Poslovni broj: P-265/2020-34

Republika Hrvatska

Općinski sud Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785 po sucu Mariji Pavlović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja OTP banke d.d. Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833 zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o. Zagreb protiv tuženika GL iz [adresa], H. D. Genschera 40, OIB: [osobni identifikacijski broj] i protiv BL iz [adresa], H. [adresa]

G 40, OIB: [osobni identifikacijski broj] oba zastupana po punomoćniku Nedi Brčić, odvjetnici iz Vinkovaca, radi poništenja/pobojnosti, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja, Sibile Jagar Marčik, odvjetnice iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri iz Zagreba te u nazočnosti zamjenika punomoćnika tuženika, odvjetnika Ivana Kalauza iz Vinkovaca, 10. lipnja 2026. objavljene na temelju čl. 335. ZPP-a, 15. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Darovni ugovor sklopljen 19. srpnja 2017. između GL, OIB: [osobni identifikacijski broj], i BL, OIB: [osobni identifikacijski broj], na kojemu je potpis GL ovjeren 20. srpnja 2017. pod brojem OV-6071/17 po Javnom bilježniku Mirodanu Kovaču, gubi učinak prema tužitelju OTP banka d.d., OIB: 52508873833, u dijelu kojem je to potrebno za ispunjenje tužiteljevog potraživanja:

- u iznosu od 24.548,76 eura zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 10.11.2017. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima,

- u iznosu od 261,97 eura zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

II Dužan je tuženik ad2. BL, OIB: [osobni identifikacijski broj], trpjeti da tužitelj OTP banka d.d., OIB: 52508873833, svoje potraživanje iz točke I. izreke presude prema tuženiku ad1. GL, OIB: [osobni identifikacijski broj], namiri prodajom nekretnine označene kao zkč. br. [katastarska čestica], stambeno poslovna zgrada br. 40 i dvorište Ul. H. D. Genschera, suvlasnički dio 3180/10000, etažno vlasništvo (E-3) neodvojivo povezano s vlasništvom stana “B” kojeg čine dio stana B1 na katu i dio stana B2 u potkrovlju, u elaboratu označenog plavo bojom, koji se sastoji od predsoblja sa stubištem, kupaonice, sobe, dnevnog boravka sa kuhinjom i blagovaonicom i lođe (na 1. katu), te predsoblja sa stubištem, tri sobe, kupaonice i jednog parkirnog mjesta, ukupne površine 160,34 m2. upisanoj u ZK uložak broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zemljišnoknjižni odjel Vinkovci, i to iz cijene postignute prodajom nekretnine.

III Nalaže se tuženicima da tužitelju u roku od 15 dana solidarno naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 6.355,96 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji odnosno darovnog ugovora. U tužbi navodi da je 9. studenog 2016. godine kao kreditor sklopio ugovor o okvirnom kratkoročnom kreditu s trgovačkim društvom "Pod lampom" d.o.o. za trgovinu i usluge kao korisnikom kredita, tuženikom GL, AL i GLK kao jamcima. Navodi da je kredit odobren na iznos od 185.000,00 kuna uz višekratnu otplatu po priljevu sredstava na račun korisnika kredita, s krajnjim rokom vraćanja do 10. studenog 2017. godine. Tužitelj dalje navodi da je po proteku roka za vraćanje kredita 17. studenog 2017. godine Financijskoj agenciji podnio zahtjev za izravnu naplatu radi provedbe izvansudske ovrhe na novčanim sredstvima tuženika GL i navedenih jamaca. Kako je ovrha na novčanim sredstvima ostala bezuspješna, FINA RC Osijek je dana 5. srpnja 2017. godine podnijela prijedlog Trgovčkom sudu u Osijeku za provedbu skraćenog stečajnog postupka na društvom "Pod lampom" d.o.o. navodeći da na dan 3. srpnja 2017. u očevidniku redoslijeda osnova za plaćanja ima evidentirane neizvršene osnove za plaćanje u neprekinutom razdoblju od 120 dana u ukupnom iznosu od 112.275,06 kuna te da ima jednog zaposlenika te kako je zbog utvrđenja da društvo nema imovine, Trgovački sud u Osijeku St-663/2017 od 30. siječnja 2018. nad tim društvom otvorio i istovremeno zatvorio stečajni postupak. Tužitelj dalje navodi da je iz navedenog razvidno da je tuženik GL znao da će za dug odgovarati kao jamac, a da nema dovoljno sredstava za vraćanje dugovanog iznosa, 20. srpnja 2017. godine kao darovatelj sa svojim sinom tuženikom BL kao daroprimcem sklopio darovni ugovor kojim je besplatno raspolagao nekretninom u svom vlasništvu, a sve u cilju sprječavanja tužitelja u naplati svog dospjelog potraživanja. Stoga tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da darovni ugovor sklopljen 19. srpnja 2017. godine između GL i B GL gubi učinak prema tužitelju u dijelu kojim je to potrebno za ispunjenje tužiteljevog potraživanja u iznosu od 184,962,61 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 10. studenog 2017. godine u iznosu od 1973,87 kuna sa zakonskom zateznom kamatama koja teče od dana podnošenja tužbe do isplate, kao i da mu naknadi troškove ovog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženici čine nespornim da je tužitelj s I. – tuženikom, AL i GLK sklopio ugovor o kreditu s rokom vraćanja do 10. studenog 2017. godine. Tuženik također čini nespornim da glavni dužnik nakon dospijeća nije podmirio dug u cijelosti prema tužitelju, već je djelomično vršio plaćanja kojim uplatama je tužitelj zatvarao potraživanje kamata te stoga opreza radi osporavaju iznos tražbine tužitelja. Tuženik čini nespornim da je I. – tuženik darovnim ugovorom od 19.7.2017. II. - tuženiku darovao predmetnu nekretninu s tim da kako navodi predmetno darovanje nije učinjeno u namjeri oštećenja tužitelja, kao vjernika, niti su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za pobijanje pravnih radnji jer u trenutku učinjenog darovanja tražbina tužitelja prema glavnom dužniku nije dospjela, a niti prema I. – tuženiku nastala. Navodi da je darovanje učinjeno 19.7.2017., a da je tražbina tužitelja dospjela 10.11.2017. godine. Tuženik ističe i prigovor pasivne legitimacije navodeći da I. – tuženik kao jamac nije dužnik te obveze koja je supsidijarna tek ukoliko glavni dužnik ne podmiri obvezu. Tuženik navodi da tužitelj kao vjerovnik nije doveden u nepovoljniji položaj jer su predmetne nekretnine darovane sa teretom, pa da u slučaju pobijanja ne može prodajom predmetne nekretnine namiriti svoju tražbinu te da stoga nema niti pravnog interesa za vođenje ovog postupka. Stoga se tuženici protive tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: ugovor o kreditu, izvadak iz poslovnih knjiga, zahtjev za izravnu naplatu, povijesni zk. izvadak, darovni ugovor, zk. izvadak br. 2253, izvod po kreditu, bjanko zadužnicu, potvrdu –solemnizacija, bonitetni izvještaj, očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje, prijava PDV-a, provedeno je financijsko – knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Borkoviću iz [adresa] te je izveden dokaz saslušanjem I. – tuženika GL.

4. Sud je odbio prijedlog tuženika da se izvede građevinsko vještačenje na okolnost utvrđenja vrijednosti imovine GLK jer isti nije relevantan za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

5. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio slijedeće:

6. Među strankama je nesporno:

- da je s I. – tuženikom kao jamcem zaključen ugovor o kreditu s dospijećem do 10. studenog 2017.

- da glavni dužnik "Pod lampom" d.o.o. nakon dospijeća nije podmirio dug prema tužitelju u cijelosti

- da je I. – tuženik darovnim ugovorom od 19. srpnja 2017. godine II. – tuženiku darovao predmetne nekretnine upisane u zk. ul. 2253 k.o. Vinkovci

7. Među strankama je sporno:

- osnovanost i visina tužbenog zahtjeva

- pasivna legitimacija

- pravni interes za vođenje ovog postupka

8. Neosnovan je prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji. Naime, odredba čl. 111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (NN broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 dalje ZOO-a) kojom je uređen odnos vjerovnika i jamca platca propisuje da ako se jamac obvezao kao jamac platac, odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme. (VSRH Rev-1098/2015).

9. Iz sadržaja navedene odredbe proistječe da je jamac platac, a osobni vjerovnikov dužnik i odgovara za ispunjene preuzete obveze cjelokupnom svojom imovinom.

10. Svaki vjerovnik čije je potraživanje dospjelo na isplatu i bez obzira kad je nastalo, može pobijati pravnu radnju svog dužnika, koja je poduzeta na štetu vjerovnika (čl. 66. st. 1. ZOO-a) a smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika, ako uslijed njezinog izvršenja nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikovog potraživanja (čl. 66. st. 2. ZOO-a) opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji su dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku, pravna radnja dužnika, insolventnost dužnika i postojanje oštećenja vjerovnika, time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje. Ove opće pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno.

11. Sama činjenica da je darovanje učinjeno s teretom ne sprječava vjerovnika za podnošenje tužbe radi pobijanja pravnih radnji dužnika jer je se smatra da je učinjena na štetu vjerovnika ako dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine (zakonska presumpcija), niti je moguće sa sigurnošću utvrditi da zbog tog razloga tražbina vjerovnika ne bi mogla biti naplaćena u cijelosti ili djelomično. Stoga je neosnovan prigovor tuženika o nedostatku pravnog interesa za podnošenje predmetne tužbe.

12. Na ročištu održanom 8. svibnja 2025. godine izveden je dokaz saslušanjem I.

– tuženika GL. Iz iskaza proistječe da je bio direktor trgovačkog društva Pod Lampom d.o.o. od početka poslovanja tog društva te da se društvo bavilo hotelijerstvom. Na poseban upit punomoćnika tuženika zašto je darovao nekretninu odgovorio da je u trenutku darovanja stana u kojem su živjeli on, supruga i djeca, došlo do određenih neslaganja i razmirica između njega i supruge i da su razmatrali što će sa stanom, te su odlučili darovati ga starijem sinu.

Nadalje, iskazao je da nisu mogli prodati stan jer je hipoteka kreditora bila veća nego što vrijedi stan te da je nakon darovanja stana odselio u Petrijevce. Također je iskazao da je poslovanje trgovačkog društva u trenutku darovanja bilo uredno i da su problemi s poslovanjem društva počeli nakon što su Hrvatske ceste zapriječile pristup hotelu koji su vodili i da je nakon toga firma izgubila određeni priljev prihoda ali je nastavila i dalje raditi, te da osim tog iznajmljenog objekta firma nije imala drugu imovinu. Nadalje iz iskaza proistječe da su Hrvatske ceste inzistirale da im plati najam parkinga za 200 parkirališnih mjesta, jer je ulaz u hotel s parkirališta koje je u vlasništvu države te navodi kad je firma preuzela hotel, da je postojao sporazum s Hrvatskim cestama za naplatu manjeg dijela parkirališta.

Nadalje iz iskaza proizlazi da je osnivač trgovačkog društva "Pod Lampom" bila BLK i AL, a da je I. - tuženik bio direktor tog trgovačkog društva i član uprave te da je taj hotel u žici na autocesti i da ne postoji drugi prilaz nego taj koji je naveo, a koji je u vlasništvu Hrvatskih cesta.

I. – tuženik je nadalje iskazao da nisu tražili zasnivanje prava služnosti te da nisu ni znali da se to može. Nadalje je iskazao da je u siječnju 2018. godine započet stečajni postupak, tako da je on stan darovao sinu prije nego je tvrtka ušla u određene poslovne i financijske probleme i prije pokretanja stečajnog postupka te da je firma poslovala s dobiti i uredno su isplaćivali svoje obveze te da je točno da je on kao direktor tog poduzeća i bio jamac novčanim sredstvima.

Nadalje je iskazao da su Hrvatske ceste njima konstantno prijetile da će im zapriječiti prolaz, a to je bilo u ljeto 2017. godine, ali da ne zna točno koji mjesec. Također u svom iskazu navodi da je on 2020. godine prošao osobni stečaj i koji je završen prije 6 mjeseci te da je trenutno nezaposlen i nema sredstva na računu kao i da u trenutku darovanja nije bio pokrenut skraćeni predstečajni postupak nad imovnom društva i da je stečaj otvoren u siječnju 2018. godine i odmah zatvoren jer društvo nije imalo imovinu. Nadalje je iskazao da je predstečajni postupak u FINI pokrenut u 12. mjesecu 2017. godine i nakon toga je Trgovački sud otvorio i zatvorio u siječnju 2018. godine. Nadalje je iskazao da je u trenutku darovanja jamstva imao redovita primanja, s obzirom da je bio zaposlenik firme Pod lampom d.o.o. i sve dok je firma poslovala, primao je plaću, a u trenutku kada je firma ušla u blokadu bile su otežane financijske transakcije, s obzirom da se firma bavila hotelijerstvom , prihodi su dolazili od naplate od gostiju tog hotela, a poslovanje firme je bilo uredno dok Hrvatske ceste nisu zapriječile prilaz hotelu u ljeto 2017. godine. I. – tuženik navodi da se nadao da će Hrvatske ceste popustiti s tim pritiskom i odobriti naplatu smanjenja koncesije za parkiralište što se prethodno i događalo, međutim taj put nisu popustili . Nadalje je iskazao da, s obzirom da nakon zatvaranja pristupa hotelu, nisu više mogli poslovati na uobičajen način, FINA je blokirala račune.

Na kraju svog iskaza, I. – tuženik je iskazao da su u stanu, koji je darovao sinu, prijavljena njegova djeca koja povremeno borave u stanu.

13. Uvidom u bonitetni izvještaj (list 78-91 spisa) utvrđeno je da je račun glavnog dužnika "Pod lampom" d.o.o. na dan 6. ožujka 2017. godine bio blokiran, što je u suprotnosti sa iskazom I. – tuženika u kojem navodi da je u trenutku darovanja predmetne nekretnine poslovanje trgovačkog društva bilo uredno. Stoga sud iskaz tuženika ocjenjuje nevjerodostojnim budući je u suprotnosti s provedenim dokazima i materijalnoj dokumentaciji priloženoj u spisu.

14. Radi utvrđivanja visine potraživanja tužitelja izveden je dokaz financijsko – knjigovodstvenim vještačenjem.

15. U nalazu i mišljenju vještak je utvrdio da stanje duga korisnika kredita na dan 10. studenog 2017. godine iznosi na ime glavnice 184.962,61 kuna/24,548,76 eura te na ime redovne kamate iznosi 1.973,78 kuna/261,97 eura. Vještak dalje navodi da je za razdoblje od 10. studenog 2017. godine do 31. prosinca 2022. godine na glavnicu obračunata pripadajuća zakonska zatezna kamata u iznosu od 69.842,84 kuna / 9.269,74 eura, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 17. studenog 2025. godine obračunata je zatezna kamata u iznosu od 8.112,14 eura. Vještak navodi da ukupno potraživanje tužitelja po ugovoru o okvirnom kratkoročnom kredita korištenjem minusa po računu HR 2824070001100400820 korisnika kredita "Pod lampom" d.o.o. Vinkovci iznosi ukupno 42.192,61 eura i to dospjela glavnica u iznosu od 24.548,76 eura, dospjela redovna kamata 261,97 eura i dospjela zatezna kamata za razdoblje od 10. studenog 2017. do 17. studenog 2025. godine u iznosu od 17.381,88 eura.

16. Nalaz i mišljenje vještaka sud je ocijenio stručnim i objektivnim te izrađenim u skladu s pravilima struke, a na koji ni stranke nisu imale primjedbi.

17. Iz nalaza i mišljenja proistječe da su netočni navodi tuženika da je potraživanje tužitelja djelomično podmireno te da stoga postoje razlozi zbog kojih osporava iznos tražbine tužitelja.

18. Prema čl. 66. Zakona o obveznim odnosima svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu može pobijati pravnu radnju svakog dužnika koja je poduzeta na njegovu štetu, ako zbog te pravne radnje nije moguće ili je otežano namirenje vjerovnikove tražbine.

19. Temeljem provedenih dokaza utvrđeno je da tužitelj ima dospjelu novčanu tražbinu prema I.- tuženiku, da je I. – tuženik nakon dospijeća navedene tražbine sklopio ugovor o darovanju kojim je bez naknade prenio vlasništvo svoje nekretnine na II. – tuženika.

20. Predmetna nekretnina prema ocjeni suda predstavlja pretežiti dio vrijedne imovine I. – tuženika jer nakon njezina prijenosa I. – tuženik nije raspolagao drugom imovinom dostatnom za namirenje tužiteljeve tražbine što proistječe i iz očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje (list 98-104 spisa).

21. Stoga je sud utvrdio da je darovanjem došlo do umanjenja dužnikove imovine u mjeri koja je onemogućila ili bitno otežala namirenje vjerovnika, čime je ostvarena zakonska pretpostavka da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika.

22. Sud nije prihvatio navode tuženika da je darovanje izvršeno iz obiteljskih razloga jer takvi razlozi ne isključuju primjenu instituta pobijanja dužnikovih pravnih radnji ako su ispunjene zakonske pretpostavke za zaštitu vjerovnika.

23. Slijedom svega navedenog, sud zaključuje da su konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke za primjenu odredbi čl. 66. – 71. ZOO-a te je stoga prihvaćen tužbeni zahtjev radi utvrđenja da ugovor o darovanju nema pravni učinak prema tužitelju u visini njegove dospjele tražbine u iznosu od 24,548,76 eura koji se odnosi na dospjelu glavnicu, kao i iznosa od 261,97 eura na ime redovne kamate, zbog čega je II. – tuženik dužan trpjeti namirenje tražbine tužitelja na darovanoj nekretnini.

24. Temeljem izrečenog sud je donio odluku kao u točci I i II izreke.

25. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 . i čl. 155. Zakona O parničnom postupku i odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova odvjetnika (NN broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 – dalje OT) tako je sud priznao tužitelju trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura, a koji trošak uvećan za PDV iznosi 625,00 eura, troškove sastava dva obrazložena podneska svaki u iznosu od 500,00 eura, a uvećani za PDV čine iznos od 1.250,00 eura, troškove pristupa na ročišta održana 11.01.2023., 08.03.2023., 04.05.2023., 08.05.2025., 08.10.2025. te pristup na ročište održano 10.06.2026. godine, svako ročište po 500,00 eura, a uvećano za PDV čini ukupan iznos od 3.750,00 eura. Sud je tužitelju priznao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 365,48 eura i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 365,48 eura što sve ukupno čini trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 6.355,96 eura uz pripadajuće zatezne kamate primjenom članka 151. stavak 3. Zakona o parničnom postupku po stopi određenoj člankom 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN broj: 33/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

26. Slijedom navedenog tužitelju je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 6.355,96 eura kao u točci III izreke.

U Vinkovcima, 15. srpnja 2026.

Sudac:

Marija Pavlović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalbu u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje Županijski sud.

OBAVIJEST:

1. Odvjetničko društvo Hanžeković & Partneri Zagreb – punomoćnik tužitelja

2. Odvjetnica Neda Brčić iz Vinkovaca – punomoćnik tuženika