Poslovni broj: Usž-2418/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Tomislavu Bartoliću, odvjetniku u Zagrebu, Mrazovićeva 5 , protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška ulica 43/IV, OIB: 18683136487, radi poreza na dohodak, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1059/2024-10 od 24. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja ĆE iz [adresa] i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1059/2024-10 od 24. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1059/2024-10 od 24. ožujka 2025. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-14/22-01/82, urbroj: 513-04-23-2 od 15. prosinca 2023. i za poništenje rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagrebačke županije, Ispostave Zaprešić, klasa: UP/I-410-23/2022-013/00006, urbroj:
513-007-22-03-2022-0002 od 14. siječnja 2022. (točka I. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).
2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede pravila sudskog postupka. U žalbi u bitnom navodi da je 6. svibnja 2019. kupio predmetni stan za 90.000,00 eura sa uključenim PDV-om u roh-bau stanju, bez grijanja, plina, vodnih i strujnih instalacija, bez glazure i podova, a stan je imao samo prozore. U roku od godine dana potrošio je na uređenje tog stana iznos od 120.000,00 kuna, a iznos radova je utvrđen troškovnikom građevinsko-obrtničkih radova uređenja stana izrađenog po ovlaštenom inženjeru NE u travnju 2019. u iznosu od 137.000,00 kuna/18.183,02 eura. Ističe da je digao namjenski stambeni kredit za plaćanje većeg dijela troškova za dovršetak tog stana te je za potrebe banke i sebe napravio detaljan troškovnik. Kredit je bio na iznos od 105.000,00 eura, a od toga 90.000,00 eura za kupnju nekretnine, a 15.000,00 eura za adaptaciju i dovršetak stana. Prodao je dovršen i uređen stan kupcu VE iz [adresa] za iznos od 105.000,00 eura. Dakle, stan je kupio za 90.000,00 eura, digao je kredit za dovršetak stana od 15.000,00 eura i stan prodao za 105.000,00 eura pa proizlazi da je Porezna uprava pogrešno utvrdila poreznu osnovicu. Tijekom postupka dostavio je dio računa koji je uspio sačuvati za kupnju materijala i opreme za adaptaciju te ističe da nije ostario nikakav dohodak od otuđenja predmetne nekretnine, a imajući na umu navedena ulaganja pa je Porezna uprava pogrešno utvrdila da je prodajom stana ostvario dohodak u iznosu od 122.482,80 kn jer je propustila priznati kao osnovane troškove ulaganja u predmetni stan, a koji troškovi proizlaze iz dostavljene dokumentacije. Smatra da je pobijana presuda arbitrarna te da mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom te da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir niti je cijenio fotografije koje je tužitelj dostavio sudu iz kojih se jasno vidi stanje prije i poslije adaptacije. Prilikom donošenja presude nije obrazloženo je li prvostupanjski sud izvršio priklop i uvid u spis Ministarstva financija, Porezne uprave i dostavljene isprave uz žalbu u kojoj je priložio račune, troškovnik i dr. dokumentaciju kojom dokazuje predmetna ulaganja. Također, prvostupanjski sud je neosnovano odbio provođenje dokaznog prijedloga saslušanjem tužitelja te provođenje dokaznog prijedloga građevinskim vještačenjem kojim bi se na osnovi fotografija prije i poslije adaptacije te dostavljenog troškovnika i računa moglo utvrditi koja su to ulaganja i u kojem iznosu učinjena, čime je počinjena povreda odredaba Zakona o upravnim sporovima. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu te ukine prvostupanjsku presudu i vrati predmet na ponovni postupak uz naknadu troškova upravnog spora i troškova žalbenog postupka.
3. Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio Sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. i 39/26.), ovaj Sud nalazi da se presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima u spisu predmeta, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima, a prvostupanjski sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela , kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je pravilno zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je tužitelju rješenjem tijela prvog stupnja od 14. siječnja 2022. utvrđena porezna osnovica za utvrđivanje poreza i prireza na dohodak od otuđenja nekretnina u iznosu od 122.482,80 kuna te porez na dohodak od otuđenja nekretnina i prirez porezu na dohodak od otuđenja nekretnina za 2020. u iznosu od 32.923,37 kuna. Naime, u provedenom postupku je utvrđeno da je tužitelj na osnovi ugovora od 9. svibnja 2019. kupio nekretninu (stan) u stambenoj zgradi upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], etaža 9, k. o. [katastarska općina], za kunsku protuvrijednost iznosa od 90.000,00 eura, a da je 5. lipnja 2020. navedeni stan prodao za kunsku protuvrijednost iznosa od 105.000,00 eura. Tijelo prvog stupnja je, imajući na umu navedeno, utvrdilo primitak od 105.000,00 eura odnosno 794.782,80 kuna, od kojeg je odbijen izdatak 90.000,00 eura odnosno 672.300,00 kuna i poreznu osnovicu u iznosu od 122.482,80 kuna na koju je primijenilo propisane stope poreza i prireza što je dovelo do utvrđenja porezne obveze u iznosu od 32.923,37 kuna.
7. Prema ocjeni ovoga Suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj u konkretnom slučaju nije vjerodostojnom dokumentacijom dokazao izvođenje radova, a niti je takvom dokumentacijom dokazao da su radovi izvršeni o njegovom trošku te je osnovano ocijenio prvostupanjski sud da priloženi troškovnik ne može biti dokaz izvršenih radova niti dokaz o njihovom plaćanju na teret tužitelja jer isti predstavlja samo kalkulaciju troškova radova i materijala. Prvostupanjski sud se detaljno očitovao i u odnosu na priložene račune od strane tužitelja, a izjasnio se i o podignutom kreditu od strane tužitelja pravilno navodeći da iz dostavljenog ugovora o kreditu ne proizlazi da bi ugovoreni iznos kredita bio odobren u svrhu adaptacije i uređenja nekre tnine, nego je cjelokupni iznos kredita od 105.000,00 eura bio odobren u svrhu kupnje nekretnine. Osnovano smatra prvostupanjski sud da ukoliko je kredit doista bio odobren u svrhu adaptacije i uređenja predmetnog stana, kako to navodi tužitelj, onda je tužitelj morao raspolagati vjerodostojnom dokumentacijom kojom bi mogao opravdati namjensko korištenje kredita.
8. Slijedom navedenog, ovaj Sud nalazi da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja pa je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
9. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio i protumačio mjerodavno materijalno pravo, a u pobijanoj presudi pravilno je primijenio i odredbe Zakona o upravnim sporovima te u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama sukladno odredbi članka 119. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima.
10. Žalbeni navodi tužitelja ne predstavljaju pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
11. Prvostupanjski sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za njegovim saslušanjem i saslušanjem svjedoka VE kao i prijedlog za provođenje vještačenja po vještaku građevinske struke te za takvu svoju ocjenu dao valjane i dostatne razloge, koje prihvaća i ovaj Sud.
12. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
13. S obzirom da tužitelj nije uspio s postavljenim tužbenim zahtjevom u ovom upravnom sporu, pravilno je prvostupanjski sud odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, a kako nije uspio niti sa žalbom protiv prvostupanjske presude trebalo je odbiti i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 15. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Blanša Turić
