Posl.br. P-3960/2016

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SINJU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sucu Boži Šitumu, u pravnoj stvari tužitelja LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku, Maji Delić Ratković, odvjetnici iz Splita protiv tuženika VV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Anamariji Šarić Adžić, odvjetnici iz Splita, radi utvrđenja ništavim ugovora o kupoprodaji, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. lipnja 2026.. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, dana 15. srpnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e:

I. Utvrđuje se da je ništav i bez pravne valjanosti Ugovor o kupoprodaji suvlasničkog dijela nekretnina zaključen između LV, iz [adresa], O.I.B. 73901617285, kao prodavateljice sa jedne strane i VV iz [adresa], O.I.B. 73071628380, kao kupca sa druge strane dana 15. ožujka 2016. g., ovjeren kod javnog bilježnika Vladimira Delonge pod brojem OV-3047/16, dana 05. 05. 2016. g. te isti ne proizvodi nikakve pravne učinke.

II. Nalaže se uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o kupoprodaji suvlasničkog dijela nekretnina zaključenog između LV, iz [adresa], O.I.B. 73901617285, kao prodavateljice sa jedne strane i VV iz [adresa], O.I.B. 73071628380, kao kupca sa druge strane dana 15. ožujka 2016. g., ovjerenog kod javnog bilježnika Vladimira Delonge pod brojem OV- 3047/16, dana 05. 05. 2016. g., na način da se u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, izvrši upis prava vlasništva 5/10 dijela nekretnina upisanih u Z. U. [broj ZK uloška], sve K. O. [katastarska općina] na ime tužiteljice LV iz [adresa], O.I.B. 73901617285, uz istodobno brisanje toga prava s imena tuženika VV iz [adresa], O.I.B. 73071628380.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 4391,41 EUR-a.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za donošenje privremene mjere koja glasi:

1. Zabranjuje se tuženiku (protivniku osiguranja) VV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] otuđenje i opterećenje 5/10 dijela nekretnina upisanih u Z. U. [broj ZK uloška] sve K. O. [katastarska općina].

2. Ova privremena mjera trajat će do okončanja parničnog postupka.

3. Nalaže se zemljino knjižnom odjelu Sinj zabilježba ove privremene mjere u zemljišnim knjigama.

Obrazloženje

1. Dana 29. srpnja 2016. godine zaprimljena je tužba , kojom tužitelj predlaže da se utvrdi ništetnim ugovora o kupoprodaji suvlasničkog dijela nekretnina zaključenog između tužiteljice, kao prodavatelja, i tuženika, kao kupca, od dana 15. ožujka 2015. godine, ovjeren kod Javnog bilježnika Vladimira Delonge pod posl. br. OV- 3047/16 od 05. svibnja 2016. godine te se predlaže uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe navedenog ugovora. Podredno tužiteljica predlaže da se poništi predmetni ugovor uz uspostavu ranijeg zemljišno knjižnog stanja te određivanje privremene mjere.

2. U tužbi se navodi da je ugovor o kupoprodaji suvlasničkog dijela nekretnina zaključen između tužiteljice, kao prodavatelja, i tuženika, kao kupca, dana 15. ožujka 2015. godine, ovjeren kod Javnog bilježnika Vladimira Delonge pod posl. br. OV-3047/16 od 05. svibnja 2016. godine, za ukupnu cijenu od 10.000 Eur-a,d a predmetne nekretnine imaju veću vrijednost, po procijeni obrta „ [obrt]“ od 05. ožujka 2016. , 100.000,00 EUR-a, da postoji očiti nesrazmjer između vrijednosti i kupoprodajne cijene, da je s tuženikom da 22.1.2015. g., sklopila Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava temeljem kojeg je b tuženik predao tužiteljici iznos od 10.000 Eura, kao zajam uz obvezu povrata do 23.03.2015. g., temeljem kojeg je upisano založno pravo na nekretnini označennoj kao č. zem. [katastarska čestica]. Z. U. [broj ZK uloška]. Radošić. Nadalje, navodi da nije uspjela vratiti 25.000,00 Eura- koliko je tuženik tražio, temeljem predmetnog Sporazuma, da je zbog pritisaka tuženika zaključen predmetni Ugovor o kupoprodaji, da je riječ o zelenaškom pravnom poslu kao i o fiktivnom pravnom poslu te da temeljem istohg tuženik nije isplatio tužiteljici kupoprodajni iznos od 10.000,00 Eura, da ga tužiteljica nije uvela u posjed predmetnih nekretnina.

3. Odgovorom na tužbu tuženik navodi da tržišna vrijednost nekretnina i kupoprodajna cijena nisu ni u kakvom nerazmjeru, suprotno tvrdnjama tužiteljice te navodi da predmet kupoprodaje nije bila zgrada, već isključivo neobrađeno zemljište udaljeno 3 km od centra [adresa], u nenaseljenom području bez pristupnog puta. Tuženik ističe da je procjena obrta „ [obrt]" neupotrebljiva kao dokaz jer vlasnik obrta nije stalni sudski vještak te je povrh toga procijenio zgradu koja nije bila predmet kupoprodaje, a koja je u vlasništvu JV, da nikada nije vršio pritisak na tužiteljicu ni njezina supruga, niti je prijetio, ukazuje da bi, da se radilo o zelenaškom ugovoru, odmah po isteku roka (23. ožujka 2015.) pokrenuo ovršni postupak, dok je u stvarnosti čekao godinu i pol dana, strpljivo dajući tužiteljici mogućnost vraćanja zajma, da je sporazum o zajmu i hipoteci dogovarao sa suprugom tužiteljice, BV, koji je i primio pozajmljeni iznos, ali su oboje inzistirali da se ugovori potpišu samo na ime tužiteljice kao da nije on sastavio ni ugovor o zajmu ni ugovor o kupoprodaji, već da su ugovore sastavili tužiteljica ili njezin suprug i samo javljali tuženiku kada da dođe kod javnog bilježnika. Nadalje, navodi da pobija navod da nikada nije isplatio kupoprodajnu cijenu, te se poziva na čl. 3. ugovora o kupoprodaji, iz kojeg izrijekom proizlazi da je cijena u cijelosti isplaćena, i to prijebojem (kompenzacijom) s tražbinom iz sporazuma o hipoteci, te da se tužiteljica odrekla prigovora u pogledu isplate kao i da je tužiteljica tuženika uvela u miran suposjed kupljenih nekretnina. Također navodi da tužiteljica nije dostavila niti jedan dokaz kojim bi potkrijepila postojanje mane volje pri sklapanju ugovora, niti je dokazala da je u trenutku sklapanja bila u stanju nužde ili teškom materijalnom položaju te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je tijekom postupka izvršio uvid u Ugovor o kupoprodaji suvlasničkog dijela nekretnina između tužiteljice, kao prodavatelja, i tuženika, kao kupca, od dana 15. ožujka 2015. godine, ovjeren kod Javnog bilježnika Vladimira Delonge pod posl. br. OV-3047/16 od 05. svibnja 2016. godine (list spisa 7-9, dalje Ugovor), procjena tržišne vrijednosti nekretnina obrta [obrt] iz [adresa] od 05. ožujka 2016. godine (list 10-11), u Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem Založnog prava-Hipoteke na nekretnini od 22. siječnja 2015. godine (list 12-14, dalje Sporazum)prijepis posjedovnog lista (list 16-17), izvadak iz zemljišne knjige (list 18), Rješenje Općinskog suda u Sinju posl. br. Z-12786/16 od 05. rujna 2017. godine, izvršen je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodeta Dušana Biuka i vještaka građevinske struke Mije Tadinca, nalaz i mišljenje sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnine (list 111-137), dopuna vještva vještaka Mije Tadinca (list 167), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka RV, LVD, BV, te saslušanjem tuženika.

5. Nakon izvedenih dokaza, sud smatra da je činjenično stanje raspravljeno u mjeri dovoljnoj da se na tako utvrđenom činjeničnom stanju može donijeti na zakonu utemeljena odluka.

6. Na temelju tako izvedenih dokaza, sud je utvrdio da je glavni tužbeni zahtjev tužiteljice, osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, da se utvrdi da je ništavan i bez učinaka Ugovor te da isti ne proizvodi nikakve pravne učinke sukladno tome, da se uspostavi zemljišno knjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe Ugovora.

8. Među strankama nije sporno da su tužiteljica i tuženik sklopili predmetni Ugovor, sporno je da li je isti sklopljen prividno (kao fiktivni pravni posao), da li je isti od strane tužiteljice sklopljen u stanju nužde, da li postoji nesrazmjer između kupoprodajne cijene i vrijednosti nekretnina.

9. Uvidom u Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava, razvidno je da je temeljem istog, tuženik predao tužiteljici iznos od 10.000 Eura, kao zajam uz obvezu povrata do 23.03.2015. g. 10. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji suvlasničkog dijela nekretnina, razvidno je da je isti zaključen, između tužiteljice, kao prodavatelja, i tuženika, kao kupca, dana 15. ožujka 2015. godine, ovjeren kod Javnog bilježnika Vladimira Delonge pod posl. br. OV-3047/16 od 05. svibnja 2016. godine, za ukupnu cijenu od 10.000 EUR-a.

11. Uvidom u Rješenje Općinskog suda u Sinju posl. br. Z-12786/16 od 05. rujna 2017. godine, razvidno je da se tuženik upisao kao suvlasnik predmetnih nekretnina.

12. Svjedok RV, u svom iskazu navodi, da je susjed tuženika, da mu je tuženik jednom tražio pozajmicu od 12.000,00 kn navodeći da mu te novce treba za jednog čovjeka koji mu ih traži, da je dao novac tuženiku koji ih je odmah predao osobi prezimena BV, nazočnoj ispred tuženikove kuće. Tuženik je BV tom prigodom rekao da novac ne uzima ako mu ga neće moći vratiti, na što je BV odgovorio da nema problema. Svjedok RV naglašava da tužiteljica nije bila prisutna pri toj pozajmici, te da ga je policija ispitivala u svezi s kaznenim djelom prisile tuženika nad tužiteljicom i njezinim suprugom.

13. Svjedok LVD iskazuje, da je supruga tuženika, da je u kafiću gdje je radila bila nazočna razgovoru tuženika i BV, da je tuženik je pitao BV kada će mu vratiti pozajmljeni novac, a BV je odgovorio da nije umro i da će vratiti, da je u međuvremenu stigla tužiteljica sa sinom, počela je vikati na supruga i plakati, pitajući ga zašto joj to radi na sinov rođendan, na što je BV rekao "idi, on će to riješiti", kao i da je tužiteljica naposljetku otišla plačući u auto, a suprug je vozio. Na upit punomoćnice tužiteljice, svjedokinja je izjavila da je stekla dojam da je tužiteljica o svemu bila unaprijed upoznata.

14. Svjedoka BV, navodi da je s tuženikom imao nekoliko ranijih ugovornih odnosa te da su ranije pozajmice, od 10.000–12.000 EUR-a (2013. i 2014.) , bile uredno vraćene, da za pozajmicu iz 2015. navodi da je dobio 8.000 EUR-a, ali je u ugovor upisano 10.000 EUR-a jer je tuženik u iznos ukalkulirao kamate. nadalje navodi da učestale prijetnje tuženika, da će ga "zadaviti", doći na posao supruge, a posebno ističe scenu od 23. travnja 2015. ispred Getroa kada mu je tuženik rekao da će fizički nestati. Navodi da je imao novac za vraćanje duga, ali je tuženik inzistirao na predaji gotovine u ruke, što je BV odbio, a dug je do tada navodno narastao na 25.000 EUR-a, da ga je tuženik nazvao telefonom i rekao da dođe kod javnog bilježnika te da će se prijenosom vlasništva suprugine nekretnine namiriti potraživanje, da je supruga pristala jer se bojala za sigurnost obitelji. Javni bilježnik je upoznao stranke s ugovorom, ali navodi da ga nije mogao pročitati od stresa, da mu primjerak potpisanog ugovora nije i predan te potvrđuje da postupak kaznenog progona nije pokrenut.

15. U dopunskom iskazu svjedok BV potvrđuje da je sporazum o zajmu i hipoteci sklopila supruga, ali pregovore je vodio on da je posudio je 8.000 EUR-a jer nije mogao dobiti kredit u banci, a o tome da je nekretnina stavljena kao osiguranje nije bio svjestan, da mu je kod Getroa tuženik prijetio, da će ih likvidirati te poriče da mu je tuženik ispred kuće RV dao 12.000 kn.

16. Tuženik VV, u svom iskazu navodi, izjavljuje da je pozajmio suprugu tužiteljice 10.000 EUR-a na temelju usmenog dogovora uz prisustvo RV kao i da su sami tužiteljica i njezin suprug sastavili ugovor i samo ga pozvali da dođe kod javnog bilježnika potpisati, da je tužiteljica jednom prigodom sama predložila da mu "prepiše zemlju" i tako zatvori dug, ako i da je rekla "da smo kvit" te da su slijedećeg dana sklopili kupoprodajni ugovor. Nadalje navodi da ga je nakon potpisa, tužiteljica ga zamolila da pričeka mjesec dana s uknjižbom zbog mogućnosti kredita, no ni tužiteljica ni suprug se nisu više javljali. Tuženik iskazuje da mu je cilj bio isključivo povrat novca, a ne stjecanje nekretnine, te je to izjavio i policiji i državnom odvjetništvu te da je ranije kaznena prijava tužitelja o lihvarskom ugovoru odbačena.

17. U dopunskom iskazu tuženik navodi da je BV sam inicirao kupoprodajni ugovor kao način zatvaranja cjelokupnog duga ("paket") i da je ugovor fizički sastavila osoba koju je BV odabrao. Tuženik navodi da nije prijetio kod Getroa već je samo rekao "kada ćeš vratiti ono moje", te da ga nije zanimala njegova zemlja, da nije u posjedu predmetnih nekretnina i da mu namjera nikada nije bila stjecanje vlasništva, nego osiguranje povrata novca kao i da je 11 godina nudio mirno rješenje, vraćanje vlasništva uz povrat iznosa zajma

18. Članak 285. Zakona o obveznim odnosima ( 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, dalje ZOO), je propisano da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost, te da prividnost ugovora ne može se isticati prema trećoj savjesnoj osobi.

19. Sud je iz iskaza samog tuženika, koji izjavljuje "moja namjera kod sklapanja ovog ugovora nije bila stjecanje vlasništva njihove zemlje, nego me zanima osiguranje novaca koje je temeljem sporazuma BV od mene uzeo", kao i "nisam u posjedu tih nekretnina niti idem gore na te nekretnine koje su navedene u ugovoru", "jer me njegova zemlja nije zanimala ni onda ni sada", zaključio da je namjera sklapanja ovog pravnog posla (ugovora) bila prividna, odnosno da ga je zanimala "zaštita" predmetnog Sporazuma. Nadalje, i svjedok BV, koji je o svemu i pregovarao s tuženikom (tužiteljica samo izvršavala dogovore s tuženikom), u svom iskazu navodi "namjera sklapanja ovog ugovora o kupoprodaji je bila osiguranje za ovaj zajam koji sam uzeo od VV", pa je ovaj sud stava da je ovdje riječ o prividnom(fiktivnom) poslu. Također, tuženik iskazuje da nikada nije ušao u posjed predmetnih nekretnina, iz čega sud zaključuje da tuženiku stjecanje nekretnine temeljem Ugovora, nije bila namjera. Unatoč tome što je nesporno da su tužiteljica (odnosno suprug) temeljem Sporazuma, posudili novčani iznos od tuženika, koji nisu vratili, za ovaj postupak ta činjenica nije od značaja, već je tuženik mogao(može) svoja potraživanja ostvarivati kroz ovršni postupak, temeljem navedenog Sporazuma.

20. Naime, simulirani, odnosno prividan ugovor podrazumijeva svjestan nesklad između volje i njenog očitovanja koji nastaje sporazumnim i namjernim iskazivanjem volja ugovornih strana o sklapanju određenog obveznopravnog odnosa da bi se kod trećih osoba izazvao određeni lažni dojam, iako ugovorne strane ne žele da ugovor nastane i pravno djeluje. Iz gore navedenih izjava utvrđeno da se ovdje radi o relativnoj simulaciji odnosno sklapanju prividnog pravnog posla, dakle Ugovora, da bi se njime prikrio neki drugi pravni posao, dakle Sporazum, (VSRH, Rev-2024/11).

21. S obzirom da je utvrđeno da je navedeni Ugovor, prividan te isti kao takav nepostojeći, sud je odlučio kao u točci II. izreke, te naložio uspostavu zemljišnoknjižnog stanja prije provedbe ovoga Ugovora, uzimajući u obzir da smatra, da je isti pravno nepostojeći te stoga ne proizvodi učinke.

22. Sud nije izveo dokaz saslušanja tužiteljice iz razloga što je cijelu komunikaciju oko navedenog ugovora s tuženikom, vršio suprug tužiteljice, koji je pak, dva puta iskazivao u ovom spisu.

23. Također, sud je odbio prijedlog tuženika o provođenju novoga vještačenja kojim bi se utvrdila vrijednost nekretnina, s obzirom da je po shvaćanju ovoga suda isti nepotreban iz gore navedenih razloga (prividnost) te bi kao takav bio protivan načelu ekonomičnosti postupka.

24. Odbijen je prijedlog tužiteljice za donošenje privremene mjere jer nisu ispunjene Ovršnim zakonom predviđene pretpostavke za donošenje iste. Naime, tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje opasnosti da bi bez određivanja privremene mjere protivnik osiguranja, tuženik spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine odnosno da je privremena mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti a posebno uzimajući u obzir činjenicu da je tužiteljica, mogla zabilježiti navedeni spor, kroz redovni zemljišnoknjižni postupak, kojim bi se ispunili isti učinci kao provedbom predložene privremene mjere.

25. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

26. Tužitelju je priznat trošak za slijedeće obavljene radnje prema priloženom troškovniku: za sastav tužbe, zastupanje na ročišta u dane: 30.03.2017.g., 08.05.2017.,

05.07.2017.,

07.09.2017.,

12.10.2017.,

30.10.2019.,22.01.2021.,25.03.2023., 09.12.2025., 26.03.2026.,10.06.2026., sastav podnesaka od 14.01.2022., od 20.04.2023.g., 11.07.2023., od 26.05.2026., te sve po 100 bodova, zastupanje na ročištima od 14.11.2016., i 16.12.2016., po 50 bodova, što s troškovima vještačenja i pristojbi, daje iznos od 4391,41 EUR-a. U [adresa], 15. srpnja 2026.g.

S U D A C:

Bože Šitum

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste, preko ovog suda na nadležni Županijski sud. Podnosi se pismeno u tri primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika