Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: 5 Gž R-1185/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

                                                                                                  Poslovni broj 5 R-1185/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

                                                                           

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić, kao predsjednika vijeća, Ksenije Grgić kao suda izvjestitelja i člana vijeća i Sabine Dugonjić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. I. n., d.d., Z., OIB: , zastupanog po punomoćnicima T. O., I. V. G., K. K., M. Š. L., K. G. D., odvjetnicima u odvjetničkom društvu O. i p. d.o.o. iz Z., protiv tuženika R. v. I. - I. n., d.d., Z., zastupanog po punomoćniku I. G., odvjetniku iz Z., radi nadomještanja suglasnosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-980/2022-12 od 11. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 13. veljače 2024.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, Pr-980/2022-12 od 11. rujna 2023.

                                                                     

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja za nadomještanje suglasnosti tuženika za donošenje Odluke tužitelja o poslovnom uvjetovanom otkazu Ugovora o radu broj: od dana 1. listopada 2020. radniku M. Š. zaposlenom na radnom mjestu „Viši operater 1 terminala“, sistematiziranom u organizacijskoj jedinici T. S.., a koja suglasnost je uskraćena očitovanjem tuženika od dana 12. travnja 2022. (toč. I. izreke). Naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 497,71 EUR/3.750,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate (toč. II. izreke).

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu parničnog troška, ili podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Predmet spora jest tužbeni zahtjev tužitelja za nadomještanje podnesen sudu na temelju čl. 151. st. 4. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 94/14, 127(17 i 98/19 – dalje - ZR) da sud u parničnom postupku nadomjesti suglasnost na namjeravanu odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, koju je tuženik, R. v. I. I. n. d.d. uskratio svojim očitovanjem od 12. travnja 2022.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi određeno ukazuje žalitelj. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, te nije osnovan ovaj žalbeni razlog.

 

6. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

 

7. U stadiju žalbenog postupka nije sporno da je zaposlenik M. Š. temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. listopada 2020. zaposlen kod tužitelja na radnom mjestu „Viši operater 1 terminala“, sistematiziranom u organizacijskoj jedinici T. S., te da ulazi u zaštićenu kategoriju radnika u smislu odredbe čl. 151. ZR (stariji od 60 godina) kojemu se ugovor o radu ne može otkazati bez prethodne suglasnosti radničkog vijeća. Nije sporno niti to da je tužitelj dopisom od 4. travnja 2022. zatražio od tuženika prethodnu suglasnost prije donošenja odluke o otkazu iz poslovno uvjetovanih razloga za navedenog radnika zbog organizacijskih promjena, te da je tuženik u svom očitovanju od 12. travnja 2022. takvu prethodnu suglasnost za donošenje Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu radniku M. Š. odbio dati. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.

 

8. Prema odredbi čl. 151. st. 4. ZR u slučaju ako radničko vijeće uskrati suglasnost, poslodavac može u roku od 15 dana od dana dostave izjave o uskrati suglasnosti tražiti da tu suglasnost nadomjesti sudska odluka.

 

9. Odlučujući o tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud je u bitnome utvrdio:

- da je tužitelj dana 26. siječnja 2022. donio Odluku o organizacijskoj promjeni organizacije rada s danom primjene od 1. travnja 2022., temeljem koje je došlo do ukidanja radnog mjesta „Viši operater 1 terminala“, na kojemu je radio radnik M. Š. čime je prestala potreba za radom radnika na tom radnom mjestu;

- da je toj Odluci prethodio postupak savjetovanja s Radničkim vijećem o organizacijskim promjenama, kao i o organizacijskim promjenama u organizacijskoj jedinci Proizvodnje unutar koje se nalazi organizacijska jedinica u kojoj je zaposlen radnik M. Š.;

- da se tuženik u svom očitovanju od 25. siječnja 2022. protivio donošenju Odluke o organizacijskim promjenama rada s danom 1. ožujka i 1. travnja 2022.;

- da je Odlukom Uprave tužitelja broj od 2. ožujka 2022. utvrđen višak od 422 radnika na nivou tužitelja kao rezultat uspoređivanja poslovnih procesa i povećanja efikasnosti temeljem izvršenih organizacijskih i tehnoloških promjena;

- da je o provedenom savjetovanju s radničkim vijećem tužitelj obavijestio zavod dopisom od 7. ožujka 2022.;

- da je tužitelj dopisom od 4. travnja 2022. zatražio suglasnost za donošenje namjeravane Odluke o otkazu ugovora o radu zaposleniku M. Š.;

- da je radničko vijeće svojim očitovanjem od 12. travnja 2022. uskratilo suglasnost za donošenje Odluke o otkazu ugovora o radu navedenom radniku s obrazloženjem da isti spada u kategoriju zaštićenih radnika u smislu odredbe čl. 151. ZR; 

- da se u nacrtu Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu navodi da je ukidanjem radnog mjesta na kojemu je radio radnik M. Š. prestala potreba za njegovim radom na navedenom radnom mjestu;

- da namjera tužitelja da navedenom radniku otkaže ugovor o radu nije posljedica šikanoznog postupanja;

- da u odnosu na navedenog radnika ne postoji zakonska zabrana otkaza.

 

10. Na temelju svih provedenih dokaza prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj dokazao postojanje osnovane sumnje o ostvarenju otkaznog razloga radniku M. Š. zbog organizacijskih razloga, odnosno zbog ukidanja radnog mjesta „Viši operater 1 terminala“, na kojemu je radnik radio (poslovno uvjetovanim otkazom prema odredbi čl. 115. ZR), da se ne radi o zaposleniku u odnosu na kojega bi postojala zabrana otkaza, niti o šikanoznom ili diskriminirajućem postupanju tužitelja, jer na jednak način tužitelj namjerava otkazati ugovor o radu i ostalim radnicima koji su utvrđeni viškom, te prihvaća tužbeni zahtjev.

 

11. Utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

 

12. Prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR poslovno uvjetovani otkaz jedan je od zakonom propisanih načina prestanka ugovora o radu, te je pravilno stajalište prvostupanjskog suda da je tužitelj u dovoljnoj mjeri, na razini vjerojatnosti dokazao da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za namjeravani poslovni uvjetovani otkaz ugovora o radu radniku M. Š..

 

13. Tuženik žalbom osporava pravilnost i zakonitost pobijane presude navodeći da je prvostupanjski sud propustio utvrditi odlučne činjenice iz kojih proizlazi osnovanost i zakonitost odluke poslodavca o poslovno uvjetovanom otkazu i utvrditi opravdanost razloga za otkaz, te je li potreba za radom na predmetnom radnom mjestu radnika kod tužitelja doista prestala, te iz kojih razloga upravo radnik M. Š. predstavlja višak radnika kod tužitelja.

 

14. Iznijeti žalbeni navodi nisu osnovani, jer u parnici koja se vodi radi nadomještanja suglasnosti na namjeravanu odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, koju je uskratilo radničko vijeće, dovoljno da poslodavac dokaže da postoji samo osnovana sumnja o ostvarenju otkaznog razloga te je u takvoj parnici potrebno ocijeniti namjerava li poslodavac otkazati ugovor o radu zbog razloga koje propisuje ZR kao dopuštene razloge za otkaz, radi li se o zaposleniku kojem se može otkazati ugovor o radu i upućuje li poslodavac činjeničnim navodima i predloženim dokazima na postojanje osnovane sumnje da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu.

 

15. Dakle, u ovakvoj vrsti postupka sud nije ovlašten utvrđivati postojanje opravdanog razloga za otkaz iznad razine vjerojatnosti. Pogrešan je stoga pravni pristup žalitelja da je poslodavac već u postupku prije otkazivanja ugovora o radu (u parnici radi nadomještanja suglasnosti na odluku o otkazu ugovora o radu) morao dokazati da je ostvaren razlog za namjeravani otkaz ugovora o radu, jer bi takvo tumačenje ovlaštenja radničkog vijeća dovodilo poslodavca u situaciju da vodi dva postupka u kojima bi, u svakom postupku zasebno, i to jednom u odnosu na radničko vijeće, a drugi put u odnosu na zaposlenika morao dokazivati ostvarenje istog razloga za otkaz ugovora o radu.

 

16. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je iskaz svjedoka, M. C., predsjednika radničkog vijeća i svjedoka Ž. V., direktora za odnose s radnicima, cijenio u okviru svih dokaza u postupku i zaključio da je tužitelj dokazao postojanje osnovane sumnje u ostvarenje otkaznog razloga koji ZR određuje kao dopušten, te je predloženim dokazima učinio vjerojatnim razloge otkazivanja ugovora o radu radniku M. Š. zbog organizacijskih razloga – ukidanja radnog mjesta na kojemu je isti radio, kao i da za toga radnika ne postoji zakonska zabrana otkaza, niti je radnik doveden u neravnopravan položaj u odnosu na ostale radnike, to je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo ispravno primijenjeno.

 

17. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i po visini troškova koji su određeni.

 

18. Slijedom iznijetog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika odbiti ka neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

 

U Zagrebu, 13. veljače 2024.

 

 

               Predsjednik vijeća:

                                                                                                       Jasenka Grgić, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu