- 1 -              Rev-x 810/2018-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 810/2018-3

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr.sc. Senije Ledić članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, OIB: …, Z., koga zastupa punomoćnica Lj. N., odvjetnica u Z., protiv I tuženika T. – T. e. p. d.d., Z., OIB: …, koga zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Z. i II tuženika Stečajna masa iza P. d.o.o. z. g. i. t. – u stečaju, Z., OIB: …, koga zastupa stečajna upraviteljica M. V. T. iz Z., radi utvrđenje, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-3684/17-3 od 10. travnja 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-3936/15-84 od 17. svibnja 2017., u sjednici održanoj 13. veljače 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Odbija se revizija tužitelja u odnosu na II tuženika kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbacuje se revizija tužitelja u odnosu na I tuženika T. – T. e. p. d.d., kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se utvrdi da je vlasnik nekretnine zk.čest.br. 568, oznaka zemljišta zgrade i dvorište na ..., te poslovna zgrada koja se sastoji od poslovne prostorije, radionice, pomoćne prostorije i nadstrešnice sa lakirnicom, površine 3056 m2, upisane u zk.ul.br. 8187 k.o. T., što da su tuženici dužni priznati i trpjeti da se tužitelj umjesto tuženika upiše u zemljišne knjige. Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka (toč. I izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi I tuženiku troškove postupka od 37.500,00 kn, a II tuženiku u iznosu od 16.250,00 kn (toč. II izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda (toč. I izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja i II tuženika za naknadu troška parničnog postupka povodom žalbe (toč. II izreke).

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, dalje: ZPP), pobijajući presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

4. U odgovoru na reviziju I tuženik ističe da revizija prvenstveno nije dopuštena pa je predlaže odbaciti, a podredno nije osnovana pa predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

5. Revizija je u odnosu na I tuženika nedopuštena, a u odnosu na II tuženika neosnovana.

 

6. Tužitelj je tužbom od 28. listopada 2005. protiv I tuženika pokrenuo ovaj postupak pri čemu je označio vrijednost predmeta spora od 101.000,00 kn. Budući da prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, što dakle u ovom sporu nije slučaj, a u predmetnom sporu nije riječ o sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa niti je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP to revizija u odnosu na I tuženika nije dopuštena. Stoga je na temelju čl. 392. st. 1. ZPP valjalo odbaciti reviziju u tom dijelu. Sve kada bi se uzelo da je tužitelj sadržajno podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP, u reviziji nisu određeno izloženi razlozi pa nisu ispunjene propisane pretpostavke za njenu dopuštenost.

 

7. Sukladno čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Obzirom da drugostupanjska presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, to tužitelj u reviziji neosnovano prigovara da je počinjena bitna povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

9. Tužitelj u reviziji ističe da je sud drugog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP jer da je sud izveo zaključak na osnovi dokaza koji nisu bili izvedeni na glavnoj raspravi pred sudom prvog stupnja. Budući da tužitelj ne navodi na temelju kojih to konkretnih dokaza je sud izveo zaključak, odnosno nije određeno naveo i obrazložio razloge zbog kojih ističe prigovor, to sukladno čl. 386. ZPP ovaj prigovor nije ni uzet u obzir.

 

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva na nekretnini označenoj u izreci presude. Tužitelj tvrdi da je s I tuženikom sklopio kupoprodajni ugovor o kupnji opisane nekretnine, da je na temelju toga ugovora stupio u posjed predmetne nekretnine pa da je slijedom navedenog stekao pravo vlasništva. Navodi da je I tuženik prodao spornu nekretninu kupcu N. d.o.o., a koji kupac da nije bio u dobroj vjeri jer da je znao da je predmetna nekretnina otuđena i predana u samostalan posjed tužitelju.

 

11. Drugostupanjski sud u pobijanoj odluci ističe da je predmetna nekretnina prodana kupcu V. N. d.o.o., na javnoj dražbi te da je pravomoćno rješenje o dosudi nekretnina od 18. listopada 2011. poslovni broj Ovr-4044/10 s danom 5. lipnja 2012. Budući da iz zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je kao vlasnik predmetne nekretnine upisana treća osoba, odnosno osoba različita od I i II tuženika, to je sud zaključio da tužitelj ne može s uspjehom tražiti utvrđenje prava vlasništva te nekretnine niti da su I i II tuženici dužni trpjeti njegov upis prava vlasništva, obzirom da to može zahtijevati samo od one osobe koje je upisana u zemljišne knjige kao vlasnik.

 

12. Prema ocjeni ovog revizijskog suda pravilno je drugostupanjski sud primijenio odredbu čl. 81. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 107/07) kad je odbio tužbeni zahtjev uzimajući u obzir da je treća osoba na sudskoj javnoj prodaji kupila predmetne nekretnine i upisala se u zemljišne knjige kao vlasnik.

 

13. Upravo zbog navedenog, revizijski prigovori tužitelja da je stekao pravo vlasništva primjenom pravnih pravila OGZ na temelju pravnog posla kupoprodaje koji je izvršen kao i na temelj zakona kao i prigovor da II tuženik prilikom stjecanja nekretnine nije bio u dobroj vjeri, ne utječu na zakonitost pobijane presude.

 

14. Budući da je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen uz obrazloženje da tužitelj ne može s uspjehom tražiti utvrđenje prava vlasništva nekretnine od I i II tuženika jer takvo što može samo zahtijevati od osobe koja je upisana u zemljišne knjige kao vlasnik – to revizijski navodi koji se odnose na zabilježbu spora nisu pravno relevantni za razrješenje spora. Osim toga, revidentu je za ukazati da je čl. 108. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24) propisano je da će u rješenju o dosudi nekretnine sud odrediti da se nakon pravomoćnosti toga rješenja i nakon što kupac položi kupovninu u zemljišnu knjigu upiše u njegovu korist pravo vlasništva na dosuđenoj nekretnini te da se brišu prava i tereti na nekretnini koji prestaju njezinom prodajom.

 

15. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja u odnosu na II tuženika i odlučiti kao u izreci presude.

 

Zagreb, 13. veljače 2024.