Poslovni broj: Usž-1051/2026-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jelene Rajić predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja Suvlasnici stambene zgrade [adresa], koje zastupaju opunomoćenici TŽO, OIB: [osobni identifikacijski broj] i TŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], a njih Darjan Tarabarić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe GŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Kruno Peronja, odvjetnik u Splitu, radi oglašivanja ništavim rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2349/2024-15 od 5. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba te potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2349/2024-15 od 5. studenoga 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
III. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-05/23-26/372, URBROJ:531-03-4-24-3 od 22. kolovoza 2024., kao i za poništenje rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju, Odsjeka za pravne poslove urbanizma i izgradnju KLASA: UP/I-361-03/23-04/25, URBROJ: 2181-1-10-5/1-23-2 od 21. srpnja 2023. Rješenjem, istog suda, naloženo je tužiteljima naknaditi zainteresiranoj osobi trošak spora u iznosu od 2.500,00 eura (točka I.) te je točkom II. odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
1.1. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv citiranog prvostupanjskog rješenja od 21. srpnja 2023. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za oglašivanjem ništavim rješenja o izvedenom stanju Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Odsjeka za prostorno uređenje i graditeljstvo, Pododsjeka za prostorno uređenje KLASA: UP/I -361-03/1304/00762, URBROJ: 2181/01-03-03/09-0010 od 21. svibnja 2013.
2. Tužitelji su protiv pobijane presude i rješenja prvostupanjskog suda izjavili žalbu pobijajući ih iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom navode da prvostupanjski sud nije odlučio o trećoj točki tužbenog zahtjeva kojom se tražilo oglašivanje ništavim rješenja o izvedenom stanju, a da je riječ o tome da se ozakonjena zgrada (caffe bar) nalazi na katastarskim česticama koje predstavljaju površinu javne namjene, namijenjenu svima pod jednakim uvjetima. Pozivaju se na mišljenje Grada Splita iz studenoga 2024. godine kojim je potvrđen status javne površine za dijelove tih nekretnina. Navode da ozakonjenje zgrade na javnoj površini predstavlja "školski primjer" stvarne i pravne nemogućnosti izvršenja rješenja iz odredbe članka 128. stavka 1. točka 3. Zakona o općem upravnom postupku. Smatraju pogrešnim stav suda da je riječ samo o "običnoj" nezakonitosti obzirom da se ne može pravno ni stvarno provesti nešto što je zakonom izričito zabranjeno. Pozivajući se na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tvrde da postupanje protivno takvim propisima, koji su od posebnog značaja za pravni poredak, nužno povlači ništavost, a ne samo nezakonitost akta. Pozivaju se na presudu Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1561/24 od 30. prosinca 2024. i Visokog upravnog suda RH, poslovni broj: Usž-1002/25 od 29. svibnja 2025. za koje tvrde da je riječ o predmetima, u kojima je, za istu lokaciju, već utvrđeno da se radi o prolazu koji je po svojoj naravi javna površina, a koje dokaze je prvostupanjski sud potpuno ignorirao. Osporavaju i dosuđeni trošak zainteresiranoj osobi, tvrdeći da isti nije bio neophodan za vođenje spora. Predlažu žalbu uvaži ti, prvostupanjsku presudu poništiti te usvojiti tužbeni zahtjev ili predmet vrati na ponovni postupak. Potražuju trošak sastava žalbe.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Zainteresirana osoba u odgovoru žalbu tvrdi da su sud i upravna tijela ispravno utvrdili da razlozi koje tužitelji navode ne potpadaju pod taksativno navedene razloge za oglašivanje rješenja ništavim sukladno odredbi članka 128. Zakona o općem upravnom postupku. Ističe da je sud za svoju odluku dao logične i argumentirane razloge, a pri čemu naglašava da je ključni argument to što je zainteresirana osoba jedini i isključivi vlasnik katastarskih čestica na kojima se nalazi objekt (čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]). Poziva se na dokumentaciju u spisu, uključujući izvatke iz zemljišne knjige i kupoprodajni ugovor iz 2000. godine. Navodi se da je geodetsko mjerenje ovlaštenog inženjera NŽ iz rujna 2025. godine nedvojbeno potvrdilo da se štekat i nadstrešnica nalaze isključivo na nekretninama u vlasništvu zainteresirane osobe. Tvrdi da tužitelji ovakvim postupanjem zlouporabljuju procesna ovlaštenja i institut pravnih lijekova te da im je cilj nanošenje materijalne i zdravstvene štete, a ne zaštita zakonitosti. Predlaže žalbu odbiti te potvrditi prvostupanjsku presudu. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine", broj: 36/24., 39/26.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.
7. I po ocjeni ovoga Suda, osnovano prvostupanjski sud potvrđuje zakonitost rješenja tuženika i prvostupanjskog upravnog tijela kojim je odbijen zahtjev tužitelja za oglašivanjem ništavim rješenja o izvedenom stanju obzirom da u konkretnom slučaju ne postoje razlozi iz odredbe članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., 110/21., dalje: ZUP) kojom su taksativno navedeni razlozi zbog kojih se rješenje može oglasiti ništavim.
8. Temeljeći prijedlog za oglašivanje ništavim na okolnosti da se predmetnim rješenjem o izvedenom stanju ozakonjuje zgrada koja se nalazi na javnoj površini, tužitelji smatraju da je isto, primjenom odredbe članka 128. stavka 1. točka 3. ZUP-a, trebalo oglasiti ništavim. Navedenom odredbom je propisano da će se rješenje oglasiti ništavim ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće, jer je riječ o stvarnoj i pravnoj nemogućnosti izvršenja rješenja.
9. Međutim eventualno ozakonjenje zgrade na javnoj površini ne predstavlja razlog ništavosti rješenja, obzirom da je rješenje o izvedenom stanju po svojoj naravi akt kojim se utvrđuje status zgrade i ono se, u suštini, niti ne izvršava (u smislu postupka prisilnog ostvarenja novčane ili nenovčane tražbine), a slijedom čega se prigovori o lokaciji zgrade na javnoj površini ne mogu podvesti pod razlog ništavosti iz navedene odredbe članka 128. stavka 1. točka 3. ZUP-a.
10. Naime, ništavost je najteži oblik nezakonitosti upravnog akta za koji se vežu najteže pravne posljedice, stoga su i razlozi za oglašivanjem rješenja ništavim restriktivno propisani prethodno navedenom odredbom članka 128. stavka 1. ZUP-a. Razlozi na kojima tužitelji temelje žalbu (i tužbu) su mogli eventualno utjecati na zakonitost, ali ne na ništavost rješenja. Naime, ako bi bila i točna tvrdnja da je u konkretnom slučaju došlo do povrede odredbe članka 6. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“ broj: 86/12., 143/13., 65/17., 14/19.), na koju ukazuju tužitelji, takva povreda može predstavljati povredu materijalnog prava (nezakonitost), ali ne i razlog za ništavost te su takve razloge tužitelji trebali isticati prilikom korištenja redovnog pravnog lijeka protiv rješenja o izvedenom stanju.
11. Valja pojasniti da nije osnovano pozivanje na presudu Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1561/24 od 30. prosinca 2024. (čija zakonitost je potvrđena presudom Visokog upravnog suda RH, poslovni broj: Usž-1002/25 od 29. svibnja 2025.) s obzirom na to da su se u tom predmetu preispitivale procesne pretpostavke tužitelja za sudjelovanje u postupku izdavanja građevinske dozvole, a što predstavlja bitno drugačiju pravnu i činjeničnu stvar od predmetnog upravnog spora u kojem se, povodom izvanrednog pravnog lijeka, preispituju strogo propisani zakonski razlozi za oglašivanje rješenja ništavim.
12. Konačno, glede procesnih prigovora tužitelja da sud nije riješio o svim tužbenim zahtjevima treba reći da su tužitelji tužbom pobijali rješenje tuženika kojim je potvrđeno odbijanje prijedloga za oglašivanje ništavim, stoga je odbijanjem takvog tužbenog zahtjeva sud meritorno odlučio o svim aspektima spora, uključujući i pitanje same ništavosti. Osim navedenog prema ustaljenoj upravnosudskoj praksi (npr. odluke poslovni broj: Usž-2022/2015, Usž-599/2015 i dr.) izraženo je shvaćanje da sud nije vezan doslovnim sadržajem tužbenog zahtjeva i nije vezan procesnopravnom kvalifikacijom tužbenog zahtjeva. Naime, ovlast odnosno obveze upravnog suda prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu propisane su kogentnim odredbama članka 116. i 117. ZUS-a.
13. Odluka o trošku spora temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi troškova spora. Sud je zainteresiranoj osobi priznao trošak sastava odgovora na tužbu i zastupanja na ročištu u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura, a koji troškovi i po ocjeni ovog Suda predstavljaju, opravdane izdatke učinjene u tijeku ili u povodu spora u smislu odredbe članka 144. stavka 1. ZUS-a.
14. Slijedom navedenog, kako tužitelji nisu dokazali postojanje niti jednog od taksativno navedenih razloga za ništavost iz članka 128. stavka 1. ZUP -a, valjalo je stoga, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u točki I. izreke presude, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona.
15. Zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška odgovora na žalbu (točka I II. izreke presude) valjalo je pozivom na odredbu članka 144. stavka 1. istog Zakona odbiti, budući je ocjenjeno da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari
U Zagrebu, 15. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
