalje, sud nije našao niti jedan razlog zbog kojeg bi oštećenici lažno teretili okrivljenika.

21.3. Ovdje je potrebno navesti i da je oštećenik na raspravi iskazao i da mu je okrivljenik rekao da će ga „riješiti“, a ne samo da ga je pozivao da se obračunaju i da to „riješe“, što sud nije mogao izmijeniti u činjeničnom opisu djela budući bi time okrivljeniku dodao veću kriminalnu količinu obzirom da se „rješavanje“ u kontekstu cijelog događaja može tumačiti i kao eliminacija, odnosno prijetnja smrću.

21.4. Sud nije prihvatio obranu okrivljenika u kojoj je isti vezno za ovo djelo naveo da je došao do oca, uhvatio ga za ovratnik i rekao ocu da to ne radi (misleći da ne upravlja vozilom bez vozačke dozvole) i da ga je to molio na koljenima te rekao ocu da bolje da uzme nož i s njim usmrti njega (okrivljenika) nego nevino dijete ili nevinog čovjeka na cesti držeći istu neživotnom i neuvjerljivim pokušajem izbjegavanja odgovornosti.

21.5. Da se radi o ozbiljnoj prijetnji proizlazi prvenstveno iz samog sadržaja riječi koje je okrivljenik uputio oštećeniku, te da je pritom držao u ruci nož i istog hvatao za ovratnik - koje riječi su objektivno podobne kod većine ljudi izazvati strah i uznemirenost. Dakle, nije odlučno da li su navedene riječi uplašile ili uznemirile oštećenika, već je bitno da li su iste objektivno prikladne uznemiriti žrtvu i izazvati strah, što iste nedvojbeno jesu.

21.6. Što se tiče krivnje, kao što je već rečeno okrivljenik je tempore criminis bio ubrojiv, to proizlazi iz provedenog psihijatrijskog vještačenja. S obzirom na riječi koje je upotrijebio, sud smatra da je okrivljenik bio svjestan da su iste objektivno podobne izazvati strah i uznemirenost kod adresata te je isti upravo i postupao s tom namjerom. Postupio je evidentno s ciljem da kod oštećenika izazove učinak uznemiravanja i zastrašivanja jer ne postoji nikakav racionalan razlog zašto bi okrivljenik takve riječi uputio oštećeniku osim u prethodno navedenom cilju. Iz tih razloga sud drži da su u postupanju okrivljenika ostvarena sva zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11, koje djelo je isti počinio s izravnom namjerom.

22. Odlučujući o vrsti i mjeri sankcije, sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, imajući na umu olakotne i otegotne okolnosti koje je utvrdio kod okrivljenika, sve kako je to propisano člankom 47. KZ/11.

22.1. Otegotnim je sud okrivljeniku cijenio raniju kaznenu osuđivanost. Naime, okrivljenik je višestruki recidivist. Do sada je pet puta pravomoćno osuđivan, svaki put su mu izricane uvjetne osude, a između ostalog osuđivan je i zbog kaznenih djela s elementima nasilja, s tim da je predmetna kaznena djela počinio za vrijeme roka provjeravanja iz presude ovog suda poslovni broj Kzd-15/2022 od 18. siječnja 2024. pravomoćnom 8. travnja 2025. Prema tome, okrivljenik je do sada imao više prilika svoje ponašanje uskladiti s društvenim i pravnim normama, međutim to nije učinio.

22.2. Otegotnim je sud cijenio okrivljenikov znatan stupanj nekritičnosti. Naime, iako se okrivljenik ima pravo braniti kako hoće, sud ne može zanemariti negativan stav okrivljenika naspram žrtve - svog oca kojeg tereti za sve što se zbivalo, što svakako govori o ličnosti okrivljenika.

22.3. Sud je olakotnim okrivljeniku cijenjeno njegovo narušeno zdravstveno stanje zbog ozljede koju je zadobio na poslu.

23. Uzimajući u obzir naprijed utvrđene okolnosti te cijeneći način i težinu počinjenih djela, sud je okrivljeniku za kazneno djelo iz članka 179. a KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, a za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. u vezi 2. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju 8 mjeseci. Primjenjujući odredbu članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 okrivljenik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 4 mjeseca.

24. Sud je okrivljeniku izrekao, držeći je objektivnom i primjerenom, jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 4 mjeseca. Ova jedinstvena kazna viša je od svake od navedenih pojedinačnih kazni, ali je manja od njihovog zbroja. Pri njenom odmjeravanju sud se sukladno članku 51. stavku 1. KZ/11 rukovodio ličnošću okrivljenika i ocjenom počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti. Izrečena jedinstvena kazna po mišljenju ovog suda je primjerena utvrđenom stupnju krivnje i posljedicama nastalim za zaštićena pravna dobra te će ista ostvariti svrhu specijalne i generalne prevencije, odnosno utjecati će kako na okrivljenika tako i na sve druge građane da ne čine kaznena djela te da poštuju pravni poredak Republike Hrvatske.

25. Temeljem odredbe članka 54. KZ/11 okrivljeniku se u izrečenu kaznu uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od trenutka lišenja slobode 13. veljače 2026. pa nadalje.

26. Obzirom da je okrivljenik osuđen zbog kaznenih djela s obilježjima nasilja, te da je i ranije osuđivan zbog kaznenih djela s elementima nasilja (prisile iz članka 138. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11 i tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11), te obzirom na nalaz i mišljenje vještaka dr. Darka Labure koji je zbog opasnosti od ponavljanja djela preporučio okrivljeniku izreći sigurnosnu mjeru iz članka 70. KZ/11, sud je sukladno članku 70. stavak 1. KZ/11 izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana obzirom da je sud utvrdio da postoji opasnost da će okrivljenik počiniti isto ili slično djelo.

27. Na temelju članka 73. KZ/11 sud je okrivljeniku izrekao sigurnosnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve IĐ, kojem se okrivljenik ne smije približiti na razdaljinu manju od 100 metara, a koja mjera mu je na temelju članka 73. stavka 2. KZ/11 izrečena u trajanju 2 godine dulje od izrečene jedinstvene kazne zatvora na koju je osuđen. Naime, cijeneći iskaze okrivljenikovih roditelja, žrtve IĐ i svjedokinje GĐ koji su iskazivali o dugotrajnosti okrivljenikovog nasilničkog i neprimjernog ponašanja, da su oba svjedoka navela da više ne mogu trpjeti okrivljenikovo ponašanje, štoviše GĐ je to opisala kao teror, dok je oštećenik IĐ izjavio da ne zna koliko to još može trpjeti i da se boji da on nešto ne napravi okrivljeniku, ovaj sud zaključuje da je oštećenik kontinuirano bio izložen psihičkom nasilju uz to i fizičkim napadima okrivljenika te da postoji opasnost od ponavljanja djela na štetu istog oštećenika u budućnosti , stoga je sud okrivljeniku izrekao ovu mjeru smatrajući istu potrebnom jer se izbjegavanjem svakog kontakta okrivljenika s oštećenikom otklanja opasnost o ponavljanja djela. Obzirom da je okrivljenik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 godine i 4 mjeseca, sud je okrivljeniku ovu mjeru izrekao u trajanju 2 godine dulje od izrečene jedinstvene kazne zatvora na koju je osuđen držeći navedeno vrijeme primjerenim za ostvarivanje svrhe ove mjere.

28. Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na odredbi članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08, prema kojoj u odluci kojom rješava o troškovima sud može okrivljenika osloboditi obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja zbog lošeg imovinskog stanja ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika.

29. Uvažavajući navedenu odredbu i okolnost da okrivljenik ne ostvaruje primanja, da je bez imovine i lošeg imovnog stanja, da je isti narušenog zdravlja zbog čega je nezaposlen duži period, sud je na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08 okrivljenika oslobodio svih troškova kojih ga sukladno ZKP/08 može osloboditi i to troškova iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08 te troška nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti jer je ocjena suda da bi plaćanjem ovih troškova bila dovedena u pitanje njegova osnovna životna egzistencija .

30. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zadar, 15. srpnja 2026.

Sutkinja

Nataša Đaković

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru na broj: KO-DO-139/2026,

2. okrivljeni KĐ, putem Zatvora u Zadru,

3. branitelj okrivljenika po službenoj dužnosti Ivan Skoblar, odvjetnik u Zadru,

4. u spis.

Nakon pravomoćnosti: - oštećenom IĐ