Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-363/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Vanje Petrović, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog LŠ, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kv-201/2026-5 od 29. lipnja 2026., u sjednici održanoj 15. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog LŠ kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja Kv-201/2026-5 od 29. lipnja 2026., Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 31. st. 3. u vezi s čl. 127. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012.

- odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024., 72/2025. i 13/2026., dalje: ZKP/08), a po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, protiv okrivljenog LŠ produljio istražni zatvor, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11.

1.1. Po tom rješenju istražni zatvor okrivljenom LŠ računa se od dana lišenja slobode od uhićenja 19. veljače 2026. pa nadalje.

2. Protiv toga rješenja žalbu podnosi okrivljeni LŠ po branitelju Marku Božiću, odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da vijeće Županijskog suda u Varaždinu prihvati žalbu te ukine pobijano rješenje, podredno da istražni zatvor zamijeni mjerama opreza.

3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO- 427/2026-2 od 10. srpnja 2026. isti vratilo.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega, žalitelj nije u pravu kada u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud nije jasno obrazložio zašto smatra da se svrha istražnog zatvora u ovom slučaju ne može postići drugim blažim mjerama, čime očito upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

5.1. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je u toč. 9. u svezi toč. 8.2. obrazloženja pobijanog rješenja iznio jasne, određene, neproturječne i po ocjeni ovog žalbenog suda dostatne razloge zašto smatra da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera.

5.2. Stoga žalba okrivljenika u navedenom pravcu nije osnovana.

6. Okrivljenik uvodno u žalbi ističe i žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, koju, međutim, u njezinom daljnjem tekstu ne konkretizira niti posebno obrazlaže, s time da se može zaključiti da njezino ostvarenje nalazi kao posljedicu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u kakvom slučaju se, međutim, ne radi o toj žalbenoj osnovi, već o žalbenim tvrdnjama koje se podvode pod žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o kojoj će više riječi biti u daljnjem tekstu.

7. Žalitelj nije u pravu niti kada u žalbi napada pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji pobijanu odluku, s time da pritom ne osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti, konkretno kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, već samo napada pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima sud prvog stupnja temelji svoj zaključak o postojanju posebne istražno zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, te da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora ne može ostvariti primjenom drugih blažih mjera, uz bitnu argumentaciju da to što je jednom suđen zbog imovinskog kaznenog delikta ne upućuju na njegovu sklonost činjenju kaznenih djela s elementom nasilja, da žrtvu, budući da ju od ranije nije poznavao, danas ne bi niti prepoznao, da već 20 godina boluje od Chronove bolesti, te da je u spis predao pisanu izjavu svoga očuha koji je dao pristanak da živi kod njega do okončanja ovog kaznenog postupka.

7.1. Uz sve to, okrivljenik upire i na izjavu žrtva koja je navela kako se ne bi protivila izricanju mjera opreza, kada bi imala garanciju da će ih se okrivljenik pridržavati, a kakvu garanciju po stavu žalitelja daje upravo to što se voljan preseliti kod očuha u Ladanje Gornje koje je od Varaždina udaljeno oko 25 km.

7.2. Suprotno žalitelju, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da u konkretnom slučaju postoje okolnosti koje kada se međusobno povežu i sagledaju u svojoj ukupnosti upućuju na realnu i objektivno predvidivu bojazan od ponavljanja djela , odnosno ostvarenja težeg kaznenog djela kojim prijeti (posebna istražno zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08), te da se otklanjanje takve opasnosti realno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera.

7.3. Tako prvostupanjski sud prije svega pravilno uočava da je žalitelj, osim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine, bio i prekršajno kažnjen zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, koje kažnjivo ponašanje u sebi također sadrži element nasilja kao i kazneno djelo za koje je osnovano sumnjiv u ovom predmetu, s time da je bio prekršajno kažnjen i zbog kažnjivog ponašanja iz Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, te se protiv njega, na temelju potvrđene optužnice, vodi i drugi kazneni postupak zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari.

7.4. Povezujući navedeno još i sa samim okolnostima kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku, posebice onima koje, na razini osnovane sumnje, govore o tome da je okrivljenik izraženu verbalnu prijetnju dodatno pojačao i pokazivanjem noža, te imajući u vidu dokaze u spisu koji ukazuju da isti ima ozbiljne probleme s prekomjernom konzumacijom alkohola (tako je kod njega utvrđena koncentracija apsolutnog alkohola u krvi od čak 2.10 g/kg) i kontrolom svojih agresivnih impulsa u takvom stanju, s time da su rezultati provedenog psihijatrijskog vještačenja potvrdili da kod njega postoji sindrom ovisnosti, te mu je dijagnosticiran i poremećaj ličnosti, prvostupanjski sud s pravom smatra da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na vrlo visok stupanj realne i objektivno predvidive opasnosti da bi isti boravkom na slobodi mogao ponoviti kazneno djelo, odnosno ostvariti teže kazneno djelo kojim prijeti (istražno zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08) te da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, naročito kada se dodatno ima u vidu da iz dokaza i podataka u spisu proizlazi da često dolazi u Hotel Turist gdje se odigrao inkriminirani događaj, prilikom kojeg je prema žrtvi koja radi u tom hotelu iskazao znatnu netrpeljivost kada je shvatio da je riječ o srpskoj državljanki.

7.5. Imajući u vidu sve navedeno, žalitelj takav zaključak prvostupanjskog suda nije doveo u razumnu sumnju žalbenim tvrdnjama kojima upire da se voljan preseliti kod očuha u Ladanje Gornje koje je od Varaždina udaljeno oko 25 km.

8. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene povrede propisane u čl. 494. st. 4. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci rješenja.

U Varaždinu 15. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke