Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-884/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, po sutkinji toga suda Jadranki Matić, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice KĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Adnan Rizvić, odvjetnik iz Rijeke, protiv ovršenika UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu, poslovni broj Ovr-457/2025-15 od 09. siječnja 2026., dana 15. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditeljice KĆ iz [adresa], kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu, poslovni broj Ovr-457/2025-15 od 09. siječnja 2026. u dijelu pod točkama I. i II. izreke.

II. Uvažava se žalba ovrhovoditeljice KĆ iz [adresa], ukida se rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu, poslovni broj Ovr-457/2025-15 od 09. siječnja 2026. u dijelu pod točkama III. i IV. izreke i predmet se vraća sudu prvoga stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem djelomično je obustavljen predmetni ovršni postupka za iznos glavnice preko iznosa od 100.000,00 eura do iznosa o 130.000,00 eura, odnosno za iznos od 30.000,00 eura sa zateznim kamatama i troškovima na taj iznos (točka I. izreke), određeno je da se ovršni postupak nastavlja za iznos glavnice od 100.000,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 13. listopada 2012. do isplate (točka II. izreke), obustavljen je ovršni postupak u odnosu na nekretnine navedene pod točkom III. izreke tog rješenja i ukinute su sve ovršne radnje u odnosu na te nekretnine (točka III. izreke) te je naloženo zemljišnoknjižnom odjelu da nakon pravomoćnosti tog rješenja briše zabilježbu ovrhe na nekretninama ovršenika iz točke III. izreke, upisane na temelju rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-215/2019-24 od 07. veljače 2020. (točka IV. izreke).

2. Protiv tog rješenje žali se ovrhovoditeljica sadržajno ističući žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. br.: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP) . Predlaže da žalbeni sud uvaži žalbu i da preinači pobijano rješenje tako da odredi nastavka ovrhe, kako je određena rješenjem o vrsi.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Navodima žalbe žalitelj ne osporava da je presudom Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-1699/2025-3 od 12. studenoga 2025., preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-2158/2019 od 24. rujna 2021. na način da je utvrđeno da je bez pravnog učinka ugovor o zajmu sklopljen između UĆ kao zajmoprimca i založnog dužnika i FĆ kao založne dužnice te KĆ, kao zajmodavca, koji ugovor je solemniziran po javnoj bilježnici Ermini Radić iz [adresa], pod poslovnim brojem OU-131/2011, u dijelu iznosa koji zajmodavac nije isplatio zajmoprimcu (30.000,00 eura u kunskoj protuvrijedosti) i da je zemljišnoknjižnom odjelu stoga naloženo da sa nekretnina navedenih pod točkom III. izreke briše upisano hipoteku za navedeni iznos.

5. Sporno je, je li s obzirom na to sud imao ovlaštenje, pozivom na čl. 72. Ovršnog zakona (Nar. nov. br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., dalje: OZ) djelomično obustaviti ovrhu određenu u ovom parničnom predmetu.

6. Sukladno odredbi čl. 22. OZ-a ovrha se određuje samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako zakonom nije drukčije određeno. Prema čl. 23. toč. 5. OZ- a, između ostalih, ovršna isprava je i ovršna javnobilježnička isprava, u konkretnom slučaju, uvodno spomenuti ugovor o zajmu, za koju je, u spomenutom parničnom postupka pravomoćno utvrđeno da ne proizvodi pravni učinak između ugovornih strana u iznosu od 30.000,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

7. U skladu s čl. 45. OZ-a ovrha se provodi u granicama određenim u rješenju o ovrsi. Međutim, to ne znači da kada je nakon donošenja rješenja o ovrsi došlo do promjene u obimu tražbine koja je određena ovršnom ispravom, na temelju koje je određena ovrha, da sud ovrhu treba provesti u okviru određenog rješenjem o ovrsi.

8. U situaciji kada je pravomoćnom sudskom utvrđeno da je tražbina iz ovršne isprave manja dolazi u primjenu čl. 72. st. 1. OZ-a, na temelju kojeg sud obustavlja ovrhu za iznos duga koji više nema temelja u ovršnoj ispravi. Ta odredba ne sadrži zabranu da sud i djelomično obustavi ovrhu pa su stoga navodi žalbe u ovom dijelu neosnovani. Tumačenje od kojeg polazi žaliteljica protivi se pravnom i zdravorazumskom tumačenju navedene norme.

9. Stoga je u odnosu na odlučeno pod točkama I. i II. izreke pobijanog prvostupanjskog rješenja odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja na temelju čl. 380. točka 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.

10. Osnovano, međutim, žaliteljica pobija zakonitost prvostupanjske odluke pod točkama III. i IV. izreke.

11. Iz stanja spisa proizlazi:

- da je vještačenjem u ovom postupku utvrđena vrijednost predmetne nekretnine,

- da je za provođenje te radnje ovrhovoditeljica platila predujam,

- da je ovrhovoditeljica suglasna s po vještaku utvrđenom vrijednosti nekretnina koje su predmet ovrhe (ročište 02. ožujka 2022., podnesak od 28. listopada 2025.) i

- da provođenje novog vještačenja predlaže ovršenik (podnesak od 24. veljače 2022., ročište od 02. ožujak 2022.) jer smatra da je zbog proteka vremena došlo do promjene tržišne vrijednosti nekretnina.

12. Iz propisanog čl. 14. st. 1. i 2. OZ-a proizlazi da troškove potrebne za provedbu ovrhe predujmljuje ovrhovoditelj, a kada se provodi ovrha na nekretnini, svakako je potrebno predujmiti troškove potrebne za provođenje građevinskog vještačenja. Dakle ta zakonska odredba teret plaćanja predujma za radnje potrebne za provođenje ovrhe stavlja uvijek na ovrhovoditelja, dajući mu pravo da nakon provedene ovrhe naknadu tako nastalih troškova naknadi od ovršenika (st. 4. te odredbe).

13. Međutim, kako je ovrhovoditeljica već platila predujam potreban za vještačenje radi utvrđivanja vrijednosti nekretnina, kako se tijekom postupka jasno očitovala da prihvaća vrijednost nekretnine koja je utvrđena po vještaku te kako time postoji vještačenje potrebno za provedbu ovrhe, ovaj sud se ne može složiti sa shvaćanjem suda prvoga stupnja da je ovrhovoditeljica bila ta koja je bila dužna ponovno, po prijedlogu ovršenika, uplatiti novi predujam, za provođenje novog građevinskog vještačenja i s tim u vezi očevid i da su, jer tako nije postupila, ispunjene pretpostavke za obustavu ovrhe.

14. Takvo tumačenje suda, predstavlja pretjerani formalizam u tumačenju propisa na štetu ovrhovoditeljice i vrijeđa njezino pravo na ostvarenje pravične zaštite njezinih prava pred sudom u ovom ovršno postupku.

14.1. Sud prvoga stupnja zanemaruje da očitovanje ovršenika predstavlja prigovor na nalaza vještaka, a da OZ izrijekom ne propisuje da ovrhovoditelj mora snositi troškove vezane uz prigovor ovršenika, nakon što je radnja o kojoj ovisi provedba ovrhe provedena. Sud zanemaruje da u takvoj situaciji postoje odredbe ZPP-a koje govore o predujmljivanju troškova postupka u vezi predloženih dokaza, koje se mogu primijeniti u ovom slučaju (čl. 21. st. 1. OZ-a), budući da OZ ne propisuje kako će sud postupiti u situaciji kakva je predmetna (ovrhovoditeljica je već platila predujam za provođenje radnje potrebne za provedbu ovrhe, ta je radnja, potrebna za provođenje ovrhe provedena, ovrhovoditeljica je s njom suglasna i traži da se nastavi s ovrhom, a prigovore stavlja samo ovršenik i predlaže provođenje iste radnje na svoj račun i trošak). Stoga sud propušta ocijeniti od kakvog su utjecaja na odluku kakvu je donio navedene konkretne okolnosti ovog predmeta te, strogo formalističkim pristupom tumačenju odredbi OZ-a, donosi predmetno rješenja koje ovaj sud, iz iznesenih razloga ocjenjuje nezakonitim.

15. Slijedom toga je u ovom dijelu odlučeno kao pod točkom II. ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 380. točka 3. ZPP-a uvezi s čl. 21. st.1 . OZ-a.

U Zagrebu, 15. srpnja 2026.

Sutkinja:

Jadranka Matić