REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj: Gž-1093/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Biljani Pamić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa Marko Mučnjak, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Kuželički & Mučnjak, d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika OTP banka dioničko društvo, OIB: 52508873833, Ulica Domovinskog rata 61, Split, kojeg zastupa Sanja Vukina, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Vukina & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv odluke o troškovima sadržane u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-748/2026-7 od 2. travnja 2026., 15. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
I Žalba tuženika se uvažava kao osnovana te se preinačava odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-748/2026-7 od 2. travnja 2026. pod točkom IV. izreke na način da sada preinačena glasi:
Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 200,77 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 2. travnja 2026. do plateža, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška iznad iznosa od 200,77 EUR do 776,55 EUR odnosno za daljnji iznos od 575,78 EUR odbija kao neosnovan.
II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 62,50 EUR u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja pod točkom I. utvrđena je ništetnom odredba čl. 6.1 Ugovora o kreditu broj 240311014208, sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, a kojom je odredbom ugovoreno: „„Korisnik kredita se obvezuje platiti troškove odobravanja kredita u iznosu od 16,59 EUR ( slovima:šesnaesteurapedesetdvacentieura), jednokratno, unaprijed, a najkasnije prije korištenja odobrenog kredita.“ Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 16,59 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 13. ožujka 2024. do isplate, sve u roku od 15 dana, dok je pod točkom III. odbijen tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za platež zakonskih zateznih kamata na iznos od 16,59 EUR za razdoblje od 18. veljače 2024. do 13. ožujka 2024. Pod točkom IV. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju s osnova parničnog troška isplati iznos od 776,55 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2. travnja 2026. do isplate u roku 15 dana.
2. Protiv odluke o troškovima postupka sadržane pod točki IV. izreke navedene presude žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.– dalje: ZPP). U žalbi, u bitnom, navodi da se deklaratorni nenovčani zahtjev na utvrđenje ništetnosti u ovom postupku treba smatrati kao deklaratorni preambul zahtjevu na isplatu te da se vrijednost predmeta spora određuje samo prema vrijednosti zahtjeva na isplatu. Ukazuje da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u više odluka zauzeo shvaćanje da se deklaratorni zahtjev koji je istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu i treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva na činjenje, ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora. Stoga da vrijednost predmeta spora treba odrediti prema kondemnatornom zahtjevu koji iznosi 16,59 EUR te trošak odrediti prema toj vrijednosti. Navodi da su i priznati troškovi sudskih pristojbi suviše visoko odmjereni te da je iste potrebno umanjiti. Predlaže pobijano rješenje o trošku preinačiti sukladno istaknutim žalbenim razlozima.
3. Žalba je osnovana.
4. Prvostupanjski sud je, nakon što je prihvatio u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti odredbe čl. 6.1 Ugovora o kreditu broj 240311014208, zaključenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora (točka I.) i radi isplate iznosa od 16,59 eura sa zakonskom zateznom kamatom (točka II.) pri čemu je tužitelj odbijen samo s dijelom tužbenog zahtjeva za platež zakonskih zateznih kamata na iznos od 16,59 EUR za razdoblje od 18. veljače 20204. do 13. ožujka 2024. (točka III.), naložio tuženiku da tužitelju s osnova parničnog troška isplati iznos od iznosi 776,55 eura, pozivom na odredbu čl. 154. st. 5. ZPP.
4.1. Obrazlažući odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud navodi da je vrijednost predmeta spora utvrđena prema zbroju svih zahtjeva, a sukladno odredbi čl. 37. st. 1. ZPP u svezi sa čl. 40. st. 2. ZPP jer je deklaratorni zahtjev istaknut uz zahtjev za isplatu kao samostalni zahtjev koji ima svoju posebnu vrijednost predmeta spora. Posljedično tome prvostupanjski sud je tužitelju priznao za sastav tužbe i podneska od 12. ožujka 2025. te za zastupanje na ročištu 30. ožujka 2025. po 100 bodova ili ukupno 300 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR te uvećano za PDV daje 750,00 EUR. Navedenom je iznosu pribrojen trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 EUR te je tako tužitelju ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 776,55 EUR.
5. Ispitujući pobijano rješenje o parničnom trošku sadržano u prvostupanjskoj presudi (točka IV. izreke) u smislu istaknutih žalbenih razloga tuženika, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st.2. ZPP.
6. Međutim, prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbu čl. 37. st.1. ZPP što je bilo od utjecanja na pravilnu primjenu materijalnog prava, odnosno na donošenje zakonite i pravilne odluke o parničnom trošku, na što osnovano u žalbi ukazuje tuženik.
7. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj u tužbi označio vrijednost predmeta spora od 1.343,83 EUR, te da je tuženik već u odgovoru na tužbu prigovorio tako naznačenoj vrijednosti predmeta spora, pozivom na odredbu iz čl.40. st. 3. ZPP.
8. Prvostupanjski sud se o tom prigovoru tuženika očitovao u pobijanoj presudi izražavajući pritom shvaćanje da je vrijednost predmeta spora u tužbi ispravno naznačena u visini od 1.343,82 EUR, jer da je deklaratorni zahtjev istaknut uz zahtjev za isplatu, samostalan zahtjev koji ima svoju posebnu vrijednost predmeta spora.
9. Međutim takvo shvaćanje prvostupanjskog suda nije pravilno.
10. Naime, u situaciji kao što je predmetna, kada je predmet spora zahtjev tužitelja za isplatom, a koji zahtjev ovisi o prethodnom rješenju pitanja ništetnosti dijela ugovorne odredbe ugovora o kreditu i to one koje se odnose na ugovorenu jednokratnu naknadu koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, u kojem je pravcu tužitelj postavio deklaratorni tužbeni zahtjev, takvi zahtjevi ne mogu se smatrati kao dva različita zahtjeva u smislu čl. 37. st.1. ZPP, već se radi o situaciji iz čl. 187. st.3. ZPP.
11. Dakle, kad deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu treba poslužiti samo za ocjenu valjanosti tužbenog zahtjev za činidbu - isplatu, kao u konkretnom slučaju, takav deklaratorni zahtjev ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora. Vrijednost predmeta spora se u tom slučaju određuje samo prema vrijednosti tužbenog zahtjeva za činidbu - isplatu. U tom smislu izjasnio se i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-688/2000-2 od 7. siječnja 2004. i Rev-374/2013- 3 od 6. prosinca 2017., Revr 774/05 od 13. prosinca 2025.
12. U ovom predmetu tužbeni zahtjev na isplatu predstavlja iznos od 16,59 EUR pa je u tom iznosu valjalo utvrditi vrijednost predmeta spora i parnični trošak odrediti obzirom na vrijednost kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva.
13. Dakle, tužitelju je za poduzete tri radnje - sastav tužbe, podneska od 12. ožujka 2025. te za zastupanje na ročištu 30. ožujka 2025. valjalo priznati za svaku radnju po 25 bodova prema Tbr.8.1. i Tbr.9.1. u vezi s Tbr.7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj:138/23., 107/25. – dalje Tarifa), ukupno 75 bodova što uvećano za vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr.54) i PDV 25% (Tbr. 46.) daje 187,50 EUR. Pored navedenog tužitelju pripada trošak sudskih pristojbi na tužbu međutim, ne u iznosu od 26,55 EUR već u visini koja se određuje s obzirom na vrijednosti predmet spora od 16,59 EUR i koja prema Tbr.1. Tarife sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 37/23.) iznosi 13,27 EUR. Prema tome, tužitelju je na temelju odredbe čl. 154. st. 5. u vezi s čl. 155. ZPP valjalo priznati trošak u iznosu od 200,77 EUR. U preostalom dijelu do prvostupanjskom presudom priznatih 776,55 EUR odnosno za daljnji iznos od 575,78 EUR zahtjev tužitelja za naknadu troška valjalo je odbiti kao neosnovan.
14. Radi navedenog je primjenom odredbe čl. 380. toč.3. ZPP žalbu tuženika valjalo uvažiti i preinačiti odluku o parničnom trošku te odlučiti kao pod točkom I izreke.
15. Temeljem čl. 154. st.1. ZPP u vezi s čl. 166. st. 2. ZPP tužitelj je u obvezi tuženiku naknaditi trošak za sastav žalbe po Tbr. 10.4. Tarife od 25 bodova (s obzirom na vrijednost pobijanog dijela od 575,78 EUR), dakle, 50,00 eura što uvećano za PDV 25% iznosi 62,50 EUR, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II izreke ovog rješenja.
16. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na žalbu jer je pregledom spisa te eSpisa predmeta utvrđeno da mu taj trošak nije nastao budući pristojbu nije platio.
Pula - Pola, 15. srpnja 2026.
Sudac:
Biljana Pamić
