Republika Hrvatska
Općinski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 31
P -558/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vukovaru po sucu Ivici Grubišić u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o. OIB:43965974818, Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, po punomoćniku Juraj Marinić Odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika FĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], PĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], BĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, 15. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:
"I. Nalaže se tuženicima, i to I-tuženiku FĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tuženiku PĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III-tuženiku BĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o. Zagreb, Ul. Grada Vukovara 37, OIB: 43965974818 na ime dugovanja za potrošenu električnu energiju solidarno isplate iznos od 550,20 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:
-40,13 eur od 22.10.2021. pa do isplate
-40,13 eur od 23.11.2021. pa do isplate
-40,13 eur od 22.12.2021. pa do isplate
-40,13 eur od 22.01.2022. pa do isplate
-166,25 eur od 20.02.2022. pa do isplate
-34,79 eur od 07.03.2023. pa do isplate
-58,43 eur od 06.04.2023. pa do isplate
-42,21 eur od 06.05.2023. pa do isplate
-42,00 eur od 06.06.2023. pa do isplate
-40,40 eur od 06.07.2023. pa do isplate
-5,60 eur od 26.08.2023. pa do isplate
po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri posto tna poena."
II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 428,08 eura.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 27. listopada 2025. godine podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 550,20 EUR na ime potrošnje električne energije za razdoblje od 21. listopada 2021. do 25. kolovoza 2023. godine za obračunsko mjerno mjesto br. 2201003145 na adresi u [adresa]. U tužbi navodi da su tuženici suvlasnici predmetne nekretnine (I-tuženik u 2/4, II-tuženik u 1/4 i III-tuženik u 1/4 dijela) upisane u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica]. Ističe da tuženici u utuženom razdoblju troše električnu energiju bez važećeg ugovora o opskrbi, što predstavlja neovlaštenu potrošnju u smislu čl. 93. st. 1. podstavka 5. i 6. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom. Navodi da su računi glasili na pok. KĆ, koji je do smrti bio ovlašteni ugovorni kupac, a da su tuženici kao nasljednici i suvlasnici propustili prijaviti promjenu vlasništva opskrbljivaču, zbog čega ih se temeljem Zakona o tržištu električne energije smatra krajnjim kupcima koji su dužni solidarno podmiriti dug. Uz tužbu je tužitelj dostavio Izvod iz poslovnih knjiga na ukupan iznos od 326,77 EUR.
2. Tuženik FĆ je u zakonskom roku podnio odgovor na tužbu u kojem su u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.
3. Očitujući se na odgovor na tužbu, tužitelj je uz podnesak od 11.ožujka 2026. naknadno dostavio račune među kojima i račun broj 220120-7 za siječanj 2022. godine na iznos od 407,06 EUR, pri čemu je u utuženom iznosu obuhvatio samo dio tog računa u iznosu od 166,25 EUR.
5. Budući da se radi o sporu male vrijednosti u kojemu se odluka donosi na temelju pisano iznesenih činjenica i predloženih dokaza, sud je procijenio da održavanje ročišta nije nužno radi pravičnog vođenja postupka, te je odluka donesena izvan ročišta sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP).
6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u tužbu i priloge tužbe, Izvod iz poslovnih knjiga, zk. izvadak.
7. Ocjenom izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi (čl. 8. ZPP-a), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Sud je utvrdio da je tužitelj zakonski prekludiran u pravu na naknadno dostavljanje računa koji čine temelj njegova potraživanja.
Odredbom članka 461.a stavka 2. ZPP-a propisano je da je u sporovima male vrijednosti tužitelj dužan već u tužbi iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti dokaze. Prema stavku 3. istog članka, stranke mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu.
9. U konkretnom slučaju, tužitelj je tek uz naknadni podnesak (očitovanje na odgovor na tužbu) priložio račune među kojima i račun broj 220120 -7 za siječanj 2022. godine. Budući da je riječ o ispravama koje izdaje sam tužitelj i koje su se u vrijeme podnošenja tužbe nalazile u njegovom posjedu, a tužitelj nije dokazao (niti tvrdio) da ih bez svoje krivnje nije mogao priložiti uz tužbu, sud je primjenom čl. 461.a st. 2. i 3. ZPP - a utvrdio nastupanje prekluzije te predmetni račune nije uzeo u obzir pri odluč ivanju. Nadalje, ostali dokazni prijedlozi tužitelja iz tužbe (saslušanje stranaka, svjedoka te elektrotehnička, strojarska i financijsko-knjigovodstvena vještačenja) nebi tužitelja dovela u povoljniju poziciju.
10. Jedini dokaz koji je tužitelj dostavio pravovremeno uz tužbu u pogledu visine jest Izvod iz poslovnih knjiga na iznos od 326,77 EUR (koji uočljivo ne odgovara ni ukupno utuženom iznosu od 550,20 EUR). Međutim, analizom navoda samog tužitelja utvrđena je nesavladiva kontradikcija unutar tog dokaza.
Tužitelj tvrdi da u sklopu tužbe potražuje iznos od 166,25 EUR za siječanj 2022. godine. Kada je naknadno dostavio račun broj 220120-7 za to razdoblje, postalo je vidljivo da isti glasi na iznos od 407,06 EUR. Istovremeno, u pravovremeno dostavljenom Izvodu iz poslovnih knjiga navodi se isključivo iznos od 166,25 EUR, bez ikakve oznake da je račun djelomično plaćen, otpisan ili storniran.
11. Izvod iz poslovnih knjiga predstavlja jednostranu ispravu tužitelja koja dokaznu snagu ima samo ako je potkrijepljena jasnim izvornim knjigovodstvenim ispravama. Kako uočeni iznos od 166,25 EUR brojčano ne odgovara računu, a tužitelj nije ponudio analitičko objašnjenje niti dokaz o parcijalnim uplatama kojima bi opravdao formiranje tog duga, sud zaključuje da tužitelj sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a nije ispunio teret dokazivanja visine tražbine u tom dijelu.
12. Kao ključni i odlučni materijalnopravni razlog za odbijanje tužbenog zahtjeva, sud je utvrdio potpuni nedostatak pasivne legitimacije na strani tuženika. Izvod iz poslovnih knjiga tužitelja, kao i naknadno priloženi računi, ne glase na ime tuženika (pa ni na ime III-tuženika HĆ), već glase na treću osobu – pok. KĆ, koji je do svoje smrti bio ovlašteni ugovorni kupac.
Okolnost što su tuženici sukladno zk. izvatku suvlasnici predmetne nekretnine, te što III - tuženik PĆ stanuje na adresi dostave, ne čini ih automatizmom dužnicima u ovom obveznopravnom odnosu. Obveza plaćanja isporučene električne energije temelji se na ugovornom odnosu između opskrbljivača i krajnjeg kupca.
13. Tužitelj u tužbi izričito potvrđuje da tuženici nikada nisu stekli status korisnika mreže za predmetno mjerno mjesto, niti su nakon smrti ranijeg korisnika sklopili ugovor o opskrbi. Puka činjenica suživota na adresi ili suvlasništva nekretnine ne stvara solidarnu ugovornu obvezu plaćanja režijskih troškova prema trećim isporučiteljima usluga, ako s njima nije zasnovan pravni odnos ili formalno preneseno potrošačko mjesto sukladno Pravilniku o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom.
14. Pozivanje tužitelja na odredbe Zakona o tržištu električne energije i neovlaštenu potrošnju je neosnovano jer tužitelj u ovom postupku uopće nije dokazao (zbog procesne prekluzije i manjkavih dokaza) niti tko je stvarno potrošio energiju, niti u kojoj količini, s obzirom na to da cjelokupna interna evidencija tužitelja i dalje glasi na umrlu osobu.
15. Budući da tuženici nisu ugovorna strana niti zakoniti obveznici iz predočene knjigovodstvene dokumentacije, isti nemaju svojstvo dužnika u ovom sporu, odnosno nisu pasivno legitimirani. Zbog nedostatka pasivne legitimacije, sud je tužbeni zahtjev u cijelosti odbio kao neosnovan.
16. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.
VPS je 550,20 eura.
Tužitelj nije uspio u sporu iz kojeg razloga je istog valjalo odbiti sa zahtjevom za naknadom troška u iznosu od 428,08 eura.
Tuženik FĆ u odgovoru na tužbu nije zahtijevao naknadu troška zbog čega mu sud i nije dosudio trošak sudske pristojbe.
U Vukovaru, 15. srpnja 2026.
Sudac
Ivica Grubišić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba na Županijski sud . Žalba se podnosi u tri primjerka u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude putem ovog suda. Upozoravaju se parnične stranke da se ova presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i čl. 354. st. 2. t. 1., 2.,4., 5., 6., 8., 9., 10 i 11 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Dostaviti:
1. Tužitelju po punomoćniku odvjetniku Juraj Marinić
2. Tuženicima
- FĆ, [adresa],
- PĆ, [adresa],
- BĆ, [adresa]
