Poslovni broj: Pr-15/2024-30
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji Ines Bračanov Čuljat, u pravnoj stvari tužiteljice ŠL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Anto Rusković, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika Turističke zajednice općine Župa dubrovačka, Šetalište dr. Franja Tuđmana 7, Mlini, OIB:17096059285, kojeg zastupa punomoćnik Maroje Kolendić, odvjetnik u Dubrovniku, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 28. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 15. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e:
I. Nalaže se tuženici, u roku od 15 dana, na ime razlike stvarno pripadajućih i isplaćenih plaća za mjesece lipanj, srpanj i kolovoz 2022. te siječanj, veljaču, ožujak, travanj i svibanj 2023. godine isplatiti tužiteljici iznos od 11.380,08 EUR bruto uvećano za zatezne kamate u smislu članka 29. Zakona o obveznim odnosima koje teku:
- na iznos od 1.685,26 EUR za razdoblje od 06.07.2022. do 02.10.2022. godine, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 03.10.2022. do 31.12.2022., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, za razdoblje od 01.01.2023. do 21.12.2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, za razdoblje od 22.12.2023. pa do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine;
- na iznos od 1.514,81 EUR za razdoblje od 09.08.2022. do 02.10.2022. godine, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 03.10.2022. do 31.12.2022., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, za razdoblje od 22.12.2023. pa do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine;
- na iznos od 856,23 EUR za razdoblje od 07.09.2022. do 02.10.2022. godine, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 03.10.2022. do 31.12.2022., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, za razdoblje od 01.01.2023. do 21.12.2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operaci je refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, za razdoblje od 22.12.2023. pa do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine;
- na iznos od 1.475,95 EUR za razdoblje od 01.02.2023. do 21.12.2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, za razdoblje od 22.12.2023. pa do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine;
- na iznos od 1.803,92 EUR za razdoblje od 15.03.2023. do 21.12.2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, za razdoblje od 22.12.2023. pa do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine;
- na iznos od 1.803,92 EUR za razdoblje od 05.04.2023. do 21.12.2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, za razdoblje od 22.12.2023. pa do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine;
- na iznos od 1.839,99 EUR za razdoblje od 03.05.2023. do 21.12.2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, za razdoblje od 22.12.2023. pa do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničea kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine;
- na iznos od 400,00 EUR za razdoblje od 06.06.2023. do 21.12.2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, za razdoblje od 22.12.2023. pa do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II. Nalaže se tuženici, u roku od 15 dana, na ime neisplaćene naknade za neiskorišteni dio godišnjeg odmora za 2021. godinu isplatiti tužiteljici naknadu u iznosu od 2.525,42 EUR bruto uvećano za zatezne kamate u smislu članka 29. Zakona o obveznim odnosima koje teku za razdoblje od 06.07.2022. do 02.10.2022. godine, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 03.10.2022. do 31.12.2022., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, za razdoblje od 01.01.2023. do 21.12.2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, za razdoblje od 22.12.2023. pa do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
III. Nalaže se tuženici, u roku od 15 dana, na ime razlike stvarno pripadajuće i isplaćene otpremnine isplatiti tužiteljici iznos od 15.132,75 EUR neto uvećano za zatezne kamate u smislu članka 29. Zakona o obveznim odnosima, koje teku za razdoblje od 13.06.2023. do 21.12.2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, za razdoblje od 22.12.2023. pa do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Tuženica je sukladno pozitivnim propisima obvezna obračunati i na propisane račune isplatiti doprinose, porez i prirez na ime isplate neto iznosa razlike otpremnine navedenog u prethodnoj rečenici i uvećanog za zatezne kamate sukladno odredbi prethodne rečenice.
IV. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu točke I.:
- na iznos od 528,28 EUR za razdoblje od 07.09.2022. do 02.10.2022. godine, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 03.10.2022. do 31.12.2022., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, za razdoblje od 01.01.2023. do 21.12.2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, za razdoblje od 22.12.2023. pa do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine;
- na iznos od 102,71 EUR za razdoblje od 01.02.2023. do 21.12.2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, za razdoblje od 22.12.2023. pa do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine;
- na iznos od 0,01 EUR za razdoblje od 03.05.2023. do 21.12.2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, za razdoblje od 22.12.2023. pa do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničea kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine;
- na iznos od 0,01 EUR za razdoblje od 06.06.2023. do 21.12.2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, za razdoblje od 22.12.2023. pa do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
V. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem traži zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći.
VI. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.650,64 EUR sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počev od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužiteljica u tužbi navodi da je bila radnica kod tuženice od ožujka 1998. do svibnja 2023. temeljem više sukcesivno sklapanih ugovora o radu od kojih je posljednji Ugovor o radu od 28. veljače 2012. godine (”Ugovor o radu”) kao i da je tuženica 06. lipnja 2022. donijela Odluku o otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu (“Otkaz ugovora o radu”) uz napomenu da se tužiteljica u vrijeme sklapanja Ugovora o radu zvala GL da bi kasnije promijenila i ime i prezime tako da glasi ŠL i budući tužiteljica nije prihvatila ponuđeni izmijenjeni ugovor o radu sadržan u Otkazu ugovora o radu to je na snagu stupio Otkaz ugovora o radu te je tužiteljici dana 15. lipnja 2022. započeo teći otkazni rok u trajanju od 3 mjeseca i dva tjedna koji je uslijed duljeg bolovanja tužiteljice te korištenja dijela pripadajućeg joj godišnjeg odmora, Ugovor o radu prestao na dan 04. svibnja 2023. i tuženica je tužiteljici isplatila otpremninu i tim je prestao njihov međusobni odnos. Nadalje, navodi da je tijekom trajanja otkaznog roka, bolovanja (dijela bolovanja koje pada na teret poslodavca) i korištenja godišnjeg odmora tuženica tužiteljici obračunavala i isplaćivala nižu plaću od one koju joj je trebala obračunavati i isplaćivati temeljem Pravilnika o radu tuženice od 22.09.2021. godine (“Pravilnik o radu”) i Ugovora o radu, čime je tuženica oštetila Tužiteljicu za značajan novčani iznos a da je posljedično nižoj obračunatoj plaći, budući se otpremnina sukladno odredbama Zakona o radu (članak 126.) i Pravilnika o radu (članak 93.) izračunava temeljem prosječne plaće u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, da je i otpremnina pripadajuća Tužiteljici pogrešno obračunata čime je Tužiteljica oštećena za daljnji vrlo značajni novčani iznos a niti da joj je tuženica omogućila iskoristiti cjelokupni godišnji odmor pripadajući joj za 2021. Također navodi da se tužiteljica 08. ožujka 2024. obratila tuženici dopisom zahtijevajući isplatu razlike plaće, naknade za neiskorišteni godišnji odmor te razlike otpremnine i da je tuženica dopisom od 25. ožujka 2024. odbila tužiteljičin zahtjev s obrazloženjem da je isti neosnovan te činjenično i pravno neutemeljen. Navodi i da je Pravilnikom o radu tuženice te njegovim izmjenama od 23.05.2022. propisano da se plaće obračunavaju temeljem odredbi članka 53. koji glasi: ”Za izvršeni rad kod poslodavca radnik ima pravo na plaću koja se sastoji od: osnovne plaće radnog mjesta na kojem radnik radi, dodatka na plaću za radni staž, dodatka na plaću za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za ko ji je zakonom određeno da se ne radi, uvećanja plaće po osnovi izvršavanja poslova u opsegu i kvaliteti koja je veća od prosječne, odnosno uobičajene (stimulativni dio plaće)”; članka 54. čiji prvi stavak glasi: ”Osnovna plaća radnika za puno radno vrijeme i uobičajen radni učinak na poslovima na kojima radnik radi predstavlja umnožak obračunske osnovice i koeficijenta složenosti poslova, utvrđenim u Dodatku I ovog pravilnika.”; članka 55. koji glasi: ”Osnovicu za izračun plaće donosi Vijeće Turističke zajednice na prijedlog direktora Turističkog ureda prilikom donošenja proračuna za sljedeću godinu.”; članka 57. koji glasi: ”Osnovna plaća zaposlenika povećava se za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. U godine radnog staža uračunava se radni staž upisan u radnu knjižicu, uvećan za tekući radni staž.” te članka 59. koji glasi:” Radniku TZ uvećat će se koeficijent složenosti poslova radnog mjesta za radni staž ostvaren u sustavu turističkih zajednica RH i to za: -20 do 29 godina 4%...”. Ističe i kako je tuženica obračune plaća dostavila tužiteljici a da je iz tih isprava vidljivo da se je plaća tužiteljice u periodu od 01. lipnja 2022. do 31. svibnja 2023. godine obračunavala temeljem osnovice koja je u lipnju, srpnju i kolovozu 2022. iznosila 6.286,29 HRK (šest tisuća dvije stotine osamdeset šest kuna i dvadeset devet lipa), u siječnju, veljači i ožujku 2023. godine iznosila 884,39 EUR (osam stotina osamdeset četiri eura i trideset devet euro centi) a u travnju i svibnju 2023. godine iznosila 902,08 EUR (devet stotina dva eura i osam euro centi); koeficijenta 1,770 (jedan zarez sedam stotina sedamdeset) i dodatka za radni staž u visini od 15,5% (petnaest zarez pet posto) dok tužiteljici nije poznato temeljem čega je tuženica njenu plaću obračunavala korištenjem koeficijenta 1,770, pretpostavlja da je taj koeficijent proizašao iz zaokruživanja koeficijenta propisanog izmjenama Pravilnika o radu od 23.05.2022. (1,70) koji se je onda temeljem članka 59. Pravilnika o radu uvećao za 4% što iznosi 1,768 (1,7 X 1,04) međutim da je prvim stavkom članka 7. Ugovora o radu ugovoreno: ”Za obavljene poslove iz članka 3. ovog Ugovora o radu u redovitom radnom vremenu Poslodavac će Zaposlenici isplaćivati mjesečnu osnovnu plaću koju čini umnožak koeficijenta složenosti poslova Zaposlenice 3,40 i osnovice za izračun plaće.” a da se sukladno članku 59. Pravilnika o radu koeficijent složenosti poslova tužiteljice od 3,4 imao uvećati za 4% (budući Tužiteljica kod Tuženice radi dulje od 20 godina) i iznositi 3,536 (3,4 X 1,04). Nadalje ističe da je trećim stavkom članka 9. Zakona o radu propisano: ”Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim zakonom ili drugim zakonom nije drukčije određeno.” a da je za tužiteljicu bilo povoljnije da se njena plaća obračunavala na način da se osnovica množila koeficijentom 3,536 a ne koeficijentom 1,770. Podredno ukazuje da je Ugovor o radu dvostrani pravni posao i da tuženica nije imala pravo jednostrano odlučiti da će plaću tužiteljice obračunavati primjenom nekog drugog koeficijenta već upravo onog navedenog u Ugovoru o radu. Također ističe i da je: ▪ bruto plaća tužiteljice za lipanj 2022. obračunata u iznosu od 11.925,82 kune a trebala je biti obračunata u iznosu od 24.623,42 kune, čime je tužiteljica zakinuta za 12.697,60 kuna (1.685,26 EUR);
▪ bruto plaća tužiteljice za srpanj 2022. obračunata u iznosu od 9.942,53 kune a trebala je biti obračunata u iznosu od 21.355,86 kuna, čime je tužiteljica zakinuta za 11.413,33 kune (1,514,81 EUR);
▪ bruto plaća tužiteljice za kolovoz 2022. obračunata je u iznosu od 4.934,46 kuna a trebala je biti obračunata u iznosu od 15.366,07 kuna, čime je tužiteljica zakinuta za 10.431,61 kunu (1.384,51 EUR);
▪ bruto plaća tužiteljice za siječanj 2023. obračunata u iznosu od 1.479,27 eura a trebala je biti obračunata u iznosu od 3.057,93 eura, čime je tužiteljica zakinuta za 1.578,66 EUR;
▪ bruto plaća tužiteljice za veljaču 2023. obračunata u iznosu od 1.808,00 eura a trebala je biti obračunata u iznosu od 3.611,92 eura, čime je tužiteljica zakinuta za 1.803,92 EUR;
▪ bruto plaća tužiteljice za ožujak 2023. obračunata u iznosu od 1.808,00 eura a trebala je biti obračunata u iznosu od 3.611,92 eura, čime je tužiteljica zakinuta za 1.803,92 EUR;
▪ bruto plaća tužiteljice za travanj 2023. obračunata u iznosu od 1.844,17 eura a trebala je biti obračunata u iznosu od 3.684,17 eura, čime je tužiteljica zakinuta za 1.840,00 EUR;
▪ bruto plaća tužiteljice za svibanj 2023. (dio mjeseca) obračunata u iznosu od 400,90 eura a trebala je biti obračunata u iznosu od 800,91 eura, čime je tužiteljica zakinuta za 400,01 EUR.
Tužiteljica navodi i da joj nije omogućeno da do 30. lipnja 2022. iskoristi sav godišnji odmor pripadajući joj za 2021. tj. svih 30 dana, kako je to propisano odredbama Zakona o radu (članak 84. stavak 1.) i Pravilnika o radu (članak 46. stavak 3.) a da je sukladno evidenciji radnog vremena tuženice za mjesec lipanj 2022. tužiteljica na dan 31. svibnja 2022. imala 25 radnih dana godišnjeg odmora iz 2021. + 30 radnih dana za 2022. dok je s druge strane tužiteljica u lipnju 2022. iskoristila svega 64 sata tj. 8 radnih dana godišnjeg odmora, kako je to vidljivo iz obračuna plaće za lipanj 2022. dok je u 2023. tužiteljica koristila godišnji odmor pripadajući joj za 2022., dakle da tuženica nije omogućila tužiteljici iskoristiti 17 dana godišnjeg odmora pripadajućeg joj za 2021. sukladno prednje citiranoj odredbi Zakona o radu a niti je sukladno svojoj obvezi iz članka 82. Zakona o radu tužiteljici isplatila naknadu za neiskorišteni dio godišnjeg odmora nakon što je njenom voljom prestao Ugovor o radu. Dakle, kako je u lipnju 2022. tužiteljici trebala biti obračunata bruto plaća u iznosu od 24.623,42 kune, kako je to i specificirano u prethodnoj točci ove Tužbe, a iz isprave ”Obr. Plaće 06/2022 za razdoblje od 01.06.2022. do 30.06.2022., Datum isplate: 06.07.2022.” je vidljivo da je u tom mjesecu bilo ukupno 176 radnih sati to je očito da je bruto vrijednost jednog radnog sata u tom mjesecu bila 139,91 kunu dok 17 radnih dana neiskorištenog godišnjeg odmora sadržava, razumije se, 136 radnih sati te da je tuženica na ime neiskorištenog i neplaćenog dijela godišnjeg odmora iz 2021. tužiteljicu zakinula za 19.027,76 kuna (139,91 X 136) tj. 2.525,42 EUR bruto. Ističe nadalje da je na ime otpremnine tuženica tužiteljici obračunala i isplatila iznos od 15.167,25 EUR neto a koji iznos predstavlja umnožak jedne trećine prosječne mjesečne bruto plaće koju je tužiteljica ostvarila u tri mjeseca prije prestanka Ugovora o radu za svaku navršenu godinu radnog staža tužiteljice kod tuženice, kako je to i propisano odredbom trećeg stavka članka 126. Zakona o radu i drugog stavka članka 93. Pravilnika o radu a budući je tuženica obračunala tužiteljici bruto plaću za veljaču i ožujak 2023. u iznosima od po 1.808,00 EUR te za travanj 2023. u iznosu od 1.844,17 EUR, tj. ukupno za ova 3 mjeseca 5.460,17 EUR, to je prosječna mjesečna bruto plaća tužiteljice u tom periodu iznosila 1.820,06 EUR (5.460,17/3) a jedna trećina iznosa od 1.820,06 EUR iznosi 606,69 eura i budući je tužiteljica u ožujku 2023. navršila kod tuženice 25 godina radnog staža to 606,69 X 25 = 15.167,25 EUR, tj. upravo iznos koji je tuženica i isplatila tužiteljici po ovom osnovu. Obzirom na činjenicu da je tužiteljici pogrešno obračunavana plaća za cjelokupni period lipanj 2022. – svibanj 2023. to joj je, posljedično, pogrešno obračunata i otpremnina koja je:
• u veljači 2023. imala biti obračunata plaća u bruto iznosu od 3.611,92 EUR; • u ožujku 2023. imala biti obračunata plaća u bruto iznosu od 3.611,92 EUR; • u travnju 2023. imala biti obračunata plaća u bruto iznosu od 3.684,17 EUR; tj. u periodu od 3 mjeseca prije prestanka radnog odnosa tužiteljici je imala biti obračunata bruto plaća u ukupnom iznosu od 10.908,01 EUR, što daje tromjesečni prosjek od 3.636,00 EUR (10.908,01/3), jedna trećina prosječne plaće u 3 mjeseca prije prestanka Ugovora o radu tako iznosi 1.212,00 EUR (3.636,00/3) a ne 606,69 EUR čime je tuženica sukladno Zakonu o radu i Pravilniku o radu bila obvezna tužiteljici obračunati i isplatiti otpremninu u neto iznosu od 30.300,00 EUR (1.212,00 X 25) stoga je tuženica na ime otpremnine tužiteljicu zakinula za iznos od 15.132,75 EUR (30.300,00 – 15.167,25).
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i predložio tužbeni zahtjev u cijelosti odbaciti, podredno odbiti uz naknadu troška tuženiku. Nadalje navodi kako je Turističko vijeće tuženika dana 25. svibnja 2022. na temelju čl. 26 i čl. 27. Zakona o radu (Narodne novine broj: NN 93/14, 127/17, 98/19), Zakona o turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma (Narodne novine broj 52/19), i čl. 26, a u svezi s čl. 73. Statuta Turističke zajednice Općine Župa dubrovačka na svojoj sjednici dana 25. svibnja 2022. donijelo Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu, djelokrugu, organizaciji, sistematizaciji i unutarnjem ustrojstvu Turističke zajednice Župa dubrovačka kojom Izmjenom i dopunom Pravilnika o radu, djelokrugu, organizaciji, sistematizaciji i unutarnjem ustrojstvu Turističke zajednice Župa dubrovačka je u Dodatku I. Pravilnika od 22. rujna 2021. koji nosi naziv Sistematizacija radnih mjesta u Turističkoj zajednici Općine Župa dubrovačka između ostalog promijenio i koeficijent na radnom mjestu voditelja računovodstva - korespondent u kojem koeficijent za navedeno radno mjesto više nije 3,40 već 1,70 a koja izmjena i dopuna Pravilnika o radu, djelokrugu, organizaciji, sistematizaciji i unutarnjem ustrojstvu Turističke zajednice Župa dubrovačka je stupila na snagu danom donošenja te je primjenjiva od 01. lipnja 2022. a na kojoj sjednici vijeća TZ Općine Župa dubrovačka je donesena i nova osnovica, slijedom čega je tuženik nakon donošenja navedene Izmjene i dopune Pravilnika o radu, djelokrugu, organizaciji, sistematizaciji i unutarnjem ustrojstvu Turističke zajednice Župa dubrovačka donio sukladno čl. 23 Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19) Odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog Ugovora o radu od dana 06. lipnja 2022. za radnicu PL, ovdje tužiteljicu. Navodi kako se u navedenoj Odluci otkazuje tužiteljici Ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme zaključen dana 28. veljače 2012. za radno mjesto voditelj računovodstva - korespodent iz gospodarskih razloga i u kojoj Odluci je tužiteljici umjesto otkaza ponuđeno zaključenje novog Ugovora o radu koji je priležio navedenoj Odluci koju ponudu je tužiteljica odbila zbog smanjena koeficijenta za navedeno radno mjesto tužiteljice. Naglasio je kako je tužiteljica prethodno podnijela i tužbu protiv ovdje tuženice radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i vraćanja na rad u predmetu koji se vodio pod poslovnim brojem Pr-199/2022,a koja je Rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku povučena i da je u iskazu koji je tužiteljica dala u tom postupku navela između ostaloga da nije prihvatila izmijenjeni ugovor iz razloga što joj se plaća smanjuje. Nadalje, navodi da su u čl. 1 Ugovora o radu sklopljenog između Tužiteljice kao Radnika i tuženice kao Poslodavca na koji se tužiteljica poziva ugovorne strane suglasno utvrdile da se predmetnim Ugovorom usklađuju prava i obveze iz radnog odnosa sa odredbama važećeg Zakona o radu, Pravilnika o radu Turističke zajednice Općine Župa dubrovačka te Statuta Turističke zajednice Općine Župa dubrovačka a da tumačeći pravo kako to radi punomoćnik tužiteljice u ovom predmetu nikada nitko tužiteljici ne bi mogao izmijeniti njen koeficijent, samo zbog činjenice jer je isti naveden u njenom ugovoru o radu, zanemarujući u potpunosti druge akte poslodavca (Pravilnike i sl.). Nadalje navodi da je st.1 čl. 54. Pravilnika o radu Turističke zajednice Općine Župa dubrovačka propisano kako osnovna plaća radnika za puno radno vrijeme i uobičajeni radni učinak na poslovima na kojima radnik radi predstavlja umnožak obračunske osnovice i koeficijenta složenosti poslova, utvrđenim u Dodatku I tog Pravilnika te da je čl. 56. navedenog Pravilnika propisano kako u Dodatku I. tog Pravilnika je popis sistematiziranih radnih mjesta sa koeficijentima složenosti poslova za svako radno mjesto. Ističe i kako je sukladno čl. 93. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23) tuženik kao poslodavac tužiteljici, u roku od 15 dana od dana isplate plaće, naknade plaće, otpremnine ili naknade za neiskorišteni godišnji odmor, dostavio obračun iz kojeg je vidljivo kako su ti iznosi utvrđeni i da tužiteljica nikada u niti jednom trenutku nije osporavala izračun plaća (uostalom sama je vršila taj obračun) niti je u tom smislu na iti jedan način zahtjeva i zatražila zaštitu svog prava u skladu sa odredbama Zakona o radu dok je iz navedenih obračuna vidljivo kako je tuženik kao poslodavac tužiteljici kao radniku uredno isplaćivao sve plaće, naknade plaća, otpremnine i naknade za neiskorišten godišnji odmor sukladno prethodno donesenoj Izmjeni i dopuni Pravilnika o radu tj sukladno novo donesenom koeficijentu za predmetno radno mjesto tužiteljice koji je za ta razdoblja iznosio 1,70. Nadalje, nastavno na navode tužiteljice kako tuženica nije imala pravo jednostrano odlučiti da će plaću tužiteljice obračunavati primjenom nekog drugog koeficijenta već upravo onog navedenog u Ugovoru o radu, ističe kako je tužiteljici bio ponuđen novi Ugovor o radu koji je tužiteljica odbila sklopiti a da je za vrijeme radnog odnosa tuženica kao poslodavac isplaćivala plaće, naknade plaće, otpremninu i naknadu za neiskorišteni godišnji odmor sukladno tada važećem Pravilniku o radu i tada važećim koeficijentima za radno mjesto tužiteljice te naglasio kako se isplate plaća tj. koeficijent za isplatu plaća uzima iz važećeg pravilnika a ne ugovora, jer se sam ugovor poziva na taj isti pravilnik, kao što se poziva i na druge akte poslodavca. Navodi i kako tužiteljica prihvaća i uzima kao valjanu novu osnovicu za izračun plaće, ali ne i novi koeficijent pa stoga ista na taj sebi svojstven način vrši obračun plaće (koji smatra da joj pripada) i uzima samo onaj element koji joj odgovara, dakle osnovicu i vrši obračun razlika plaća koji joj pripada, pa tako ispada da je tužiteljici pripadala najveća plaća kod poslodavca. Navodi i kako je tuženica tužiteljici isplatila naknadu za neiskorišteni dio godišnjeg odmora također sukladno tada važećem Pravilniku o radu i tada važećim koeficijentima za radno mjesto tužiteljice kao i iznos otpremnine.
3. Podneskom od 3. lipnja 2024. punomoćnik tužiteljice ističe u odnosu na navode da tužiteljica nikada ni u jednom trenutku nije osporavala izračun plaća (uostalom sama je vršila taj obračun) niti je u tom smislu na iti jedan način zahtijevala i zatražila zaštitu svog prava u skladu s odredbama Zakona o radu a da sada tužiteljica mimo odredbi zakona o radu (u smislu nedostatka pretpostavki tj. nepodnošenja zahtjeva za zaštitu svog prava kao radnika) podnosi ovaj tužbeni zahtjev za isplatu iznosa koji je kako smo naveli, ona sama obračunavala, da je upravo tužiteljica obračunavala plaće odnosno izvršavala radne obveze svojeg radnog mjesta, tj. postupala kao radnik sukladno obvezama propisanima Zakonom o radu i obračunavala sve plaće, uključujući i svoju, u skladu s uputama koje joj je dala tuženica a ne u skladu s svojim mišljenjem o ispravnosti tih uputa, budući bi to bilo samovoljno ponašanje što bi predstavljalo kršenje osnovne obveze radnika propisane Zakonom o radu dok u odnosu na pravni stav da je tužiteljica na svaku isplaćenu plaću trebala uložiti zahtjev za zaštitu prava, kako bi stvorila pravnu pretpostavku za podnošenje tužbe kakva je u ovom postupku podnesena, ukazuje na odredbu stavka 3. članka 133. Zakona o radu koja glasi: ”Zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno nije poslodavcu podnio zahtjev iz stavka 1. ovog članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa.”, a s obzirom da se radi o novčanom potraživanju iz radnog odnosa to je ista dopuštena bez obzira na činjenicu što na isplaćene plaće tužiteljica nije podnosila zahtjeve za zaštitu prava. U odnosu na tvrdnju kako se isplata plaća tj. koeficijent za isplatu plaća uzima iz važećeg pravilnika a ne ugovora, jer se sam ugovor poziva na taj isti pravilnik, kao što se poziva i na druge akte poslodavca.“ navodi da citirana tvrdnja nije istinita, da se prvi članak Ugovora o radu ne poziva na ”taj isti pravilnik” već se poziva na Pravilnik o radu koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o radu, tj. 28. veljače 2012. a to što je tuženica naknadno, nakon sklapanja Ugovora o radu, promijenila Pravilnik o radu nema nikakvog utjecaja na njenu obvezu poštivanja svih odredbi postojećeg Ugovora o radu jer se nigdje u Ugovoru o radu ne navodi da se njegove odredbe neće primjenjivati ukoliko bi u nekom trenutku postale nesukladne odredbama Pravilnika o radu a čak da takva odredba i postoji u Ugovoru o radu ista bi bila ništetna budući bi bila protivna kogentnoj zakonskoj normi tj. odredbi trećeg stavka članka 9. Zakona o radu. Nadalje, u odnosu na tvrdnju da tužiteljica prihvaća i uzima kao valjanu novu osnovicu za izračun plaće, ali ne i novi koeficijent.”. ističe kako tužiteljica samo poštuje Ugovorom o radu ugovorenu formulu za određivanje plaće koja propisuje da mjesečnu osnovnu plaću čini umnožak koeficijenta 3,40 i osnovice za izračun plaće a koju osnovicu za izračun plaće samostalno određuje tuženica, budući nije ugovorena Ugovorom o radu a da je Turističko vijeće odlučilo da će se od 01. lipnja 2022. primjenjivati nova osnovica pa u odnosu na taj element za izračun plaće tužiteljica uopće nema što za prihvaćati i uzimati, već se nužno mora toj odluci pokoriti ili, ako joj je pokoravanje toj odluci neprihvatljivo, izjaviti otkaz Ugovora o radu, dok je s koeficijentom druga stvar, on je ugovoren Ugovorom o radu i ostao je isti i nakon što je Turističko vijeće povećalo osnovicu pa se tužiteljica njega i držala.
4. U dokaznom postupku sud je proveo dokaz pregledom isprava sadržanih u spisu i to Ugovora o radu (list 14-16 spisa), Otkaza ugovora o radu (list 17-18 spisa), Obr. plaće 06/2022 za razdoblje od 01.06.2022. do 30.06.2022. (list 19 spisa), Plaća za 07/2022-STORNO-NOVI za razdoblje od 01.07.2022. do 31.07.2022. (list 20 spisa), Plaća 08-2022 za razdoblje od 01.08.2022. do 31.08.2022. (list 21 spisa), Plaća 01/2023 za razdoblje od 01.01.2023. do 31.01.2023., (list 22 spisa), Plaća 02/2023 za razdoblje od 01.02.2023. do 28.02.2023. (list 23 spisa), Plaća 03/2023 za razdoblje od 01.03.2023. do 31.03.2023. (list 24 spisa), Plaća 4/2023 za razdoblje od 01.04.2023. do 30.04.2023. (list 25 spisa), Plaća 5/2023 za razdoblje od 01.05.2023. do 31.05.2023. (list 26 spisa), Evidencija o radnom vremenu tijekom mjeseca lipnja 2022. godine, tvrtke-poslodavca TZO Župa dubrovačka, radna jedinica Turistički ured Srebreno” (list 27 spisa), Otpremnina ŠL za razdoblje od 01.05.2023. do 31.05.2023. (list 28-19 spisa), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu, djelokrugu, organizaciji, sistematizaciji i unutarnjem ustrojstvu Turističke zajednice Župa dubrovačka tuženika (list 41-42 spisa), Zaključak br. 4 i br. 5 (odluka o osnovici) (list 43-44 spisa), Pravilnik o radu, djelokrugu, organizaciji, sistematizaciji i unutarnjem ustrojstvu Turističke zajednice Župa dubrovačka tuženika (list 45-74 spisa), evidenciju o radnom vremenu za srpanja 2022. (list 87 spisa), izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad (list 88, 95-103 spisa), Evidencije o radnom vremenu tijekom mjeseca lipnja, svibnja, travnja, ožujka, veljače i siječnja 2022., prosinca, studenoga, listopada, rujna, kolovoza, srpnja, lipnja, svibnja, travnja, ožujka, veljače, i siječnja 2021.tvrtke-poslodavca TZO Župa dubrovačka, radna jedinica Turistički ured Srebreno” (list 89-115 spisa), Odluku o trajanju razmjernog godišnjeg odmora za 2023. tvrtke-poslodavca TZO Župa dubrovačka (list 116 spisa), Odluku godišnjem rasporedu godišnjeg odmora za 2021. tvrtke-poslodavca TZO Župa dubrovačka (list 117 spisa), Odluku godišnjem rasporedu godišnjeg odmora za 2022. tvrtke-poslodavca TZO Župa dubrovačka (list 118 spisa), Odluku o korištenju godišnjeg odmora tijekom otkaznog roka (list 119 spisa), Evidencije o radnom vremenu tijekom mjeseca prosinca 2022. i veljače 2023. tvrtke-poslodavca TZO Župa dubrovačka, radna jedinica Turistički ured Srebreno” (list 120-122 spisa), saslušanjem tužiteljice EL (list 124 spisa), zz tuženika IL (list 125-126 spisa) te vještačenjem po vještakinji za računovodstvo i financije Stefani Gardašanić (list 134-140 spisa) i saslušanjem vještakinje Stefani Gardašanić (list 164-165 spisa)
4.1. Uvidom u Ugovor o radu od 28. veljače 2012. utvrđeno je da je isti sklopljen između Turističke zajednice općine župa dubrovačka kao poslodavca i GL kao zaposlenice na neodređeno vrijeme temeljem kojeg se zaposlenica u obvezi raditi na poslovima voditelja računovodstva - korespondent naveden u Dodatak 1 pravilnika u skladu s uputama poslodavca i važećim radno pravnim propisima . Nadalje je utvrđeno da je u članku 7. ugovoreno da će za obavljene poslove iz čl. 3 predmetnoga Ugovora u redovitom radnom vremenu poslodavac zaposlenici isplaćivati mjesečnu osnovnu plaću koji čini umnožak koeficijenta složenosti poslova zaposlenice 3,40 i osnovice za izračun plaća kao i da zaposlenica ima pravo na dodatak od 0,50 % na osnovnu plaću za svaku navršenu godinu radnog staža ali takav dodatak ne može biti veći od 20 %. Nadalje, da je člankom 9. ugovoreno da za ostala pitanja iz radnog odnosa koja nisu regulirana predmetne ugovorom o radu se primjenjuju opći propisi o radu i odredbe Pravilnika i Statuta Turističke zajednice općine Župa dubrovačka.
4.2. Pregledom Odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu utvrđeno je da se otkazuje radniku ŠL ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme zaključen dana 28. veljače 2012. za radno mjesto voditelj računovodstva-korespodent iz gospodarskih razloga kao i da radniku pripada pravo na neiskorišteni godišnji odmor za 2021. u trajanju od 16 te razmjerni godišnji odmor za 2022. u trajanju od 10 dana kojeg će koristiti za vrijeme trajanja otkaznog roka sukladno točki 2. ove odluke.
4.3. Pregledom Obr. plaće 06/2022 za razdoblje od 01.06.2022. do 30.06.2022., Plaća za 07/2022-STORNO-NOVI za razdoblje od 01.07.2022. do 31.07.2022. i Plaća 08- 2022 za razdoblje od 01.08.2022. do 31.08.2022. utvrđeno je da je ista obračunata primjenom koeficijenta 1,770 i osnovice 6.286,29, da je Plaća 01/2023 za razdoblje od 01.01.2023. do 31.01.2023., Plaća 02/2023 za razdoblje od 01.02.2023. do 28.02.2023. i Plaća 03/2023 za razdoblje od 01.03.2023. do 31.03.2023. obračunata primjenom koeficijenta 1,770 i osnovice 884,39 te da je Plaća 4/2023 za razdoblje od 01.04.2023. do 30.04.2023. i Plaća 5/2023 za razdoblje od 01.05.2023. do 31.05.2023. obračunata primjenom koeficijenta 1,770 i osnovice 902,08.
4.4. Nadalje, iz Evidencije o radnom vremenu tijekom mjeseca lipnja 2022. tvrtke- poslodavca TZO Župa dubrovačka, radna jedinica Turistički ured Srebreno” proizlazi da je tužiteljica u lipnju 2022. radila 3 radna dana, 7 dana bila na bolovanju dok je na godišnjem odmoru provela 12 dana kao i da je pored njezinog imena napisano 25+30, ukupno 55 dana.
4.5. Pregledom isprave Otpremnina Anita ŠL za razdoblje od 01.05.2023. do 31.05.2023. utvrđeno je da je tužiteljici na ime otpremnine isplaćen neto iznos od 15,167.20 EUR.
4.6 Nadalje, pregledom Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu, djelokrugu, organizaciji, sistematizaciji i unutarnjem ustrojstvu Turističke zajednice Župa dubrovačka tuženika utvrđeno je da je u članku 2 izvršena promjena koeficijenta u sistematizaciji radnih mjesta u Turističkoj zajednici općine župa dubrovačka na način da je voditelju računovodstva - korespodent umjesto 3,40 koeficijent promijenjen i glasi 1.70.
4.7. Iz Zaključka br. 4 od 25. svibnja 2022. (odluka o osnovici) proizlazi da je na radnom sastanku sa vijećnicima iznesen prijedlog da Turistička zajednica treba koristiti istu osnovicu kao za proračunske korisnike te su slijedom iznesenog izjednačuju koeficijenti složenosti posla zaposlenika Turističke zajednice sa proračunskim korisnicima dok je pregledom zaključka br. 5 od 25. svibnja 2022. utvrđeno da se istim utvrđuje osnovica za izračun plaće za razdoblje od 1. lipnja 2022. u iznosu od 6.286,29 a koja će se obračunati i isplatiti s plaćom za lipanj 2022. a koja se isplaćuje u srpnju 2022. kao i da je odredbom čl 55. Pravilnika o radu, djelokrugu, organizaciji i sistematizaciji i unutarnjem ustrojstvu od 22. rujna 2021. utvrđeno da osnovicu za izračun plaća donosi Vijeće turističke zajednice a koji zaključak stupa na snagu danom donošenja i vrijedi do donošenja novog Zaključka sukladno članku 55. Pravilnika o radu.
4.8. Nadalje, iz Evidencije o radnom vremenu tijekom mjeseca srpanj 2022. tvrtke- poslodavca TZO Župa dubrovačka, radna jedinica Turistički ured Srebreno” proizlazi da je tužiteljica u srpnju 2022. radila 3 radna dana dok je 22 dana bila na bolovanju.
4.9. Iz Evidencije o radnom vremenu tijekom mjeseca lipnja 2022. tvrtke-poslodavca TZO Župa dubrovačka, radna jedinica Turistički ured Srebreno” proizlazi da je tužiteljica u lipnju 2022. radila 3 radna dana, 5 dana bila na bolovanju dok je na godišnjem odmoru provela 8 dana kao i da je pored njezinog imena napisano 25+30, ukupno 55 dana i ostalo starog GO preneseno iz 2021. stanje na 30.lipnja (25-9) 14 radnih dana.
4.10. Uvidom u Odluku o trajanju razmjernog godišnjeg odmora za 2023. tvrtke - poslodavca TZO Župa dubrovačka proizlazi da tužiteljica ima pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora za 2023. u trajanju od 13 dana.
4.11. Nadalje pregledom Odluke godišnjem rasporedu godišnjeg odmora za 2021. tvrtke-poslodavca TZO Župa dubrovačka proizlazi da tužiteljica ima pravo na korištenje plaćenog godišnjeg odmora za kalendarsku 2022. - u trajanju od ukupno 30 radnih dana kao i raspored korištenja godišnjeg odmora.
4.12. Pregledom Odluke o godišnjem rasporedu godišnjeg odmora za 2022. tvrtke- poslodavca TZO Župa dubrovačka proizlazi da tužiteljica ima pravo na korištenje plaćenog godišnjeg odmora za kalendarsku 2021. - u trajanju od ukupno 30 radnih dana kao i raspored korištenja godišnjeg odmora.
4.13. Uvidom u Odluku o korištenju godišnjeg odmora tijekom otkaznog roka od 13. ožujka 2023. proizlazi da je tužiteljici po zaključenju privremene nesposobnosti za rad 6.siječnja 2023. počeo teći otkazni rok prema već prije uručenoj Odluci o otkazu sa ponudom izmijenjenog ugovora o radu te da ima pravo na korištenje godišnjeg odmora za 2022. u trajanju od 30 dana i na razmjerni godišnji odmor za tekuću 2023. u trajanju od 10 dana.
4.14. Saslušana tužiteljica ŠL iskazala je da ostaje u cijelosti kao što je to navedeno u tužbi te da potražuje materijalna prava koja nisu isplaćena u cijelosti, a koje se odnose na razlike u plaći i godišnji odmor koji n ije uspjela iskoristiti za 2021., smatra da joj je trebala bit isplaćena plaća sukladno Ugovoru o radu koji je potpisala i sukladno koeficijentu koji je bio naveden u predmetnom ugovoru a koji je bio naknadno promijenjen odlukom poslodavca zbog čega joj je bila isplaćivana manja plaća. Iskazala je i da joj je 06.lipnja 2022. bio zadnji radni dan, odnosno dan kad joj je bila uručena odluka o otkazu, nakon toga je još par dana radila u srpnju 2022. dok joj je radni odnos prestao 04. ili 05. svibnja 2023. Također je iskazala da je imala operaciju te je nakon toga bila na rehabilitaciji a koristila je također do kraja lipnja 2022. dio godišnjega iz 2021. te je također u 2023. koristila nešto godišnjega dio iz 2023. i dio iz 2022. dok naknadu za neiskorišteni godišnji odmor nije dobila. Nadalje je iskazala da je nastala i razlika prilikom isplate otpremnine s obzirom da se koristio manji koeficijent a obzirom da se obim posla nije smanjio smatrali su da nije bilo potrebe da se smanji koeficijent te joj nije poznato iz kojih razloga se koeficijent smanjio već je samo dobila odluku o otkazu u kojoj je bilo navedeno da se smanjuje koeficijent, a također je dobila i usmeno obavijest da će se smanjiti plaća zbog koeficijenta dok se osim koeficijenta promijenila i osnovica, međutim na pitanje da li se osnovica povećala ili smanjila, odgovorila je da ona nije mogla utjecati na iznos osnovice. Na poseban upit punomoćnika tužiteljice koliko dugo je radila za TZ odgovorila je da joj je u 3. mjesecu 2023. dok je još bila pod radnom obvezom bilo 25 godina radnog staža dok je na pitanje da li je tijekom godina dobivala odluke o korištenju rasporedu godišnjeg odmora odgovorila da nije. Na pitanje nakon što je tužiteljici pokazana odluka o rasporedu korištenja GO, a koji je punomoćnik tuženika dostavio uz podnesak od 29. siječnja 2023. odgovorila je da iste nije nikada vidjela dok je na pitanje što znače brojevi 390/2021 i 420/2022 odgovorila da bi to trebala biti knjiga pošte i da tamo treba biti upisana odluka pod tim rednim brojem. Na pitanje da li je tražila upute kako obračunati sve plaće odgovorila je da jest i da je upozorila nadređenu gosp. IL da je ona osobno potpisala ugovor sa drugim koeficijentom, a da se sada od nje traži da obračuna plaću po koeficijentu koji nije naveden u ugovoru i po osnovici koja se dotad nije primjenjivala međutim rečeno joj je da postupi po uputama. Na poseban upit punomoćnika tuženika da li je u sklopu svoga radnog mjesta za sve zaposlenike i za nju samu vodila evidenciju odgovorila je da je vodila evidenciju za sve zaposlenike kako radnog vremena tako i korištenja godišnjeg odmora dok je na pitanje tko je donio odluku o izmjenu koeficijenta i osnovice odgovorila da je donijelo vijeće TZ na nagovor predsjednika vijeća te da je bila zapisničar na navedenoj sjednici.
4.15. ZZ tuženika IL je iskazala da je po ustroju TZ direktor nadređen zaposlenicima turističkog ureda , skupština je zakonodavno tijelo dok je vijeće izvršno tijelo, a direktor nije mogao sudjelovati u donošenju odluka već je vijeće donosilo odluke a ona kao direktor je bila dužna provesti te odluke ili bi bila odgovorna za posljedice neposluha. Nadalje je iskazala da i kod bivšeg direktora i kad je ona došla da su uvijek rađeni rasporedi godišnjih odmora i to sve sukladno internim dogovorima sa zaposlenicima i da je uvijek bio dogovor i radnici su mogli sami birati s tim da je neki interni dogovor bio da se zbog prirode posla od 1. travnja do 1. studenog ne bi trebao koristiti godišnji odmor ali i tu su izlazili u susret ako bi što kome trebalo i nije joj nikada bio cilj nikoga zakinuti iako se iz evidencije vidi da su zbrajani neki godišnji odmori a što se po zakonu nije moglo, da je iz evidencija vidljivo da je godišnji za 2021. iskorišten u cijelosti kao i onaj za 2022. koji je iskorišten dijelom u 2022. i dijelom u 2023. dok je godišnji za 2023. također iskorišten a dodatno su odobrena još 3 dana u dogovoru sa odvjetnikom kako se ne bi što zakinulo a što se tiče obračuna plaće kad je vijeće donijelo odluku o promijeni koeficijenta i osnovice svima je dano na znanje koji je novi koeficijent i koja je nova osnovica, a posebno su s time bili upoznati u računovodstvu koji su trebali i primijeniti te nove koeficijente i nove osnovice kao i sva zakonska prava. Iskazala je i da je u svibnju 2022. nakon financijskog izvještaja za 2021. vijeće donijelo odluku zbog egzistencije TZ o smanjenju koeficijenata, a što je provedeno pravilnikom. Također je iskazala i da obnaša funkciju direktorice turističke zajednice od kolovoza 2019. i da je to prvi put otkad obnaša funkciju direktora da je došlo do izmjene koeficijenata. Na poseban upit punomoćnika tužiteljice kada su donesene odluke o rasporedu korištenja godišnjeg odmora odgovorila je da su donesene na dan kad je u njima navedeno dok je na pitanje zašto nije dostavila sudu potpisane i pečatirane odluke odgovorila da su u kompjuteru bile napisane odluke te je kao takve proslijedila punomoćniku s tim da postoje odluke te iste koje su pečatirane i potpisane. Na daljnje pitanje da li ih je uručila radnicima odgovorila je da nije i da nije bila zakonski dužna dostaviti dok je na pitanje nakon što je punomoćnik tužiteljice pokazao ZZ tuženika evidenciju o radnom vremenu za lipanj 2022. koja je nalazi na l.s. 89 koliko je gospođa ŠL na dan 30. lipnja 2022. imala neiskorišteno dana godišnjeg odmora odgovorila je 17 dana. Na daljnje pitanje da li je TZ isplatila tužiteljici naknadu za tih 17 dana neiskorištenog godišnjeg odmora odgovorila je da nije dok je na pitanje da li se koeficijent naveden u ugovoru sukladno pravilniku povećava s obzirom na duljinu radnog staža odgovorila je da je točno, da se za 20-29 godina povećava za 4 %. Na daljnje pitanje da li je TZ poduzela neke mjere vezano za plaće u doba COVIDA 2020 . odgovorila je da jest da je na traženje predsjednika odlukom vijeća smanjena plaća za 10 % bez da su donosili anexi ugovora dok je na pitanje da li su se radnici usprotivili takvom smanjenu odgovorila da nisu i da je cilj tih promjena bilo manje financijskog opterećenje s tim da turističko vijeće zna konkretno što je bio cilj. Na daljnje pitanje da li manje financijsko opterećenje znači da bi se primjenom novih koeficijenata i nove osnovice smanjile plaće odgovara potvrdno. Na poseban upit punomoćnika tuženika tko je vršio obračune odgovorila je da je vršila voditeljica računovodstva, ovdje tužiteljica.
4.16. Iz nalaza i mišljenja vještakinje Stefani Gardašanić od 23. listopada 2025. proizlazi da razlika bruto plaće uz osnovicu 3,536 (3,40+4%) i obračunate bruto plaće Iznosi: za lipanj 2022. iznosi 1.685,26 EUR, za srpanj 2022. iznosi 1.649,78 EUR, za kolovoz 2022. iznosi 856,23 EUR, za siječanj 2023. iznosi 1.475,95 EUR, za veljaču 2023. iznosi 1.803,92 EUR, za ožujak 2023. iznosi 1.803,92 EUR, za travanj 2023. iznosi 1.839,99, za svibanj 2023. iznosi 400,00 EUR, što ukupno iznosi 11.515,05 EUR. Nadalje, proizlazi da izračun neiskorištenog dijela godišnjeg odmora uz koeficijent 3,536 (3,40+4%) prema evidenciji rada od lipnja 2022., iz koje proizlazi da je tužiteljici ostalo 17 sati za iskoristiti od godišnjeg odmora za 2021. a koje dane godišnjeg odmora tužiteljica nije iskoristila do otkaza ugovora a da prema čl. 48. Pravilnika o radu, poslodavac je dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor isplatiti naknadu razmjerno broju dana neiskorištenog godišnjeg odmora a prema čl.47. Pravilnika o radu, za vrijeme godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće kao da je radio, stoga tužiteljici pripada na ime neiskorištenog godišnjeg odmora za 2021. godinu, za 17 dana, iznos od 2.722,72 EUR (bruto vrijednost sata 05/2023 =20,02 eur x 136) jer tužiteljici poslodavac nije isplatio iznos neiskorištenog odmora. U odnosu na izračun otpremnine uz koeficijent 3,536 (3,40+4%) proizlazi da prema čl. 93. Pravilnika o radu, radnik ima pravo na otpremninu, a njena visina se određuje u iznosu jedne trećine prosječne mjesečne plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca a ako se prema zadatku suda, uzme u obzir koeficijent 3,536 (3,40+4%), tužiteljici se trebala obračunati bruto plaća za: 02/2023 =3.611,92 EUR, 03/2023 = 3.611,92 EUR, 04/2023 = 3.684,16 EUR stoga da je tužiteljici u periodu od ta tri mjeseca trebala ukupno biti obračunata bruto plaća u iznosu od 10.908,00 EUR, a što je tromjesečni prosjek 3.636,00 EUR (10.908,00/3), jedna trećina prosječne plaće iznosi 1.212,00 EUR (3.636,00 EUR/3) a tužiteljica je zaposlena od 02.03.1998. i ima neprekinuti staž od 25 godina te sukladno navedenome tužiteljici pripada otpremnina u iznosu od 30.300,00 EUR (1.212,00 EURx25) a poslodavac je tužiteljici isplatio 13.06.2023. (l.s.28) otpremninu u iznosu od 15.167,25 EUR stoga razlika koja pripada tužiteljici iznosi 15.132,75 EUR.
4.17. Saslušana vještakinja Stefani Gardašanić iskazala je da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja a u odnosu na podnesak od 19.siječnja 2026. u odnosu na primjedbu da nije računala plaću tužiteljice za koeficijent 1,70 izjavila je da nije bilo razloga računanja na taj način obzirom da je sama tuženica obračunavala plaću tužiteljici po koeficijentu 1,70 + 4% znači po koeficijentu 1,770 a koji izračun tužiteljica nije ni osporavala dok u odnosu na primjedbu da je izračun izvršen primjenom koeficijenta 3,536 a ne 3,40 kako je to navedeno u rješenju suda navodi da je računala na koeficijent 3,40 + 4% isto kao što je tuženica računala 4% na 1,70 koeficijent a to se odnosi na rad tužiteljice od 20 godina kod poslodavca. Vezano za neiskorišteni dio godišnjeg odmora i za otpremninu sve je računala s koeficijentom 3,536 jer je po tom koeficijentu morala izračunati koliko bi joj pravo pripadalo na otpremninu i neiskorišteni godišnji odmor dok je vezano za osnovicu računala za razdoblje siječanj, veljača i ožujak osnovicu 874,39 EUR a za travanj i svibanj 902,08 EUR jer je te osnovice i tuženica računala kod obračuna plaća što je vidljivo iz platnih lista. Na poseban upit punomoćnika tuženice vezano za obračun za cijelo obuhvaćeno razdoblje, koliko je vremena tužiteljica provela na bolovanju odnosno koliko je radila, odgovorila je da je 840 sati tužiteljica radila u obračunatom razdoblju a za koje vrijeme je također koristila i godišnji odmor dok je na bolovanju provela 408 sati što na teret poslodavca a što na teret HZZO-a. Na poseban upit punomoćnika tužiteljice da li je poslodavac iskazivao na obračunima plaća one sate provedene na bolovanju a koji su na njegov teret odgovara da jest, da ih je prikazivao kao bolovanje. Na daljnje pitanje da li je poslodavac kad je prikazivao sate provedene na bolovanju na njegov teret prikazivao vrijednost radnog sata tih sati bolovanja i da li postoji razlika u visini vrijednosti redovnog radnog sata i visini vrijednosti sata bolovanja na teret poslodavca odgovorila da su prikazani sati bolovanja a kod izračuna tuženica je umanjila cijenu redovnog sata rada za 15% jer prema zakonu tužiteljica ima pravo 85% vrijednosti redovnog sati rada. Na daljnje pitanje kad je računala koliko bi tužiteljici pripadalo na ime plaće, da li je koristila isto umanjenje za radne sate provedene na bolovanju odgovorila je da jest.
5. Daljnji dokazi nisu izvođeni jer je ocijenjeno da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke i da bi izvođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike stvarno pripadajućih i isplaćenih plaća za mjesece lipanj, srpanj i kolovoz 2022. te siječanj, veljaču, ožujak, travanj i svibanj 2023. u iznosu od 12.011,09 EUR bruto uvećano za zatezne kamate, isplatom neisplaćene naknade za neiskorišteni dio godišnjeg odmora za 2021. u iznosu od 2.525,42 EUR bruto uvećano za zatezne kamate te isplate na ime razlike stvarno pripadajuće i isplaćene otpremnine iznos od 15.132,75 EUR neto uvećano za zatezne kamate.
6.1. U postupku nije sporno da je tužiteljica bila radnica kod tuženice od ožujka 1998. do svibnja 2023. temeljem više sukcesivno sklapanih ugovora o radu od kojih je posljednji Ugovor o radu od 28. veljače 2012. kao i da je tuženica 06. lipnja 2022. donijela Odluku o otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu i budući tužiteljica nije prihvatila ponuđeni izmijenjeni ugovor o radu sadržan u Otkazu ugovora o radu to je na snagu stupio Otkaz ugovora o radu te je tužiteljici dana 15. lipnja 2022. započeo teći otkazni rok u trajanju od 3 mjeseca i dva tjedna koji je uslijed duljeg bolovanja tužiteljice te korištenja dijela pripadajućeg joj godišnjeg odmora, Ugovor o radu prestao na dan 04. svibnja 2023. kao i da je tuženica tužiteljici isplatila otpremninu i tim je prestao njihov međusobni odnos.
6.2. Sporno je je li tuženica tijekom trajanja otkaznog roka, dijela bolovanja koje pada na teret poslodavca i korištenja godišnjeg odmora tužiteljici obračunavala i isplaćivala nižu plaću od one koju joj je trebala obračunavati i isplaćivati temeljem Pravilnika o radu tuženice od 22.09.2021. (“Pravilnik o radu”) i Ugovora o radu i time oštetila tužiteljicu za značajan novčani iznos kao i da li je posljedično nižoj obračunatoj plaći pogrešno obračunala tužiteljici otpremninu i time je oštetila za daljnji novčani iznos. Također je sporno i da li je tuženica omogućila tužiteljici iskoristiti cjelokupni godišnji odmor pripadajući joj za 2021. i je li joj isplatila naknadu za neiskorišteni godišnji odmor.
7. Sukladno odredbi čl. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje: ZOO) koji se primjenjuje sukladno odredbi čl. 8. st. 4. ZR stranke slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva.
8. Člankom 8. st. 4. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/11, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23 dalje: ZR) propisano je da se na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u vezi s ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, a koje nije uređeno ovim ili drugim zakonom, primjenjuju u skladu s naravi toga ugovora, opći propisi obveznoga prava.
8.1. Člankom 9. st. 3. ZR propisano je da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.
8.2. Nadalje, čl. 15. ZR propisan je obvezni sadržaj pisanog ugovora o radu odnosno pisane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu kao i da umjesto podataka iz st.1. točaka 6. do 9. ,11. i 12. može se u ugovoru o radu odnosno potvrdi o sklopljenom ugovoru o radu uputiti na odgovarajući zakon, drugi propis, kolektivni ugovor ili pravilnik o radu kojim se uređuju ta pitanja.
8.3. Člankom 26. st.1. ZR propisano je da poslodavac koji zapošljava najmanje dvadeset radnika dužan donijeti i objaviti pravilnik o radu kojim se uređuju plaće, organizacija rada, postupak i mjere za zaštitu dostojanstva radnika te mjere zaštite od diskriminacije i druga pitanja važna za radnike zaposlene kod toga poslodavca ako ta pitanja nisu uređena kolektivnim ugovorom.
8.4. Nadalje, člankom 27 ZR propisano je da se o donošenju pravilnika poslodavac mora savjetovati sa radničkim vijećem u slučaju, na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom, da se u pravilnika mora naznačiti dan stupanja na snagu, da ne može stupiti na snagu prije isteka roka od 8 dana od dana objave, da se mijenja i dopunjuje na način propisan Zakonom za njegovo donošenje kao i da radničko vijeće može od nadležnog suda tražiti da se nezakoniti pravilnik o radi ili neke njegove odredbe oglase ništetnim.
8.5. Člankom 112. toč. 9 ZR propisano je da Ugovor o radu prestaje otkazom.
8.6. Člankom 123. ZR propisano je da se odredbe Zakona koje se odnose na otkaz primjenjuju i u slučaju kada poslodavac otkaže ugovor i istodobno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora).
9. Temeljem čl. 53. Pravilnika o radu, djelokrugu, organizaciji, sistematizaciji i unutarnjem ustrojstvu propisano je da za izvršeni rad kod poslodavca radnik ima pravo na plaću koja se sastoji od osnovne plaće radnog mjesta na kojem radnik radi, dodatka na plaću za radni staž, dodatka na plaću za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, uvećanja plaće po osnovi izvršavanja poslova u opsegu i kvaliteti koja je veća od prosječne, odnosno uobičajene (stimulativni dio plače) dok je čl. 54. Pravilnika propisano da osnovna plaća radnika za puno radno vrijeme i uobičajeni radni učinak na poslovima na kojima radnik radi predstavlja umnožak obračunske osnovice i koeficijenta složenosti poslova utvrđenim u Dodatku I ovog pravilnika a koje novčane svote su utvrđene u bruto iznosima.
9.1. Nadalje, člankom 55. Pravilnika propisano je da osnovicu za izračun plaće donosi Vijeće Turističke zajednice na prijedlog direktora Turističkog ureda prilikom donošenja proračuna za sljedeću godinu dok je člankom 56. Pravilnika propisano da je u Dodatku I. Pravilnika popis sistematiziranih radnih mjesta sa koeficijentom složenosti poslova za svako radno mjesto.
9.2. Člankom 57. Pravilnika je propisano da se osnovna plaća zaposlenika povećava za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža a člankom 59. Pravilnika propisano je da će se radniku TZ uvećati koeficijent složenosti poslova radnog mjesta za radni staž ostvaren u sustavu turističkih zajednica RH i to za 20-29 godina za 4%, od 30 do 34 godine 8% i za 35 i više godina za 10%.
9.3. Nadalje, člankom 61. Pravilnika propisano je da za razdoblje kada radnik iz opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisima ili pravilnikom ne radi, ima pravo na naknadu plaće dok je člankom 62. Pravilnika propisano da za vrijeme godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće kao da je radio.
9.4. Člankom 79. t. 6. Pravilnika je propisano da Ugovor o radu prestaje i otkazom dok je čl. 85. st. 4. Pravilnika propisano da otkazni rok ne teče između ostaloga i za vrijeme privremene nesposobnosti za rad.
9.5. Člankom 91. Pravilnika propisano je da se odredbe pravilnika na odgovarajući način primjenjuju i u slučaju otkaza ugovora o radu uz istodobnu ponudu sklapanja novog ugovora po radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora).
10. Temeljem odredbe članka 7. st.1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP) stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
10.1. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika dok ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila tereta dokazivanja sukladno odredbi čl. 221 a ZPP-a.
11. Tijekom postupka je utvrđeno da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženice temeljem Ugovora o radu od 28. veljače 2012. na neodređeno vrijeme na poslovima voditelja računovodstva - korespondent i da je u članku 7. ugovoreno da će za obavljene poslove iz čl. 3 predmetnoga Ugovora u redovitom radnom vremenu poslodavac zaposlenici isplaćivati mjesečnu osnovnu plaću koji čini umnožak koeficijenta složenosti poslova zaposlenice 3,40 i osnovice za izračun plaća kao i da zaposlenica ima pravo na dodatak od 0,50 % na osnovnu plaću za svaku navršenu godinu radnog staža ali takav dodatak ne može biti veći od 20 % kao i da je člankom 9. ugovoreno da za ostala pitanja iz radnog odnosa koja nisu regulirana predmetne ugovorom o radu se primjenjuju opći propisi o radu i odredbe Pravilnika i Statuta Turističke zajednice općine Župa dubrovačka. Utvrđeno je i da je Turističko vijeće tuženika dana 25. svibnja 2022. na temelju čl. 26 i čl. 27. Zakona o radu (Narodne novine broj: NN 93/14, 127/17, 98/19), Zakona o turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma (Narodne novine broj 52/19), i čl. 26, a u svezi s čl. 73. Statuta Turističke zajednice Općine Župa dubrovačka na svojoj sjednici dana 25. svibnja 2022. donijelo Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu, djelokrugu, organizaciji, sistematizaciji i unutarnjem ustrojstvu Turističke zajednice Župa dubrovačka kojom Izmjenom i dopunom Pravilnika o radu, djelokrugu, organizaciji, sistematizaciji i unutarnjem ustrojstvu Turističke zajednice Župa dubrovačka je u Dodatku I. Pravilnika od 22. rujna 2021. koji nosi naziv Sistematizacija radnih mjesta u Turističkoj zajednici Općine Župa dubrovačka između ostalog promijenio i koeficijent na radnom mjestu voditelja računovodstva - korespondent u kojem koeficijent za navedeno radno mjesto više nije 3,40 već 1,70 a koja izmjena i dopuna Pravilnika o radu, djelokrugu, organizaciji, sistematizaciji i unutarnjem ustrojstvu Turističke zajednice Župa dubrovačka je stupila na snagu danom donošenja te je primjenjiva od 01. lipnja 2022. a na kojoj sjednici vijeća TZ Općine Župa dubrovačka je donesena i nova osnovica, slijedom čega je tuženica nakon donošenja navedene Izmjene i dopune Pravilnika o radu, djelokrugu, organizaciji, sistematizaciji i unutarnjem ustrojstvu Turističke zajednice Župa dubrovačka donijela sukladno čl. 23 Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19) Odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog Ugovora o radu od dana 06. lipnja 2022. za tužiteljicu. Nadalje je utvrđeno i da tužiteljica nije prihvatila ponuđeni izmijenjeni ugovor o radu sadržan u Otkazu ugovora o radu i da je na snagu stupio Otkaz ugovora o radu te je tužiteljici dana 15. lipnja 2022. započeo teći otkazni rok a uslijed duljeg bolovanja tužiteljice te korištenja dijela pripadajućeg joj godišnjeg odmora, Ugovor o radu je prestao na dan 04. svibnja 2023. i tuženica je tužiteljici isplatila otpremninu. Također je utvrđeno i da je tuženica tužiteljici u razdoblju od 1. lipnja 2022. do 4. svibnja 2023. obračunavala plaću sukladno koeficijentu 1,70 i osnovici iz Izmjena i dopuna Pravilnika o radu, djelokrugu, organizaciji, sistematizaciji i unutarnjem ustrojstvu Turističke zajednice Župa dubrovačka koji je stupio na snagu danom donošenja te je primjenjiv od 01. lipnja 2022. kao i da je posljedično navedenome i otpremnina isplaćena sukladno obračunatoj plaći jer iznos otpremnine predstavlja umnožak jedne trećine prosječne mjesečne bruto plaće koju je tužiteljica ostvarila u tri mjeseca prije prestanka Ugovora o radu za svaku navršenu godinu radnog staža tužiteljice kod tuženice, sukladno članku 126 ZR i članka 93. Pravilnika. Utvrđeno je također i da je tužiteljici ostalo 17 dana za iskoristiti od godišnjeg odmora za 2021. a koje dane godišnjeg odmora tužiteljica nije iskoristila do otkaza ugovora a što proizlazi i iz iskaza zz tuženice.
12. Dakle, Ugovor o radu je dvostrano obvezni ugovor za čiji je nastanak potreban pristanak obje strane tog ugovornog odnosa, a radnik je potpuno samostalan i slobodan u donošenju odluke o tome želi li potpisati novi ugovor o radu a u načelima Zakona o obveznim odnosima propisano je da se obvezni odnosi uređuju slobodno te da su sudionici u obveznim odnosima ravnopravni. Nadalje, jedan od bitnih sastojaka ugovora o radu je i uglavak o osnovnoj plaći, dodacima na plaću, te razdobljima isplate primanja na koja radnik ima pravo i poslodavac mora radniku isplatiti takvu plaću nakon obavljenog rada. Također, poslodavac nije ovlašten jednostrano i samovoljno mijenjati bitnu ugovornu odredbu niti ga na to ovlašćuje niti stanje recesije i jedini mehanizam jednostrane izmjene ugovornih odredbi predstavlja otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora u smislu odredbe čl. 123. ZR, koji institut omogućuje radniku njegovu dispoziciju prihvatljivosti izvršavanja rada za smanjenu plaću. Za donošenje odluke u ovom sporu treba primijeniti mjerodavne odredbe Zakona o radu koji je bio na snazi u utuženom razdoblju kojim je u čl. 90. ZR propisano da je plaća, u smislu ovoga Zakona, primitak radnika koji poslodavac isplaćuje radniku za obavljeni rad u određenom mjesecu i da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću, koju radnik ostvaruje prema propisanim, utvrđenim ili ugovorenim osnovama odnosno mjerilima određenim posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu dok je čl. 90. st. 2. ZR poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću, koju radnik ostvaruje prema propisanim, utvrđenim ili ugovorenim osnovama odnosno mjerilima određenim posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, koja se prema st. 3. može sastojati od osnovne odnosno ugovorene plaće, dodataka i ostalih primitaka, a prema čl. 94. st. 1. tog zakona za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom i neradnim danom utvrđenim posebnim zakonom radnik ima pravo na povećanu plaću, u visini i na način određenima kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Nadalje, sukladno čl. 95. st. 3. ZR radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran, a prema st. 5. tog članka ako Zakonom o radu, drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca dok sukladno odredbama čl. 2. Zakona o obveznim odnosima sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.
13. Slijedom navedenoga, s obzirom da tužiteljica nije prihvatila Odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog Ugovora o radu od dana 06. lipnja 2022. odnosno nije prihvatila ponuđeni izmijenjeni ugovor o radu sadržan u Odluci o otkazu s ponudom izmijenjenog Ugovora o radu to je tuženica trebala obračunavati tužiteljici plaću do prestanka predmetnog Ugovora o radu od 28. veljače 2012. sukladno ugovornim odredbama Ugovora o radu od 28. veljače 2012. odnosno sukladno ugovorenom koeficijentu od 3,40 uvećanu za 4% sukladno članku 59. Pravilnika što iznosi 3,536 dok je u odnosu na osnovicu trebala primijeniti onu koja je povoljnija za tužiteljicu , sukladno čl. 9 ZR, obzirom da visina osnovice nije određena Ugovorom od radu od 28. veljače 2012. jer je člankom 7. propisano da za obavljene poslove iz članka 4. predmetnog ugovora o radu u redovitom radnom vremenu poslodavac će zaposlenici isplaćivati mjesečnu osnovnu plaću koju čini umnožak koeficijenta složenosti poslova zaposlenice 3,40% i osnovice za izračun plaće stoga tužiteljici na ime razlike obračunate bruto plaće pripada iznos naveden u točki I. izreke jer je ugovor o radu od 28. veljače 2012. prestao otkazom 4.svibnja 2023. a sukladno čl. 55. Pravilnika osnovicu za izračun plaće donosi Vijeće Turističke zajednice na prijedlog direktora Turističkog ureda prilikom donošenja proračuna za sljedeću godinu. Navodi tužitelja da tuženica ni u jednom trenutku nije osporavala izračun plaće i da je uostalom i sama vršila obračun plaće su irelevantni obzirom da iz samog iskaza tužiteljice koji je sud cijenio istinitim i logičnim proizlazi da je ista obračunavala plaće sukladno uputi poslodavca u sklopu svoga radnoga mjesta jer da bi nepoštivanje uputa poslodavca predstavljalo kršenje obveze iz radnog odnosa a sve uzimajući u obzir i da navedeno ne znači da se tuženica s tom odlukom složila i pristala na umanjenje plaće, niti da se odrekla potraživanja s osnova razlike obračunate i isplaćene joj plaće i otpremnine. Dakle, tuženica je kao poslodavac dužna tužiteljici kao radnici isplatiti plaću koja je ugovorena ugovorom o radu za obavljanje poslove svog radnog mjesta. Slijedom navedenog, obzirom da je otpremnina tužiteljici isplaćena sukladno obračunatoj plaći jer iznos otpremnine predstavlja umnožak jedne trećine prosječne mjesečne bruto plaće koju je tužiteljica ostvarila u tri mjeseca prije prestanka Ugovora o radu za svaku navršenu godinu radnog staža tužiteljice kod tuženice, sukladno članku 126. ZR i članku 93. Pravilnika to je tuženica pogrešno obračunala iznos otpremnine za tužiteljicu stoga tužiteljici na ime razlike isplaćene otpremnine pripada iznos od 15.132,75 EUR obzirom tužiteljica ima neprekinuti staž od 25 godina. Također, sukladno dostavljenim evidencijama rada za tužiteljicu je utvrđeno da je tužiteljici za 2021. ostalo 17 dana godišnjeg odmora što je potvrdila i sama zz tuženika u svom iskazu jednako kao i što je potvrdila da joj za tih 17 dana nije isplaćena naknada za neiskorišteni dio godišnjeg odmora i obzirom da tužiteljica do otkaza ugovora o radu nije iskoristila te dane godišnjeg odmora, to tužiteljici na ime neiskorištenog godišnjeg odmora za 2021. pripada zatraženi iznos. Slijedom navedenoga, obzirom je visina tužbenog zahtjeva utvrđena vještačenjem po vještaku financijske struke Stefani Gardašanić koji nalaz i mišljenje su izrađeni u skladu sa pravilima struke uzimajući u obzir svu dokumentaciju koja prileži spisu i minuli rad tuženika a koji nalaz i mišljenje je vještakinja detaljno pojasnila na ročištu dana 20. svibnja 2026. a sud ga je prihvatio u cijelosti jer je izrađeno sukladno zakonskim odredbama i pravilima struke, odlučeno je kao u točkama I., II., III. i IV. tužbenog zahtjeva.
14. Nadalje, bruto plaća se sastoji od neto plaće i doprinosa, poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak i sukladno Zakonu o porezu na dohodak (NN 115/2016.) i Pravilnika o porezu na dohodak (NN 1/2017) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, iz čega proizlazi zaključak da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela te porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće, stoga je tužitelja valjalo odbiti glede dosude zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak na dosuđeni iznos razlike bruto plaće (točka III. Izreke).
15. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati je donesena temeljem odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO) kojom je propisano kako dužnik koji zakasni s ispunjenjem svoje obveze osim glavnice duguje vjerovniku i zatezne kamate, a sukladno odredbama čl. 29. st. 2. ZOO, čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) koje reguliraju visinu kamate kroz utuženo razdoblje.
16. O troškovima parničnog troška odlučeno je temeljem članka 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) u svezi članka 155. ZPP-a s obzirom da tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Tužitelju je zatražio naknadu troška nastalog po osnovi zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to troška sastava tužbe u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), troškovi zastupanja na ročištima 20. studenog 2024.., 12. veljače 2025. i 28. svibnja 2026. po 500,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak sastava podnesaka od 3. lipnja 2024. i 25. lipnja 2025. u iznosu od po 500,00 EUR (Tbr. 8 toč. 1), trošak sastava podnesaka od 16.listopada 2025., 19. siječnja 2026. i 19. ožujka 2026. u iznosu od po 50,00 EUR (Tbr. 8.toč.4) sve uvećano za PDV 25% što iznosi 3.937,50 EUR te trošak provođenja financijskog vještačenja u iznosu od 400,00 EUR, te troškovi sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 156,57 EUR i za presudu u iznosu od 156,57 EUR, što ukupno iznosi 4.650,64 EUR.
Dubrovnik, dana 15. srpnja 2026.
Sutkinja
Ines Bračanov Čuljat
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
DNA:
- punomoćniku tužitelja
- punomoćniku tuženice
